Aiša, radijallahu anha, supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je prema Bedru i kada je stigao do Harretul-Vebera, susreo ga je neki čovjek koji je bio poznat po smjelosti i hrabrosti. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jako su se obradovali kada ga vidješe. Kada su ga susreli, on reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Dođoh da te slijedim i borim se uz tebe (za ratni plijen).’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Vjeruješ li u Allaha i Njegovog Poslanika?’ On reče: ‘Ne!’ Na to mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Vrati se, ne želim pomoć od idolopoklonika.’ Zatim smo nastavili i kada smo stigli kod Šedžere, taj čovjek mu priđe i reče mu isto što i prvi put, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odvrati mu isto što i prvi put: ‘Vrati se, ne želim pomoć od idolopoklonika.’ Čovjek se vratio, a zatim je Poslaniku prišao i kod Bejdaa, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao isto što i prvi put: ‘Vjeruješ li u Allaha i Njegovog Poslanika?’, a on kaza: ‘Da!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada mu reče: ‘Pođi s nama!’”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Hadis nam pojašnjava da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom odlaska u borbu protiv idolopoklonika na dan Bedra susreo sa jednim idolopoklonikom koji je bio izuzetno spreman, jak, hrabar i odvažan, a htio je da se bori uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi došao do ratnog plijena. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je da li vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, a on je odgovorio da ne vjeruje. Tada ga je Poslanik obavijestio da ne prihvata pomoć od idolopoklonika, jer nije povjerljiv i može se okrenuti protiv muslimana, a izvjesna je i mogućnost izdaje i prenošenja stanja muslimana idolopoklonicima. Zatim idolopoklonik dolazi ponovo, a Vjerovjesnik ga pita da li je primio islam, a on mu to potvrđuje. Tek tada mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da se pridruži vojsci. Hadis upućuje na to da u borbi nije dozvoljeno prihvatati pomoć od idolopoklonika. Treba napomenuti da je dozvoljeno prihvatiti pomoć od idolopoklonika samo u stanju nužde i potrebe, zbog dokaza koji upućuju na to.
Burejda prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Nije jedan od nas onaj ko se zakune emanetom.“ (Ebu Davud)
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Zaklinjanje poštenjem zakletva je nečim mimo Allaha, a zaklinjanje nečim drugim jest vid širka, kao što se prenosi u hadisu: “Ko se zakune nečim mimo Allaha učinio je nevjerstvo ili širk.” Ovdje se misli na mali širk, jer tekstovi upućuju da samo zaklinjanje nečim drugim ne izvodi iz vjere, osim u slučaju kada se smatra da je ono čime se zaklinje na stepenu Allaha. Pod emanetom se misli na obaveze poput namaza, posta, hadž i dr. Dakle, zabranjeno je kazati: “Tako mi prava koje ima moj namaz, post ili hadž”, ili: “Tako mi Allahovog emaneta.” Muslimanu je naređeno da se kune samo Allahom ili nekim Njegovim svojstvom, a emanet nije svojstvo nego je naredba. To je zabranjeno jer se u tom slučaju poistovjećuju naredbe sa Allahovim imenima i svojstvima. (“Mealimus-sunen”, 4/46, “Subulus-selam”, 2/550, “el-Kavlul-mufidu šerhu kitabit-tevhid”, 1/206 i 2/214)
Prenosi se od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu ‘anhu, kao merfu’ predaja da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: “Zloslutnja je širk, zloslutnja je širk. Nema niko od nas a da nije (zapao u to). Međutim, Allah to otklanja pouzdanjem na Njega.” “Nema niko od nas a da nije (zapao u to). Međutim, Allah to otklanja pouzdanjem na Njega.” je govor Ibn Mes'uda, a ne Poslanika.
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nekoliko puta ponavlja istu rečenicu kako bi se željena misao usadila u srce, a to je sljedeće: sujevjerje je širk, od kojeg je i pesimizam koji čovjeka odvraća ili tjera da radi određene stvari, zbog toga što se njime srce veže za nekog drugog mimo Allaha Uzvišenog, i što sadrži loše mišljenje o Allahu Uzvišenom. Ibn Mes'ud kaže: “Nema niko od nas a da se u njegovom srcu nije našlo nešto od zloslutnje, međutim, Allah tu zloslutnju otklanja bogobojaznošću i oslanjanjem na Njega.” Ove njegove riječi su, a Allah najbolje zna, primjera radi u kojem je ujedno objašnjen i lijek u slučaju da se kod čovjeka nađe nešto od sujevjerja.
Riječi su Uzvišenog Allaha: “Zato ne činite svjesno Allahu sudruge.” Ibn Abbas je o ovom ajetu rekao: “El-Endad (sudruzi) predstavlja pridruživanje (širk) koji je tajnovitiji od hoda mrava na crnom kamenu u tamnoj noći. To je da kažeš: ‘Tako mi Allaha i tvoga života’ ili (‘Tako mi Allaha) i moga života’, ili da kažeš: ‘Da nije njegovog psa, došli bi nam kradljivci’, ili: ‘Da nema patki u kući, došli bi nam kradljivci.’ Isto je kada čovjek kaže svome drugu: ‘Što je htio Allah i ti’, ili: ‘Da nije bilo Allaha i toga i toga.’ Nemoj (u ovakvim konstrukcijama) spominjati tog i tog, jer u svemu tome ima pridruživanja (širka).”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Ebi-Hatim
Objašnjenje
Allah, tebareke ve teala, je rekao: “Zato ne činite svjesno Allahu sudruge”, pa je zabranio ljudima da pridružuju Allahu druga božanstva i da im čine nešto od ibadeta znajući da je Allah Jedini Stvoritelj i Opskrbitelj a da su ovi kumiri (božanstva) siromašni i nemoćni da išta urade. Ibn Abbas, radijallahu ‘anhu, je el-endad definisao kao sudruzi, i spomenuo primjer njihovog pripisivanja Allahu da je to skriveni širk kao što je skriven mravlji trag na crnom kamenu u tamnoj noći, a zatim je spomenuo i nekoliko primjera kao što je zaklinjane nečim drugim osim Allahom, a najgora vrsta zakletve jeste da tu stvar izjednačiš sa Allahom, kao npr., da kažeš: “Tako mi Allaha i mog života”. Također da gledaš u sredstvo a ne u Onog koji je učinio to sredstvo djelotvornim, kao da kažeš: “Da nije ovog psa koji nas čuva došli bi nam lopovi”, ili da kažeš: “Da nije patke u kući koja nas upozorava kada dođe stranac, došao bi nam lopov.” Od širka je da čovjek kaže svom prijatelju: “Biće onako kako Allah hoće, i kako ti hoćeš” ili riječi: “Da nije Allaha i tog i tog”, pa nemoj spominjati tog i tog u ovakvoj konstrukciji jer je to sve mali širk, a ukoliko bi čovjek bio ubijeđen da neki čovjek, patka ili pas, utiču na događaje a ne Allah, subhanehu ve teala, to je onda veliki širk.
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je o ajetu: “I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa; ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!”, rekao: “Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda. Kada su pomrli, šejtan je njihovom narodu došapnuo da na mjestima gdje su oni sjedili stave kipove i nazovu ih njihovim imenima, pa su tako i uradili. Oni nisu bili obožavani sve dok ovi nisu pomrli a znanje iščezlo, tek tada su bili obožavani.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ibn Abbas, radijallahu ‘anhu, ovaj ajet, u kojem Uzvišeni Allah, spominje ova božanstva koja je Nuhov narod neprekidno obožavao nakon što im je njihov poslanik, Nuh, ‘alejhisselam, bio zabranio širk, komentariše da su to u osnovi imena njihovih dobrih ljudi spram kojih su se ekstremno ponijeli uz šejtanski nagovor tako da su im napravili njihove likove. Vremenom su ove likove učinili idolima koje su obožavali umjesto Uzvišenog Allaha.
Od Džabira b. Abdullaha, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Onaj Ko sretne Allaha, a nije Mu ništa pridružio, ući će u Džennet, a ko Ga sretne, a pridružio Mu druga, ući će u Džehennem.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obavještava nas u ovom hadisu da će ući u Džennet onaj ko umre, a nije Allahu pridružio druga u Njegovom gospodarstvu, u njegovoj božanstvenosti ili u Njegovim svojstvima i lijepim imenima. A ko umre pridruživši druga Uzvišenom Allahu, njegovo stanište biće u Džehennem.
Abdullah b. Amr b. El-‘As prenosi merfu’ predaju: “Onaj koga zloslutnja (et-tijere, vjerovanje u loš predznak) odvrati od njegove potrebe, počinio je širk.” Upitali su: “A šta je iskup za to?” On reče: Da kažeš: ‘Allahu, svako dobro je od Tebe, sve ptice su Tvoje i nema Boga osim Tebe.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava da onaj koga sujevjerje i zloslutnja odvrate od činjenje nečega što je odlučio, čini vid širka. Kada su ga ashabi upitali o iskupu za taj veliki grijeh, on ih je uputio na riječi koje podrazumijevaju prepuštanje stanja Allahu i negiranje da bilo ko ima moć djelovanja i uticaja mimo Njega.
Od Džabira se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitan o otklanjanju sihra sihrom: “To je šejtanski posao.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitan je o liječenju opsihrene osobe na način koji je bio zastupljen u predislamsko vrijeme, kao npr. da se sihr otkloni drugim sihrom, pa je odgovorio da je to šejtansko djelo. To je koje se čini preko šejtana jer se koriste vrste sihra i šejtanluka koje su vid širka i kao takve zabranjene su. Lliječenje sihra koje je dozvoljeno je uklanjanje sihra putem rukje ili traganje za tim sihrom kako bi se uklonio rukom, uz učenje Kur'ana ili dozvoljenih dova.
Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako uči ovaj ajet: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju”, pa mu je rekao: “Mi ih, zaista, nismo obožavali.” Poslanik reče: “Zar oni ne zabranjuju ono što je Allah dopustio, pa i vi to smatrate zabranjenim, i dopuštaju ono što je Allah zabranio, te i vi to smatrate dozvoljenim?” “Da”, rekao je Hatim. “E to vam je njihovo obožavanje”, objasnio mu je Poslanik.
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Kada je ovaj čestiti ashab čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako uči ajet u kojem nas Allah Uzvišeni obavještava da su židovi i kršćani uzeli svoje učenjake za božanstva, koji su im propisivali ono što Allah nije naredio, te su im se oni u tome pokoravali, nije odmah shvatio njegovo značenje, jer je mislio da je obožavanje usko vezano za činjenje sedžde i slično tome. Tad mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio da je njihovo obožavanje svećenika i monaha ustvari njihova poslušnost kada im zabrane ono što je Allah dozvolio i dozvoljavanje onoga što je Allah zabranio, suprotstavljajući se time Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Mahmud b. Lebid, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Za vas se najviše plašim malog širka: pokazivanja…”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
U ovom hadisu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava nas da se plaši za nas malog širka. To je zbog toga što je jedna od osobina Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potpuna milost i blagost prema svome umetu, zbog nastojanja da popravi stanje svojih sljedbenika i svijesti o jačini uzroka koji vode ka malom širku, a to je pokazivanje pred svijetom. Naime, pokazivanje se može pojaviti među muslimanima i naštetiti im a da oni to ne osjete. Zbog toga nas Poslanik upozorava i opominje.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Onaj ko se zakune nečim drugim, a ne Allahom, počinio je djelo nevjerstva ili je Allahu pridružio druga.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ovom hadisu donosi vijest koja označava zabranu, a to je da onaj ko se zakune nekim stvorenjem, tj. bilo čim mimo Allaha, pridružuje to stvorenje Uzvišenom Allahu i čini djelo nevjerstva, jer zakletva nečim iziskuje da se ono poštuje, glorificira i veliča, a istinsko veličanje pripada samo Allahu. Stoga se ne zaklinje ničim osim Allahom ili nekim Njegovim svojstvom.
Ata b. Jesar i Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenose da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Allahu, ne daj da moj mezar postane idol koji će se obožavati! Neka se Allahova srdžba poveća prema narodima koji su mezare svojih vjerovjesnika pretvorili u džamije!”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Poslanik se, sallallahu alejhi ve sellem, uplašio da se u njegovom umetu ne desi ono što se desilo sa židovima i kršćanima, koji su toliko pretjererali u pogledu kaburova svojih vjerovjesnika da su ih uzeli za idole, pa je zatražio od Gospodara da njegov kabur ne učini takvim. Zatim je upozorio na razlog Allahove srdžbe i prokletstva prema židovima i kršćanima, a to je upravo njihovo postupanje sa kaburovima vjerovjesnika tako da su postali idoli koji se obožavaju, i time su zapali u najveće nevjerstvo, koje je u suprotnosti sa ispravnim obožavanjem Allaha Uzvišenog.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
