Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kazuje da im se jednog dana obratio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstičući ih da sakupe prilog. Ustao je Abdurrahman b. Auf, radijallahu anhu, izdvojio je sadaku u iznosu od pola svoga imetka a imao je 8 hiljada, tj. 4 hiljade dirhema a ashab Ebu Ukajl izdvojio je sa’ datula (što je otprilike 3,5 kg datula), pa su ih dvoličnjaci napali zbog toga. Prvog ashaba su napali sa tim da udjeljuje iz prikazivanja a drugog su ismijavali zbog ono malo šta je donio da udjeli i štošta mu govorili, i između ostalog: ”Allahu ne treba tvoj pregršt, o Ebu Ukajle!”, pa je Uzvišeni Allah objavio 79 ajet sure et-Tevbe:

ٱلَّذِينَ يَلْمِزُونَ ٱلْمُطَّوِّعِينَ مِنَ ٱلْمُؤْمِنِينَ فِى ٱلصَّدَقَـٰتِ وَٱلَّذِينَ لَا يَجِدُونَ إِلَّا جُهْدَهُمْ فَيَسْخَرُونَ مِنْهُمْ ۙ سَخِرَ ٱللَّهُ مِنْهُمْ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

”One koji traže mahanu vjernicima, koji dobrovoljno sadaku daju, a rugaju se i onima koji nemaju šta da daju osim njihovog truda – Allah će ih poruzi izvrgnuti, i njih čeka patnja bolna.” (Et-Tevba, 79)

Allah nije prešutio onima koji su i jednog i drugog vrijeđali i ismijavali, već je stao u odbranu vjernika, jer On ne voli da se neko ismijava sa vjernicima, pa je ne samo odgovorio, već i kaznu obznanio. To njihovo ismijavanje naizgled nije ništa strašno, malo šale na njihov račun, ali – što mnogi ljudi zaborave – kod Allaha je to velika stvar.

Koga su to oni vrijeđali i ismijavali? Časne ashabe. Tako i danas oni koji imaju tu osobinu licemjera ismijavaju i vrijeđaju vjernike kada čine dobro. Ako nisu ashabi bili pošteđeni tako nećemo ni mi.

To je sloj muslimanskog društva koji samo ometa iskrene robove i prave vjernike u dobru.

لَوْ خَرَجُوا فِيكُم مَّا زَادُوكُمْ إِلَّا خَبَالًا وَلَأَوْضَعُوا خِلَالَكُمْ يَبْغُونَكُمُ الْفِتْنَةَ وَفِيكُمْ سَمَّاعُونَ لَهُمْ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ بِالظَّالِمِينَ

”Da su pošli s vama, ne bi vam ništa povećali osim konfuziju i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nasilnike.” (Et-Tevbe, 47)

EL- KHABAAL je zlo ili smutnja koja zadesi čovjeka da ga učini konfuznim, do te mjere da izgleda kao da je lud. To je smutnja u mislima i razumu koju dvoličnjaci prave među vjernicima, tako da je osobina dvoličnjaka kada budu dio kakvog dobrog i hajirli projekta sa vjernicima oni im povećaju nam samo konfuziju u razmišljanju i planiranju. Svojim takozvanim argumentima samo zbunjuju vjernike svojim poluistinama, lažima, ismijavanjem itd. To možete primjetiti u odboru džamije ili nekog islamskog udruženja. Sve funkcioniše dobro ali samo jedan (ili grupa njih) pravi problem i zadaje glavobolju svima koji su marljivi u projektu i nose teret, do te mjere da mnogi odustanu, jer ne mogu tu glavobolju i priču podnijeti. Ne završi se to sve na priči, pređu oni i na djela opstrukcije. Ako ne mogu svojim jezicima da ostvare ono što je u prsima njihovim, onda pređu na sankcije. Česta sankcija bude u vidu sprečavanja finansija koji održavaju projekat, odnosno vazife ili članarine. Na taj način pokušaju da izvrše pritisak na vjernike da popuste ili se udalje. To je upravo ono što su dvoličnjaci u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, htjeli da urade:

يَقُولُونَ لَا تُنفِقُوا عَلَىٰ مَنْ عِندَ رَسُولِ اللَّهِ حَتَّىٰ يَنفَضُّوا

”Oni govore: “Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!” (Munafikun, 7)

Naravno, ovo je općenit govor i treba se biti oprezno kada se njime ukazuje na pojedince. Osnova je da u muslimanskom društvu iskreni vjernici ne prave probleme. Oni mogu biti nezadovoljni kako se određene stvari rade, ali kada iskazuju svoj protest onda su svoje emocije potčinili islamu i njegovom propisu, za razliku od dvoličnjaka koji rade po svojim strastima, džehlu i neznanju.

Priredio: Abdullah Mujić