Od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je neki beduin došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “O Allahov Poslaniče, uputi me na djelo kojim ću, ako ga uradim, ući u Džennet!” On mu reče: “Da obožavaš Allaha, ne čineći Mu širk, obavljaš namaz, daješ obavezni zekat i postiš ramazan!” On tada reče: “Tako mi Onoga u Čijim je rukama moj život, na ovo ništa neću dodati!” I kada se on okrenuo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko želi da gleda dženetliju, neka gleda u ovog čovjeka!”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je neki beduin došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, s ciljem da mu Poslanik kaže djelo koje će ga uvesti u Džennet, pa mu je odgovorio da ulazak u Džennet i spas od Vatre zavise od izvršavanja islamskih temelja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao mu je: “Da obožavaš samo Allaha Koji nema sudruga.” Ovo je u značenju svjedočenja riječi la ilahe illellah (Nema Boga osim Allaha), a to svjedočenje predstavlja prvi islamski temelj koji znači: Niko pored Allaha ne zaslužuje da bude obožavan, iz čega proizilazi činjenje ibadeta samo Allahu, na način da se samo Njemu klanja i da Mu se sudrug ne pripisuje. “Da obavljaš namaz.”, tj. da obavljaš pet namaza kojim je Allah zadužio Svoje robove da ih obavljaju tokom dana i noći, računajući u to i džumu namaz. “Da daješ obavezni zekat.”, tj. da izdvajaš zekat kojim te Allah zadužio i da ga daješ onima kojima on pripada. “Da postiš ramazan.”, tj. da tokom mjeseca ramazana postiš njegove dane u vrijeme kada je post propisan. Nakon toga ovaj čovjek je kazao: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, na ovo neću ništa da dodajem.”, tj. pored ovih obaveznih djela koje sam čuo od tebe, nijedno drugo neću više uraditi. U verziji kod Muslima stoji: “Niti ću šta od toga oduzeti.” Kada je ovaj čovjek otišao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko želi da vidi džennetliju, neka pogleda u ovog čovjeka.”, tj. neka gleda u ovog beduina jer on je džennetlija ako bude činio ono što sam mu naredio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u drugoj predaji koju bilježi Muslim od Ebu Ejjuba, radijallahu ‘anhu, kaže: “Ako se bude pridržavao onoga što mu je naređeno, ući će u Džennet.” U ovom hadisu nije spomenut hadždž, i pored toga toga što je on peti islamski temelj, a razlog zbog kojeg nije spomenut, vjerovatno je taj što on u to doba još nije bio propisan kao obavezan. Zaključak je taj da hadis ukazuje da onaj ko bude obavljao naredbe, poput pet namaza, posta ramazana, davanja zekata, te se klonio zabranjenih radnji, zaslužuje ulazak u Džennet i spas od Vatre.
Od Abdurrahmana b. Ebi Lejla se prenosi da je kazao: “Susreo me Ka'b b. ‘Udžre i reče mi: “Da ti udijelim jednu hediju? Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa smo kazali: ‘Allah nas je poučio kako da te poselamimo ali kako da donesemo salavat na tebe?’ On je rekao: ‘Recite: ‘Allahu, donesi salavat na Muhammeda i na njegovu porodicu kao što si donio salavat na Ibrahima, a Ti si Hvaljeni i Slavljeni. I blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, a Ti si Hvaljeni i Slavljeni.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ovaj hadis potvrđuje visoki položaj plemenitog Poslanika kod njegovog Gospodara. Kada se Abdurrahman b. Ebi Lejla, jedan od najvrijednijih tabiina i njihove uleme, susreo sa Ka'bom b. ‘Udžreom, radijallahu ‘anhu Ka'b mu reče: “Da ti dam jednu hediju?”, a najvrijednije što su međusobno poklanjali jedni drugima bila je mudrost i šerijatska naučna pitanja tako da se Abdurrahman obradovao ovom bogatom poklonu rekavši: “Kako da ne, daj mi tu hediju!” Ka'b mu je rekao: “Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa smo kazali: ‘Allahov Poslaniče, Allah nas je poučio kako da te poselamimo ali kako da donesemo salavat na tebe?’ On reče: ‘Recite…'”, zatim je spomenuo način traženog salavata čije značenje je traženje od Uzvišenog Allaha da On donese salavat na svoga Poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na njegovu porodicu; a to je njegova muslimanska rodbina ili njegovi sljedbenici u vjeri, da taj salavat bude po blagoslovljenosti i brojnosti kao i salavat na oca svih poslanika Ibrahima i njegovu porodicu, koji su bili poslanici i dobri ljudi poslije njega, da uveća dobro za Muhammeda i njegovu porodicu kao što je blagoslovljenost koju je postigla porodica Ibrahimova. Uzvišeni Allah je Hvaljeni, Posjednik neizmjerne slave, a ko posjeduje ova svojstva on je neposredni darovalac, neizmjerni dobrotvor. Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je po konsezusu najvrijedniji Božiji stvor. Kod stilističara, onaj koji se poredi je manje vrijedan od onog s kim se poredi, jer je cilj poređenja da se on poređeni priključi po svojstvima onome sa kim se poredi, pa kako da se traži od Uzvišenog Allaha da On donosi salavat na Muhammeda i njegovu porodicu kao što je donosio salavat na Ibrahima i njegovu porodicu? Najljepše objašnjenje koje se može dati jeste da su članovi Ibrahimove porodice svi oni koji su poslije njega bili poslanici, a među njima i naš Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tako da je značenje da se traži za Vjerovjesnika i njegovu porodicu isti salavat kao i za sve ostale poslanike od Ibrahima, ‘alejhisselam. Općepoznato je da salavat na sve biva vrijednijim nego salavat samo na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. A Uzvišeni Allah zna najbolje
Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Ko bude upitan o (šerijatskom) znanju, pa prešuti i sakrije, biće na Sudnjem danu zauzdan uzdama od vatre.” Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Ovaj hadis je žestoko upozorenje onima koji skrivaju znanje, i da onaj ko bude upitan o vjerskim stvarima, pa sakrije i prešuti odgovor, a obavezan je da odgovori ukoliko zna, Allah, subhanehu ve teala, će ga na Sudnjem danu kazniti tako što će mu na usta staviti uzde od vatre zbog toga što je on prešutio znanje, a kazna biva shodno grijehu koji se počini. Prijetnja u ovom hadisu odnosi se na onoga ko bude upitan od strane osobe koja želi da joj se pojasni nešto od vjere, međutim ukoliko bi bilo jasno da osoba pita zato što želi da provjeri znanje upitanog a ne da mu se pojasni neki propis kako bi ga naučio i primjenio, upitani u tom slučaju može da bira hoće li odgovoriti ili ne, pa ako ne odgovori na njega se ne odnosi prijetnja i kazna spomenuta u hadisu.
Od Ibn Mesuda, r.a., prenosi se da je kazao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kazuje: ‘Učinio Allah udobnim život onome ko čuje naše riječi pa ih prenese onako kako je čuo.'” Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Vjerovjesnik, s.a.v.s., zamolio je Allaha u korist onoga ko čuje hadis pa ga dostavi onako kako je čuo, bez dodavanja ili oduzimanja. Zamolio je da mu Uzvišeni Allah uljepša lice na Sudnjem danu, a zatim je to obrazložio riječima: “Moguće je da onh kojima se dostavlja bolje shvataju od onoga koji je čuo”, jer čovjek možda čuje hadis i dostavi ga, a onaj kome je dostavljeno bude upućeniji, znaniji i dosljedniji u primjeni od onoga ko je čuo i prenio hadis. Naći ćeš da su neki ljudi prenijeli hadis a nisu znali njegovo značenje, te su u to značenje proniknuli oni kojima su oni prenijeli. Oni su bi iz istog tog hadisa izvukli mnogobrojne propise koje bi ljudi primijenili.
Ebu Vakid el-Haris b. Avf, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio u džamiji sa ljudima i razgovarao. Došla su tri čovjeka u džamiju. Dvojica su prišla do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a jedan je otišao. Stali su pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedan je primijetio prazno mjesto u halki, pa je sjeo; drugi je sjeo iza halke, a treći se okrenuo i otišao. Pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio razgovor, rekao je: “Hoćete li da vas izvijestim o trojici ljudi? Jedan od njih se usmjerio Allahu, pa ga je Allah primio, drugi se postidio pa se Allah njega postidio, a što se tiče trećeg, on je okrenuo leđa, i napustio, pa se i Allah od njega okrenuo.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
U ovoj predaji navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio jednom prilikom u džamiji sa ljudima, pa su došla trojica, od kojih su dvojica prišla i ostala kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je treći otišao. Ova dvojica su stajala pored halke kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan vidio prazno mjesto i sjeo na njega. Halka je kružok, tj. sijelo gdje ljudi sjede poredani ukrug. Drugi je sjeo iza njih, dok se treći vratio i napustio sijelo. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio svoj govor, rekao je ashabima: “Hoćete li da vam kažem nešto o ovoj trojici? Jedan od njih se usmjerio Allahu, pa ga je Allah primio”, tj. sjeo je na prazno mjesto kako bi slušao spominjanje Allaha, pa ga je Allah odlikovao tim blagoslovljenim sijelom. “Drugi se postidio, pa se i Allah njega postidio”, tj. nije htio da ulazi u gužvu, pa je sjeo iza halke, ali mu nije uskraćen blagoslov sijela. “Treći se okrenuo, pa se i Allah od Njega okrenuo”, tj. otišao je bez opravdanja, te mu je uskaćen blagoslov halke
Od Semure b. Džunduba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Bio sam dječak u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pamtio sam šta govori, a samo me prisustvo starijih ljudi od mene sprečavalo da govorim.” Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Semura b. Džundub, radijallahu anhu, veli da je bio dječak u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je pamtio neke njegove hadise, te da ga je sprečavalo prisustvo starijih ljudi od njega da ih kazuje.
Prenosi se da je Ebu Rifaa Temim b. Usejd, radijallahu anhu, kazao: „Dođoh Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok se on obraćao ljudima, te sam kazao: ‘Stranac je došao da pita za svoju vjeru, jer je ne poznaje.’ Poslanik prekinu obraćanje, okrenu se prema meni i sjede na stolicu koja mu je donesena. Tada me je počeo poučavati onome čemu ga je Allah poučio, a poslije toga je završio obraćanje.'“ Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Poniznost Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ogledala se i u tome da mu je jednom prilikom, dok je držao govor, došao neki čovjek i kazao: “Stranac je došao da te pita o vjeri…” Poslanik je prekinuo govor, okrenuo se ka njemu i približio mu se. Nakon toga mu je donesena stolica pa je tog čovjeka poučavao vjeri, jer je on želio da nauči propise vjere kako bi ih mogao primjenjivati. Poslanik mu je pridao pažnju, prekinuo hutbu, a nakon toga nastavio je.
Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude sticao znanje kojim se traži zadovoljstvo Allaha, subhanehu ve teala, (šerijatsko znanje) želeći njime da stekne dunjalučku korist, neće osjetit miris Dženneta na Sudnjem danu.” Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Ovaj hadis ukazuje na to da onaj koji uči znanje kojim se stiče Allahovo, subhanehu ve teala, zadovoljstvo a to je vjersko (šerijatsko) znanje i ono što ga podupire od drugih nauka kao što je arapski jezik, ukoliko time želi dobiti neku ovosvjetsku korist kao što je imetak ili ugled, a nije mu cilj da time zadobije Allahovo zadovoljstvo i Ahiret, Allah, azze ve dželle, će ga kazniti tako što na Sudnjem danu neće osjetiti miris Dženneta. Ovakva kazna je zbog toga što je htio da stekne dunjaluk djelima kojima se želi Ahiret. Kada se kaže da neće osjetiti miris Dženneta, to je hiperbola kojom se želi kazati da on ne zaslužuje ulazak u Džennet i da je griješnik čija je odredba kod Allaha, poput čovjeka koji je činio grijehe a preselio na imanu.
Prenosi se da je Mesruk kazao: „Ušli smo kod Abdullaha b. Mesuda, pa nam je rekao: ‘O ljudi, ko nešto zna – neka to kaže, a ko ne zna – neka kaže: ‘Allah najbolje zna!’, jer je znanje onoga koji ne zna (u tome) da kaže: ‘Allah zna!’ Uzvišeni Allah rekao je Svom Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Reci: ‘Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu, i ja nisam izvještačen!'” Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Značenje hadisa: Kada čovjek bude upitan o nečemu što zna, neka to ne skriva, a kada bude upitan o nečemu što ne zna neka kaže: “Allah najbolje zna.”, i neka ne odgovara, jer znanje je kazati: “Allah zna.”, ako se nešto ne zna. Onaj ko to kaže on je pravi znalac jer je spoznao svoj status i spoznao je da ne zna, pa je za ono što ne zna kazao da Allah najbolje zna. Kod Muslima u verziji stoji: “Neki od vas će pokazati veću učenost ako za ono što ne znaju kažu da Allah najbolje zna.”, tj. bolje mu je i korisnije da kaže za ono što ne zna da Allah najbolje zna. “Reci: ‘Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu, i ja nisam izvještačen!’” Ibn Mesud je tumačio ovaj ajet: “Za objavu koju vam dostavljam ne tražim nagradu, nego želim samo da vas uputim na pravi put i ne želim da vam otežavam ili ja vam ne govorim bez znanja.” Zaključak je da čovjeku nije dozvoljeno da se izlaže izdavanju fetvi ako ne zna, čak i ako ga je Allah odredio imamom ljudima, jer ako se bude izlagao tome, biće mu samo šteta na ovome i na budućem svijetu. Metali'ul-envar ala sahihil-asar, 4/439., Šerhu rijadis-salihin, Ibn Usejmin, 6/391-392.
Abdullah ibn ‘Amr b. El-‘As, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kaže: ‘Allah neće uništiti znanje tako što će ga ‘iščupati’ iz (prsa) ljudi, nego će znanje povući putem smrću učenih ljudi. I kada ne bude ostavio ni jednog učenjaka, svijet će izabirati neznalice za glavare. Narod će ih pitati, a oni će davati decizije (odgovore), bez ikakvog znanja. Tako će oni sami srljati u propast i druge zavoditi.“ Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Abdullah ibn ‘Amr b. El-‘As, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kaže: “Allah neće uništiti znanje (Kur'an i sunnet i ono što je vezano za njih) tako što će ga ‘iščupati’ iz (prsa) ljudi, (tj. dižući znanje na nebo) nego će znanje povući smrću učenih ljudi. I kada ne bude ostavio ni jednog učenjaka, svijet će izabirati za glavare neznalice. Narod će ih pitati, a oni će davati decizije (odgovore), bez ikakvog znanja. Tako će oni sami srljati u propast i druge zavoditi.“ Hadis ukazuje da će znanje nestati, neće biti nijednog učenjaka, tako da će narod otići u zabludu. Pogledati: Mirkatu-l-mefatih, 1/460., Šerhu rijadis-salihin, 5/452.
Prenosi se od Ejjuba, on od Ebu Kilabe, a ovaj od Amra b. Seleme da je kazivao: “Upitao me je Ebu Kilaba: ‘Zar se nećeš susresti s njim i postaviti mu neka pitanja?’, misleći na Amra b. Selemu. Susreo sam se s njim i pitao ga, a on je počeo kazivati: ‘Bili smo kod vode pored koje su prolazili ljudi. Pored nas su nailazili putnici, pa smo ih pitali: ‘Šta je to s ljudima? Šta je to s ljudima? Ko je ovaj čovjek?’ Oni bi odgovarali: ‘Tvrdi da ga je Allah poslao, da mu je objavio, ili da mu je objavio to i to.’ Pamtio sam te riječi, i one su se učvrstile u mojim prsima. Arapi su prihvatanje islama odgađali do pobjede. Govorahu: ‘Pustite njega i njegov narod, pa ako ih nadvlada, on je istinski poslanik.’ Kada se desilo oslobođenje Meke, sva plemena su požurila sa obznanom svog islama, a moj otac je prihvatio islam prije mog plemena. Kada je došao među njih rekao je: ‘Došao sam vam, tako mi Allaha, od istinskog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem!’, dodavši: ‘Klanjajte taj i taj namaz u to i to vrijeme, i taj i taj namaz u to i to vrijeme; a kada namaz nastupi, neka jedan od vas prouči ezan i neka vam imami onaj koji zna najviše Kur'ana.’ Pogledali su, pa nije bilo nikoga ko je znao više Kur'ana od mene, jer sam ja učio od putnika, pa su me proturili ispred sebe, a imao sam šest ili sedam godina. Na meni je bio ogrtač koji bi se, kada bih pao na sedždu, zadigao uz leđa, pa je neka žena iz susjedstva rekla: ‘Zar nećete sakriti od nas stražnjicu svoga učača?!’ Kupili su platno i skrojili mi košulju. Ničemu se nisam tako obradovao kao toj košulji.'” Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Prenosi se od Ejjuba, on od Ebu Kilabe, a ovaj od Amra b. Seleme da je kazivao: “Upitao me je Ebu Kilaba: ‘Zar se nećeš susresti s njim i postaviti mu neka pitanja?’, misleći na Amra b. Selemu. Susreo sam se s njim i pitao ga, a on je počeo kazivati: ‘Bili smo kod vode pored koje su prolazili ljudi. Pored nas su nailazili putnici, pa smo ih pitali: ‘Šta je to s ljudima? Šta je to s ljudima? Ko je ovaj čovjek?’ Oni bi odgovarali: ‘Tvrdi da ga je Allah poslao, da mu je objavio, ili da mu je objavio to i to.’ Pamtio sam te riječi, i one su se učvrstile u mojim prsima. Arapi su prihvatanje islama odgađali do pobjede. Govorahu: ‘Pustite njega i njegov narod, pa ako ih nadvlada, on je istinski poslanik.’ Kada se desilo oslobođenje Meke, sva plemena su požurila sa obznanom svog islama, a moj otac je prihvatio islam prije mog plemena. Kada je došao među njih rekao je: ‘Došao sam vam, tako mi Allaha, od istinskog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem!’, dodavši: ‘Klanjajte taj i taj namaz u to i to vrijeme, i taj i taj namaz u to i to vrijeme; a kada namaz nastupi, neka jedan od vas prouči ezan i neka vam imami onaj koji zna najviše Kur'ana.’ Pogledali su, pa nije bilo nikoga ko je znao više Kur'ana od mene, jer sam ja učio od putnika, pa su me proturili ispred sebe, a imao sam šest ili sedam godina. Na meni je bio ogrtač koji bi se, kada bih pao na sedždu, zadigao uz leđa, pa je neka žena iz susjedstva rekla: ‘Zar nećete sakriti od nas stražnjicu svoga učača?!’ Kupili su platno i skrojili mi košulju. Ničemu se nisam tako obradovao kao toj košulji.'” Ovim se hadisom ne može dokazivati neobaveznost pokrivanja stidnog mjesta u namazu, jer se to samo jednom, i to slučajno, dogodilo, a moguće je i da se ovo desilo prije nego što su oni saznali za obaveznost pokrivanja stidnog mjesta u namazu.
Ebu Zejd ‘Amr b. El-Ahtab El-Ensari veli: „Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam je klanjao sabah, a zatim se popeo na minber i držao nam govor do podne. Sišao je i klanjali smo podne, a poslije se opet popeo na minber i držao nam govor do ikindije. Sišao je, klanjao ikindiju, a potom se popeo na minber i držao nam govor sve dok Sunce nije zašlo. Obavijestio nas je o onome što je bilo i što će biti, a među nama je najučeniji (u onome što smo čuli) onaj ko je najviše zapamtio.“ Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ovaj ashab nam kazuje da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike klanjao sabah, popeo se na minber i držao ljudima govor do podnevskog ezana. Potom je sišao i klanjao podne, a nakon toga se opet popeo na minber i ljudima držao govor do ikindijskog ezana, a onda je sišao i klanjao ikindiju. Poslije se opet popeo na minber i ljudima govorio do zalaska Sunca. Dakle, cijeli dan je, od sabaha do akšama klanjao i ljudima držao govor. Toga dana mu je Allah kazao neke stvari vezane za prošlost i budućnost, a on ih je saopštio ashabima, a među njima je najučeniji bio onaj ko je to zapamtio.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
