Od Abdullaha Ibn Omera, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dva rekata prije podnevskog farza i dva rekata poslije, dva rekata poslije džume, dva rekata poslije akšamskog farza i dva rekata poslije jacijskog farza.” U jednoj verziji stoji: “Kada su u pitanju akšam, jacija i džuma, sunnete je klanjao u svojoj kući.” U drugoj verziji stoji da je Ibn Omer kazao: “Pričala mi je Hafsa da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, klanjao dva kratka rekata nakon pojave zore, a to je bio period kada nisam ulazio kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.”  
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejhi sa svim lancima prenosilaca.

Objašnjenje

Ovaj nam hadis pojašnjava sunnete koji se klanaju, a vezani su za farz namaze. Podne namaz ima četiri rekata sunneta, tj. dva prije i dva poslije farza. Džuma namaz ima dva rekata sunneta nakon farza. Akšam ima dva sunneta koji se klanjaju nakon farza, a isti je slučaj i sa jacijom. Akšamske, jacijske, sabahske i džumanske sunnete, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, klanjao je u kući. Ibn Omer, radijallahu ‘anhu, bio je povezan sa kućom Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je njegova sestra Hafsa bila udata za Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ulazio bi kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u vrijeme dok bi on činio ibadet, ali se ipak pridržavao pravila, praktikujući ajet u kojem Allah Uzvišeni kaže: “O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu spolno zreli: prije jutarnje molitve.” Dakle, Ibn Omer nije ulazio u tom periodu periodu sabah namaza, kako bi vidio način klanjanja, ali zbog želje za znanjem, pitao je svoju sestru Hafsu o tome. Ona mu je kazala da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, klanjao dva lahka rekata prije sabahskog farza, tj. sabahske sunnete. 

Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom bio na putovanju, pa je klanjao jaciju i na jednom rekatu učio suru et-Tin, te veli da nije čuo ljepšeg glasa ili učenja od njegovog.  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je suru et-Tin na prvom rekatu jacijskog farza, jer je bio na putovanju, a putovanje zahtijeva olakšavanje, s obzirom da je čovjek izložen poteškoćama dok putuje. Iako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na putovanju, nije ostavljao ono što dovodi do skrušenosti i prisustva srca prilikom učenja i slušanja Kur'ana, a to je uljepšavanje glasa tokom učenja u namazu. 

Prenosi se od Abdullaha b. Malika b. Buhajne, radijallahu anhum: “Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao, rastavljao bi ruke od tijela da bi mu se ukazivala bjelina ispod pazuha.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, činio sedždu, udaljio bi miške od tijela, kako bi se dovoljno oslonio na ruke i kako bi na sedždi bio uravnotežen. U tom stanju, zbog toga što bi ruke puno raširio ustranu, primjećivala bi mu se bjelina pazuha. Ovo je činio, jer je bio imam ili je sam klanjao, dok onome ko klanja u džematu to nije propisano ako time postupkom druge uznemirava. 

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, veli: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjećivao je džamiju Kuba, nekada jašući, a nekada pješice, i u njoj bi klanjao dva rekata.” U drugoj verziji stoji: “Svake subote bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekada jašući, a nekada pješice, odlazio u džamiju Kuba.” To je radio i Ibn Omer.  
Vjerodostojan – Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca.

Objašnjenje

Mjesto Kuba u kojem je sagrađen prvi mesdžid u islamu naselje je koje se nalazi u predgrađu Medine. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posjećivao je to mjesto na jahalici, a i pješice, i to subotom, jer je neke dane određivao za posjetu. Razlog zbog kojeg je svake subote dolazio jest održavanje veze sa ensarijama i briga za njihovo stanje, kao i stanje onih koji bi izostali iza džemata i džuma-namaza sa njim. To je dakle, pravi razlog zbog kojeg je odlazio subotom. 

Prenosi se od Aiše, radijallahu ‘anha, da bi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, početkom noći spavao, a pred njen kraj ustajao bi i klanjao.  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Aiša, radijallahu ‘anha, prenosi nam da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na početku noći spavao, odnosno nakon jacije namaza, a da je pred kraj noći ustajao da klanja, a to je druga trećina noći. Kada bi završio namaz, vratio bi se da spava, a to je bilo u zadnjoj šestini noći, s ciljem da se odmori od noćnog namaza i kako bi bio spreman za sabah namaz, te kako bi bio spreman za dnevne zikrove, a takav postupak je bliži nepostojanju pretvaranja, s obzirom da onaj ko spava šestinu noći ustaje odmorniji i manje se primjeti djelo koje je činio. Zbog toga, prvi ezan je kako bi probudio spavača, a onoga ko klanja napomenuo da se vrati spavanju, iz razloga da povrati snagu i odmor. Dok spavač u tom momentu treba da se budi i priprema za namaz, te da klanja vitar ako ga nije klanjao s početka noći. 

Od Aiše, radijallahu ‘anha, prenosi se da je rekla: „Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propustio noćni namaz zbog bolesti ili zbog čega drugog, onda bi u danu klanjao za to dvanaest rekata namaza.“  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio noćni namaz zbog bolesti ili nečeg drugog, klanjao bi danju dvanaest rekata. On bi noću klanjao jedanaest rekata, pa kada bi prošla noć, a on nije klanjao vitr zbog sna ili nečeg sličnog, to bi nadoknadio, ali s ozbirom da je prošlo vrijeme vitr namaza, propisano je da se klanja paran broj rekata.  

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, petkom je na sabahskom farzu učio sure Es-Sedždu i Ed-Dehr (El-Insan).”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Bio je običaj Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da na sabahu petkom uči čitavu suru Sedžde na prvom rekatu iza Fatihe, a na drugom rekatu nakon Fatihe čitavu suru El-Insan iz razloga da podsjeti na njihov sadržaj i veličanstvene događaje koji su bili ili će biti u petak, kao što je stvaranje Adema, spomen povratka i proživljenja, situacije Sudnjeg dana i drugo.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Ja ću zaista nastojati da vam predvodim namaz onako kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nama predvodio namaz.” Sabit je rekao: “Enes je klanjao drukčije nego što ja vidim da vi klanjate: kada bi podigao glavu sa rukua, ostajao bi stojeći toliko dugo da bi čovjek pomislio da je zaboravio, a kada bi podigao glavu sa sedžde, ostajao bi tako dugo da bi čovjek pomislio da je zaboravio.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Enes b. Malik, radijallahu anhu, reče jednom prilikom da će nastojati klanjati kao što je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ostali klanjači vidjeli i naučili namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sabit el-Bunani je rekao: “Ne vidim da vi upotpunjavate i usavršavate namaz kao što je to Enes radio. On bi odužio stajanje poslije rukua i sjedenje poslije sedžde, pa kada bi podigao glavu sa rukua, ostajao bi stojeći toliko dugo da bi čovjek pomislio da je zaboravio da je na stajanju između rukua i sedžde, a kada bi podigao glavu sa sedžde, ostajao bi sjedeći toliko dugo da bi čovjek pomislio da je, uslijed dugog sjedenja, zaboravio da je na sjedenju između dvije sedžde.” 

Od Huzejfe, radijallahu ’anhu, prenosi se da je rekao: “Jedne noći sam klanjao sa Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i on je otpočeo učiti suru ’El-Bekara’, pa rekoh (u sebi): ’Učinit će ruku’ nakon sto ajeta!’, pa kad ih je proučio rekoh: ’Klanjat će sa njom jedan rekat!’, pa kad ju je proučio rekoh: ’Nakon nje će na ruku’!’; zatim je otpočeo suru ’En-Nisa’ i proučio je, pa suru ’Ali ’Imran’, i proučio je, učeći tako da je svaki harf pravilno i tečno izgovarao. Kada bi proučio ajet u kom je tesbih izgovorio bi ga, kada bi naišao na dovu učinio bi dovu; kada bi proučio ajet u kom se utječe od šejtana; utjecao bi se od njega. Zatim je učinio ruku’, izgovarajući ’subhane rabbijelazim’, pa je ostao na ruku’u koliko i na kijamu, zatim rekao je ’semi’allahu limen hamideh, zatim je dugo stajao, blizu onoliko koliko je bio na ruku’u, zatim je sedždu učinio govoreći ’subhane rabbijel-ea’la, a sedžda je bila duga skoro koliko i kijam (stajanje).”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Huzejfe, radijallahu ‘anhu, je klanjao noćni namaz sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je Poslanik odužio namaz. Na prvom rekatu je proučio el-Bekaru’, zatim en-Nisa’, zatim Alu ‘Imran. Kada bi proučio ajet u kojem se slavi Allah, on vbi slavio Allaha, a kada bi proučio ajet u kojem se traži zaštita od Allaha, on bi zatražio zaštitu od Allaha, tokom samog učenja. Njegov namaz je bio podjednako raspoređene dužine, ruku je bio približno dug kao stajanje, a sedžda je bila približno duga kao ruku’.  

Ebu Abdullah Džabir b. Semure, radijallahu ‘anhu, kaže: „Klanjao sam sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i mogu vam reći da su njegovi namazi i hutbe bili umjereni.“  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Poslanikov namaz i hutba su bili između prevelike dužine i pretjerane kratkoće, bili su umjereni. On je uzor svim muslimanima, a posebno imamima i hatibima. 

Od Ibn Mes'uda, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: „Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jedne noći, pa je odužio kijam, stajanje u namazu, pa sam pomislio nešto loše. Prisutni mu rekoše: ‘A šta si to pomislio?’ ‘Pomislio sam da sjednem i da ga ostavim sama na kijamu.'“ (Muttefekun alejhi)  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Jedne noći je Ibn Mesud klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik dugo ostao na kijamu, što je inače i činio. To je bilo teško Ibn Mesudu, pa je pomislio nešto što čovjeka ne raduje da uradi. Kada je upitan o čemu je pomislio, kazao je: “Pomislio sam da sjednem, a da njega ostavim da stoji.”, jer je u stajanju bila velika poteškoća. 

Preuzeto: (hadeethenc.com)

Revizija: prof. Ibrahim Muratović