Oporučujem vam da budete svjesni Allaha, te da budete pokorni i poslušni onima koji vas predstavljaju pa makar nad vama vlast imao abesinski rob. Onaj ko od vas poživi, vidjet će mnoga razilaženja. Držite se moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa
Od El-Irbada Ibn Sarije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
“Jedne prilike nam je Allahov Poslanik držao govor od kojeg su srca zatreperila i oči zaplakale, pa smo kazali: ‘O Allahov Poslaniče, kao da je ovo oprosni govor, pa te molimo da nam nešto oporučiš.’ Rekao je: ‘Oporučujem vam da budete svjesni Allaha, te da budete pokorni i poslušni onima koji vas predstavljaju pa makar nad vama vlast imao abesinski rob. Onaj ko od vas poživi, vidjet će mnoga razilaženja. Držite se moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa, čvrsto ga čuvajte, očnjacima se prihvatite toga. Čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom održao je jako dirljiv vaz radi kojeg su se srca pobojala i oči natopile suzama. Ashabi su se tada srčano obratili Poslaniku: “Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajna poruka”, budući da ih je njegov vaz prilično ganuo. Htjeli su da čuju savjet kojeg će se striktno pridržavati nakon što ih Poslanik napusti. Poslanik im kaza da se drže bogobojaznosti tako što će raditi naređeno i ostavljati zabranjeno. Oporučio im je također da namjesnicima iskazuju poslušnost i pokornost, čak i ako bi se radilo o robu koji bi preuzeo vlast nad njima. Dakle, ako bi najmanje vrijedan Allahov rob bio nasmjesnik, nemojte se gnušati od pokornosti prema njemu iz straha od iskušenja koja vas mogu zadesiti u suprotnom. Ko bude od vas poživio, vidjet će brojna razilaženja. Zatim im je ukazao na izlaz iz toga. Pridržavajte se moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene: Ebu Bekra, Omera ibnul Hattaba, Osmana ibn Affana i Alije ibn Ebi Taliba. Očnjacima se prihvatite toga i ne popuštajte. Povrh toga, Poslanik ih je upozorio i na novotarije u vjeri. Zaista je svaka ta novotarija zabluda.
Koristi hadisa
- Jako je važno pridržavati se sunneta i dosljedno ga slijediti.
- Iznimno je bitno voditi računa o onome što će nas ganuti u srca.
- Naređeno nam je da slijedimo četiri pravedne i upućene halife nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije.
- Zabranjeno nam je da uvodimo novotarije u vjeri. Svaka je novotarija zabluda.
- Poslušnost i pokornost vladarima je propisana osim u grijehu.
- Važnost bogobojaznosti u svim vremenima i u svim stanjima.
- Razilaženje će se sigurno desiti u ovom ummetu, a kada se desi neophodno je da se referiramo na sunnet Allahovog Poslanika i sunnet pravednih halifa koji su nastupili poslije njega.
Sutra ću predati zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika i koga voli Allahov i Njegov Poslanik. Allah će dati pobjedu pod njegovim vođstvom.
Sehl b. Sa'd Es-Saidi prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Sutra ću predati zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika i koga voli Allahov i Njegov Poslanik. Allah će dati pobjedu pod njegovim vodstvom.” Svijet je tu noć proveo pričajući o tome kome li će je dati. Kada su osvanuli, otišli su Allahovom Poslaniku i svako od njih je želio da njemu bude data. Tada je on upitao: “Gdje je Alija b. Ebi Talib?” “Njega oči bole.”, rečeno je. Poslali su po njega i on je doveden. Poslanik mu je pljucnuo u oči i proučio mu dovu. Ozdravio je kao da ga nije ni boljelo. Potom mu je dao zastavu i rekao: “Polahko idi dok ne dođeš u njihovo područje. Potom ih pozovi u islam i obavijesti ih kakve obaveze oni imaju prema Allahu Uzvišenom, jer, tako mi Allaha, da budeš uzrok da Allah uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao je svoje ashabe pobjedom narednog dana nad jevrejima i to po vođstvom čovjeka čije su vrijednosti velike, koji voli Allaha i Poslanika i koga voli Allah i Njegov Poslanik. Svako od ashaba očekivao je da se to odnosi na njega pa kada su došli na sastanak, Poslanik je tražio Aliju koji nije bio tu, jer je imao bol u očima.Kada je stigao, Poslanik je pljucno u oči svojom mubareć pljuvačkom, pa je bolest nestala kao da nije ni bila, tako da je Alija mogao predvoditi vojsku. Poslanik mu je naredio da ide staloženo dok ne dođe do granice sa neprijateljem, pa kada dođe – da ih pozove u islam, te da ako mu se odazovu pozove ih u izvršavanje drugih obaveza. Zatim je Poslanik Aliji pojasnio vrijednost dave i da je čovjeku bolje da bude uzrok upute samo jednog čovjeka nego najbolji dunjalučki imetak, pa kako li je tek ako bude uzrok više njih.
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Hamza b. Amr el-Eslemi, koji je često postio, kazao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Da li da postim dok sam na putovanju?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Ako hoćeš, posti.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Hamza b. Amr El-eslemi, kazao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da posti na putovanju, pa mu je Poslanik da pravo da bira između posta i mršenja, rekavši: “Ako hoćeš, posti.” Ovdje se misli na obavezni post, jer Poslanik kaže: “To je olakšica od Allaha”, iz čega se može razumjeti da ga je upitao o obaveznom postu. Na to ukazuje i predaja koju bilježi Ebu Davud, a u kojoj je kazao: “Allahov Poslaniče, ja posjedujem tovarnu životinju koju koristim, na njoj putujem i iznajmljujem je za naknadu. Ponekad na putu budem u toku ramazanua, a mlad sam i snažan…” Iz ovoga razumijemo da je mršenje na putovanju vid olakšice, pa ko koristi olakšicu, učinio je šta treba, a ko posti, učinio je dozvoljeno. (“Tejsirul-Allam”, str. 325, “Tenbihul-efham”, 3/429, “Te'sisul-ahkam”, 3/237)
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U džehennemsku vatru neće ući nijedan od onih muslimana koji su sudjelovali u Bitki na Bedru i nijedan od onih koji su dali prisegu na Hudejbiji.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje:
Ovim hadisom obradovani su oni koji su sudjelovali u Bitki na Bedru i oni koji su Poslaniku dali prisegu na Hudejbiji.
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s Ebu Bekrom i Omerom rekao: “Njih dvojica bit će prvaci svih prvih i potonjih odraslih (punoljetnih) ljudi u Džennetu, osim kad je riječ o vjerovjesnicima i poslanicima.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje:
Ovaj hadis ukazuje na to da će Ebu Bekr i Omer biti najbolji ljudi u Džennetu, osim što će od njih biti bolji vjerovjesnici i poslanici. Izraz “el-kuhul – odrasli ili punoljetni”, koji se spominje u hadisu, množina je riječi “kehl”, a to je osoba koja je prešla trideset ili trideset četiri pa do pedeset godina. Ovo su godine u kojima ljudi budu na ovome svijetu, jer u Džennetu neće biti ljudi u tim godinama, nego će svi imati trideset tri godine.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao obaviti fiziološku potrebu, ja i još jedan dječak sličnih godina, donijeli bismo mu mješinu sa vodom i kratko koplje, pa bi se čistio vodom.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Sluga Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Enes b. Malik, radijallahu anhu, spominje da bi on i još jedan dječak sličnih godina odnijeli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, mješinu s vodom da se očisti nakon nužde. Također bi mu odnijeli i kratko koplje pomoću kojeg bi se zaklonio od pogleda ljudi, tako što bi ga zabio u zemlju i iznad stavio pokrivač i slično tome. Koplje je koristio i kao sutru (predmet ispred klanjača) kada bi obavljao namaz.
Enes b. Sirin kaže: “Dočekali smo Enesa b. Malika kada je dolazio u Šam. Sreli smo ga u Ajni-temru. Tada smo ga vidjeli kako klanja na magarcu, a lice mu okrenuto stranom prema (kibli), tj. s lijeve strane kible.” “Ja mu rekoh”, kaže Enes b. Sirin, “vidio sam te gdje klanjaš mimo kible!” “Da nisam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je to radio, ne bih ni ja to činio.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Enes b. Malik došao je u Šam, pa su ga zbog njegovog položaja i znanja tamo dočekali. Prenosilac hadisa koji je bio u dočeku Enesa vidio ga je kako klanja na magarcu okrenut lijevom stranom prema kibli, pa ga je o tome pitao, a on mu je kazao da čini isto kao što je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da čini, jer u suprotnom, ne bi ni on to činio.
Prenosi se da je Enes, b. Malik, radijallahu ‘anhu, rekao: “Krenuo sam na put sa Džerirom b. Abdullahom el-Bedželijem, radijallahu ‘anhu, pa on poče da me služi (iako je bio stariji), te mu ja rekoh: ‘Nemoj to više činiti!’ Na to mi on reče: ‘Kada sam vidio kako ensarije (Medinelije) postupaju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zakleo sam se da se neću ni sa kim od njih družiti, a da ga ne budem služio.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
U ovom hadisu spominje se da je Džerir b. Abdullah El-Bedželi, radijallahu ‘anhu, bio na putovanju, pa je služio svoje društvo koji su bili ensarije, a među kojima je bio i Enes, radijallahu ‘anhu, kao najmlađi. Neko mu je kazao: “Kako ih služiš, a ti si ashab Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem?” On tada reče: “Vidio sam da ensarije služe Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selle, pa sam se zavjetovao sebi da ću svakog od njih služiti kada sam s njima u društvu, kao vid ukazivanja počasti onima koji su poštivali i služili Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je poštivanje drugova nekog čovjeka, ustvari poštivanje i tog čovjeka.” On je, radijallahu ‘anhu, smatrao da je poštivanje i uvažavanje njih, ustvari, poštivanje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Ja ću zaista nastojati da vam predvodim namaz onako kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nama predvodio namaz.” Sabit je rekao: “Enes je klanjao drukčije nego što ja vidim da vi klanjate: kada bi podigao glavu sa rukua, ostajao bi stojeći toliko dugo da bi čovjek pomislio da je zaboravio, a kada bi podigao glavu sa sedžde, ostajao bi tako dugo da bi čovjek pomislio da je zaboravio.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Enes b. Malik, radijallahu anhu, reče jednom prilikom da će nastojati klanjati kao što je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ostali klanjači vidjeli i naučili namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sabit el-Bunani je rekao: “Ne vidim da vi upotpunjavate i usavršavate namaz kao što je to Enes radio. On bi odužio stajanje poslije rukua i sjedenje poslije sedžde, pa kada bi podigao glavu sa rukua, ostajao bi stojeći toliko dugo da bi čovjek pomislio da je zaboravio da je na stajanju između rukua i sedžde, a kada bi podigao glavu sa sedžde, ostajao bi sjedeći toliko dugo da bi čovjek pomislio da je, uslijed dugog sjedenja, zaboravio da je na sjedenju između dvije sedžde.”
Prenosi se da je Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao: “Vi, zaista, radite poslove koji su u vašim očima (po vašem mišljenju) tanji od dlake, a mi smo ih u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatrali pogubnim grijesima.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje:
Plemeniti ashab Enes b. Malik, radijallahu anhu, obratio se skupini nemarnih ljudi koji su olako gledali na neka djela, kazao im je: “Vi olako shvatate neke grijehe, jer ne razmišljate o veličini Onog prema kome griješite. Ti grijesi su kod vas beznačajni i mali, a kod ashaba oni su se smatrali velikim i pogubnim, jer su oni bili svjesni veličine Onoga prema kome se griješi, bojali su se i sebe preispitivali.”
Usejd b. Hudajr, i Enes b. Malik, radijallahu anhuma, prenose da je neki ensarija upitao: „Allahov Poslaniče, zašto me ne bi postavio (kao skupljača zekata ili kao namjesnika u nekom mjestu), kao što si postavio nekog drugog?”, pa je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) odgovorio: “Doživjet ćete poslije mene mnoga prisvajanja (kršenja prava), pa budite strpljivi dok me ne sretnete na Havdu!“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Neki je čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatražio da mu dadne neki položaj ili funkciju kao što je i nekim drugim dao, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o nečemu. Naime, kazao je njemu i svojim ashabima da se strpe na nepravdi koju će u budućnosti činiti vladari, uzurpirajući imetak muslimana. On im je naredio strpljivost sve dok ga ne susretnu kod njegovog havda (vrela).
Enes, radijallahu ‘anhu, kazuje: “Kada su dvojica ashaba jedne mrkle noći izašla iz kuće Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ispred njih su išle dvije svjetiljke, a kada su se razdvojili, ispred svakog je bila svjetiljka dok nisu ušli u svoje kuće.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje:
Ovaj hadis ukazuje na počast ove dvojice ljudi, za koje se u nekim predajama kaže da se radilo o Abbadu b. Bišru i Usejdu b. Hudajru. Ta počast se ogleda u tome da su jedne tamne i mrkle noći bili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nisu mogli da idu jednostavno i sa lahkoćom od velikog mraka, pa ih je Allah počastio da ispred njih bude svjetiljka koja im je osvjetljava put. Kada su se razdvojili, svaki od njih je ima posebnu svjetiljku kako bi mogao doći svojoj kući.
Prenosi Sabit od Enesa, radijallahu ‘anhu, da je rekao: “Došao mi je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zatekavši me da se igram sa djecom, nazvao nam selam i mene poslao po neku potrebu. Zakasnio sam materi a kada sam joj došao ona me upita: ‘Šta te zadržalo?’ Rekoh: ‘Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poslao me po neku potrebu.’ Ona upita: ‘Kakvu je imao potrebu?’ Rekoh: ‘To je tajna.’ Ona reče: ‘Nikoga ne obavještavaj o tajnama Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’ Enes kazuje: ‘Allaha mi, da sam o tome ikome pripovijedao, Sabite, tebi bih kazao.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Sabit prenosi od Enesa, sluge Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da mu je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao dok se igrao sa djecom jer je Enes tada bio mali dječak. On je poselamio djecu dok su se igrala, a onda je pozvao Enes b. Malika, radijallahu ‘anhu, i poslao ga po neku potrebu tako da je Enes zakasnio majci. Kada se vratio ona ga upita: “Šta te zadržalo?” On reče: “Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poslao me po neku potrebu.” Ona upita: “Kakvu je imao potrebu?” Reče: “Neću da govorim o tajni Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.”, znači: Neću nikoga upoznati sa ovom tajnom.’ Ona reče: “Nikoga ne obavještavaj o tajnama Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.”, podržavajući ga, potvrđujući mu i argumentujući mu ispriku, jer je odbio da je obavijesti o tajni Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Zatim je Enes kazao svome učeniku Sabitu el-Bunanijju, koji se družio sa njim: “Allaha mi, da sam o tome ikome pripovijedao, Sabite, tebi bih kazao.'”
Od El-Berraa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek naoružan, u panciru, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, da li da se borim ili da primim islam?’ On mu reče: ‘Primi islam, a zatim se bori!’ On je primio islam, borio se, a zatim poginuo, na što je Allahov Poslanik rekao: ‘Uradio je malo, a nagrađen je puno!'” (Muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je čovjek koji je iskazao da želi da ide u džihad sa njim, a bio je u panciru, međutim, još nije primio islam. Čovjek mu je kazao: “O Poslaniče, da li da se borim pa primim islam, ili da primim islam, a potom se borim?” On mu reče: “Primi islam, a zatim se bori!” On je primio islam, borio se, a zatim poginuo na što je Allahov Poslanik rekao: “Uradio je malo, a nagrađen je puno!” U odnosu na period u kojem je bio u islamu, njegova nagrada je velika, jer džihad na Allahovom putu kako bi se uzdigla Božija riječ jedno je od najboljih i najvrednih djela.
Prenosi se od Abdullaha b. Zejda da je kazao: “Kada je Allah na dan Hunejna darovao plijen Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on ga je podijelio među ljudima – onima čija je srca trebalo pridobiti (za islam), a ensarijama nije dao ništa. Oni su se, izgledalo je, naljutili što je njih mašilo ono što su dobili drugi, pa im se obratio i rekao: ‘O ensarije, zar vas nisam našao u zabludi, pa vam je Allah posredstvom mene dao uputu? Bili ste razjedinjeni, pa vas je Allah posredstvom mene objedinio, i siromašni, pa vas je Allah posredstvom mene obogatio!’ Svaki put kad bi on nešto rekao, oni bi odgovorili: ‘Allah i Njegov Poslanik jesu milostiviji!’ ‘Šta vas sprečava da odgovorite Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?’, upitao je on. Kad god bi nešto rekao, oni bi odgovorili: ‘Allah i Njegov Poslanik jesu milostiviji!’ ‘Da hoćete ‘, reče im on, ‘kazali biste: ‘Došao si nam tako i tako!’ Zar niste zadovoljni da ljudi odu sa ovcama i devama, a da se vi s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, vratite svojim kućama? Da nije bilo iseljenja (hidžre), bio bih ensarija. I kada bi (svi) ljudi išli jednim putem kroz dolinu i tjesnacem kroz planinu, ja bih išao putem i tjesnacem ensarija. Ensarije su potkošulja, a (ostali) ljudi košulja. Vi ćete poslije mene doživjeti sebične ljude, pa se strpite dok me ne sretnete pokraj Havda (džennetskog izvora).'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Allah je omogućio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da stekne veliki plijen na Hunejnu, nakon što je ostavio opsadu Taifa. Tu bijaše najviše je bilo stoke: više od 40 000 deva. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio je plijen ljudima koji su nedavno primili islam, kako bi ih još više oraspoložio. Neke ensarije su se tome usprotivili, dok su najbolji među njima znali da je Poslanik pravilno postupio. Do Poslanika je stiglo šta su oni pričali – a govorili su: “Allahov Poslanik dao je onima čija krv još uvijek kaplje sa naših sablji!” Poslanik je naredio da se oni okupe i kazao im šta je čuo… Poslije ih je podsjetio da su oni bili njegovi pomagači, pa su se oni oraspoložili i bili svjesni počasti druženja sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kao i nagrade koju im je Allah pripremio na ahiretu zbog onoga što su radili. Poslanik im je naredio da budu strpljivi u vrijeme nakon toga kada se bude javila sebičnost. (“Tejsirul-Allamm”, str. 306, “Tenbihul-efham”, 4/403, “Te'sisul-ahkam”, 3/197)
Od Rifa'a ibn Rafi'a, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: “Džibril je došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ‘Šta mislite o učesnicima Bedra?’ ‘Oni su među najvrijednijim muslimanima.’, rekao je on, ili je rekao sličnu rečenicu. ‘I meleki koji su učestvovali na Bedru su najbolji meleki.”, reče Džibril.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje:
Prenosi Rifa'a da je Džibril došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve selle i kazao mu: “Koji status imaju učesnici bitke na Bedru”, a Allah je u toj bici Poslaniku i onima koji su bili sa njim dao veliku pobjedu. Poslanik je kazao: “To su najbolju muslimani kod nas”, pa je Džibril kazao: “Također, najbolji među melekima su oni koji su bili ušesnici na Bedru.”
Prenosi se da je Aiša rekla: “Božiji Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ležao u mojoj kući, otkrivenih butina ili potkoljenica, pa je došao Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak pa ga je on pustio unutra, i dalje ležeći, te je tako razgovarao. Zatim je došao Omer, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak pa je on i njega pustio unutra, ostajući i dalje u ležećem položaju, i tako razgovarao. Potom je došao Osman, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak. Božiji Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je tad sjeo i poravnao svoju odjeću.” Muhammed (ibn Ebu Harmele) kaže: “Ne kažem da je se sve to desilo u jednom danu.” Osman je ušao i razgovarao, a kad je izašao, Aiša je rekla: “Kad je došao Ebu Bekr ti mu se nisi posebno obradovao i nisi mu posvetio naročitu pažnju; isto tako i kad je došao Omer, no kad je došao Osman, ti si sjeo i poravnao svoju odjeću?!” “Kako da se ne postidim čovjeka kojeg se i meleci stide!?”, odgovorio je on.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje:
Aiša, radijallahu ‘anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike ležao u njenoj kući, otkrivene butine ili potkoljenice. Kada je stigao Ebu Bekr, zatražio je da uđe, pa mu je dozvolio, ali je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i dalje ostao u ležećem položaju, otkrivene butine ili potkoljenice. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pričao je sa Ebu Bekrom, pa je stigao i Omer, zatražio dozvolu da uđe, pa je i njemu dozvolio, ostavši u stanju u kakvom je i bio. Pričali su, pa je stigao i Osman, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tada se ispravio, sjeo i popravio svoju odjeću, te pokrio stegno ili potkoljenicu, a onda mu dozvolio da uđe. Kada je ušao, razgovarali su. Nakon što je izišao, Aiša je kazala: “Ušao je Ebu Bekr i ti nisi pridao pažnju njegovom dolasku, a tako si postupio kada je došao i Omer. Međutim, kada je stigao Osman, ti se ispravio, popravio svoju odjeću i pokrio svoje stegno ili potkoljenicu.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao joj je: “Zar da se ne stidim čovjeka kojeg se i meleki stide?”, tj. meleki Milostivog se stide Osmana, pa kako da ga se ja ne stidim? Ovaj hadis nije dokaz da butina nije stidno mjesto, jer u vezi otkrivenog mjesta koje se spominje u hadisu, postoji određena sumnja, tj. ne zna se sa sigurnošću da li se radi o potkoljenici ili butini, tako da se ne može tvrditi da je otkrivanje butine dozvoljeno djelo. Hadisi u kojima se spominje otkrivanje butine spominju postupke Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ne riječi, kao što te hadise prenose mlađi ashabi, dok su oni hadisi koji spominju da je butina stidno mjesto oprezniji, i prenose ih stariji ashabi, a pored toga radi se o direktnim riječima Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Pravilo je da se riječima daje prednost u odnosu na djela, dok djelo ima nekoliko mogućnosti. Pored toga, otkrivanje je vezano za posebnog čovjeka, a nije opće u svakoj prilici. Stalna komisija za fetve smatra da je butina stidno mjesto.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki umet ima svog povjerenika, a povjerenik našeg umeta je Ebu Ubejda b. el-Džerrah.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Svaki narod imao je čovjeka koji se glede emaneta isticao nad ostalim ljudima, a najpoznatiji po tome u našem umetu je Ebu Ubjeda Amir b. el-Džerrrah, radijallahu anhu – a emanet je zajednička osobina svih ashaba, Allah njima zadovoljan bio.
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hendaku rekao je: ‘Ko će mi donijeti vijesti o neprijatelju?’ Zubejr tada reče: ‘Ja.’ Zatim Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ko će mi donijeti vijesti o neprijatelju?’ Zubejr tada reče: ‘Ja.’ Tada Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Zaista svaki vjerovjesnik ima svog pomagača, a moj pomagač je Zubejr.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
U Bici na Hendaku nevjernici iz plemena Kurejš su se okupili sa ostalim nevjerničkim plemenima kako bi se borili protiv muslimana. Vjerovjesnk, sallallahu alejhi ve sellem, iskopao je opkop (hendak) kako bi ih spriječio da oni prodru u grad. Muslimanima je došla vijest da su židovi iz plemena Kurejza prekršili primirje koje su uspostavili sa muslimanima i da su se dogovorili sa Kurejšijama da zajedno napadnu muslimane. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ashabima: “Ko će mi donijeti vijesti o plemenu Benu Kurejza?” Ez-Zubejr tada reče: “Ja ću ti donijeti vijesti o njima.” Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo upita: “Ko će mi donijeti vijesti o plemenu Benu Kurejza?” Ez-Zubejr ponovo reče: “Ja.” Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Zaista svaki vjerovjesnik ima svojg pomagača, a moj pomagač je ez-Zubejr.”
Džabir b. Abdullah, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Zubejr je sin moje tetke i pomagač moj iz moga ummeta.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje:
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazuje nam da je Zubejr b. Avvam, radijallahu ‘anhu, sin njegove tetke Safijje bint Abdul-Muttalib, radijallahu ‘anha, te da je on njegov pomagač iz njegovg ummeta.
Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, Ebu Bekr reče Omeru, radijallahu anhuma: ‘Hajde sa nama da posjetimo Ummu Ejmen, radijallahu anha, kao što ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjećivao!’ Kada su došli kod nje, zaplakala je, te su joj njih dvojica rekla: ‘Šta te je rasplakalo? Zar ne znaš da je ono što je kod Allaha bolje za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!’ Na to je rekla: ‘Ne plačem zbog toga što ne znam da je ono što je kod Allaha bolje za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego plačem zbog toga što je prekinuta objava sa nebesa.’ To i njih ražalosti, te su i oni zajedno s njom plakali.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje:
Ashabi su ljudi koji su naviše nastojali da u svakoj, i maloj i velikoj stvari, slijede Poslanika, alejhis-selam. Eto, zato su hodili putem kojim je on hodio, sjedlili na mjestima gdje je on sjedio, odmarali se gdje se on odmarao… Ovaj hadis upravo to potvrđuje spominjući događaj sa Ebu Bekrom i Omerom, koji su posjetili ženu koju je posjećivao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su sjeli kod nje, zaplakala je, pa su joj rekli: “Šta te je rasplakalo? Zar ne znaš da ono što je kod Allaha bolje je za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!”, odnosno bolje za njega od dunjaluka. Na to je rekla: “Ne plačem zbog toga nego plačem zbog toga što je prekinuta objava sa nebesa”, jer se sa Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, smrću prekinulo objavljivanje Kur'ana. S obzirom na to da nema objave nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah je usavršio Šerijat prije Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti. Evo o tome Božijih riječi: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera…” (el-Maida, 3). Ona ih je na to podsjetila, te su zaplakali.
Od Ebu Musa El-Eš'arija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je jednom prilikom abdestio i izašao iz kuće. “Danas ću nastojati da sve vrijeme budem s Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem.”, rekao je. Potom je otišao u džamiju i upitao za Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa su rekli: “Izišao je i krenuo ovuda.” (Ebu-Musa dalje kazuje): “Išao sam za njim, raspitujući se o njemu, sve dok on nije ušavši u bašču Eris došao do bunara. Sjeo sam kod kapije – a ona je bila od palmina granja – dok Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije obavio nuždu i uzeo abdest, a onda sam mu se uputio. Zatekao sam ga kako sjedi kod bunara u bašči Eris. Sjedio je nasred ivice bunara (nasute zemljom). Bio je otkrio potkoljenice i stavio ih u bunar. Nazvao sam mu selam, a onda otišao i sjeo kod kapije, rekavši: ‘Danas ću, sigurno, biti vratar Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’ Domalo zatim došao je Ebu Bekr i počeo gurati kapiju. ‘Ko je to?’, upitao sam. ‘Ebu Bekr.’, odgovori on. ‘Sačekaj.’, rekao sam mu i otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. ‘Allahov Poslaniče’, rekoh mu, ‘evo Ebu-Bekra, traži da ga primiš.’ ‘Dopusti mu (da uđe) i obraduj ga Džennetom!’, reče on. Ebu-Bekr je ušao i sjeo uz Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, s njegove desne strane. Spustio je noge u bunar, kao što je to bio učinio i Vjerovjesnik,sallallahu ‘alejhi ve sellem, otkrivši (prije toga) potkoljenice. Vratio sam se i sjeo, a već sam prije ostavio svoga brata koji je uzimao abdest, pa će mi se pridružiti. ‘Ako Allah želi dobro nekome (mislio je na brata) – dovest će ga!’, rekoh. U tom trenutku neko je gurnuo kapiju. ‘Ko je to?’, upitao sam. ‘Omer b. Hattab! ‘, reče ovaj. ‘Sačekaj.’, odgovorio sam mu, a onda otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nazvao mu selam i rekao: ‘Omer b. Hattab traži da ga primiš.’ ‘Dopusti mu (da uđe) i obraduj ga Džennetom!’, reče on. Tada sam se vratio do njega i rekao mu: ‘Uđi! Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te je obradovao Džennetom!’ On je ušao, sjeo kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, s njegove lijeve strane, i spustio noge u bunar. Vratio sam se, potom, i sjeo, ponavljajući: ‘Ako Allah želi dobro nekome – dovest će ga!’ Tada je (ponovo) došao neko i gurnuo vrata. ‘Ko je to?’, upitao sam. ‘Osman b. Affan!’, reče ovaj. ‘Sačekaj.’, odgovorio sam mu, a onda otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i obavijestio ga. ‘Dopusti mu (da uđe)’, reče on, ‘i obraduj ga Džennetom, uprkos nedaćama koje će ga pogoditi!’ Vratio sam se i rekao mu: ‘Uđi! Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obveseljava te Džennetom, uz nedaću koje će te pogoditi!’ Ušao je, a ivica bunara je bila popunjena, pa je sjeo nasuprot njega, s druge strane bunara.” Šerik b. Abdullah prenosi da je Seid b. Musejjib rekao: “Shvatio sam da to ima veze s njihovim kaburima.” U jednoj predaji je došlo: “Naredio mi je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da stražarim na vratima.” U istoj predaji je došlo da je Osman kada ga je obradovao Džennetom zahvalio Allahu a zatim rekao: “Od Allaha tražim pomoć.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje:
U hadisu Ebu Musaa El-Eš'arija, radijallahu ‘anhu, je došlo da se jednog dana abdestio u svojoj kući, a zatim izašao da traži Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekavši: “Danas ću, doista, nastojati da svo vrijeme da budem uz Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Izašao je tražeći Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i došao do njegovog mesdžida, jer je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, boravio u mesdžidu ili u kući baveći se stvarima oko porodice, ili se bavio stvarima korisnim za njegove ashabe. Kada ga nije našao u mesdžidu pitao je za njega pa su mu kazali: “Uputio se tamo.”, i pokazali u pravcu Erisa, a to je bunar kod Kubaa. Ebu Musa je krenuo za njim dok nije došao do bunara, i tamo zatekao Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je ostao pored kapije bašče u kojoj se nalazio taj bunar. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je obavio svoju potrebu, abdestio se i potom sjeo na sred ivice bunara, spustio noge i otkrio potkoljenice. Ebu Musa je bio na kapiji bunara kao čuvar Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, je tražio dozvolu za ulazak kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ali mu Ebu Musa nije dozvolio dok ne obavijesti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Otišao je do njega i kazao mu: “Ovo je Ebu Bekr, traži dozvolu da uđe.”, i odgovorio mu je: “Dozvoli mu i obraduj ga Džennetom.” Ebu Musa se vratio Ebu Bekru i dozvolio mu da uđe kazavši mu: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te je obradovao Džennetom.” Ovo je velika radosna vijest, obradovao ga je Džennetom a zatim mu dozvolio da uđe i bude sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada je ušao našao je Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na sredini ivice, pa je sjeo sa njegove desne strane, jer je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, volio davati prednost desnoj strani u svemu. Ebu Bekr je sjeo sa njegove desne strane i uradio isto onako kako je uradio i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spustio je noge u bunar i otkrio potkoljenice, prezirući da sjedi drugačije od Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sjedenja. Ebu Musa je ostavio kod kuće svog brata koji se abdestio i trebao da ga stigne. Rekao je: “Ako mu Allah bude želio dobro dovest će ga, pa ako dođe i zatraži dozvolu da uđe biće obradovan Džennetom.”, međutim dozvolu za ulazak je tražio drugi čovjek. Ebu Musa je došao do Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: “Ovo je Omer, traži dozvolu da uđe.” Odgovorio mu je: “Dozvoli mu i obraduj ga Džennetom.”, pa mu je dozvolio da uđe i rekao mu: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te obradovao Džennetom.” Kada je Omer ušao vidio je Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i Ebu Bekra na ivici bunara, pa je sjeo sa Poslanikove lijeve strane, a bunar je bio uzak nije bio širok, i njih trojica su bili na jednoj strani bunara. Zatim je dozvolu za ulazak tražio Osman, radijallahu ‘anhu, pa je Ebu Musa postupio kako je postupio i sa Ebu Bekrom i Omerom, pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Dozvoli mu da uđe i obraduj ga Džennetom uz nedaću koja će ga zadesiti.” Dozvolio mu je Ebu Musa da uđe i rekao mu: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem te obradovao Džennetom uz nedaću koja će te zadesiti. Osman, radijallahu ‘anhu: “Hvala Allahu, od Allaha tražim pomoć u nedaćama, hvala Allahu na ovoj radosnoj vijesti.”, zatim je ušao i vidio da se ivica bunara popunila, pa je sjeo nasuprot njima, i spustio noge u bunar i otkrio potkoljenice. Seid b. Musejjib, jedan od uglednih tabi'ina, je ovo protumačio kao mjesta njihovih kaburova, jer su kaburovi trojice (Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera) na jednom mjestu, u jednoj sobi, a i na dunjaluku su zajedno odlazili i zajedno se vraćali. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je govorio: “Išao sam sa Ebu Bekrom i Omerom, ili došao sam sa Ebu Bekrom i Omerom.”, pa su njih dvojica bili njegovi drugovi i njegovi veziri (ministri), a i na Sudnjem danu će biti proživljeni zajedno, pa su oni zajedno na dunjaluku i na ahiretu. Osman, radijallahu ‘anhu, je sjeo nasuprot njima, i Poslanik, sallallah ‘alejhi ve sellem, ga je obradovao Džennetom uz nedaću koja će ga zadesiti, a ta nedaće je ono što ga je zadesilo od razilaženja ljudi u vrijeme njegovog hilafeta, i odbijanja pokornosti od stane jedne skupine, te njegovo ubistvo u njegovoj kući, radijallahu ‘anhu, kada su mu ušli u njegovu kuću u Medini i ubili ga dok je držao Kur'an u rukama i čitao ga.
Ibn Omer veli: „Nisam nikad čuo Omera da kaže: ‘Mislim da je tako’, a da to tako nije bilo.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje:
Ashabi su gledali kako Omer sudi o stvarima koje ljudima nisu baš jasne, a nakon toga se ispostavi da je baš onako kako je on presudio i kazao.
Enes, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: “Jedna grupa ljudi je došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa rekoše: ‘Pošalji sa nama jednu grupu ljudi koja će nas podučavati Kur'anu i Sunnetu.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odabra za njih sedamdeset ljudi, ensarija (koje nazivahu učači Kur’ana). Među njima je bio i moj daidža Haram. Oni su u Medini učili Kur'an i međusobno ga studirali. Po noći bi se podučavali, a po danu bi donosili vodu i ostavljali u džamiji. Oni su sabirali drva i prodavali ih, pa bi za zaradu kupovali hranu stanarima džamijske sofe i siromašnima. Njih je Allahov Poslanik poslao kod nas, ali ih mušrici preduhitriše i pobiše prije nego što su stigli na određeno mjesto. Oni rekoše: ‘Allahu naš, izvijesti o nama našeg Poslanika, da smo se mi sastali sa Tobom, i da smo zadovoljni Tobom da si Ti zadovoljan nama.’ Jedan čovjek mušrik došao je Haramu, daidži (prenosiocu hadisa), u leđa mu koplje zabio i njime ga probo. Haram tada reče: ‘Pobijedio sam, Gospodara mi Kabe.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je istodobno rekao ahabima u Medini: ‘Zaista su vaša braća izginula, a zadnje njihove riječi su bile: ‘Allahu naš, izvijesti o nama našeg Poslanika, da smo se susreli s Tobom, da smo zadovoljni Tobom, a i Ti nama.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Značenje hadisa: Neka delegacija arapskih plemena došla je kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdeći da su primili islam, pa su od njega tražili da im pošalje nekog ko će ih podučavati Kur'anu. Poslanik im je poslao sedamdeset vrsnih karija koji su mnogo učili Kur'an. I pored zauzetosti učenjem Kur'ana, ipak ih to nije spriječilo da rade i privređuju. Zbog toga je Enes kazao: “Po noći bi se podučavali, a po danu bi donosili vodu i ostavljali u džamiji. Oni su sabirali drva i prodavali ih, pa bi za zaradu kupovali hranu stanarima džamijske sofe i siromašnima.”, tj. danju bi donosili vodu u džamiju onima koji su željeli da se čiste, piju i sl. Oni su sabirali drva i prodavali ih, pa bi za zaradu kupovali hranu stanarima džamijske sofe i siromašnima: tj. skupljali su drva, prodavali ih i tim novcem kupovali hranu i dijelili je siromašnima, od kojih su bili i stanovnici Sofe, a oni su: siromasi, stranci koji su tražili sklonište u džamiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju džamije ima li su poseban prostor koji je bio odvojen i prekriven, a oni su u njemu boravili i spavali. Poslanik je poslao te učače, pa kada su stigli do bunara Meune, prije nego su došli do cilja tj. kuće Ebul-Bera'a b. Mula'iba, preduhitri ih Amir b. Tufejl sa grupom ljudi i pobi ih. “Allahu naš, izvijesti o nama našeg Poslanika, da smo se susreli s Tobom, da smo zadovoljni Tobom, a i Ti nama.” U drugoj verziji stoji: “Prenesite našem narodu da smo se mi sreli sa našim Gospodarem, On je zadovoljan nama, a i mi njime.” Džibril je tad saopštio Poslanika da su oni sreli svoga Gospodara , da je On zadovoljan njima, a i oni Njime, kao što se navodi u predaji Buharije. Poslanik reče: “Zaista su vaša braća izginula, a zadnje njihove riječi su bile: ‘Allahu naš, izvijesti o nama našeg Poslanika, da smo se susreli s Tobom, da smo zadovoljni Tobom, a i Ti nama.'”, tj. Allah je zadovoljan njihovom pokornošću a i oni su zadovoljni onim čime ih je On počastio.
Od Enesa ibn Malika, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: Ubejju b. Ka'bu: „Allah mi je naredio da ti proučim suru: Lem jekunillezine.“ Ubejj reče: “Allah me je po imenu spomenuo?” “Da.”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Pa je Ubejj zaplakao.“ Muttefekun alejh. U drugom predanju stoji: „Pa je Ubejj počeo da plače.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje:
U hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saopštava da je Allah Uzvišeni naredio Ubejju da Poslaniku prouči suru El-Bejjine, pa se Ubejj tome začudio, jer pravilo je da onaj ko je bolji uči onome ko je ispod njega. Kada je Ubejju postalo jasno o čemu se radi i da je Uzvišeni Allah spomenuo njegovo ime, počeo je da plače od sreće.
Od Enesa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Moj amidža, Enes, b. Nadr, radijallahu ‘anhu, nije prisustvovao Bici na Bedru, pa je rekao: ‘Allahov Poslaniče, izostao sam od prve borbe u kojoj si se borio protiv mušrika. Ako mi Allah omogući izlazak na bojno polje protiv mušrika, zaista će pokazati Allah ljudima šta mogu učiniti.’ Pošto je došao dan Uhuda (Bitka na Uhudu), muslimani su se pokolebali, a on reče: ‘Allahu moj, izvinjavam Ti se zbog čina ovih (tj. muslimana), a perem se i odričem od djela onih (mušrika).’, a zatim je krenuo naprijed. Sreo ga je Sad b. Muaz pa mu on reče: ‘O Sad ibn Muaze, Džennet želim. Gospodara mi Nadrovog (očevog), ja osjećam njegov miris ispod Uhuda.’ Sa’d priča: ‘O Allahov Poslaniče, ja ne bih mogao učiniti ono što je on učinio.’ Našli smo ga sa osamdeset i nekoliko rana od sablje, proboda kopljem i rana od strijela.” Našli smo ga poginulog, mušrici su ga cijelog unakazili da ga niko nije mogao poznati osim njegove sestre. Poznala ga je po vrhovima jagodica na prstima.'” Enes, radijallahu ‘anhu, veli: “Mislili smo i pretpostavljali da je o njemu objavljen ajet koji glasi: ‘Među muminima, ima ljudi koji su iskreni na onom što su Allahu obećali…’, pa do kraja ajeta.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Prenosi se da od Enesa radijallahu anhu, da njegov amidža Enes b. Nadr nije učestvovao u bici na Bedru, a razlog tome jeste što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije otišao na Bedr s ciljem borbe nego s ciljem da presretne karavanu Kurejšija. Sa njim je tada bilo oko tri stotine i deset ljudi, sedamdeset kamila i dva konja na kojima su se smjenjivali. U toj bici mnogi ashabi nisu učestvovali jer na nju niko nije pozvan. Enes b. Nadr je kazao Poslaniku: “Allahov Poslaniče, bio sam odsutan od prve borbe u kojoj si se ti borio protiv idolopoklonika. Ako mi Allah još pruži priliku za borbu protiv idolopoklonika, vidjet ćeš šta ću napraviti.” Pa kada je bila Bitka na Uhudu godinu i mjesec dana nakon bitke na Bedru muslimani su u početku dana imali prednost, ali su strijelci ostavili mjesto na kojem im je naređeno da budu. Kada su mušrici skoro bili poraženi ovi strijelci su napustili mjesto, pa su ih s te strane mušrici napali, tako da su neki muslimani pobjegli. Enes je krenuo prema neprijatelju i rekao: “Bože moj, ispričavam Ti se za ono što ovi (povlačenjem) učiniše, (mišljaše na svoje drugove), a ponovo se odričem pred Tobom onoga što ovi učiniše (smjerajući na idolopoklonike).” Potom je prošao naprijed, pa se okrenuo Sa'du ibn Mu'azu koji ga je pitao gdje ide, a on mu je rekao: “O, Sa'du b. Mu'azu, želim Džennet! Tako mi Gospodara Nadra, ja osjećam njegov miris ispred Uhuda.” On je stvarno osjetio miris Dženneta i to mu je bila počast od Allaha prije nego je postao šehid. Tada je krenuo, i borio se dok nije bio ubijen. Sa'd je kasnije rekao: “Allahov Poslaniče, ja ne bih bio u mogućnosti da učinim ono što je on tada počinio.” Enes kaže: “Kasnije smo na njemu našli osamdeset i nekoliko rana od sablje, uboda koplja ili strijele; našli smo ga ubijena, a idolopoklonici su ga iznakazili toliko da ga je prepoznala samo njegova sestra po njegovim jagodicama.” – Muslimani su smatrali da se na njega i njemu slične odnosi ovaj ajet: “Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu … ” (El-Ahzab, 23). Nema sumnje da se ovaj ajet odnosi prije svega na njega i na slične njemu jer oni su ispunili ono što su Allahu obećali. Enes je kazao: “Ako mi Allah još pruži priliku za borbu protiv idolopoklonika, vidjet ćeš šta ću napraviti.” On je to i uradio i takvo nešto ne može uraditi osim onaj kome Allah to podari dok ne postane šehid.
Od Enes b Malika, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Ebu Talha je bio najveći posjednik datula u Medini. Najviše je volio voćnjak datula Bejreha, koji je bio naspram džamije, a u koji je ulazio i Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pijući njenu pitku vodu. Kada je objavljen ajet: “Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže”, došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te mu rekao: ‘Allahov Poslaniče, Allah ti je objavio: “Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže”, a doista je moj najdraži imetak Bejreha, neka bude vid milostinje u ime Uzvišenog Allaha, molim da to bude dobročinstvo i otkup kod Uzvišenog Allaha. Allahov Poslaniče, stavi je u svrhu kako ti Uzvišeni Allah pokaže.’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je kazao: ‘Divno! To je imetak koji donosi zaradu! To je imetak koji donosi zaradu! Čuo sam što si rekao. Smatram da je najbolje da to daš svojoj rodbini.’ Ebu Talha reče: ‘Učiniću tako, Allahov Poslaniče.’ Ebu Talha ju je podijelio svojoj rodbini i potomcima svoga amidže.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Ebu Talha je bio najveći posjednik njiva iz reda Ensarija u Medini. Imao je voćnjak ispred džamije u pravcu Kible, u kojem je bila pitka voda koju je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dolazeći u voćnjak pio. Kada je objavljen ajet: “Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže”, požurio je, dotrčao i došao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te mu rekao: “Allahov Poslaniče, Allah ti je objavio: “Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže”, a doista je moj najdraži imetak Bejreha (ime njive), stavljam je u tvoje ruke neka bude vid milostinje u ime Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika.”, pa je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zadivljen kazao: Divno! To je imetak koji donosi zaradu! To je imetak koji donosi zaradu! Smatram da je najbolje da to daš svojoj rodbini.” Tako je Ebu Talha, radijallahu ‘anhu, i učinio podijelivši je svojoj rodbini i potomcima svoga amidže.
Džabir, b. Semure, radijallahu anhu, prenosi: “Žalili su se stanovnici Kufe Omeru, radijallahu anhu, na Sa'da b. Ebu Vekasa, pa im je Omer, radijallahu anhu, postavio za namjesnika Ammara. Tužili su se na Sa'da da im, čak, lijepo ne klanja. Omer je poslao po njega da dođe, pa mu rekao je: ‘O Ebu Ishak, oni tvrde da ti lijepo ne klanjaš.’ Sa'd, radijallahu anhu, reče: ‘Tako mi Allaha, što se mene tiče, ja sam njima klanjam namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od kojeg ne odstupam. Ja klanjam dva rekata jacija-namaza, na kojima oduljim kijam, a onda dva posljednja skratim.’ Omer, radijallahu anhu, tada reče: ‘Tako sam i mislio o tebi, o Ebu Ishak.’ Tada je Omer, radijallahu anhu, poslao sa njim čovjeka ili više njih u Kufu, koji su pitali Kufljane o Sa'du. U svaku su džamiju ušli i upitali za Sa'da. Svi su se muslimani pohvalno izrazili o njemu, a kada je Omerov izaslanik došao u mesdžid, Beni Absa, jedan od njih ustade (kojeg su zvali Usama b. Katada), imao je nadimak Ebu Sa'da, pa je rekao: ‘Pošto nas ti pitaš za Sa'da, ja tvrdim da Sa'd ne ide u rat s vojskom, ne dijeli podjednako i ne sudi pravedno.’ Tad Sa'd reče: ‘Ja ću ti zaista za to izreći dovu (prokletstvo) za troje: Allahu moj, ako je ovaj Tvoj rob lažov i ako se javio zato da se pokaže pred svijetom, onda mu podaj dug život i dugotrajno siromaštvo i izloži ga iskušenjima (žena).’ Tako je i bilo! Poslije, kada bi ga pitali o stanju, on bi rekao: ‘Ja sam teški starac sa puno iskušenja. Stigla me kletva Sa'dova.'” Abdulmelik b. Umejr, prenosilac od Džabira b. Semure, radijallahu anhu, kaže: “Ja sam ga vidio nakon toga: pale su mu obrve na oči od duboke starosti, a na putevima bi ometao žene koje su prolazile ulicom dobacivajući im.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Omer b. Hattab, radijallahu anhu, odredio je Sa'da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, za namjesnika Kufe. Stanovnici Kufe žalili su se vođi pravovjernih Omeru b. Hattabu, radijallahu anhu, na Sa'da, toliko da su čak kazali da on ne klanja lijepo. On je bio uvaženi ashab za kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da je dženetlija, pa je Omer poslao po njega. Kada je stigao, kazao mu je: “Kufljani se žale na tebe, pa čak i na to da im ne klanjaš lijepo.” Sa'd mu je kazao da im je on klanjao namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominjući im jaciju, vjerovatno zbog toga, a Allah najbolje zna, što su se oni žalili na taj namaz. On je rekao: “Ja im klanjam namaz Poslanika, sallalahu alejhi ve selle, ne oduzimajući ništa od njega…” Omer ga je pohvalio, jer je vjerovao da on klanja narodu kojeg predvodi onako kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao. Pored toga, Omer je o njemu ispitao situaciju jer je znao kolika je njegova odgovornost. Poslao je ljude po Kufi da pitaju o ponašanju Sa'da b. Ebu Vekkasa. Kad god bi ušli u neku džamiju da pitaju o njemu, našli su da ga ljudi hvale. Kada su došli u džamiju Beni Absa i pitali za Sa'da, ustao je neki čovjek i rekao: “Kad nas već pitaš, ja ću ti reći da on ne ide u džihad, plijen koji uzme ne dijeli pravedno, ne sudi pravedno među ljudima.” Iznio je tri optužbe. Tada je Sa'd kazao: “S obzirom da si to rekao, ja ći proučiti tri dove protiv tebe…” Proučio je dovu da mu Allah da dug život, siromaštvo i da ga izloži iskušenjima. Ovo su tri opasne dove. Međutim, Sa'd je ipak te dove uvjetovao riječima: “Ako je ovaj tvoj rob ovo kazao iz pritvornosti i želje da se pročuje, a ne s pravom.” Allah je uslišio njegove molbe, tako da je ovaj čovjek dugo živio, ostario je toliko da su mu obrve pale na oči od starosti, bio je siromašan i izložen iskušenjima do te mjere da je u stanju starosti, napastvovao žene i djevojke po trgovima i dobacivao im. O sebi je govorio: “Oronuli sam starac, iskušan sam! Eto, snašle su me dove Sa'dove!”
Nafi’ prenosi od Omer b. Hattaba, radijallahu anhu, da je (Omer) odredio za prve muhadžire četiri hiljade, a za Ibn Omera tri i po hiljade! „Ali on je jedan od iseljenika! Zašto si mu dao manje od četiri hiljade?!“ upitan je, pa je on odgovorio: “Njegov otac je učinio hidžru vodeći ga sa sobom, zato on nije na stupnju onoga koji se sam iselio!'“ Buhari.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje:
Omer je muhadžirima davao po 4000, dok je Ibn Omeru davao 3500, jer nije bio punoljetan kad je bila hidžra, pa ga nije htio porediti sa punoljetnima. Dunjaluk, nakon Poslanika i Ebu Bekra nije znao za većeg pobožnjaka i skromnijeg čovjeka od Omera. Tako moraju da se ponašaju svi oni koji upravljaju muslimanima i da se zbog rodbinske veze ne daje prednost, niti da se daje prednost bogatom nego svakom treba dati ono što je zaslužio. To je pobožnost i pravda.
Ebu Hubejb prenosi od Abdullaha b. Ez-Zubejra da je rekao: “Pošto se Ez-Zubejr uključio u Bitku kod deve, pozvao me je, pa sam stao pored njega. On reče: ‘Sinčiću, danas neće biti niko ubijen a da ne bude ili nasilnik ili onaj kome je učinjeno nasilje, a ja vidim da ću danas poginuti kao onaj kome je učinjeno nasilje. Zaista mi je jedna od najvećih briga moj dug. Šta misliš, hoće li naš dug ostaviti išta od našeg imetka?’ Zatim je rekao: ‘Sinko, prodaj naš imetak i vrati moj dug!’” Oporučio je trećinu imetka, a trećinu od te trećine je oporučio djeci Abdullaha ibn Ez-Zubejra. Ez-Zubejr je rekao: “Ako nakon vraćanja duga pretekne nešto od našeg imetka, trećina toga pripada tvojoj djeci.” Kaže Hišam: „Tada su neka djeca Abdullaha ibn Ez-Zubejra bila istih godina kao neka djeca Ez-Zubejrova, a to su Hubejb i Abbas. On je tada imao devet sinova i devet ćerki. Abdullah (dalje) kaže: “Stavio mi je u oporuku svoj dug i rekao: ‘Sinčiću, ako nešto od njega ne mogneš vratiti, zatraži pomoć od mog Zaštitnika.” “Tako mi Allaha – kaže Abdullah – nisam znao šta je on namjeravao dok nisam upitao: ‘Oče, ko je tvoj zaštitnik?’ ‘Allah’, odgovori on. Tako mi Allaha, kad god sam zapao u nevolju zbog njegovog duga, pa rekao: ‘Zaštitniče Ez-Zubejrov, vrati njegov dug.’, On bi ga vratio.” Tako je Ez-Zubejr, radijallahu anhu, ubijen, a nije ostavio ni dinara ni dirhema, osim nekih zemalja od kojih je El-Gaba (zemlja u okolini Medine), i jedanaest kuća u Medini, dvije u Basri i po jednu kuću u Kufi i Egiptu. Dug kojim je on bio zadužen bio je samo zbog toga što bi Ez-Zubejr, kada bi mu koji čovjek donio novac na čuvanje, rekao: ‘Ne na čuvanje, nego će to biti zajam, jer se bojim da to ne propadne.’ On nikada nije bio na rukovodećoj dužnosti, niti je ikada prikupljao porez, niti išta drugo (pa porijeklo njegove imovine nije otuda), osim što je išao u borbu s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili s Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, radijallabu anhum. Izračunao sam koliko ima duga, i pronašao da je dužan dva miliona i dvije stotine hiljada.” Kaže Urve: “Hakim b. Hizam je sreo Abdullaha b. Ez-Zubejra i rekao: ‘Bratiću, koliko je moj brat dužan?’ (On mu je bio amidžić.) On je sakrio veliki dio duga rekavši: ‘Sto hiljada.’ ‘Tako mi Allaha – reče Hakim – mislim da to vaš imetak neće moći podmiriti.’ ‘Šta misliš – reče mu Abdullah – ako je dva miliona i dvije stotine hiljada?’ Mislim – reče on – da vi to nećete moći nikako vratiti. Ako ne mognete (vratiti) nešto od toga, potražite pomoć od mene.’” Kaže Urve: “Zubejr je bio kupio El-Gabu za sto sedamdest hiljada, a Abdullah ju je prodao za milion i šest stotina hiljada. Potom je ustao i rekao: ‘Kome je Ez-Zubejr bio dužan, nek dođe kod El-Gabe.'” Došao mu je Abdullah b. Dža'fer b. Ebi Talib, kojem je Ez-Zubejr bio dužan četiri stotine hiljada, te rekao Abdullahu: “Ako hoćete, ostavit ću vam to.” “Ne.”, reče Abdullah. “A ako hoćete – reče on – učinit ćete to s onim što ćete ostaviti za kasnije, ako budete nešto ostavljali za kasnije.” “Ne.”, reče Abdullah. Kaže Urve: “On je prodao dio El-Gabe i kuću i vratio njegov dug. To mu je podmirilo dug i još je ostalo četiri i po udijela.” Poslije je otišao Muaviji (u Damask) i zatekao kod njega ‘Amra b. Osmana, Munzira b. Ez-Zubejra i (Abdullaha) b. Zem'a. ‘Koliko je procijenjena El-Gaba?’, upita ga Muavija. ‘Svaki udio po sto hiljada.’, reče on. ‘Koliko je još ostalo?’, upita ga Muavija. ‘Četiri i po udjela.’, reče on. ‘Kupujem jedan udio – reče Munzir b. Ez-Zubejr – za sto hiljada.’ ‘I ja kupujem jedan udio za sto hiljada.’, reče ‘Amr b. Osman. ‘l ja kupujem jedan udio za sto hiljada.’, reče (Abdullah) b. Zem'a. ‘Koliko je još ostalo?’, upita Mu'avija. ‘Jedan i po udio.’, odgovori on. Muavija reče: ‘Kupujem to za sto pedeset hiljada.’” Kaže Urve: “Abdullah b. Dža'fer je Muaviji (poslije toga) prodao svoj dio za šest stotina hiljada.” Kad je lbn Ez-Zubejr okončao vraćanje dugova, Ez-Zubejrovi sinovi rekoše: ‘Podijeli nam naslijeđe.’ ‘Ne, tako mi Allaha, neću vam podijeliti naslijeđe sve dok ne razglasim tokom (sljedeće) četiri godine: za vrijeme hadža: ‘Kome je Ez-Zubejr bio dužan neka dođe da mu vratimo!’ Svake godine, u toku hadža, to je razglašavao. A kad su prošle četiri godine, podijelio im je (očevu ostavštinu). Zubejr je imao (pred smrt) četiri žene. Abdullah je izdvojio trećinu (za oporuku) i opet je svaka žena dobila po milion i dvije stotine hiljada. Dakle, cio njegov imetak iznosio je pedeset miliona i dvije stotine hiljada.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje:
Ez-Zubejr b. El-Avvam u bici kod deve koja se desila zbog predaje Osmanovih ubica kazao je svome sinu Abdullahu: “Ja mislim da ću poginuti kao šehid i kao neko kome je nepravda učinjena. Mene zanima samo moj dug pa ga ti vrati za mene.” Dug kojeg je imao obuhvatao je cijeli imetak, ali i pored toga on je oporukom ostavio određeni imetak sinovima svoga sina, jer je znao da oni nemaju pravo na nasljedstvo, jer je njegov sin bio živ. Oporučio im je trećinu trećine koja je mogla obuhvatiti sve njih. Ljudi su ostavljali svoj imetak kod njega pa je on odbijao da taj imetak uzme kao vid depozita jer se bojao da će ga izgubiti. Govorio je: “Ovo nije depozit, nego ovo uzimam kao dug.” On je bio skroman i povjerljiv, nije bio postavljan na neke funkcije. Kada je umro, i nakon što je vraćen njegov dug i kada je ostalo od imetka ono što je ostalo, nasljednici su tražili da im to raspodijeli. On je odbio da to uradi osim kada nastupi period hadždža. Čekao je da bude uvjeren je li još neko ostao kome je Ez-Zubejr dužan pa da onda podjeli imetak. Tako je i učinio. Kada više nije nikome ostao dužan dao je suprugama njihov dio, a tada je imao 4 žene.
Enes, radjallahu anhu, veli: “Kada su došli Jemenci, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Došli vam stanovnici Jemena!” Oni su prvi uveli rukovanje (pri susretu).” (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca)
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje:
“Kada su došli Jemenci”, tj. pleme el-Eš’ar, narod Ebu Musaa el-Ešarija. Da je to tako, govori i predaja koju bilježi Ahmed u “Musnedu”, 3/155, od Enesa b. Malika, koji prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sutra će vam doći narod koji prema islamu imaju blaža srca od vas.” I stigli su pripadnici plemena el-Eš’ar, među kojima je bio i Ebu Musa. Kada su se približili Medini, govorili su: “Sutra srećemo nama drage, Muhammeda i njegove ashabe.” Kada su došli rukovali su se, pa su oni bili prvi koji su uveli rukovanje.
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, kazuje: “Moga oca su donijeli pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bio je sav iznakažen. Kad ga staviše pred njega, ja priđoh da mu otkrijem lice, pa mi ljudi to ne dadoše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Još mu meleki svojim krilima prave hladovinu.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje:
Otac Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, donesen je na dan Uhuda, a bio je sav iznakažen, kao i neki drugi ubijeni muslimani. Kad ga staviše pred njega, Džabir priđe da mu otkrije lice, pa mu ljudi to ne dadoše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Još mu meleki svojim krilima prave hladovinu”, kao vid počasti.
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je dao da istina bude na Omerovom jeziku i srcu.” Ibn Omer je govorio: “Kad god su se pojavila neka novonastala pitanja i ljudi u vezi s njima predlagali, a u vezi s njima predlagao i Omer, Allah bi putem Objave potvrdio Omerov stav.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje:
U ovom hadisu, Ibn Omer, radijallahu anhuma, spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je Uzvišeni Allah govorio istinu i ispoljavao je preko Omerovog jezika i srca. Ibn Omer je govorio: “Kada bi se ljudima nešto desilo u vrijeme Objave, ashabi su iskazivali svoj stav o tom pitanju, a i Omer bi to činio, pa bi Objava dolazila potvrđujući Omerov stav.
Zubejr b. el-Avvam, radijallahu anhu, rekao je: “Na dan Uhuda Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je dva oklopa, i kada se htio popeti na stijenu, nije mogao. Talha se sagnu i podmetnu svoja leđa. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stade na njegova leđa i tako se pope na stijenu. Tada sam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ‘Talha je zaradio džennet.'”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje:
Kako bi se zaštitio od neprijateljskih udaraca, Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Uhuda nosio dva metalna oklopa. Kada je krenuo prema jednoj stijeni i htio da se na nju popne, nije mogao. Tada se pojavio Talha, radijallahu anhu, i kleknuo ispred stijene, pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspeo na njega, a potom na stijenu. Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Talha je zaradio džennet”, odnosno ovim svojim dijelom i ostalim djelima koja je učinio toga dana zaslužio džennet.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, ispričao je sljedeće: “Er-Rubej’a, sestra Enesa b. en-Nadra, razbila je sjekutić nekoj ženi. Otišli su Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on im je, po Allahovoj knjizi, presudio odmazdu. Enes b. en-Nadr reče: ‘Tako mi Onoga Koji te je sa istinom poslao, danas joj se neće razbiti sjekutić!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Enese, odmazda je po Allahovoj knjizi.’ Tad se rodbina žene kojoj je slomljen zub zadovolji uzimanjem krvarine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Među Allahovim robovima ima onih kojima bi, kad bi se zakleli Allahom u nešto, On sigurno zakletvu ispunio.’”
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija.
Objašnjenje:
U ovom se predanju kaže da je er-Rubej’a, radijallahu anha, razbila nekoliko prednjih zubi nekoj ženi ensarijski, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio da izvrši odmazdu, tj. da se i njoj razbiju zubi. Tada je ustao Enes b. Nadr, njen brat, pitajući za Allahov propis, a ne negirajući ga, te se zakleo da njeni zubi neće biti razbijeni, imajući lijepo mišljenje o Allahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsjetio da je da je to Allahov propis. Kada je narod to vidio, zadovoljili su se krvarinom, odustajući od odmazde. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da ima Allahovih robova, koji kada bi se Allahom zakleli, On bi tu zakletvu ispunio, jer su oni dobri Allahovi robovi i imaju pouzdanje u Allaha.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
