1. Prenosi se da je Abdullah b. Abbas, kazao: Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prošao je dva groba i kazao: ‘Njih dvojica su stvarno na mukama, ali nisu na mukama zbog nečega velikog; jedan od njih nije se čuvao mokraće, a što se tiče drugog, on je prenosio tuđe riječi.'”  

Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i neki ashabi prošli su pored dva kabura, čije stanje je Allah Uzvišeni Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, otkrio, obavijestivši ga da se u njima kažnjavaju ukopani. On je to prenio ashabima, upozoravajući svoj ummet, jer su se ukopani u tim kaburima kažnjavali zbog nečeg što nije veliko, tj. nije teško za ostaviti, onome koga Allah uputi ka tome. Jedan od njih nije se čuvao mokraće, pa je nečistoća padala na njegovo tijelo i odjeću i nije se štitio prilikom nužde, dok je drugi prenosio tuđe riječi koje su među ljudima proizvodile neprijateljstvo i mržnju, a pogotovo među rodbinom i prijateljima. Neko prenese drugima nečije riječi, što utiče na prekidanje odnosa i pojavu svađa. Islam je došao s ciljem da među ljudima širi ljubav i jedinstvo i da zaustavi svađe i prepirke. Međutim, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se sažalio, pa je uzeo grančicu palme, prelomio je na dva djela i usadio na svaki kabur. Ashabi su ga upitali o tome, a on je kazao: “Možda će im se zbog njih olakšati muke, dok se ne osuše.” Ovo je postupak koji je specifičan za Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

2. Hani’, Osmanov oslobođeni rob veli: “Kada bi Osman stao pored kabura, zaplakao bi, tako da bi navlažio svoju bradu. Neko mu je kazao: ‘Ne plačeš na spomen Dženneta i Vatre, a plačeš zbog kabura?’ On tada reče: ‘Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: ‘Kabur je prva ahiretska stanica. Onome ko se u njemu spasi, sve što dođe nakon njega, lakše će biti, a onome ko se u njemu ne spasi, sve što poslije dođe, teže će biti.'”  

Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Kada bi Osman, radijallahu ‘anhu, stao pored kabura, zaplakao bi, tako da bi navlažio svoju bradu suzama. Neko mu je kazao: “Ne plačeš na spomen Dženneta i Vatre, a plačeš zbog kabura?” On tada reče da je razlog njegovog plakanja ono što je čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je kazao: “Kabur je prva ahiretska stanica. Onome ko se u njemu spasi i prođe kroz kabursko ispitivanje i kažnjavanje, sve što dođe nakon njega, lakše će biti, jer ako je imao grijeha, oni su mu očišćeni kaburskom kaznom, a onome ko se u njemu ne spasi, i grijesi mu ne budu oprošteni, sve što poslije dođe od kazne, biće teže jer je džehennemska kazna žešća.'”

3. El-Bera’ b. ‘Azib, radijallahu ‘anhu, kazuje: “Bili smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na dženazi nekom ensariji. Kada smo stigli do kabura i mejt još nije bio stavljen u njega, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je sjeo, a i mi smo sjeli oko njega, mirno kao da su nam na glavi ptice. On je u ruci imao štap i njime je čačkao po zemlji. Onda podiže glavu i reče: ‘Tražite od Allaha da vas zaštiti kaburske patnje.’ To je ponovio dva ili tri puta.” U drugoj verziji je dodato: ” … jer kada odlazite, umrli čuje zvuk vaše obuće. Tada se upita: ‘Ko je tvoj Gospodar, šta ti je vjera, i ko ti je vjerovjesnik?’ Hennad kaže da je rekao: ‘Tada mu dođu dva meleka, postave ga da sjedne, i upitaju ga: ‘Ko ti je Gospodar?’ On će kazati: ‘Moj Gospodar je Allah.’ Potom ga upitaju: ‘Šta ti je vjera?’ Kazat će: ‘Moja vjera je islam.’ Potom ga upitaju: ‘A ko je čovjek što vam je poslat?’ Kazat će: ‘On je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’ ‘A otkud to znaš?’ – upitat će ga, a on će reći: ‘To sam pročitao u Allahovoj Knjizi. U nju sam vjerovao i smatrao je Istinom.'” U Džerirovom hadisu je dodato: “Na to se odnose Allahove riječi: ‘Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom svijetu i na Ahiretu.’ (Ibrahim, 27.) Zatim se u obje verzije dalje navodi: “Tada će glasnik s neba povikati: ‘Istinu je rekao Moj rob. Prostrite mu džennetsku prostirku, obucite mu džennetsku odjeću i otvorite mu džennetsku kapiju.’, pa su mu otvorena džennetska vrata i obučena džennetska odjeća. Do njega će doprijeti njegov miris i otvorit će mu se kabur onoliko koliko očima može vidjeti.’ A kada nevjernik umre i duša napusti njegovo tijelo (i bude spušten u grob) dođu mu dva meleka i upitaju: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’ Potom će ga upitati: ‘Šta ti je vjera?’ Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’ Onda će ga upitati: ‘Ko je ovaj čovjek što vam je poslat?’ Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’ Tada će s neba glasnik povikati: ‘Negirao je, prostrite mu prostirku od Vatre, obucite mu odjeću od Vatre i otvorite mu džehennemsku kapiju.’ Tada će osjetiti njenu vrelinu i gorčinu, a kabur će mu se stijesniti toliko da će mu se rebra preplesti.’ Džerir je u hadisu koji je on prenio dodao: ‘Zatim će za njega biti zadužena nijema i slijepa zebanija koja će nositi gvozdenu šipku – kada bi njome udario po brdu, smrvilo bi se. Tako žestoko će ga udariti da će taj udarac čuti sve što se nalazi između istoka i zapada, osim ljudi i džina. Od tog udarca će biti smrvljen, u prašinu pretvoren. Potom će se u njega vratiti duša.”  

Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

El-Bera’ b. ‘Azib, radijallahu ‘anhu, kazuje da su oni bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na dženazi nekom ensariji. Stigli su do kabura dok umrli još nije bio stavljen u njega i nije bio zakopan. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je sjeo, a i oni su sjeli oko njega, mirno i šutili su. Nisu govorili iz poštovanja prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je u ruci imao štap i njime je čačkao po zemlji, onako kako čini onaj koji je zamišljen i zabrinut. On nakon toga podiže glavu i reče: “Tražite od Allaha da vas zaštiti kaburske patnje.” To je ponovio dva ili tri puta. Poslije je spomenuo da umrli čuje zvuk obuće kada se od njega odlazi i da mu tada dolaze dva meleka koji ga stave u sjedeći položaj i postave mu pitanje: “Ko ti je Gospodar?” On će kazati: “Moj Gospodar je Allah.” Potom ga upitaju: “Šta ti je vjera?” Kazat će: “Moja vjera je islam.” Potom ga upitaju: “A ko je čovjek što vam je poslat?” Kazat će: “On je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” “A otkud to znaš?”, upitat će ga, a on će reći: “To sam pročitao u Allahovoj Knjizi. U nju sam vjerovao i smatrao je Istinom.” Na ovaj govor i lahkoću odgovora odnose se Allahove riječi u kojima kaže: “Allah će vjernike postojanom riječju…” (Ibrahim, 27.) Zatim je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Tada će glasnik s neba povikati: ‘Istinu je rekao Moj rob. On je na dunjaluku tako vjerovao i zaslužuje da bude počašćen. Prostrite mu džennetsku prostirku, obucite mu džennetsku odjeću i otvorite mu džennetsku kapiju.’, pa mu se otvore džennetska vrata i do njega dopre miris Dženneta, a otvorit će mu se i proširiti i kabur onoliko koliko očima može vidjeti.’ Međutim, kada nevjernik umre i duša napusti njegovo tijelo (i bude spušten u grob), duša mu se povrati u tijelo, dođu mu dva meleka i upitaju: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ Reći će on zbunjeno: ‘Ha? Ha? Ne znam.’ Potom će ga upitati: ‘Šta ti je vjera?’ Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’ Onda će ga upitati: ‘Ko je ovaj čovjek što vam je poslat?’ Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’ Tada će s neba glasnik povikati: ‘Negirao je i slagao ovaj nevjernik, jer on nije vjerovao u vjeru i poslanstvo Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji su bili prošireni po svim krajevima svijeta, pa mu prostrite prostirku od Vatre, obucite mu odjeću od Vatre i otvorite mu džehennemsku kapiju.’ Tada će osjetiti njenu vrelinu, a kabur će mu se stijesniti toliko da će mu se rebra isprepletati. Zatim će za njega biti zadužena nijema i slijepa zebanija (melek), koja će nositi gvozdenu šipku – kada bi njome udario po brdu, smrvilo bi se. Tako žestoko će ga udariti da će taj udarac čuti sve što se nalazi između istoka i zapada, osim ljudi i džina. Od tog udarca će biti smrvljen, u prašinu pretvoren. Potom će se u njega vratiti duša i biće i dalje kažnjavan.”

Preuzeto: (hadeethenc.com)