Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem

Hanzala b. Hizjem veli: “Moj se djed Hanifa obratio Hizjemu: ‘Okupi mi sinove, želim im dati oporuku!’ Ovaj ih je okupio. Hanifa reče: ‘Prvo što oporučujem jest da ovom siročetu, koje je u mom okrilju, date stotinu deva koje smo u paganskom dobu zvali el-mutajjeba.’ Hizjem reče: ‘Oče, moja braća govore da će nakon tvoje smrti te deve sebi uzeti!’ On kaza: ‘Onda neka nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudi.’ ‘Neka bude tako’, Hizjem reče. Hanifa, Hizjem i ja, a bijah tad dijete, pođosmo Allahovu Poslaniku. Kad smo kod njega došli, upita nas: ‘Ebu Hizjeme, šta te dovelo ovamo?’ ‘Ovaj me doveo’ i udari rukom po Hizjemovu stegnu te dodade: ‘Bojim se da ne obolim ili da ne umrem, pa sam htio oporučiti. Kazao sam: ‘Prvo što oporučujem jest da ovom siročetu, koje je u mom okrilju, date stotinu deva koje smo u paganskom dobu zvali el-mutajjeba.’’ Allahov se Poslanik naljutio toliko da se to na njegovu licu jasno vidjelo. Sjedio je, te kleknu na koljena i reče: ‘Ne može tako! Ne može tako! Ne može tako! Maksimalno možeš dati četrdeset deva.’ I oprostili smo se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Siroče je nosilo štap i njime tjeralo deve. Poslanik reče: ‘Siroče dobi dobar udio u imetku!’ Otac me primakao Poslaniku i rekao: ‘Imam sinova koji su stariji od ovog; ovaj je najmlađi. Zamoli Allaha za njega!’ On me pomilova po glavi i zamoli da me Allah blagoslovi.” Zejjal, jedan od prenosilaca, govorio je: “Doživio sam da Hanzali dođe čovjek s oteklinom na licu, ili da mu se dovede životinja s oteklim vimenom, pa bi on pljucnuo u ruke, izgovorio bismilu te jedan dlan stavio na glavu, i to ondje gdje ga je Poslanik pomilovao, a drugim bi dlanom pomilovao bolno mjesto – oteklina bi nestala.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed

Objašnjenje

Ebu Džumua el-Ensari, radijallahu anhu, kazuje: “Muaz b. Džebel i nas deveterica bilo je s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, hoće li iko imati veću nagradu od nas? Mi smo u tebe povjerovali i slijedimo te!’ On kaza: ‘A zbog čega da ne vjerujete u mene i zbog čega da me ne slijedite, kad sam među vama i dostavljam vam objavu s neba! To vam je lahko jer živite u vremenu Objavu. Veću će nagradu imati oni koji će se pojaviti poslije vas, a do kojih će Kur’an doprijeti u obliku knjige, te će u njega vjerovati i prema njemu postupati.’” Značenje je ovo: oni koji će se poslije ashaba pojaviti bit će bolji u jednom pogledu, a ashabi su bolji u drugim pogledima, tim bolji jer su bili prvi koji su povjerovali u Poslanika, družili se s njime, borili se na Allahovu putu. Ovaj hadis ne dokazuje da su kasnije generacije bolje od ashaba, tim prije jer činjenica da će zbog nečeg dobiti veću nagradu ne dokazuje da aspolutnu prednost. Pripadnici ehli-sunneta vjeruju u to da nikad niko neće dostići razinu ashaba, te da je jedan ashab bolji od svih ljudi koji nisu ashabi.

Od Aiše, r.a., prenosi se da je kazala: “Neki čovjek kojeg su znali pod imenom Lubejd b. el-E'asam, iz plemena Benu Ruzejk opsihri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tako da se Allahovom Poslaniku činilo da je nešto uradio iako to nije učinio sve dok jednog dana ili jedne noći kada je bio kod mene ne posveti se dugom dovljenju i molitvi nakon koje kaza: ‘Aiša, jesi li primijetila da mi je Uzvišeni Allah odgovorio na ono što sam od Njega tražio. Došla su mi dva čovjeka, jedan sjede kod mog uzglavlja, a drugi kod mojih nogu. Onda jedan kaza drugome: ‘Od čega boluje ovaj čovjek?’ Taj reče: ‘Opsihren je.’ Jedan upita: ‘Ko ga je opsihrio?’ Drugi reče: ‘Lebid b. el-E'asam.’ Ovaj upita: ‘Pomoću čega?’ Na to će drugi: ‘Pomoću češlja i dlake te osušene kore muškog palminog cvijeta.’ Ovaj upita: ‘A gdje je sihr?’ Drugi reče: ‘U bunaru Zervan.’ Otišao je tamo Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa grupom ashaba, a kada se vratio kaza: ‘Aiša, kao da mu je voda boje kne i kao da su vrhovi njegovih palmi šejtanske glave.’ Ja rekoh: ‘Zar ga nisi izvadio?’ On kaza: ‘Allah me je izliječio, pa nisam želio da ljudima u vezi s tim priređujem zlo.’ I naredio je da se bunar zatrpa.” (Hadis je zabilježio Buhari.)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Aiša, r.a., majka vjernika, kazuje da je neki židov, kojeg su znali pod imenom Lebid b. el-E'asam, iz plemena Benu Ruzejk, opsihrio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tako da se Allahovom Poslaniku činilo da je nešto uradio iako to nije učinio. Kada je jednog dana bio kod nje, nije se njoj posvetio nego dugom učenju dove, sve dok mu Uzvišeni Allah nije ukazao na izlaz, pa ju je obavijestio kako mu je Uzvišeni Allah odgovorio na ono što je tražio i da su mu došla dva meleka, jedan je sjeo kod njegovog uzglavlja a drugi kod njegovih nogu. Tad su poveli razgovor koji je naveden u predaji, a iz kojeg je Poslanik shvatio sve u vezi sa sihrom. Otišao je na to mjesto sa grupom ashaba i izvadio sihr, a zatim se vratio Aiši… Allah je izliječio Poslanika od sihra, pa nije htio da oglašava ljudima i otvarati vrata zla, kao npr. da se licemjeri podsjete na sihr, da ga nauče i slično tome i da time onda naškode vjernicima. Tu je Poslanik postupio po principu ostavljanja koristi zbog bojazni da ne dovede do štete. Neki su učenjaci zanijekali kazivanje o sihru, koji je djelovao na Vjerovjesnika, s.a.v.s., vjerujući da to negira njegovo svojstvo neporočnosti i vrline Poslanika, s.a.v.s., kao da mu se prividi kako je vidio Džibrila, a on ga nije vidio, da mu se prividi kako mu je objavljeno, a nije mu ništa objavljeno. Ovo se sve odbija, jer argumenti njegove neporočnosti u onom što mu dolazi od Uzvišenog Allaha potvrđeni su i on je neporočan u dostavljanju. A neugodnosti koje je pretrpio od sihra nisu vezane za dostavljanje poslanice, nego je to vrsta iskušenja koja mu se mogu desiti, zbog njegove ljudske prirode, poput ostalih bolesti i nesreća. A dejstvo sihra, koji mu je spravljen, pojašnjen je u drugim predajama, a to je da mu se pričinjavalo da je imao intimni odnos sa svojom suprugom, a nije ga imao.

Enes, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: “Nastupilo je vrijeme namaza pa su oni koji su bili bliže džamiji, otišli kućama, a drugi su ostali. Potom je Resulullahu, sallallahu ‘alejhi ve selleme, donesena mala kamena posuda, u kojoj on ni svoju šaku nije mogao ispružiti. Međutim, svi prisutni su iz nje abdestili. ‘Koliko vas je bilo?’, upitali su Enesa. ‘Osamdeset i više.’, odgovorio je on.” A u drugom predanju stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zatražio posudu vode, pa mu je donesena plitka, ali prostrana posuda s nešto malo vode, te je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, stavio u nju svoje prste. Enes, priča: “Vidio sam kako voda izvire između njegovih prstiju, i procijenio sam da je njome abdestilo između sedamdeset i osamdeset (osoba).”
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh sa različitim lancem prenosilaca

Objašnjenje

Enes, radijallahu ‘anhu, veli: “Nastupilo je vrijeme namaza”, tj. jedne prilike dok su ashabi bili s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini, nastupilo je vrijeme ikindije namaza. “Pa su oni koji su bili bliže džamiji, otišli”, tj. otišli su oni čije su kuće bile u blizini tog mjesta svojim kućama kako bi abdestili. “A drugi su ostali”, tj. oni čije su kuće bile udaljene, ostali su sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. “Potom je Resulullahu, sallallahu ‘alejhi ve selleme, donesena mala kamena posuda”, tj. neko je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donio malu posudu napravljenu od kamena, u kojoj je bila mala količina vode. U nekim verzijama hadisa spominje se da je posuda bila plitka, ali prostrana. “U kojoj on ni svoju šaku nije mogao ispružiti”, ta posuda je bila tijesna za Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, šaku kada je on htio da je ispruži na sredini posude. Enes veli: “Svi prisutni su iz nje abdestili.” “Koliko vas je bilo?”, upitali smo Enesa. “Osamdeset i više”, odgovorio je on.

Ebu Musa, radijallahu anhu, kazuje: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo nam je neka od svojih imenima, od kojih smo zapamtili neka, pa je rekao: “Ja sam Muhammed, i Ahmed, i el-Mukaffi, onaj kojim je okončano poslanstvo, i el-Hašir, koji će biti proživljen prije svih ljudi, i Poslanik milosti.” Kaže Jezid: i Poslanik pokajanja, i Poslanik rata.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed

Objašnjenje

“Ja sam Muhammed, i Ahmed, i el-Mukaffi, i el-Hašir, koji će biti proživljen prije svih ljudi, i Poslanik milosti, i Poslanik pokajanja, i Poslanik rata.” Ove je riječi izgovorio Allahov Poslanik pred nekim ashabima. Ime “Poslanik milosti” znači: onaj koji je samilostan i sažaljiv prema svim ljudima, a posebno prema vjernicima. Ime “Poslanik pokajanja” ima ovo značenje: onaj koji je poslan s vjerozakonom u kojem pokajanje znači kajanje srcem i traženje oprosta jezikom, za razliku od nekih prijašnjih poslanika koji su poslani s vjerozakonom u kojem se pokajanje vrši samoubistvom. Ili je značenje ovo: onaj čiji se sljedbenici često kaju. To je tako, jer Poslanik ima najviše sljedbenika, pa je i pokajanja više u odnosu na ostale narode. A ime “Poslanik rata” znači sljedeće: onaj koji je poslan s borbom radi uzdizanja Allahove riječi.

Džubejr b. Mut’im, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja imam pet imena. Ja sam Muhammed, i Ahmed, i el-Mahi, pomoću koga Allah uništava nevjerstvo, i el-Hašir, koji će biti proživljen prije svih ljudi, i el-Akib, onaj poslije koga nema poslanika.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Iz ovog hadisa: “Ja imam pet imena. Ja sam Muhammed, i Ahmed, i el-Mahi, pomoću koga Allah uništava nevjerstvo, i el-Hašir, koji će biti proživljen prije svih ljudi, i el-Akib, onaj poslije koga nema poslanika” ne slijedi da Allahov Poslanik nema više imena. Naprotiv, u pouzdanim se predanjima navode još neka imena, kao npr. el-Mukaffi, onaj kojim je okončano poslanstvo, Poslanik milosti, Poslanik pokajanja.

Vasila b. el-Eska, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je od Ismailova potomstva odabrao Kinanu. Od Kinane je odabrao pleme Kurejš. Od plemena Kurejš odabrao je Hašimovu porodicu. Od te porodice mene je odabrao. Ja sam, eto, prvak svih ljudi, ne hvaleći se, prvi sam ko će ustati iz kabura, prvi ko će se zauzeti i prvi čije će zauzimanje biti primljeno.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Hiban

Objašnjenje

U ovom se hadisu kaže da je Allah od Ismailova potomstva odabrao Kinanu. Od Kinane je odabrao pleme Kurejš. Od plemena Kurejš odabrao je Hašimovu porodicu. Od te porodice odabrao je Muhammeda. On, prvak svih ljudi, ne hvaleći se, govorio je da će biti ko će ustati iz kabura, prvi ko će se zauzeti i prvi čije će zauzimanje biti primljeno.

Ebu Hurejra, prenosi da su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem u noći Uznesenja na nebesa donesene dvije posude. U jednoj posudi je bilo vino, a u drugoj mlijeko. Poslanik je uzeo mlijeko, pa je Džibril kazao: “Izabrao si prirodnu vjeru. Da si kojim slučajem posegnuo za vinom, tvoj bi umet skrenuo s Pravog puta.“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem su u noći Miradža donesene dvije posude. U jednoj posudi je bilo vino, a u drugoj mlijeko. Poslanik je pogleda u njih kao da mu je dato da bira, pa je uzeo mlijeko. Džibril je kazao: “Izabrao si prirodnu vjeru”, tj. znak islama i ustrajnosti, jer je mlijeko jednostavno, lijepo, čisto i zdravo. “Da si kojim slučajem posegnuo za vinom, tvoj bi umet skrenuo s Pravog puta.” (Pogledati: “Delilul-falihin”, 7/207, “Šerhu rijadis-salihin”, 5/462.)

Abdullah ibn Amr, radijallahu ’anhu, je rekao:
“Pisao sam sve što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i želio to naučiti napamet, pa su mi Kurejšije to zabranjivale govoreći: ‘Ti pišeš sve što čuješ od Allahovog Poslanika, a on je čovjek koji nekada govori i u srdžbi.’ Nakon toga, suzdržao sam se od pisanja. Kasnije sam to spomenuo Poslaniku na šta mi je kazao: ‘Piši, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, iz mojih usta izlazi samo istina.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Abdullah ibn Amr, radijallahu anhu, je rekao da je zapisivao sve što je čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi to sve zapamtio. Neke Kurejšije su mi skrenule pažnju rekavši da je Poslanik čovjek koji govori i u ljutnji i u zadovoljstvu, te da ne bih trebao sve zapisivati od njega. Posredstvom toga, prestao sam sa svojom praksom.
Poslanika sam obavijestio o tome, pa mi je pokazao na svoja usta i rekao mi: “Piši, tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, iz ovog izlazi samo istina u svakom stanju, u zadovoljstvu i u srdžbi.”
Uzvišeni je Allah o Poslaniku rekao: “On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.” (en-Nedžm, 3-4.)

Koristi hadisa

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sačuvan od greške prilikom dostavljanja objave od Njegovog Gospodara, u stanju zadovoljstva i u stanju srdžbe.
Ashabi su se jako trudili u pamćenju sunneta i njegovom prenošenju.
Dozvoljeno je zaklinjati se radi potrebe, makar niko i ne tražio zakletvu od čovjeka.
Zapisivanje znanja je jedan od vodećih uzroka njegovog sačuvanja.

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao:
“Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, objava je stigla kada je imao četrdeset godina. U Mekki je, nakon toga, boravio trinaest godina, pa mu je naređeno da se odseli u Medinu. Nakon preseljenja, u Medini je ostao deset godina, a nakon toga je umro.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, nam kazuje da je objava spuštena Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je imao četrdeset godina. U Mekki je, kao Poslanik, živio trinaest godina, a potom mu je naređeno da se preseli u Medinu. U novom okruženju ostao je deset godina, te je potom umro sa šezdeset i tri godine.

Koristi hadisa

Ashabi su posvećivali pažnju siri (životopisu) Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Od Enesa bin Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je kazao:
“Dok smo sjedjeli u džamiji s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dođe na devi jedan čovjek, zaustavi je (pred džamijom) i sveza, a onda ashabima (njima) reče: ‘Ko je od vas Muhammed?’ Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sjedio je među njima naslonjen i mi mu odgovorismo: ‘Ovaj naslonjeni bijeli čovjek!’ Potom onaj čovjek reče: ‘Sine Abdul-Muttaliba!’ ‘Odazivam ti se!’ odgovorio mu je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Čovjek je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, opet rekao: ‘Pitat ću te i bit ću uporan, pa ne ljuti se na mene.’ ‘Pitaj što god hoćeš!’ reče Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on reče: ‘Pitam te, tako ti tvoga Gospodara i Gospodara onih prije tebe, je li tebe Allah poslao cijelom svijetu?’ ‘Allahu moj, da’, kazao je. ‘Pitam (zaklinjući) te Allahom’, reče čovjek, ‘je li tebi Allah naredio da klanjamo pet namaza u toku dana i noći?’ ‘Allahu moj, da’, reče ponovo. ‘Pitam (zaklinjući) te Allahom’, upita opet čovjek, ‘da li ti je Allah naredio da postimo svake godine ovaj mjesec?’ ‘Allahu moj, da’, odgovori on. ‘Pitam (zaklinjući) te Allahom’, reče čovjek, ‘je li ti Allah naredio da od naših bogataša uzimaš zekat i dijeliš našim siromasima?’ ‘Allahu moj, da’, potvrdi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Potom čovjek reče: ‘Vjerujem u sve što si (od Allaha) donio. Ja sam Dimam ibn Salebe, brat Benu-Sa'da ibn Bekra, izaslanik svoga naroda, koji je iza mene ostao.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Enes bin Malik, radijallahu anhu, nas obavještava da je neki čovjek došao kada su oni sjedili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Čovjek je zaustavio svoju devu, zavezao je, a potom je upitao: “Ko je od vas Muhammed?” Allahov Poslanik je bio tu naslonjen, pa smo mi kazali: “Evo ovaj bijeli naslonjeni čovjek.” Čovjek mu se obratio rekavši: “Sine Abdul-Muttaliba!” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu je tada kazao da ga slobodno može pitati ono što ga zanima. Čovjek će tada Poslaniku: “Pitat ću te nešto i bit ću eventualno naporan, ali nemoj mi zamjeriti!” To jeste, nemoj se naljutiti na mene i neka ti ne bude neugodno. Poslanik kaza: “Pitaj slobodno!” “Pitam te, tako ti tvoga Gospodara i Gospodara onih prije tebe, je li tebe Allah poslao cijelom svijetu?”, upita čovjek. “Allahu moj, da”, Poslanik će na ovaj način kako bi dodatno potvrdio odgovor. “Pitam (zaklinjući) te Allahom”, reče čovjek, “je li tebi Allah naredio da klanjamo pet namaza u toku dana i noći?” To jeste, pet obaveznih namaza. “Allahu moj, da”, reče ponovo. “Pitam (zaklinjući) te Allahom”, upita opet čovjek, ‘da li ti je Allah naredio da postimo svake godine ovaj mjesec?” To jeste, mjesec ramazan. “Allahu moj, da”, odgovori Poslanik. “Pitam (zaklinjući) te Allahom”, čovjek će opet, “je li ti Allah naredio da od naših bogataša uzimaš zekat i dijeliš našim siromasima?” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu reče: “Allahu moj, da.” Dimam je tada primio islam i Poslaniku je kazao da će svoj narod pozivati u islam. Potom se predstavio rekavši Poslaniku: “Ja sam Dimam bin Salebe, brat Benu-Sa'da bin Bekra.”

Koristi hadisa

Poniznost Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Čovjek ga, naime, nije mogao prepoznati među ashabima.
Lijepo ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ljubaznost prilikom odgovora na upite. Iz ovog hadisa možemo zaključiti također i da je davanje odgovora na lijep i odgovarajući način uzrok da neko primi islam.
Dozvoljeno je čovjeka opisati da je bijel ili crn, visok ili nizak i tako dalje, pod uslovom da se time ne namjerava ponižavanje i da se taj čovjek neće naljutiti.
Dozvoljeno je nevjerniku da uđe u džamiju radi potrebe.
Allahov Poslanik mu nije spomenuo hadždž, a razlog može biti taj što možda u to vrijeme hadždž još nije bio propisan.
Ashabi su se trudili u pozivanju ljudi u islam. Ovaj čovjek je, naime, odmah po prihvatanju islama krenuo da svoj narod u njega pozove.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao:
“Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, uskoro će se među vama spustiti sin Merjeme kao pravedan vladar. Slomit će krst, ubit će svinju i ukinut će džizju. Tada će imetka biti u izobilju tako da ga niko neće htjeti prihvatiti kao sadaku.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam se zaklinje da je silazak Isaa jako blizu. On će se spustiti kako bi među ljudima sudio pravedno, po Muhammedovom šerijatu. Slomit će krst kojeg kršćani cijene, ubit će i svinju, te će džizju (porez) anulirati i sve će ljude usmjeriti ka tome da prihvate islam. Imetka će tada biti u jako velikim količinama. Niko neće prihvatiti da mu neko dadne imetka, budući da će svi imati onoliko koliko im je dovoljno. Blagoslov će se spustiti u to vrijeme i dobro će zavladati.

Koristi hadisa

Potvrda Isaovog silaska pred kraj vremena i to je jedan od predznaka Sudnjeg dana.
Šerijat našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neće biti derogiran.
Imetak će biti blagoslovljen pred kraj vremena iako ljudi neće žudjeti za njim.
U ovom hadisu možemo zapaziti radosnu vijest. Naime, vjera islam će opstati budući da će Isa pred kraj vremena suditi po našem šerijatu.

Prenosi se od Aiše, da je rekla: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, umro je, a u mojoj kući nije bilo ništa što bi živo biće moglo pojesti, osim nešto ječma u mom rafu. Njime sam se hranila tako da je to dugo potrajalo. Onda sam ga izmjerila i (brzo) je potrošen.“ Muttefekun ‘alejhi.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Aiša nam kazuje da, kada je umro Poslanik u njenoj kući je bilo samo malo ječma, pa je ona jedno vrijeme jela ječam kojeg je ostavio Poslanik, a kasnije kada ga je izvagala, brzo je prošlo i on je potrošen. Ovo je dokaz da je nastavljen bereket u to malo hrane dok se nije izmjerila.

Džabir b. Abdullah, radijallahu ‘anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dato mi je pet svojstava koja nisu bila prije mene data nijednom vjerovjesniku: potpomognut sam strahom koji neprijatelji osjećaju na daljini jednomjesečnog putovanja; cijela površina Zemlje učinjena mi je mjestom za obavljanje namaza i sredstvom za čišćenje i gdje god kojeg čovjeka iz mog ummeta dostigne nastupanje bilo kog namaskog vremena, neka tu i klanja; dozvoljen mi je ratni plijen; dato mi je pravo zauzimanja (šefa’ at); svaki vjerovjesnik bio je poslan samo svom narodu, dok sam ja poslan cijelom svijetu.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovan je nad drugim vjerovjesnicima određenim vrlinama i posebnostima kojima niko od vjerovjesnika, alejhim selam, nije bio odlikovan. To su vrline i posebnosti kojima je odlikovan i ovaj ummet zbog berićeta plemenitog poslanika. U te posebnosti ubraja se ovih pet koje su spomenute u ovom hadisu: Prva posebnost jeste da je Allah Uzvišeni pomogao Poslanika i učvrstio ga protiv njegovih neprijatelja i to putem straha kojeg je ulio u njihova srca, kojeg oni osjećaju i zbog njega slabe, pa makar Poslanik, sallallahu alejhi alejhi ve sellem, bio od njih udaljen koliko je mjesec dana hoda. Ova posebnost označava ukazivanje pomoći Poslaniku, a slabosti i poniženja neprijateljima vjere. Nema sumnje da je to velika pomoć od Uzvišenog Allaha. Druga posebnost kojom je Allah Uzvišeni počastvovao ovog plemenitog poslanika i njegove sljedbenike jeste što im je zemlju učinio pogodnom za obavljanje namaza i da gdje god ih zadesi vrijeme namaza da klanjaju. Dakle, ovaj ibadet nije preciziran posebnim mjestom za njegovo obavljanje, kao što je to bio slučaj sa prijašnjim narodima koji svoje obrede nisu mogli obavljati osim u bogoboljama. Na taj način Allah je otklonio poteškoću sa ovog ummeta, kao vid dobročinstva prema njima, te kao vid posebne počasti. Također, oni koji su bili prije nas, nisu se mogli očistiti osim vodom, dok sljedbenici ovog ummeta, ako ne nađu ili ne mogu koristiti vodu, mogu koristiti zemlju. Treća posebnost jeste dozvola uzimanja plijena koji se osvoji u ratu sa nevjernicima. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom ummetu taj plijen je dozvoljen i treba ga podijeliti onako kako je Allah pojasnio, za razliku od prijašnjih vjerovjesnika i naroda kojima je taj plijen bio zabranjen, nego su ga morali sakupati, pa ako bi bio prihvaćen, Allah bi spustio vatru koja bi ga spalila. Četvrta posebnost jeste da je Allah Uzvišen podario Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posebno mjesto i položaj, kao i mogućnost da se zauzima velikim šefatom, kojeg će dobiti odabrani poslanici na Sudnjem danu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazat će da je njemu taj šefat podaren, pa će pasti ničice ispod Arša, veličati Allaha onim čime On zaslužuje, te će mu se reći: “Zagovaraj se, tvoje zagovaranje biće prihvaćeno, traži, biće ti udovoljeno.” Tada će se on zagovarati kako bi se otpočelo suđenje stvorenjima nakon drugog čekanja. Dakle, to je taj posebni položaj i pohvaljeni status na kojem će mu zaviditi raniji i kasniji narodi. Peta počast koja je podarena Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da su raniji vjerovjesnici bili slati samo svojim narodima, dok je vjerozakon koji je objavljen našem Poslaniku odgovarajući za svako vrijeme i mjesto. Imajući u vidu tu činjenicu, sasvim je razumljivo da taj vjerozakon bude posljednji i kao takav ne podliježe nikakvim dodavanjima, niti oduzimanjima, pa je zbog toga sveobuhvatan i vječno trajan.

Enes b. Malik, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao da će (na Sudnjem danu) pasti na sedždu svome Gospodaru i zahvaliti Mu se (neće prvo početi sa zauzimanjem), a zatim će mu se kazati: “Podigni glavu, govori, tvoj govor će biti saslušan, traži, dobićeš i zauzimaj se, zauzimanje tvoje biće prihvaćeno.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Na Sudnjem danu će doći Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Allahu pasti na sedždu i doviti. Zatim će mu Allah Uzvišeni dozvoliti da se zauzima najvećim Zauzimanjem, i njegov Gospodar će mu reći: “Traži, dobićeš i zauzimaj se, zauzimanje tvoje biće prihvaćeno”, odnosno tvoja molba i tvoje zauzimanje će biti prihvaćeno.

Abdullah b. Šihhir prenosi: “Bijah u delegaciji plemena Benu Amir koja je išla Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Rekli smo mu: ‘Ti si naš gospodar.’, a on kaza: ‘Gospodar je Allah Uzvišeni.’ Rekosmo: ‘Ti si najvrijedniji i najmoćniji među nama.’ On reče: ‘Recite kako ste kazali ili djelimično od toga, ali neka vas ne zavodi šejtan.”‘
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Nakon što je ova delegacija pretjerala u hvaljenju Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, on im je to zabranio iz bontona prema Uzvišenom Allahu, čuvajući granice tevhida i naređujući im da se zadovolje izrazima u kojima nema pretjerivanja niti pokude, kao da ga zovu Muhammed, Allahov Poslanik, kao što ga je nazvao Uzvišeni Allah, opominjući ih da ih šejtan ne obuzme djelima kojima ih može zavoditi.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svi moji sljedbenici ući će u džennet, osim onog ko to odbije.” Bi rečeno: “A ko će to odbiti, o Allahov Poslaniče!” On reče: “Ko mi se pokori ući će u džennet, a ko mi bude neposlušan, taj je odbio.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Poslanikove riječi: “Svi moji sljedbenici ući će u džennet…” odnose se na one koji su se odazvali njegovom pozivu. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napravio izuzetak, pa je rekao: “…osim onog ko to odbije”, odnosno osim onih koji su zgriješili odbijajući poslušnost koja je ujedno i uslov ulaska u džennet. Naime, onaj ko izostavi činjenje uzroka neke stvari, on je istu tu stvar odbio i sam je sebi zabranio. I ovim izuzetkom oni su upozoreni na strašnu kaznu. Moguće je, također, da se u ovom hadisu misli na one koji su pozivani da prihvate islam, i oni su svojim nevjerovanjem i neprihvatanjem upute odbili ulazak u džennet. Zatim su plemeniti ashabi, radijallahu anhum, upitali: “A ko će to odbiti, o Allahov Poslaniče!” Na što im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Ko mi se pokori ući će u džennet…”, odnosno ko prihvati ono sa čime sam došao i bude pokoran u onome što sam mu naredio, taj će ući u džennet. A onaj ko mi bude nepokoran, pa ne bude vjerovao, ili uradi ono što sam zabranio, taj je odbio ulazak u džennet, i njemu zbog toga pripada loš završetak. Dakle, ko odbije vjerovati i bude nevjernik, taj neće nikako ući u džennet, dok će onaj ko bude vjernik ući u džennet, ali tek nakon što se iskupi za grijehe u vatri, a moguće je i da mu Allah oprosti i smiluje mu se. (“Et-Tejsir”, 3/211, imama Munavija).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, koji god jevrej ili kršćanin čuje za mene, a umre prije nego što povjeruje u ono s čime sam poslan, ući će u Vatru.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kune se Allahom da ko god čuje za njega iz njegovom umeta, tj. za vrijeme njega i poslije njega, sve do Sudnjeg dana, bio jevrej ili kršćanin, a zatim umre prije nego što je povjerovao u ono s čime je poslan, da će biti stanovnik Vatre (i takav će u džehennemu vječno ostati). Spomenuo je jevreje i kršćane kao vid opomene drugima, jer su oni sljedbenici Knjige, pa ako je to slučaj s onima koji imaju Knjigu, onda su oni koji Knjigu nemaju preči da budu stanovnici Vatre. Svima njima obaveza je prihvatiti islam i pokoriti se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Preuzeto: (hadeethenc.com)