Ebu Džumua el-Ensari, radijallahu anhu, kazuje: “Muaz b. Džebel i nas deveterica bilo je s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, hoće li iko imati veću nagradu od nas? Mi smo u tebe povjerovali i slijedimo te!’ On kaza: ‘A zbog čega da ne vjerujete u mene i zbog čega da me ne slijedite, kad sam među vama i dostavljam vam objavu s neba! Veću će nagradu imati oni koji će se pojaviti poslije vas, a do kojih će Kur’an doprijeti u obliku knjige, te će u njega vjerovati i prema njemu postupati.’”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari u djelu “Halku ef'ali-l-‘ibad”.

Objašnjenje

Ebu Džumua el-Ensari, radijallahu anhu, kazuje: “Muaz b. Džebel i nas deveterica bilo je s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, hoće li iko imati veću nagradu od nas? Mi smo u tebe povjerovali i slijedimo te!’ On kaza: ‘A zbog čega da ne vjerujete u mene i zbog čega da me ne slijedite, kad sam među vama i dostavljam vam objavu s neba! To vam je lahko jer živite u vremenu Objavu. Veću će nagradu imati oni koji će se pojaviti poslije vas, a do kojih će Kur’an doprijeti u obliku knjige, te će u njega vjerovati i prema njemu postupati.’” Značenje je ovo: oni koji će se poslije ashaba pojaviti bit će bolji u jednom pogledu, a ashabi su bolji u drugim pogledima, tim bolji jer su bili prvi koji su povjerovali u Poslanika, družili se s njime, borili se na Allahovu putu. Ovaj hadis ne dokazuje da su kasnije generacije bolje od ashaba, tim prije jer činjenica da će zbog nečeg dobiti veću nagradu ne dokazuje da aspolutnu prednost. Pripadnici ehli-sunneta vjeruju u to da nikad niko neće dostići razinu ashaba, te da je jedan ashab bolji od svih ljudi koji nisu ashabi. 

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte vrijeđati moje ashabe! Da neko od vas udijeli zlata težine brda Uhud, ne bi dostigao vrijednost pregršti hrane koju oni udijele, pa ni vrijednost pola pregršti.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je vrijeđanje bilo kojeg ashaba. Kazao je da, kada bi neko od ljudi dao zlata koliko je brdo Uhud, ne bi mogao dostići sevap koji su imali ashabi udjeljujući šaku ili pola šake hrane. Ashabi su bolji od onih koji nakon njih dolaze. Razlog ovakvog vrednovanja njihovog udjeljivanja jeste što su oni pomagali kada je bilo najteže, pomagali su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i direktno ga štitili, što nije moguće da neko učini nakon njih. Isti je slučaj i sa njihovim trudom u svim drugim dobrim djelima. Tome se može dodati i njihova samilost, ljubav, strahopoštovanje, poniznost, davanje drugima prednosti nad sobom, istinska borba itd. Vrijednost druženja sa ashabima, pa makar jedan tren, ne može se dostići nikakvim djelom, a odlike nekoga ne donose se analogno, nego je to Allahova dobrota koju On ukazuje kome želi. 

Preuzeto: (hadeethenc.com)