El-Mugira b. Šu'ba, radijallahu anhu, rekao je: “Bio sam sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putu, pa sam se sagnuo da mu skinem mestve, a on mi reče: ‘Ostavi ih, ja sam ih zaista obukao čiste’, a zatim je potrao po njima.”
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija.
Objašnjenje
El-Mugira, radijallahu anhu, bio je sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom putovanju (bilo je to putovanje u Bitku na Tebuk), pa kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo da se abdesti, oprao je lice i ruke, zatim je potrao po glavi, a Mugira je krenuo da mu skine mestve, kako bi oprao i noge. Tada mu Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ostavi ih i nemoj ih skidati, jer sam ih ja obukao na čiste noge – dok sam bio pod abestom.” Zatim je Vjeroviesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao po njima, kao zamjenu za pranje nogu. Isti propis kao i mestve imaju i čarape i ono što je njima slično.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženi, koja vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, nije dozvoljeno da putuje u trajanju od jednog dana i jedne noći, a da sa njom ne bude mahrem.” U drugoj verziji stoji: “Ne putuje dan hoda osim ako je s njom mahrem.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Žena je predmet strasti i požude, a nije u stanju da sama sebe štiti, jer je slabašna i povodljiva, pa je s toga, nužno da s njom ide njen muž ili neko od njenih mahrema, s ciljem da je štiti i čuva njenu čast od nasrtaja. Zbog toga, islamski učenjaci uslovljavaju da mahrem bude punoljetna i razumna osoba, kako bi se ostvario propisani cilj. Zakonodavac poziva i obraća se ženi, da ako vjeruje u Allaha i Sudnji dan, i ako čuva svoju vjeru, ispuni ono čime će to sačuvati, tj. da ne putuje osim sa mahremom.
Od Ebu Se'ida i Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Kada trojica krenu na put, neka jednog odrede za emira – vođu puta.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da putnici kada putuju odrede sebi predvodnika, najboljeg i najpametnijeg među njima, kako bi se brinuo o njihovim poslovima. Ukoliko ne budu imali predvodnika, nastaće pometnja.
Od Abdullaha b. Omera, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je klanjao dok je bio na jahalici, ma u kojem pravcu se jahalica okrenuila, i išaretio je glavom (za ruku’ i sedždu).” Tako je činio i Ibni Omer. U drugoj verziji predaje se kaže: “Klanjao je vitre na devi.” Kod Muslima je verzija: “Osim što na njoj nije klanjao propisani namaz.” A kod Buharije: “Osim farzova.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Allahov Poslanik. sallallahu ‘alejhi ve sellem, klanjao je na leđima jahalice samo nafile, kamo god bi ga okrenula, makar ne bila okrenuta i prema Kibli, klanjao je klimajući glavom kao znak za ruku’ i sedžde. Nije propisan silazak na zemlju da bi učinio ruku i sedždu, ili da bi se okrenuo prema Kibli. U tome nema razlike između dobrovoljnog namaza, generalno, propisanih sunneta ili nekih namaza koji imaju uzrok. Jedino to nije činio sa farzovima. Čak je klanjao i vitre na devi.
Od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Putovanje je dio patnje: uskraćuje vam hranu, piće i san, pa kada neko od vas postigne cilj svog putovanja, neka požuri svojoj obitelji.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Putovanje je dio patnje, tj. poteškoća koja se javlja tokom jahanja, pješačanja i ostavljanjem onoga što je čovjek navikao. “uskraćuje vam hranu, piće i san”: tj. sprečava da u tome potpuno uživate, jer doživljavate poteškoću i umor, toplotu i hladnoću, strah, napuštanje porodice, drugova i težak život. Putnik je zauzet svojim obavezama, i ne jede i ne pije kao kada je kod kuće, a isti slučaj je i sa spavanjem. “pa kada neko od vas postigne cilj svog putovanja, neka požuri svojoj obitelji”, i neka o njima vodi brigu i sl.
Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, (da je kazivao): „Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da se Kur'an nosi u neprijateljsku zemlju.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je putovanje s Kur'anom u nevjerničku zemlju, jer se na taj način Kur'an može obezvrijediti. Ako postoji velika vjerovatnoća da se to neće desiti, onda je dozvoljeno.
Od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: “Dok smo bili na putovanju sa Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao je neki čovjek jašući na svojoj jahalici gledajući lijevo i desno, pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko ima kod sebe viška jahalica neka udijeli sadaku onome ko nema jahalice, a ko ima kod sebe viška hrane neka udijeli sadaku onome ko nema kod sebe hrane.”, i spomenuo je i druge vrste imetka tako da smo svi pomislili da niko od nas nema pravo nad onim što mu je višak.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ebu Se'id El-Hudri, radijallahu ‘anhu, je rekao da su oni bili na putovanju sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je došao neki čovjek jašući na devi, gledajući lijevo i desno kako bi pronašao nešto čime bi utolio glad. Pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ko ima kod sebe viška jahalica neka udijeli sadaku onome ko nema jahalice, a ko ima kod sebe viška hrane neka udijeli sadaku onome ko nema kod sebe hrane.” Dalje kaže prenosilac hadisa: “Svi smo pomislili da nemamo nikakvo pravo osim nad onim što nam je dovoljno za naše potrebe.”
Abdullah b. Serdžis, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada krene na put, zatražio zaštitu od Allaha Uzvišenog od zamora i nesreća na putu, neimaštine i nevolje nakon bogastva i rahatluka, dove onoga kome je učinjena nepravda i svakog vida zla u porodici i imetku.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio bi zaštitu od Allaha Uzvišenog od teškoće i zamora na putu, kao i da se vrati sa putovanja tužan zbog nedaće koja zadesi njegovu porodicu ili imovinu. Također se Allahu utjecao od toga da mu se stanje pogorša i dovio je Allaha da ga spasi dove onoga kome je učinjena nepravda.
„Jedan putnik je šejtan, dvojica su dva šejtana, dok su trojica putnici.“
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Hadis ukazuje da treba izbjegavati putovati sam, a također treba izbjegavati da putuju samo dvojica. Ovo se odnosi na putovanje mjestima kojim ljudi ne prolaze. Zatim, hadisom se podstiče na putovanje u društvu kako bi uticaj šejtana bio manji.
“Kada budete putovali plodnom zemljom, podajte devi njen dio iz zemlje, a kada budete putovali neplodnom zemljom, požurite s putovanjem. Kada se pred kraj noći budete odmarali, odmaknite se od puta, jer putevima noću obično nailaze životinje i otrovni gmizavci.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Hadis ukazuje na vođenje brige o interesima čovjeka i o interesima životinje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je putnike na neka pravila dok su na putovanju. Naredio je onome ko putuje na jahalici (devi, magarcu, mazgi, konju) da vodi brigu o njoj i njenim potrebama vezanim za čuvanje i putovanje, jer on je odgovoran za nju. Ukoliko neko bude putovao u danima kada ima mnogo trave i plodova, onda ne treba da putuje brzo i da žuri, kako bi i životinje mogle da se nahrane, a ukoliko bude putovao kada trave nema i kad nije u izobilju, onda neka požuri, kako se životinja ne bi umorila dok prolazi tim neplodnim predjelom. Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je onome ko želi da se odmori po noći, da to ne čini pored puta, jer njime hode životinje, i to im može prouzrokovati štetu. Također, putevi su mjesta kojima prolaze insekti, zmije, zvijeri, jer je noću lakše da se kreću putevima i na njima pronalaze hranu koja se eventualno tu našla i sl.
Od Enesa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Putujte noću, jer se zemlja savija noću.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svoje sljedbenike savjetuje da putuju noću te obavještava da se noći više prelazi nego danju.
Ebu Katade el-Ensari veli: „Kada bi Poslanik, alejhis-selam, putovao i zaspao noću, legao bi na desnu stranu, a kada bi zaspao pred sabah, savio bi svoju podlakticu i glavu stavio na šaku.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Poslanikova praksa bila je kada se odmara na početku noći i spava, da legne na desnu stranu, a ako bi htio da se odmori pred sabah, naslonio bi se na ruku. Na početku noći bi legao na desnu stranu kako bi se što bolje naspavao, a ako bi legao pred sabah podvijao bi podlakticu kako ne bi utonuo u san i uslijed toga propustio sabah-namaz.
Prenosi se od Džabira b. Abdullaha, radijalahu ‘anhuma, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaostajao bi tokom putovanja i pomagao slabašne, stavljajući ih iza sebe na jahalicu i upućujući za njih dovu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Poslanik bi tokom putovanja išao zadnji, pomagao bi slabe i dovio za njih.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, bi kada bi zajahao svoju devu da krene na put, tri puta donio tekbir, a zatim rekao: “Subhanellezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinin, ve inna ila Rabbina le munkalibun. Allahumme inna nes'eluke fi seferina haza el-birre vet-takva ve minel-‘ameli ma terda. Allahume hevvin ‘alejna seferena haza vatvi ‘anna bu'dehu. Allahume entes-sahibu fis-seferi vel-halifetu fil-ehli. Allahume inni e'uzu bike min va'sa'is-seferi ve ke'abetil-menzari ve su'il-munkalebi fil-mali vel-ehli vel-veledi/Hvaljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti! Gospodaru naš, molimo Te na ovom našem putovanju za dobročinstvo i bogobojaznost, i za djela s kojima ćeš Ti biti zadovoljan. Gospodaru naš, olakšaj nam ovo putovanje i skrati nam njegovu razdaljinu (čineći ga udobnim)! Gospodaru naš, Ti si saputnik na putu i zastupnik obitelji. Gospodaru naš, utječem Ti se od poteškoća puta, od tužnih prizora i ružna povratka u imetku, obitelji i djeci.” A kada bi se vratio, izgovorio bi te riječi i dodao: “Ajibune, taibune, ‘abidune li Rabbina hamidun/Vraćamo se, tevbu čineći, robujući i zahvaljujući Gospodaru našem!” U drugoj verziji stoji: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi prilikom povratka sa hadža ili ‘umre, kad god bi se na kakav prijevoj ili uzvišicu ispeo, tri puta tekbir proučio, a onda rekao: la ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘ala kulli šej'in kadir, ajibune, ta'ibune, ‘abidune, sadžidune, li Rabbina hamidune, sadekallahu va'dehu, ve nasare ‘abdehu, ve hezemel-ahzabe vahdehu/Nema drugog Boga, osim Jedinog Allaha; On nema druga. Njemu pripada vlast i zahvala i On je svemoćan. Vraćamo se, tevbu čineći, robujući, na sedždu padajući i zahvaljujući Njemu, Gospodaru našem! Allah je obistinio Svoje obećanje, potpomagao Svoga roba i sve (neprijateljske) saveznike On je Sam porazio!” U drugoj predanju stoji da bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, izgovorio ove riječi kada bi se vraćao iz borbe, pohoda, hadža ili ‘umre.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ibn Omer, radijallahu ‘anhuma, pojašnjava u ovom hadisu da bi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi želio krenuti na putovanje i popeo se na jahalicu, govorio tri puta „Allahu ekber“, a zatim bi proučio ovu veličanstvenu dovu koja sadrži veoma važna i sadržajna značenja od kojih je: negiranje da Allah Uzviženi ima bilo kakvu potrebu ili mahanu, osjećaj i svijest o Allahovim blagodatima koje daje robovima, negiranje da bilo ko mimo Allaha ima apsolutnu snagu i moć, potvrđivanje povratka Allahu Uzvišenom, molba Allahu da podari dobro i da nas učini bogobojaznim, da nas usmjeri ka djelu koje On voli i koje će biti primljeno kod Njega, oslanjanje i pouzdanje u Allaha Uzvišenog i prepuštanje svakog slučaja i stanja Njemu, molba Allahu da nas sačuva, kao i naše porodice, da otkloni poteškoće putovanja i da nam pruži zaštitu od svakog zla i štete koji se mogu pojaviti tom prilikom, kao npr. da sačuva putnika od toga da se vrati kući i da vidi u svojoj porodici, imetku ili djeci nešto što će ga uznemiriti. Ibn Omer, radijallahu ‘anhu, spominje i drugu verziju u kojoj se navodi da bi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prilikom povratka učio ovu dovu, dodavši još riječi: „Ajibune (Mi se vraćamo), taibun (kajaći se od grijeha), abidune (obožavajući Allaha) li Rabbina hamidun (bivaju zahvalni našem Gospodaru).“ Navodi se i da bi, kada se penje na neko mjesto, izgovarao tekbir Allahu ekber, tako da bi sebe smatrao sićušnim u poređenju sa veličinom Allaha Uzvišenog. Zatim bi govorio: „Nema Boga sem Allaha Koji nema sudruga“, potvrđujući tako da je samo On Bog Koji zaslužuje da bude obožavan, da On jedini stvara i održava i da On jedini ima lijepa imena i savršena svojstva, te da je On, Uzvišeni, pomagač Svojih dobrih robova i Svoje vojske
Džabir, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je on htio krenuti u borbu, pa je rekao: “Muhadžiri i ensarije, među vašom braćom ima onih koji nemaju nimalo imetka, niti je njihovo pleme uz njih, pa neka neko od vas uzme sebi dvojicu ili trojicu. Ko god ima jahalicu da ga nosi neka ne jaše osim na smjenu.” Džabir je govorio: “Ja sam uzeo dvojicu ili trojicu, a svoju kamilu sam jahao na smjenu s njima.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Značenje je ovo: Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je svojim ashabima da se prilikom jahanja deva smjenjuje dvojica ili trojica ljudi na jednoj devi, kako bi bili ravnopravni.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je neki čovjek rekao: “O Allahov Poslaniče, hoću putovati, pa me posavjetuj!” Na to mu Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, reče: “Drži se bogobojaznosti i tekbir donosi na svakom prijevoju (brežuljku).”, a kada je čovjek otišao, dodao je: “Gospodaru moj, skrati mu put i olakšaj mu ga!”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Neki čovjek je htio putovati pa je tražio od Poslanika savjet, a Poslanik mu je kazao da se boji Allaha i da donosi tekbir na svakom brežuljku. Kada se čovjek udaljio, Poslanik je uputio dovu da mu Allah olakša, da mu jahalica bude udobna kako bi stigao odmoran i da ga na tom putu sačuva od svega što bi ga uznemirilo.
Džabir, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: “Kada bismo se (za vrijeme putovanja) popeli na kakav brežuljak (uzvišicu), učili bismo tekbir ‘Allahu ekber’, a kada bismo sišli u dolinu, učili bismo tesbih ‘Subhanallah!'” (Buhari) Ibn Omer, radijallahu ‘anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i njegova vojska, kada bi se na uzvišicu popeli, tekbir donosili, a kada bi se u dolinu spustili, tesbih (“Subhanellah”) bi učili. (Ebu Davud, sa senedom koji sahih)
Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Tekbir se izgovara prilikom penjanja na uzvišeno mjesto. Uzdizanje je čovjeku drago jer se prilikom toga čovjek čini velikim, i upravo zbog toga kaže se “Allah je najveći”, i time sebe podsjeća na sopstvenu malenkost. Onaj ko osjeti da se uzdiže, treba da se prisjeti Allahove veličine te da je On veći od svega. Treba da ga veliča kako bi mu zahvalio i kako bi mu još više dao iz Svoga obilja. Tesbih odnosno riječi “subhanallah” izgovaraju se prilikom spuštanja jer je nisko mjesto prostor gdje se osjeća suženost, pa je tesbih propisan, jer on je uzrok spasa, kao što se spominje u kazivanju o Junusu koji je Allaha slavio u tminama pa je spašen. Spuštanje aludira na nizinu i vid poniženja, pa se kaže “subhanallah”, tj. Allah je daleko i čist od bilo kakvog poniženja, jer On je iznad svega. Jedno od pohvalnih djela koje su činili Poslanik i ashabi jeste da prilikom penjanja kažu: “Allahu ekber”, a kada se spuste u neku dolinu kažu “subhanallah”. Također se prilikom podizanja aviona treba donijeti tekbir, a prilikom spuštanja tesbih, jer je razlika između dizanja u zrak i spuštanja na zemlju.
Od Ebu Musaa el-Ešarija, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Bili smo na putu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa kada bismo stigli u neku prostranu dolinu glasno bi rekli: ‘La ilahe illallah, Allahu ekber.’ Naši glasovi bi se razlijegali. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tom prilikom reče: ‘O ljudi, budite milostivi prema sebi. Zaista Vi ne dozivate gluhog niti odsutnog. Zaista je On sa vama. On čuje i blizu je.'”
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija.
Objašnjenje
U hadisu Ebu Muse El-Ešarija spominje se da su oni bili na putovanju sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa su glasno govorili “la ilahe illellah, Allahu ekber.” Tada je Poslanik, kazao: “O ljudi, budite milostivi prema sebi.”, tj. nemojte sebi otežavati podižući glas. “Zaista Vi ne dozivate gluhog niti odsutnog. Zaista je On sa vama. On čuje i blizu je.”, tj. dozivate Allaha Kojem nije potrebno da glasove podižete prilikom tesbiha, tahmida i tekbira, jer Allah čuje, vidi i blizu je. I pored toga što je iznad nebesa, On sve obuhvata. Riječi: “Vi dozivate Onog Ko čuje, vidi i Ko je blizu.” Ovo je (u arapskom jeziku) forma hiprebole, jer Allah ima potpuna svojstva, nijedan pokret ne prođe, a da ga ne čuje, pa makar bio i skriven. On čuje i vidi hod crnoga mrava u gluhoj pustinji u mrkloj noći i ono što je još skrivenije od toga. Također, Njegov pogled ništa ne sprečava. On čuje sve glasove, vaše uzdisaje i sve što govorite i vidi sve vaše pokrete. On je s vama, blizu je onoga ko Ga doziva i On posmatra i obuhvata sva stvorenja. Oni su u Njegovoj šaci, a i pored toga On je na Aršu, iznad svih stvorenja i ništa Mu nije skriveno gdje god se nalazilo i o čemu se god radilo. Sluh i vid su dva Allahova svojstva onako kako Njemu priliči, bez ulaženja u kakvoću, bez poređenja, iskrivljavanja ili pogrešnog tumačenja.
“Kada bi odsjedali u nekom mjestu, ljudi su prakticirali da se rasprše po klancima i dolinama, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Vaše raspršivanje po klancima i dolinama jest od šejtana.’ Nakon toga, više nikada nisu odsjeli u nekom mjestu, a da se nisu zbili jedni uz druge.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Kada bi odsjedali u nekom mjestu tokom putovanja, ljudi su prakticirali da se rasprše po klancima i dolinama, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vaše raspršivanje po klancima i dolinama jest od šejtana”, koji želi da uplaši vjernike. Nakon toga, više nikada nisu odsjeli u nekom mjestu, a da se nisu zbili jedni uz druge, tako da kada bi se raširila posteljina, bila bi im velika, koliko su se približili.
“Pošto je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz Pohoda na Tebuk, svijet je izašao pred njega na doček. Ja sam ga dočekao sa djecom kod Senijjetul-vedaa” (Ebu Davud, sa ispravnim senedom). Buharijeva verzija glasi: “Mi smo sa djecom izašli da dočekamo Allahovog Poslanika kod Senijjetul-vedaa.”
Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ljudi su izašli dočekati Poslanika kod Senijetul-vedaa, u blizini Medine, i to kad se vratio iz Pohoda na Tebuk.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
