Prenosi se od Aiše, radijallahu ‘anha, koja je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je u svojoj bolesti od koje nije više ni ustao: ‘Allah je prokleo jevreje i kršćane, grobove svojih vjerovjesnika uzeli su za bogomolje.’ Da nije toga, njegov bi grob bio pokazan, ali se on bojao da se njegov kabur uzme kao bogomolja (mesdžid).”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allah Uzvišeni slao je poslanike s ciljem da se ostvari ispravno vjerovanje (tevhid). Najbolji među poslanicima, Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, trudio se i ulagao veliki napor na tom polju, zatvarajući sva vrata koja vode ka širku. Aiša, radijallahu ‘anha, pazila je Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok je bio u stanju bolesti od koje je umro. Ona je bila prisutna kada ga je napustila njegova plemenita duša. Ona je spomenula da on nakon te bolesti nije ustao i da se pobojao da se njegov kabur ne pretvori u bogomolju kod koje će se klanjati i da to ne odvode u obožavanje nekoga mimo Allaha Uzvišenog. Tom prilikom kazao je: ‘Allah je prokleo jevreje i kršćane, grobove svojih vjerovjesnika uzeli su za bogomolje.’ On je dovio protiv njih, ili je pak ukazao da su oni već prokleti. Ovo je bilo pred kraj njegovog života i nije derogirano, upozorio je na njihove postupke, pa su ashabi, radijallahu ‘anhum, znali o čemu on govori, te su ga ukopali unutar Aišine sobe. Od njih niti od prvih generacija nije preneseno da su oni ciljano odlazili na njegov kabur i ulazili tamo, te klanjali i kod njega dove činili. Tako je bilo, dok se sunnet nije zamijenio novotarijom i krenulo se s posebnim putovanjima na njegov kabur, a Allah je sačuvao Svoga Poslanika od onoga što je on prezirao da se čini kod njegovog kabura. Zaštitio ga je s tri jaka zastora, kroz koja ni jedan novotar ne može proći.
Muavija, b. el-Hakem es-Sulemi, radijallahu anhu, veli: “Jednom prilikom sam klanjao sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek je kihnuo i ja sam mu (klanjajući) rekao: ‘Jerhamukellah (Allah ti se smilovao).’ Kada to čuše, ljudi me oštro pogledaše. Rekoh: ‘Jadan li sam, zbog čega me gledate?’ A onda počeše rukama udarati po stegnima. Tada shvatih da to rade da bi mi skrenuli pažnju da šutim, pa sam ušutio. Kada je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, završio namaz, a draži mi je od oca i majke, i nisam vidio, ni prije ni poslje, boljeg učitelja od njega, tako mi Allaha nije me izgrdio niti zbog toga udario, nego reče: ‘Ovo je namaz i u njemu nije dozvoljeno ništa govoriti od onoga što je ljudsko, nego treba slaviti i veličati Allaha i učiti Kur'an.’ Tako je nekako rekao, a ja kazah: ‘Allahov Poslaniče, ja sam blizak paganskom dobu, a Allah nam je objavio islam. Međutim, neki od nas i dalje idu vidovnjacima.’ ‘Ne idi kod njih’, reče on. Kazah: ‘Među nama još ima onih koji vjeruju u loše predznake.’ On reče: ‘To je nešto što se kod njih javlja mimo njihove volje, ali neka ih to ne sprječava u njihovim nakanama.’ Rekoh: ‘Među nama još ima ljudi koji, povlačenjem linija po zemlji, gataju.’ On reče: ‘Jedan od vjerovjesnika je povlačio linije po zemlji, pa čija se povučena linija poklopi sa njegovom, to je znak da će mu se nešto uistinu desiti.’ Rekoh: Jedna moja robinja je čuvala ovce na Uhudu, na njegovoj sjevernoj strani od Medine. Jednom sam iznenada bahnuo kod nje kada joj je vuk odnio ovcu. Kao i svaki čovjek, rasrdio sam se i žestoko je udario zbog toga. Potom sam došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je to tretirao velikim prijestupom. Primijetivši to, upitah: ‘Hoću li je osloboditi?’ On reče: ‘Dovedi mi je.’ Dovedoh je, a on je upita: ‘Gdje je Allah?’ ‘Na nebesima’, odgovori ona. ‘A ko sam ja?’ Reče: ‘Ti si Allahov poslanik.’ Kada to ču, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Oslobodi je, jer ona je doista vjernica.”‘
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Muavija b. el-Hakem Es-Sulemi, radijallahu anhu, prenosi događaj koji mu se desio jednom prilikom dok je klanjao za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u džematu. Naime, čuo je čovjeka koji je kihnuo i zahvalio Allahu, pa mu je rekao: “Jerhamukellah!”, radeći prema hadisu: “Kada neko od vas kihne, neka kaže: ‘Elhamdulillah’, a neka njemu prisutni kažu: ‘Jerhamukellah.'” Nije znao Muavija, radijallahu anhu, da je to pohvalno činiti izvan namaza. Na to su mu ljudi uputili prijekorne poglede, a on nije shvatio zbog čega ga gledaju. Tad su oni počeli rukama udarati po stegnima, tj. još su ga oštrije upozorili, pa je razumio iz tog njihovog postupka da ga ušutkuju – ušutio je. Usto, začudio se svom neznanju i ružnoći onoga što je učinio, kao i njihovom pretjeranom upozorenju. Zato je htio s njima raspavljati, ali to nije učinio jer je smatrao da su oni učeniji od njega; nije pao pod utjecaj srdžbe. Kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz (Muavija je rekao da mu je Poslanik draži od oca i majke, i to nije zakletva), nije ukorio Muaviju, niti ga je udario, jer je bio najbolji učitelj, i najblaži čovjek uopće, nego mu je objasnio šerijatski propis. Rekao mu je da u namazu nije dozvoljeno izgovarati nešto što nema veze s namazom, a što je bilo dozvoljeno u početku islama. Muavija reče da je nedavno prihvatio islam, tj. da je doskora bio u džahilijetu, a taj je period tako nazvan zbog velikog džehla (neznanja) i iskvarenosti onih koji su tad živjeli, te da ne poznaje neke propise islama. Rekao je da među ljudima ima onih koji odlaze vidovnjacima, odnosno među njegovim drugovima je bilo ljudi koji su išli vračarima i pitali ih o stvarima gajba (nevidljivog). Poslanik mu reče da ne posjećuje vračare jer govore o stvarima gajba, a ponekad se ono što kažu može podudariti sa stvarošću, i to može izazvati smutnju kod čovjeka. Poznati su mnogi vjerodostojni hadisi o zabrani odlaska vračarima i vjerovanja u ono što oni govore, te o zabrani da im se da novčana naknada. Zatim je Muavija rekao da neki ljudi vjeruju u loše predznake, što je praznovjerje o onom što čovjek vidi, čuje, ili praznovjerje koje se vezuje za određeno vrijeme ili mjesto. Arapi su bili poznati po praznovjerju, čak kada bi neki od njih htio da uradi neko dobro, a zatim vidio pticu da je odletjela lijevo ili desno, shodno njihovom ubjeđenju, odustao bi od onoga što je bio naumio. Među njima je bilo i onih koji kada bi čuli neki glas ili vidjeli neku osobu, vjerovali bi da je to loš predznak, ili bi vjerovali da je mjesec ševal loš mjesec za brak, ili su smatrali srijedu nesretnim danom, ili mjesec safer. Sve ovo je šerijat dokinuo zbog štete koja je u tome prisutna za ljudski razum, njegovo razmišljanje i postupke. Čovjek se svega toga može osloboditi ako čvrsto vjeruje u Allaha i na Njega se oslanja. Tad je Poslanik rekao da se praznovjerje može javiti kod ljudi mimo njihove volje, i ne može ih se koriti zbog toga jer to nije nešto što se može kontrolirati, međutim, ne smije se dozvoliti da taj osjećaj, koji se pojavi, utječe na čovjekove namjere – to se može kontrolirati i za to je čovjek odgovoran. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek radi shodno praznovjerju i odustaje od svojih namjera zbog toga. Poznati su i brojni hadisi u kojima je izrečena zabrana paznovjerja. Tad je Muavija rekao da ima i onih ljudi što gataju crtanjem linija po pijesku. Gatanje linijama kod Arapa je bilo na način da gatar uzme nekog dječaka i zatraži od njega da nacrta po pijesku dosta linija, zatim mu naredi da briše po dvije linije, a nakon toga gleda linije koje su ostale. Ukoliko je ostao paran broj (dvije linije) to je dokaz uspjeha i pobjede, a ukoliko ostane jedna, to je dokaz propasti i tuge. Muaviji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao na to da je među prijašnjim poslanicima bio poslanik koji je povlačio linije, odnosno povlačio linije slične onima koje su oni povlačili u pijesku, pa bi vještinom promatranja tih linija znao odrediti neke stvari (kaže se da je to bio Idris ili Danijal), pa čije se linije podudare sa njegovim linijama, taj je pogodio, odnosno čija se linija podudari sa linijom tog poslanika, to mu je dozvoljeno činiti. Međutim, nema pouzdanog i sigurnog načina da znamo da se linija podudarila sa njegovom, stoga nije dozvoljeno, odnosno zabranjeno je (haram). Značenje hadisa može biti da je ovo dokinuto u našem šerijatu, ili može značiti i da je vještina razumjevanja linija bila dokaz poslanstva tog poslanika, koje je završeno, pa nije dozvoljeno da se ljudi dalje tome poučavaju. Opće značenje ovog hadisa ukazuje na zabranu postupanja po gatanju linijama, a ne na njegovu dozvolu. Da bi to bilo dozvoljeno, mora se podudariti sa linijama ovog poslanika, a ne možemo biti sigurni u podudaranje osim na jedan od dva načina: da imamo jasan i nedvosmislen šerijatski tekst u kome je pojašnjena ova vještina; da imamo mutevatir-predaju iz doba tog poslanika do vremena poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – ne postoji ni jedno ni drugo. Obaveza je ovdje napomenuti da poslanici nisu tvrdili da znaju gajb, niti su ljudima govorili da ga znaju, već je ono što su prenosili od gajba objava od Allaha koju oni nisu pripisivali sebi: “On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati” (el-Džinn, 26, 27). Gajb zna samo Allah, stoga niko ne može tvrditi da zna gajb, a da pri tome sebi ne pripisuje nešto od rububijjeta (gospodarenja), a to je upravo ono što rade oni koji se bave ovakvim stvarima, pa je izašla na vidjelo laž ovih koji tvrde da ih je tom znanju podučio poslanik kojem je dato ovo znanje. Muavija je rekao da je imao robinju koja mu je čuvala ovce u blizini brda Uhud, pa je jednog dana otkrio da joj je vuk odnio ovcu iz stada i on se rasrdio zbog toga, kao što se srde sinovi Ademovi, te ju je ošamario. I pošto je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jer je to smatrao velikim prijestupom, Poslanik je taj njegov postupak prikazao težim nego što se to njemu činilo. Kada je Muavija b. el-Hakem es-Sulemi, radijallahu anhu, vidio kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reagirao zbog ovog njegovog prekršaja upitao je hoću li je osloboditi, kao iskup za bol koju joj je nanio. Poslanik je rekao da je dovede, te ju je upitao: “Gdje je Allah?”, tj. gdje je Onaj Koji istinski zaslužuje da se obožava. U drugoj predaji kaže se: “Gdje je tvoj Gospodar?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim pitanjem htio je potvrditi da je ona na ispravnom vjerovanju, pa joj je tako i postavio pitanje iz kojeg se razumije cilj, jer je znak ispravnog vjerovanja ubjeđenje da je Allah iznad nebesa. Ona je odgovorila da se Allah nalazi iznad, tj. iznad svega, iznad Prijestolja, koji je iznad svih ostalih stvorenja. Zatim ju je upitao: “Ko sam ja?”‘, odgovorila je: “Ti si Allahov poslanik.” Tad je Poslanik rekao: “Oslobodi je, ona je doista vjernica.” Kada je posvjedočila da je Allah iznad svega, i posvjedočila poslanstvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Muaviji da je oslobodi, tim prije jer je to bio dokaz njenog vjerovanja i ispravnog ubjeđenja.
Pripovijedao je Mesruk da je bio naslonjen kod Aiše, pa je ona kazala: “Ebu Aiša, svako ko bi raspravljao makar i o jednom od tri sljedeća pitanja, izrekao bi veliku laž protiv Allaha. ‘Koja su to pitanja?’, zaintresiraše se on. ‘Ako bi neko ustvrdio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha Uzvišenog, izrekao bi protiv Allaha veliku laž.’ Bijah naslonjen te se uspravih i priupitah je: ‘Majko vjernika, objasni mi polahko i ne žuri! Zar Allah Uzvišeni, nije kazao: ‘On ga je na obzorju jasnom vidio’ (et-Tekvir, 23), i kazao je: ‘On ga je i drugi put vidio’ (en-Nedžm, 13)!?’ Aiša je kazala: ‘Ja sam prva osoba ovog umeta koja je o tome pitala Allahovog Poslanika, i on mi je odgovorio: ‘To je doista Džibril, koga ja nisam, u njegovom prirodnom obliku, vidio više od ta dva puta. Vidio sam ga dok se spuštao s nebesa, ispunjavajući svojom veličinom prostor između nebesa i Zemlje.’ Potom mi se obratila riječima: ‘Zar nisi čuo za Allahove riječi: ‘Pogledi do Njega ne mogu doprijeti a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve’ (el-En'am, 103). Zar, također, nisi čuo za Allahove riječi: ‘Ljudima nije dato da im se Allah obraća, osim putem Objave ili, pak, iza zastora ili putem slanja Svoga poslanika. On je Uzvišen i Mudar’ (eš-Šura, 51)?’ Zatim je nastavila: ‘Ako bi neko tvrdio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skrio nešto od Allahove knjige, izrekao bi veliku laž protiv Allaha Uzvišenog, jer je Allah Uzvišeni kazao: ‘Poslaniče, dostavi ono što ti se od Gospodara tvoga objavljuje, a ako to ne učiniš, ta nisi tada ispunio Njegovu poslanicu!’ (el-Maida, 67). I, na koncu, ko ustvrdi da on kazuje šta će se sutra zbiti, zasigurno i on iznosi veliku laž protiv Allaha Uzvišenog, jer Allah Uzvišeni je kazao: ‘Kaži, niko na nebesima ni na Zemlji nema znanje o skrivenom, osim Allaha’ (en-Neml, 65).'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Pripovijedao je poznati tabiin Mesruk da je bio naslonjen kod majke vjernika Aiše, radijallahu anha, pa je ona kazala: “Svako ko bi raspravljao makar i o jednom od tri sljedeća pitanja, izrekao bi veliku laž protiv Allaha. ‘Koja su to pitanja?’, zaintresiraše se on. ‘Ako bi neko ustvrdio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha Uzvišenog izrekao bi protiv Allaha veliku laž.’ Bijah naslonjen te se uspravih i priupitah je: ‘Majko vjernika, objasni mi polahko i ne žuri! Zar Allah Uzvišeni, nije kazao: ‘On ga je na obzorju jasnom vidio’ (et-Tekvir, 23), i kazao je: ‘On ga je i drugi put vidio’ (en-Nedžm, 13)!?’ Aiša je kazala: ‘Ja sam prva osoba ovog umeta koja je o tome pitala Allahovog Poslanika, i on mi je odgovorio: ‘To je doista Džibril, koga ja nisam, u njegovom prirodnom obliku, vidio više od ta dva puta. Vidio sam ga dok se spuštao s nebesa, ispunjavajući svojom veličinom prostor između nebesa i Zemlje.'” Aiša ga je obavijestila da je ona prva osoba ovog umeta koja je o tome pitala Allahova Poslanika, i on joj je odgovorio da je vidio Džibrila, alejhis-selam, koga on nije, u njegovoj naravnoj formi u kojoj ga je Allah stvorio, vidio više od ta dva puta. Vidio ga je jednom na Zemlji na strani izlaska sunca, gdje se sve jasno vidi, a drugi put u najvišem dijelu dženneta. Vidio ga je kako se spušta s nebesa, a njegova veličina ispunjava prostor između nebesa i Zemlje. Potom je, kao dokaz, spomenula ajet koji govori o tome da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vidio Allaha. “Potom je rekla”, veli Mesruk, “‘Zar nisi čuo za Allahove riječi: ‘Pogledi do Njega ne mogu doprijeti a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve’ (el-En'am, 103). Zar, također, nisi čuo za Allahove riječi: ‘Ljudima nije dato da im se Allah obraća, osim putem Objave ili, pak, iza zastora ili putem slanja Svoga poslanika. On je Uzvišen i Mudar’ (eš-Šura, 51)?’ Zatim je nastavila: ‘Ako bi neko tvrdio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skrio nešto od Allahove knjige, izrekao bi veliku laž protiv Allaha Uzvišenog, jer je Allah Uzvišeni kazao: ‘Poslaniče, dostavi ono što ti se od Gospodara tvoga objavljuje, a ako to ne učiniš, ta nisi tada ispunio Njegovu poslanicu!’ (el-Maida, 67). I, na koncu, ko ustvrdi da on kazuje šta će se sutra zbiti, zasigurno i on iznosi veliku laž protiv Allaha Uzvišenog, jer Allah Uzvišeni je kazao: ‘Kaži, niko na nebesima ni na Zemlji nema znanje o skrivenom, osim Allaha’ (en-Neml, 65).'”
Od Umm Sabit Kebše bint Sabit, sestre Hassana b. Sabita, radijallahu ‘anhuma, se prenosi da je rekla: “Ušao je kod mene Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i napio se iz otvora zakačene mješine stojeći, pa sam ustala i odrezala otvor mješine.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Kebša bint Sabit, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod nje i stojeći se napio iz otvora mješine koja je bila zakačena, jer nije mogao piti drugačije, pa je ustala Kebša i odrezala taj otvor mješine na koji je pio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da sačuva mjesto na kojem su bila njegova usta, radi bereketa i da ga sačuva od zloupotrebe.
Prenosi se od Ebu Seida Hudrija, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Cijela zemlja je mesdžid (mjesto pogodno za obavljanje namaza), osim groblja i kupatila.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Cijela zemlja pogodna je za namaz osim mjesto gdje se ljudi ukopavaju, poput mezarja, kao i mjesto gdje se ljudi kupaju. Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: “Namaz na mjestima gdje borave šejtani pokuđen je po jednoglasnom stavu učenjaka, kao npr. na mjestima gdje ima alkohola, u javnim kućama, i na sličnim mjestima gdje se čine razvratni grijesi, kao i u crkvama, manastirima, toaletima.
Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, kazao: „Sjedili smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sa nama su bili Ebu Bekr i Omer, radijallahu ‘anhuma. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao između nas i nije se vraćao duže vremena. Pobojali smo se da mu se šta ne dogodi dok mi nismo s njim. Krenuli smo da ga tražimo, a ja sam prvi ustao da ga tražim. Izašao sam, tražeći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok nisam stigao do jedne ensarijske bašte koja je pripadala Beni Nedždžaru. Obilazio sam naokolo tražeći vrata, ali ih nisam našao. Odjednom sam vidio mali (prolaz) potok koji vodi unutar bašte. Skupio sam se, kako bih mogao ući. Kada sam ušao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: ‘Je li to Ebu Hurejre?’ Rekao sam: ‘Da, Allahov Poslaniče.’ Upitao me je o čemu se radi, pa sam mu kazao: ‘Pobojali smo se da ti se šta ne dogodi, pa smo krenuli da te tražimo, a ja sam prvi ustao da te tražim. Ušao sam u ovu baštu, a ljudi su iza mene.’ Tada mi je dao svoje papuče i kazao: ‘Idi i koga kod sretneš van ove bašte, a da svjedoči Allaha iskreno iz srca, obraduj ga Džennetom.'“ Muslim
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne je prilike sjedio sa grupom ashaba, gdje su bili Ebu Bekr i Omer, pa je ustao, napustio ih je, i dugo ga nije bilo. Oni su se pobojali da mu se šta nije dogodilo, da ga nije ko napao, jer su ga neki licemjeri tražili, kao i drugi neprijatelji vjere. Ashabi su krenuli, strahujući za njega, a prvi je ustao Ebu Hurejre. Došao je do nekog vrta koji je bio u vlasništvu plemena Nedždžar, te ga obilazio tražeći neki prolaz, ali nije ga našao. Međutim, našao je neki mali otvor u zidu kroz koji je išla voda, te se stisnuo, da bi mogao proći. Kada je ušao, našao je Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: “c2”>“Jeli to Ebu Hurejre?” Rekao je: “c2”>“Da, Allahov Poslaniče.” Tada mu je dao svoje papuče i kazao: “c2”>“Idi i koga kod sretneš van ove bašte da iskreno iz srca svjedoči da nema istinskog božanstva mimo Allaha, obraduj ga Džennetom.” Jer onaj ko kaže ove riječi, vjerujući srcem u njih, mora neminovno da sprovodi Allahove naredbe i da se kloni Njegovih zabluda, jer te riječi znače: “c2”>“Niko se istinski ne obožava mimo Allaha.”, pa ako je to značenje izgovorenih riječi, onda mora da Ga obožava i da Mu ne pripisuje sudruga. Međutim, onaj ko ih samo jezikom izgovori, ali srcem nije uvjeren, neće mu biti od koristi.
Abdurrahman b. Semura prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ne kunite se kumirima (et-tavagi) niti svojim očevima.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje zaklinjanje kumirima (tavagi) koji su se obožavali u predislamskom periodu. Nazvani su ovim imenom jer su bili uzrokom njihove zablude (tugjan) i nevjerstva. Sve što se prekomjerno veliča i što prelazi granicu jest “tugjan”. Arapi su u predislamsko vrijeme zaklinjali svojim božanstvima i očevima, pa je to djelo zabranjeno, kao što se navodi u hadisu. U “Sunenu” imama Ebu Davuda od Ebu Hurejre prenosi se da nje Poslanik rekao: “Ne kunite se očevima, ni majkama, a ni kumirima (endad).” “Nidd” (endad) su kipovi koje su činili Allahu ravnim u obožavanju i kojima su se zaklinjali, kao npr.: “Tako mi Lata i Uzaa!” U dva “Sahiha” navodi se od Abdullaha b. Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Allah vam brani da se kunete očevima. Onaj ko želi da se kune neka se zakune samo Allahom ili neka šuti.” “…niti očevima”, tj. ni braćom, ni precima, ni vođama. Očevi su spomenuti iz razloga što je to bilo uobičajeno kod Arapa. “Onaj ko želi da se zakune neka se zakune samo Allahom ili neka šuti”, tj. ili neka se zakune Allahom, ili da se ne zakune nikako. Zaklinjati se nečim drugim nije dozvoljeno. Islamski učenjaci vele: “Razlog zabrane jest to što zaklinjanje ukazuje na veličanje onoga čime se kune, a stvarno veličanje specifično je samo Allahu i niko se sa njim u tome ne poredi.” (“Šerhun-Nevevi”, 11/105, 108, “Sublus-selam”, 2/45, “Šerhu rijadis-salihin”, 6/453)
Ebu Talha, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika.” Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je kazala: „Jednom je Džibril obećao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će ga posjetiti, ali je kasnio, pa se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabrinuo zbog toga. Na kraju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao i pošto ga je našao, požalio mu se na to što kasni. Džibril mu reče: ‘Mi ne ulazimo u kuću u kojoj se nalazi slika ili pas.'“ Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je kazala:„Jednom je Džibril obećao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će ga posjetiti, u određeno vrijeme. To vrijeme je došlo, a on se nije pojavio. U njegovoj ruci je bio štap kojeg je bacio iz ruke, pa je kazao: ‘Allah i Njegovi poslanici ne krše obećanja.’ Potom se okrenuo, te ugledao malo pašče ispod kreveta. Kada ga je vidio, upitao je: ‘Kada je ovaj pas ušao?’ Rekla sam: ‘Tako mi Allaha, ne znam kad je ušao.’ On je potom naredio da se pas iznese napolje, a onda je Džibril došao, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Obećao si mi, a nisi došao!’ Džibril reče: ‘Spriječio me je pas koji je bio u tvojoj kući, a mi ne ulazimo u kuće gdje se nalaze psi i slike.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Meleki su čista i plemenita stvorenja, čestiti i odabrani robovi, ne ulaze u kuću gdje se nalaze pas ili slika čovjeka ili životinje, što ukazuje na to da je zabranjeno držati u kući pse i slike. Što se tiče psa koji nije zabranjen, kao lovački pas, pas koji čuva usjeve i stoku, ili slike koje se nalaze na tepisima i jastucima i sl., to ne sprečavaju ulazak meleka u kuću. Šejh Usejmin kaže: “Ako je slika na mjestu koje je izloženo gaženju i sl., poput kreveta ili jastuka, većina uleme smatra to dozvoljenim, to ne sprečava ulazak meleka u kuću.” (“Fethul-Bari”, 10/382, “Tuhfetul-ahvezi”, 72/8, Likaul-babil-meftuh, br. 85)
Ibn Omer, radijallahu ‘anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu će biti kažnjeni oni koji prave likove. Reći će im se: ‘Oživite ono što ste pravili!'” (Muttefekun ‘alejhi)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Značenje hadisa: Oni koji prave slike i likove nečega što ima dušu poput slikanja ljudi ili životinja, bez obzira radilo se o skulpturama ili crtežima, i bez obzira da li te slike poslije bivale ponižene ili ne, biće kažnjeni na Sudnjem danu, jer su imitirali Allaha. Reći će im se: “Oživite”: dajte im dušu kao što ste im dali tijelo. “ono što ste pravili”: i naslikali od slika koje su slične Allahovov stvaranju, pa ako ste to uradili onda im udahnite dušu. Ovo je kao vid prijekora i poniženja, jer su imitirali Allaha. Oni neće moći učiniti ono što se od njih traži. Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi se sellem, kazao: “Onome ko naslika sliku na ovome svijetu, biće naređeno da u nju udahne dušu na Ahiretu, ali to neće moći učiniti.“ Muttefekun ‘alejhi. A u verziji kod Buharije stoji: “Ko naslika sliku, Allah će ga kažnjavati dok joj ne udahne dušu.” Imam Nevevi veli: “Islamski učenjaci vele: ‘Slikanje živih bića je strogo zabranjeno i predstavlja veliki grijeh, jer se takvom prijeti ovom velikom prijetnjom.’ Slikanje i pravljenje slika je haram u svakom slučaju, jer je to vid imitiranja Allaha.” Ibn Bettal, Šerhul-Buhari, 10/554., Šerhun-Nevevi ala Muslim, 14/81., Menarul-Kari, 3/291. (Muttefekun ‘alejhi)
Prenosi se od Burejde da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ni u čemu nije vjerovao u loše (natprirodne) predznake.
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije bio pesimista, a pod zloslutnjom misli se na ono što čovjeka odvraća od činjenja nečega, kao što je to bilo poznato u predislamskom periodu. Islam je zabranio pesimizam, zloslutnju i gatanje strelicama, te je kao alternativu tome propisao istiharu (dovu kojom se traži nadahnuće ispravnom postupku u nedoumici.)
Od Enesa b. Malika se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Uzvišeni Allah će se obratiti nekome od stanovnika vatre koji imaju najmanji vid kazne: ‘Kada bi imao sve što je na Zemlji u svome vlasništvu, da li bi sve to dao da se otkupiš?’ Kazat će: ‘Da.’ On će reći: ‘Ja sam od tebe tražio nešto što je puno lakše od ovoga, dok si bio u Ademovoj kičmi. Tražio sam da mi ne pridružuješ ništa, a ti si odbio osim da činiš širk.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Doista će se Uzvišeni Allah obratiti nekim paćenicima, tj. nekim od onih koji će imati najmanju kaznu u Vatri. U tome se govori u ovoj predaji: “Uzvišeni Allah će se obratiti nekome od stanovnika vatre koji imaju najmanji vid kazne: ‘Kada bi imao sve što je na Zemlji u svome vlasništvu, da li bi sve to dao da se otkupiš?’ Kazat će: ‘Da.’ On će reći: ‘Ja sam od tebe tražio nešto što je puno lakše od ovoga, dok si bio u Ademovoj kičmi. Tražio sam da mi ne pridružuješ ništa, a ti si odbio osim da činiš širk.'” Uzvišeni kaže: “I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.'”
Prenosi se od Ruvejfi'a: Jednom prilikom mi Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ruvejfi’, možda ćeš poslije mene još dugo živjeti, zato obavijesti ljude da se Muhammed, uistinu, ograđuje od svakoga ko sveže bradu, ili onoga koji nešto konju objesi o vrat, ili onoga koji se, nakon obavljene velike nužde, čisti balegom, fuškijom ili kostima.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu govori da će ovaj ashab dugo živjeti tako da će doživjeti ljude koji neće slijediti njegova, sallallahu alejhi ve sellem, uputstva vezana za bradu, tj. neće je puštati i o njoj brigu voditi, nego će se njome izigravati slijedeći i oponašajući druge, ili će pak biti u koliziji s njihovim vjerovanjem jer će činiti određena djela koja sadrže širk, nosiće ogrlice na sebi i stavljaće ih na svoje životinje želeći na taj način da spriječe zlo, ili će činiti ono što je zabranjeno poput korištenja balege životinja i kostiju prilikom čišćenja od nužde. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je svome ashabu da ummetu kaže da je on čist od toga i da nema ništa sa onim ko to čini.
Ukbe b. Amir, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Ko obesi talisman, neka mu Allah ništa ne da, a ko obesi morsku školjku (kao amulet), neka mu Allah nikad ne da mira.” U drugoj verziji stoji: “Ko obesi talismanm učinio je širk.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
U ovom hadisu je dokaz da onaj ko koristi hamajliju (talisman), bivajući ubijeđen da će mu ona otkloniti neku štetu, na njega se odnosi ova dova Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da mu Allah da suprotno od onog što je htio, odnosno da mu ne upotpuni ono što želi. Također je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dovio protiv onoga ko koristi morsku školjku u istu svrhu, da mu Allah ne dadne mira i rahatluka, nego da mu da ono što će ga uznemiriti. Ova dova je upozorenje na opasnost ovog djela, kao što nas Poslanik, sallallah ‘alejhi ve sellem, u drugom hadisu obavještava da je ovo djelo širka (pripisivanja Allahu sudruga).
Od lmrana b. Husajna, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, vidio čovjeka na čijoj je ruci bila narukvica od bakra, pa ga je upitao: “Šta je to?” “To je protiv slabosti.”, odgovorio je. Tada mu Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem reče: “Skini je, jer ona će ti uistinu samo slabost povećati. Zaista, kada bi umro a ona bila na tebi, nikada ne bi bio uspio.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Imran b. Husajn nam prenosi jedan događaj sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovu borbu protiv širka i odvraćanja ljudi od tog grijeha. Taj događaj se desio kada je ugledao čovjeka koji na ruci nosi bakrenu narukvicu, pa ga je upitao zbog čega je nosi. Čovjek je odgovorio da je nosi kako bi ga zaštitila od bolova, pa mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio da je što prije skine sa ruke i baci, i obavijestio ga da mu ona ništa ne koristi već mu samo šteti i da samo povećava bolest zbog koje se nosi. A još veće i opasnije od toga jeste da ako ustraje u njenom nošenju, pa ga smrt zadesi biće mu zabranjen uspjeh i na Ahiretu takođe.
Burejde b. Husajb El-Eslemi, radijallahu ‘anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi nekoga odredio za vojskovođu ili komandanta, posebno bi mu preporučio dobročinstvo i bogobojaznost, a zatim bi vojsci rekao: ‘Borite se u ime Allaha, na Allahovom putu. Borite se protiv onih koji ne vjeruju, ne prikrivajte ratni plijen, ne kršite sporazume. Nemojte činiti masakar i ne ubijajte djecu. Kada sretneš svoje neprijatelja od mušrika, ponudi im tri varijante, pa ako to prihvate, prihvati i ti to od njih i nemoj ih napadati. Pozovi ih da prihvate Islam, pa ako to prihvate i ti od njih to prihvati i nemoj ih napadati. Zatim ih pozovi da se presele kod muhadžira i obavijesti ih da, ako to prihvate, njima pripada od prava i obaveza ono što pripada i muhadžirima. Ako pak odluče da ostanu u svojim mjestima biće poput ostalih beduina muslimana i imaće tretman kao i ostali vjernici, a neće imati učešća u ratnom plijenu, osim ako budu učestvovali u borbi zajedno sa muslimanima. Ako odbiju primiti islam, onda od njih traži džizju, pa ako ti je dadnu, ti je primi od njih i nemoj ih napadati. Ako i to odbiju da ti daju, onda se, uz Allahovu pomoć, bori protiv njih. Ako budeš opsjedao neku tvrđavu, pa oni htjednu da im daš garanciju od Allaha i Njegovog Poslanika, nemoj to činiti, nego im dadni garanciju od sebe i od svojih saboraca, jer ako vi prekršite obećanje koje ste dali od sebe, blaže je nego da prekršite obećanje koje ste dali od Allaha i Njegova Poslanika. A ako budeš opsjedao neko utvrđenje, pa oni odluče da se predaju i da im sudiš po Allahovoj presudi, ti to nemoj prihvatiti nego prihvati da im sudiš po svojoj presudi, zato što ne znaš hoćeš li u tome pogoditi Allahovu presudu ili nećeš.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Burejde, radijallahu ‘anhu, kazuje da bi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poslao vojsku ili izvidnicu u borbi protiv nevjernika, i naređivao bi vojskovođi da čuva jedinstvo i da vodi brigu o pitanjima vojske. Nakon toga bi mu savjetovao da bude bogobojazan i on i oni koji su s njim, te da čine dobro. Upućivao bi ih ka onome što im je obaveza u njihovom odnosu prema neprijateljima, da ne prikrivaju ratni plijen, da se drže ugovora i da nikog ne masakriraju, te da ne ubijaju one koji nisu punoljetni. Naređivao im je da prvo pozovu mušrike u islam, pa ako im se odazovu, da ih podstaknu na iseljenje u Medinu i da ih poduči da im od prava i obaveza pripada isto kao i onim ranijim muhadžirima. Ukoliko odbiju iseljenje, naredio bi im da se prema njima ophode kao prema muslimanskim beduinima. Ukoliko bi odbili da prime islam, naredio im je da od njih traže džizju. Zatim, ukoliko bi odbili i da daju džizju, onda bi im naredio da zatraže pomoć od Allaha i da se bore. Potom, ako budu opsjedali neku tvrđavu, pa oni htjednu da im dadnu garanciju od Allaha i Njegovog Poslanika, da to ne čine, nego da im dadnu garanciju od sebe i od svojih saboraca, jer ako bi prekršili obećanje koje su dali od sebe, blaže je nego da prekrše obećanje koje su dali od Allaha i Njegova Poslanika. Ako se oni odluče da se predaju i da im se sudi po Allahovoj presudi, naređivao im je da to ne prihvate nego treba da im se sudi po svojoj presudi, zato što se ne zna hoće li se u tome pogoditi Allahova presuda ili neće.
Abdullah b. Abbas, radijallahu ‘anhuma, prenosi da je neki čovjek rekao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ono što hoće Allah i što hoćeš ti.” Pa mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Zar me činiš Allahu ravnim? Reci: ‘Ono što samo Allah hoće.'”
Lanac prenosilaca je dobar. – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Ibn Abbas, radijallahu ‘anhu, nas obavještava da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zbog neke svoje potrebe, i rekao mu: “Ono što hoće Allah i što hoćeš ti.” Pa ga je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ispravio i objasnio mu da je povezivanje htijenja stvorenja i Allahovog htijenja veznikom ‘i’ širk, i nije dozvoljeno muslimanu da tako govori. Zatim ga je uputio na ispravan govor, a to je da se uz Allahovo htijene nikakvim veznikom ne vezuje htijenje stvorenja.
Ebu Vakid el-Lejsi, radijallahu ‘anhu, je rekao: “Izašli smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na Hunejn, a bili smo tek skoro napustili nevjerovanje. Mušrici su imali lotosovo drvo kod kojeg su boravili iz pobožnosti i na njega vješali svoje oružje. Zvalo se Zatu-envat. Prošli smo pored njege i rekli: ‘O Allahov Poslaniče, daj da i mi imamo Zatu-envat kao što oni imaju Zatu-envat.’ On tada reče: ‘Allahu ekber (Allah je najveći), to su uistinu suneni – Allahovi zakoni. Rekli ste, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, onako kako je Benu Israil rekao Musau: ‘Napravi i ti nama Boga, kao što i oni imaju bogove!’ ‘Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti! Vi ćete, uistinu, slijediti primjere onih koji su bili prije vas.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ebu Vakid el-Lejsi, radijallahu ‘anhu, nas obavještava o jednom čudnom i poučnom događaju, a to je da su oni zajedno sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, krenuli u borbu protim plemena Havazin, a bili su tek skoro prihvatili vjeru islam i nisu dovoljno bili upućeni po pitanju širka. Kada su vidjeli kako idolopoklonici traže bereket i blagostanje kod drveta tražili su od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da i njima napravi nešto slično. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čudeći se i ukoravajući ih donio tekbir, a istovremeno želeći tim tekbirom ukazati na veličinu i snagu Allaha Uzvišenog, te im rekao da taj njihov govor sliči govoru Musaovog naroda kada su mu nakon što su vidjeli narod koji obožava kipove rekli: ‘Napravi i ti nama boga, kao što i oni imaju bogove!’, i da je to što oni žele sljeđenje njihovog puta. Zatim nas je sallallahu ‘alejhi ve sellem obavijestio da će ovaj Ummet slijediti put židova i kršćana, uzimati njihov način života i raditi iste postupke kao i oni, želeći nas time ukoriti i upozoriti na ovakve i slične postpuke.
Ibn Mes'ud, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Koga zadesi bijeda pa od ljudi bude tražio da mu tu bijedu otklone, neće je nikada prevazići. A koga snađe bijeda pa se Allahu obrati da mu je otkloni, postoji mogućnost da ga Allah odmah ili kasnije opskrbi.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ibn Mes'ud, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Koga zadesi bijeda tj. ima veliku potrebu, a ovaj se izraz u većini slučajeva koristi za siromaštvo i težak život. “pa od ljdui bude tražio da mu tu bijedu otklone”, tj. ljudima iznese tu svoju poteškoću i problem, žaleći se njima i tražeći od njih da je uklone. “neće je nikada prevazići”, tj. niti će kad ispuniti, jer kad god riješi jedan problem, zadesiće ga drugi koji je veći. “A koga snađe bijeda pa se Allahu obrati da mu je otkloni”, i osloni se na Njega postoji mogućnost da ga Allah odmah ili kasnije opskrbi onim što mu je dovoljno. Tj. putem smrti, tj. da mu neko od bogate rodbine umre pa ga naslijedi, kao što Uzvišeni kaže: “a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Et-Talak, 2-3.) ili će mu dati bogatstvo. Mirkatul-mefatih šerhu miškatil-mesabih, od imama Karija, prvo izanje, Darul-fikr, Bejrut, 1422, 4/1316.
Auf b. Malik El-Ešdže'i, radijallahu ‘anhu, veli: „Jedne prilike bilo nas je deveterica ili osmerica ili sedmerica kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji reče: ‘Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?’, a mi smo nedavno dali prisegu, pa smo rekli: ‘Već smo ti dali prisegu, Allahov Poslaniče.’ On ponovo reče: ‘Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?’ Mi smo pružili naše ruke i kazali: ‘Već smo ti dali prisegu. Na šta još treba da ti damo prisegu?’ On reče: ‘Da samo Allaha obožavate i da Mu ništa kao druga ne pripisujete, da pet propisanih namaza obavljate i da Allahu pokorni budete. Zatim je tiho rekao: ‘I ništa od ljudi ne tražite.’ Kasnije sam vidio nekog od tih ljudi da mu je ispao bič, a on nije molio nikoga da mu ga doda.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Auf b. Malik El-Ešdža'i, radijallahu ‘anhu, veli: „Jedne prilike bilo smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji reče: ‘Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?’, a mi smo nedavno dali prisegu. Ta prisega bila je u noći Akabe, prije prisege na hidžru, džihad i strpljivost na tom putu. Pa smo rekli: ‘Već smo ti dali prisegu, Allahov Poslaniče.’ On ponovo reče: ‘Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?’ Ebu Davud dodaje u svojoj verziji nakon njihovog govora: ‘Već smo ti dali prisegu’, a on je to ponovio tri puta. “Mi smo pružili naše ruke”, tj. pristali smo da dadnemo prisegu. Rekli smo: ‘Već smo ti dali prisegu ranije. Na šta još treba da ti damo prisegu?’, tj. na šta sada da se zakunemo? On reče: ‘Da samo Allaha obožavate’: tj. prisegu na obožavanje i ibadet isključivo Allahu jedinom, i da Mu nećete ništa kao druga pripisivati, bilo da se radi o djelima širka ili onima koji se mimo Allaha obožavaju. “Da pet propisanih namaza obavljate”, tj. da će te klanjati namaze, kao što je to jasno rečeno u verziji kod Ebu Dabuda. “I da Allahu pokorni budete”, tj. da ćete Mu biti pokorni u svemu što vam naredi i zabrani. “Zatim je tiho rekao”, tj. kazao je tiho, a ne glasno kao što je izrekao ranije upute, jer ranije upute su općeg karaktera, dok je ova rečenica posebna za neke ljude: ‘Da nećete ništa tražiti od ljudi.’ Kaže Kurtubi: “Ovo ukazuje na lijepo ponašanje, izbjegavanje svega za što bi ljudi mogli prigovoriti i na važnost strpljivosti u teškim situacijama i potrebama, kao i na neovisnost od ljudi i dostojanstvo.” Kaže ‘Auf: ‘Kasnije sam vidio nekog od tih ljudi da mu je ispao bič, a on nije ni od koga tražio da mu ga doda.’ Značenje hadisa je da od ljudi neće tražiti imetak, ali su oni uzeli taj govor u općem smislu, što označava ostavljanje traženja bilo čega od ljudi, makar bilo nešto neznatno. Ovo je pojašnjenje stanja u kojem su bile prve dobre generacije koje su radile ono što su govorile i primjenjivale znanje koje su uzeli od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježi Ahmed od Ebu Zerra: “Ne traži ni od koga ništa, pa makar i bič koji ti ispadne, ne prihvataj emanet (obavezu) kojeg ne možeš sačuvati.”
Od Enesa radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Nema zaraze (bez Allahovog određenja, koja prelazi samo od sebe), niti zloslutnje (s pticama); a sviđa mi se optimizam.’ ‘A šta je optimizam?’, upital i su. ‘Lijepa riječ ‘, odgovorio (im) je.'“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Imajući u vidu da je i dobro i zlo određeno od Allaha, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ovim hadisom negira bilo kakav uticaj zaraze same po sebi, bilo kakav uticaj ptica na promjenu stanja, i potvrđuje optimizam i lijepim ga smatra, jer je optimizam vid lijepog mišljenja o Allahu i vodi ka ostvarivanju ciljeva, za razliku od zloslutnje. A općenito, razlika između optimizma i zloslutnje: 1. Optimizam je povezan sa onim što donosi sreću, dok je zloslutnja povezana sa onim što donosi zlo. 2. Optimizam je lijepo mišljenje o Allahu, a robu je naređeno da ima takvo mišljenje, dok je zloslutnja loše mišljenje o Njemu, što je zabranjeno robu.
Prenosi se od Ibn Mes'uda da je kazao: “Da se lažno zakunem Allahom draže mi je nego da se zakunem nekim drugim mimo Njega istinito.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Ebi Šejbe
Objašnjenje
Ibn Mes'ud, radijallahu ‘anhu, kazivao je: Kada bi se desilo da se zakunem Allahom na laž, bilo bi mi draže nego da se zakunem nečim mimo Njega na istinu. Dao je prednost lažnoj zakletvi Allahom nad istinitom nečim drugim jer u tom slučaju ispoljava se Allahova jednoća što je dobro djelo i ispoljava se laž, što je loše djelo, dok se zakletvom nečim drugim ispoljava širk kao loše djelo i istina kao dobro djelo. Dobro djelo ispoljavanja Allahove jednoće bolje je od dobrog djela iskrenosti, dok je loše djelo laži manje od širka.
Huzejfe b. Jeman, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte govoriti: ‘Šta htjedne Allah i šta htjedne taj i taj!’, nego recite: ‘Šta htjedne Allah, a zatim šta htjedne taj i taj.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se ime stvorenja spaja veznikom (i) i na ime Tvorca, nakon spomena volje i sl. Razlog tome je što se u tom slučaju izjednačava ono što se spaja i ono čemu se spaja i što taj veznik označava opću množinu, koja ne ukazuje na raspored i na redoslijed. Izjednačavanje stvorenja sa Tvorcem je širk. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio je da se ime stvorenja spaja na ime Tvorca izrazom ‘summe’ (zatim, poslije), jer u tom slučaju ono što se pripadaja dolazi po redoslijedu poslije.
Omer b. Hattab, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Allah vam zabranjuje da se kunete vašim očevima.” U verziji kod Muslima stoji: “Onaj ko se kune, neka se kune samo Allahom, ili neka šuti.” U drugoj verziji stoji da je Omer, radijallahu ‘anhu, kazao: “Tako mi Allaha, od trenutka kada sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nisam se time zakleo, niti svjesno, niti prenoseći od drugoga.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čuo je Omera, radijallahu ‘anhu, kako se kune svojim ocem, pa ga je glasno pozvao i kazao: “Allah vam zabranjuje da se kunete svojim očevima.” Ashabi su poslušali ovu naredbu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i nisu više koristili zakletvu osim Allahom, a Omer, radijallahu ‘anhu, spomenuo je da se nikada, od kako je čuo zabranu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije zakleo nečim mimo Allahom, ni namjerno, niti prenoseći takvu zakletvu od nekog drugog.
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa ga je upitao: “Allahov Poslaniče, koje su to dvije obavezujuće stvari?” On mu odgovori: “Ko umre ne čineći širk Allahu, ući će u Džennet; a ko umre čineći Mu širk, ući će u Džehennem.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Dakle, neki čovjek je upitao Allahovog Poslanika o onome što će neminovno odvesti čovjeka u Džennet i onome što će ga odvesti u Džehennem. Allahov Poslanik mu je pojasnio da je ono što će odvesti čovjeka u Džennet, to da umre kao monoteista, tj. da je samo Allaha Jedinog obožavao, te Mu nikoga nije pridružio u Njegovom pravu. S druge strane, ono što će neminovno čovjeka odvesti u Džehennem, to je da umre kao mnogobožac (ar. mušrik), tj. da je činio Allahu širk u uluhijjetu, ili rububijjetu ili u Njegovim imenima i svojstvima.
Od Mu'aza bin Džebela, radijallahu anhu, prenosi se da је rekao:
“Jahao sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na magarcu, ра mi је rekao: ‘О Mu'aze! Znaš li koje је Allahovo pravo prema ljudima i koje је pravo ljudi prema Allahu?’ Rekao sam: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ On је rekao: ‘Zaista је Allahovo pravo prema ljudima da Ga ljudi obožavaju i da Mu ništa ne pridružuju, а pravo ljudi prema Allahu jeste da On ne kazni onoga ko Mu ništa ne pridružuje.’ Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, da li da obradujem narod tom radosnom viješću?’ Rekao је: ‘Nemoj, jer ćе zanemariti rad i na to se osloniti.”‘
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu pojašnjava Allahovo pravo naspram robova, i pravo robova naspram Allaha. Naime, Allahovo pravo je da samo Njega robovi obožavaju i nikoga da Mu ne pridružuju (ne čine širk), a pravo robova je da Allah ne kazni onoga ko Mu nije nikoga pridružio u bilo kojem Njegovom pravu. Nakon toga, Mu'az je upitao: “Allahov poslaniče, da li da ljude obradujem sa ovom blagodati?” Allahov Poslanik mu je zabranio da prenese spomenuto, bojeći se da se ljudi ne oslone na to.
Prenosi se od Aiše, radijallahu ‘anha, da je Ummi Selema spomenula Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi sellem, crkvu koju je vidjela u Etiopiji, koja se zvaše “Marija”. Ona mu je spomenula i slike koje je u njoj vidjela, i Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “To je narod koji, kada im umre dobar čovjek, nad njegovim grobom sagrade bogomolju i u njoj naslikaju te (njegove) slike. To su najgora stvorenja kod Allaha.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Aiša, radijallahu ‘anha, prenosi da je Ummu Seleme, radijallahu ‘anha, kada je bila u Abesiniji, vidjela crkvu u kojoj su se nalazile slike. Spomenula je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prizor, ljepotu i ukrase koje je vidjela, diveći se tome. Imajući u vidu opasnost spomenutog po čovjekovu vjeru, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podigao je glavu i pojasnio joj razloge stavljanja tih slika, kako bi ummet upozorio na pogubnost tih postupaka. Tom prilikom kazao je: “Ljudi koje spominješ, bi, kada među njima umre dobar čovjek, na njegovom kaburu sagradili bogomolju u kojoj bi se molili i klanjali i njegove bi slike nacrtali.” Pojasnio je da su oni koji to čine, najgore stvorenja kod Uzvišenog Allaha, jer čine nešto što odvodi u širk Allahu.
Prenosi se od Merseda el-Ganevija, radijallahu anhu, da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Nemojte klanjati okrenuti prema kaburovima, i nemojte sjediti na njima.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je okretanje prema kaburovima prilikom obavljanja namaza, tako da kabur bude naspram klanjača. Također je zabranio sjedenje na kaburovima, a pod to spada i nipodaštavanje kaburova stajanjem na njih ili obavljanjem fiziološke potrebe pored njih. Sve je to zabranjeno.
Aiša, radijallahu anha, je rekla: “Neki ljudi pitali su Allahova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o vračarima, pa im je rekao: ‘Oni nisu ništa.’ Tada su ljudi rekli: ‘O Allahov Poslaniče, oni nam nekada govore stvari koje se zaista tako i dese.’ Na to im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘To je riječ istine koju ugrabi džin, pa je dostavi na uho svoga prijatelja vračara i sa njom pomiješa još stotinu laži.'” A u predaji koju je zabilježio imam Buhari od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je ona čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Zaista meleki u oblacima silaze i spominju događaje koji su već određeni na nabesima. Šejtan kradom prisluškuje pa ako šta načudne, to prenese vračaru, i na to od sebe doda još stotinu laži.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Aiša, radijallahu anha, kazuje da su neki ljudi upitali Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o onima koji ih ponekad obavještavaju o nepoznatim budućim događajima, pa im je rekao da se ne zamaraju njima i da ne uzimaju njihove riječi. Na to su ashabi rekli da ponekad zaista i bude kako oni kažu, kao npr. da će se u budućnosti desiti to i to tog i tog dana, i zaista tako bude. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio: “Zaista džini kradom ugrabe nešto od vijesti koje se prenose na nebesima, i onda nakon toga dolaze svojim prijateljima vračarima i obavijest ih o onome što su čuli, i još na to od sebe dodaju stotinu laži.” Značenje predaje koju je zabilježio imam Buhari jest da meleki na nabesima čuju događaje koje je Allah odredio stanovinicima Zemlje za svaki dan, zatim se na oblacima spuštaju i razgovaraju jedni sa drugima o tome. Šejtan krišom prisluškuje te vijesti, i nakon toga odlazi svojim podanicima vračarima i obavještava ih o onome što je čuo, a onda vračar na to od sebe doda stotinu laži pa i više.
Tarik b. Ešjem El-Ešdže'i prenosi od Vjerovjesnika, ‘alejhis-selam, da je rekao: “Ko kaže: ‘Nema Boga osim Allaha’, i zaniječe sve što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje računa je na Uzvišenom Allahu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
U ovom hadisu Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne zabranjuje ubistvo i uzimanje imetka osim ako čovjek bude imao dva svojstva: Prvo: Da svjedoči Allahovu jednoću riječima la ilahe illellah. Drugi: Da negira sve ono što se mimo Allaha obožava. Ukoliko osoba ima ove dvije osobine, ne smije se uznemiravati, a ono što je u prsima te osobe treba prepustiti Allahu. Dakle, takva osoba uživa zaštitu, osim u slučaju ako ne učini nešto zbog čega njena krv postaje dozvoljena, kao npr. odmetništvo od vjere, ili nešto zbog čega njegov imetak postaje dozvoljen, kao npr. uskraćivanje zekata, ili nešto zbog čega njegova čast postaje dozvoljena, kao npr. odbijanje vraćanja duga.
Abdullah b. ‘Ukejm, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ko se za nešto veže bit će tome prepušten.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ko se srcem ili djelima okrene ka nečemu, želeći pribavljanje koristi ili otklanjanje štete, Allah, subhanehu ve teala, će ga prepustiti toj stvari za koju je vezao svoje srce. Ko se veže za Allaha, pa On mu je dovoljan, olakšaće mu svaku teškoću. A ko se veže za nekog drugog pored Allaha, Allah će ga njemu prepustiti i on će ga iznevjeriti.
Abbad b. Temim prenosi da ga je Ebu Bešir el-Ensari obavijestio da je s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, bio na putu, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao izaslanika da prenese ljudima koji su se bili spremili za počinak: “Neka niko od vas na vratu deve nipošto ne ostavi metalnu žicu niti bilo kakvu drugu a da je ne presiječe!”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je na jednom putovanju, pa je poslao izaslanika da ljude obavijesti da sa vratova deva uklone ogrlice za koje su vjerovali da ih štite od uroka i nedaća, jer to predstavlja vid širka, koji je dužnost ukloniti.
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Najveći grijesi su pridruživanje druga Allahu, nestrahovanje od Allahove zamke i gubljenje nade u Allahovu milosti i pomoć.”
Lanac prenosilaca je ispravan. – Hadis bilježi Abdurrezzak
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u ovom hadisu spominje grijehe koji se smatraju velikim grijesima, a oni su: 1. da se Allahu pripiše sudrug u stvarima koje su specifične za Njega, poput stvaranja, upravljanja, obožavanja. Ovaj grijeh je prvi spomenut jer je to najveći grijeh. 2. Zatim, gubljenje nade u Allaha, jer to je loše mišljenje o Njemu i nepoznavanje veličine Njegove milosti. Zatim 3. nestrahovanje od Allahove kazne uz činjenje grijeha. Pod tim se misli na zaboravljanje Allahove iznenadne kazne zbog zauzetosti činjenjem grijeha blagodatima koje mu je Allah dao i obmanutosti tim blagodatima kojima ga Allah postepeno približava kazna. Ovim hadisom se ne ograničava broj velikih grijeha, jer oni su mnogobrojni, nego se samo spominju najveći.
Ebu Hejjadž el-Esedi kazao je: “Alija mi je rekao: ‘Hoćeš li da te pošaljem radi onog radi čega je mene poslao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem? Idi i ne ostavi ni jednu sliku, a da je ne obrišeš, niti jedan izdignut mezar, a da ga ne zaravnaš.’”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Islam teži tome da ukine sve puteve koji vode u širk, bez obzira radilo se o vidljivom ili skrivenom širku. Alija je kazao da ga je Poslanik milosti poslao sa zadatkom da obriše svaku sliku koja sadrži živo biće – u crtanju živih bića jest oponašanje Allahova stvaranja – jer takve slike mogu odvesti u mnogoboštvo. Također veli da mu je Poslanik naredio da izravna sa zemljom svaki kabur koji je viši od propisanog, utoliko što i to može odvesti u širk. Sve to Poslanik je naredio u cilju da se sačuva čisto vjerovanje. Crtanje živih bića i podizanje građevine na kaburu može odvesti u glorifikaciju istih tih stvari i navesti ljude da im daju pravo koje jedino Allahu pripada.
Ibn Mes'ud, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Propali i stradali su cjepidlake!” (Oni koji bez razloga sebi i drugima otežavaju poslove i ibadete.) Rekao je to tri puta.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
U ovom hadisu, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojašnjava da je pretjerivanje uzrok propasti, a cilj ovoga hadisa jeste zabrana pretjerivanja i cjepidlačenja. U to se ubraja i kada čovjek sam sebe optereti nekim ibadetom, pa kasnije ga prekine u potpunosti. U to se ubaraja i pretjeran govor, a najopasniji vid pretjerivanja jeste pretjerivanje po pitanju veličanja dobrih ljudi do te mjere da nas to odvede u širk.
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre a bude obožavao nekog mimo Allaha, taj će ući u Vatru.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, veli da će onaj ko bude nekom drugom mimo Allaha usmjeravao ibadete, koji su isključivo Allahovo pravo, i umre na tome, završiti u vatri paklenoj.
Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem: “Ko će se najviše usrećiti sa tvojim zauzimanjem?” On je odgovorio: “Onaj ko iskreno iz svoga srca kaže da nema istinskog Boga, osim Allaha.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, o ljudima koji će se najviše usrećiti njegovim zauzimanjem na Sudnjem danu, i kojima će ono najviše koristiti, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da su to oni koji iz svoga srca, bez primjesa širka i pretvaranja, svjedoče da je samo Allah istinski Bog, i da je Muhammed Njegov poslanik.
Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne uzdižite me kao što su kršćani uzdigli sina Merjeminog! Ja sam samo Allahov rob. Zato govorite: ‘Allahov rob i Njegov Poslanik!'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Čuvajući ispravno vjerovanje u Allaha Uzvišenog i bojeći se da njegov umet zaluta u nevjerstvo, kao što su zalutali narodi prije njih, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na pretjerivanje glede njegovog hvaljenja i uzdizanja, i da mu se pripisuju osobine i svojstva koja pripadaju samo Allahu Uzvišenom. Naime, kršćani su pretjerali glede Isaa smatrajući ga božanstvom i sinom Božijim, čime su zapali u višeboštvo i nevjerstvo. Kaže Allah Uzvišeni: “Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih, sin Merjemin!’ A Mesih je govorio: ‘O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.'” Zatim je Poslanik rekao: “Ja sam zaista Allahov rob. Zato govorite: ‘Allahov rob i Njegov Poslanik!'” Značenje je ovo: kažite za mene ono što je Allah za me kazao, tj. da sam Njegov rob i poslanik, i u tome ne pretjerujte, kao što su pretjerali kršćani koji su, umjesto robovanja Allahu Uzvišenom, svoga poslanika opisali i uzdigli na stepen božanstva. Zaista je pravo poslanika robovanje Allahu i dostavljanje poslanice, a obožavanje je samo Allahovo pravo. Međutim, i pored ovog upozorenja, neki ljudi su zapali upravo u ono na šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio. Nemoj nipošto biti jedan od njih!
Džundub b. Abdullah, radijallahu ‘anhu, kaže: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prije njegove smrti na pet (dana) kako kaže: ‘Ja, uistinu, priznajem Allahu da među vama nisam uzeo sebi nikog za prisnog prijatelja, jer, uistinu, mene je Allah uzeo Sebi za prisnog prijatelja, kao što je i Ibrahima uzeo Sebi za prisnog prijatelja. Kada bih sebi uzimao nekog za prisnog prijatelja od svoga ummeta, uzeo bih Ebu Bekra. Znajte da su oni koji su bili prije vas na kaburima svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi pravili hramove. Vi nemojte praviti na mezarlucima džamije. Ja vam, uistinu, to zabranjujem.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Prije nego je preselio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim sljedbenicima kazao je jedan veoma važan hadis. Upoznao ih je o svome položaju kod Allaha, a taj položaj predstavlja najveći stepen ljubavi kojeg je imao i Ibrahim, alejhi selam. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, negirao da on ima svoga halila (prisnog prijatelja) mimo Allaha, jer je njegovo srce ispunjeno ljubavlju, veličanjem i spoznajom Allaha i u njemu nema mjesta za nekog drugog. Hulle (najveći stepen ljubavi) u srcu čovjeka može postojati samo za jednu osobu, a da postoji neko ko je halil Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od ljudi to bi bio Ebu Bekr Es-Siddik, što ukazuje na vrijednost Ebu Bekra i njegovo pravo na hilafet nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslije je upozorio na pretjerivanje Jevreja i kršćana vezano za kaburove njihovih vjerovjesnika, do te mjere da su oni postali svetilišta gdje se čini širk. Zabranio je svojim sljedbenicima da pretjeruju poput njih. Kršćani nemaju osim jednog vjerovjesnika, a to je Isa i oni smatraju da je njegov grob na zemlji, međutim, spomenuta je množina s obzirom na zbir svih njih. Ispravno je da Isa alejhi selam, nije razapet, i da nije ukopan, nego da je uzdignut.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko učini neko djelo u Moje ime i ime nekoga drugog, Ja ću ga prepustiti tome drugom.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu prenosi od svoga Uzvišenog Gospodara, a to se naziva hadis kudsijj, da je On čist od djela koje u sebi sadrži primjese širka i da On ne prima osim ono što je učinjeno iskreno u ime Njega.
Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, kazala: “Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla smrt, počeo je navlačiti karirani ogrtač na svoje lice, a kada bi mu zbog vrućine zastao dah, sklanjao bi ga s lica. U takvom stanju je govorio: ‘Neka Allahovo prokletstvo stigne židove i kršćane zato što su grobove svojih vjerovjesnika uzimali za bogomolje!’ Tako je on upozorio na ono što su činili. Da nije toga, njegov kabur bi bio vidljiv, ali se bojalo da se ne uzme za bogomolju.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Prema ovom predanju, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, neposredno prije smrti rekao je: “Neka Allahovo prokletstvo stigne židove i kršćane zato što su grobove svojih vjerovjesnika uzimali za bogomolje!”, zato što su na kaburima svojih vjerovjesnika gradili bogomolje. Zatim je Aiša, radijllahu anha, zaključila da je time želio upozoriti svoj umet da ne urade ono što su uradili židovi i kršćani, te da ne izgrade nad njegovim kaburom mesdžid. Također je objasnila da su ga ashabi, radijallahu anhum, ukopali u njegovoj kući iz bojazni da ljudi ne bi uzeli njegov kabur mjestom obožavanja.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
