Šeddad ibn Evs, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Zaista je Allah propisao dobročinstvo (lijep postupak) u svakoj prilici: pa kada ubijate, ubijajte lijepo (dostojanstveno), a kada koljete, koljite lijepo, i neka onaj koji hoće da kolje (neku životinju), prvo naoštri svoj nož i neka odmori svoju žrtvu.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Od muslimana se traži da njegove namjere i ciljevi budu lijepi i dobri, kao što se od njega također traži da mu takvi budu i njegovi ibadeti i djela koja čini. Također, od njega se traži da bude dobročinitelj i prema ljudima i prema životinjama, pa čak i prema mrtvoj prirodi. Nema sumnje da onaj ko kolje životinju nanosi joj bol, a mora je zaklati kako bi se njenim mesom ili nečim drugim okoristio. Ovdje se želi usaditi samilost i blagost u srcu vjernika, kako ne bi bio nemaran prema tim osobinama čak i onda kada kolje ili s pravom ubija. Ovdje ima jedna veoma važna napomena, a radi se o tome da se od čovjeka traži da bude dobar i blag čak i kada ubija i kolje, pa je ta dobrota i blagost još preča kod drugih djela i postupaka. Vid dobročinstva je i naoštriti nož kako bi se životinja što lakše zaklala. 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je jedan čovjek tražio naplatu duga od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pri tome bio grub prema njemu, pa su ashabi na to reagirali, te im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Pustite ga! Zaista potražitelj svoga prava ima pravo da kaže ono što mora reći.” Zatim je rekao: “Dadnite mu devu istih godina kao što je bila njegova deva.” Oni rekoše: “Allahov Poslaniče, ne možemo naći osim bolju od njegove.” On reče: “Dadnite mu, zaista su najbolji od vas oni koji najljepše isplaćuju dug.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posudio je od nekog čovjeka mladu devu, pa je isti taj čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i od njega na grub način tražio otplatu duga, te su ashabi htjeli da ga zbog ružnog ophođenja prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, udaraju, na šta im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da ga ostave neka kaže šta ima i da ne nasrću na njega, tim prije jer potražioc prava ima pravo da od dužnika traži vraćanje duga, ali uz pridržavanje etike ophođenja sa drugima. Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nekim ashabima da mu daju devu iste starosne dobi kao što je bila njegova deva. Na to su mu oni odgovorili da ne mogu naći osim stariju i bolju devu od njegove, a on im je rekao da mu je daju, jer je zaista najbolji u ophođenju sa ljudima i sa najvećom nagradom onaj koji na najljepši način ispunjava prava, bilo to vraćanje duga ili nešto drugo. 

Enes, radijallahu ‘anhu, veli: “Išao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i na njemu je bio nedžranski ogrtač, grubih obruba, pa ga je pristigao jedan beduin (seljak) i grubo ga povuče za odjeću, pa sam vidio na Vjerovjesnikovom vratu ožiljak koji je napravio grubi ogrtač prilikom tog trzaja. Beduin zatim reče: ‘Muhammede, naredi da mi se dadne od Allahovog imetka koji posjeduješ!’ Allahov Poslanik ga pogleda, osmjehnu se i naredi da mu se dadne.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Enes, radijallahu ‘anhu, veli: “Išao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i na njemu je bio nedžranski ogrtač, odjeća sašivena na krajevima iz jemenskog mjesta Nedžran, grubih obruba (krajeva), pa ga je pristigao (sustigao) jedan beduin (seljak) i grubo Poslanika povuče za odjeću, za taj ogratač, pa se Poslanik njemu potpuno okrenuo i nije ga spriječilo loše ponašanje beduina da mu se okrene. Pa sam vidio na Vjerovjesnikovom vratu ožiljak koji je napravio grubi ogrtač prilikom tog jakog trzaja. Istinu je kazao Uzvišeni Allah kada je rekao: “Beduini su najveći nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je što ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje.” (Et-Tevbe, 97.) Beduin koji je vjerovatno bio od onih čija srca treba pridobit, zatim reče: “Muhammede, naredi tvojim namjesnicima da mi se dadne od Allahovog imetka koji posjeduješ!” , tj. niti od tvog a ni od imetka tvoga oca, kao što se navodi u drugom predanju. Rečeno je da se misli na imetka od zekata koji se davao onima čija srca treba pridobiti. Allahov Poslanik se okrenu, pogleda ga, osmjehnu se i naredi da mu se dadne.  

Enes, radijallahu ‘anhu, veli: “Nisam dodirnuo ni brokata (vrsta tkanine protkane svilom) ni svile mekše ni blaže od dlana ruke Allahovog Poslanika, i nisam nikada primirisao ljepšeg i prijatnijeg mirisa od mirisa Allahovog Poslanika. Služio sam Allahovog Poslanika deset godina i nikada mi nije rekao ni ‘uf’, niti mi je kada prigovorio za neku stvar koju sam učinio: ‘Zašto si to učinio?’, niti za neku stvar (posao) koju nisam učinio: ‘Zašto to nisi učinio?'” (Muttefekun alejhi)  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Enes, radijallahu ‘anhu, veli: “Nisam dodirnuo ni brokata (vrsta tkanine protkane svilom) ni svile mekše ni blaže od dlana Allahovog Poslanika.” Enes je služio Poslanika deset godina. Poslanikova ruka je bila blaga, kao i njegov miris. Nikada nije primirisan ljepši i prijatni miris od mirisa Allahovog Poslanika. Enes veli: “Služio sam Allahovog Poslanika deset godina i nikada mi nije rekao ni ‘uf'”, tj. nije ga uznemirio tokom tih deset godina, dok se kod nas kada nas neko služi ili kada se družimo sa nekim sedmicu dana, desi uzemiravanje. Međutim, ovaj čovjek je služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset godine i nije mu nikada rekao ni uf. Niti mu je kada prigovorio za neku stvar koju je učinio, pa ga pitao: “Zašto si to učinio?”, čak i za one stvari koje je Enes radio po svome mišljenju, nije ga kritikovao, i nije rekao: “zašto si uradio to”, i pored toga što je bio sluga. Niti za neku stvar (posao) koju nije učinio, nije ga pitao: “Zašto to nisi učinio?” Sve ovo ukazuje na lijepo ponašanje koje je imao Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem.  

Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik nije nikoga udarao, ni ženu, ni slugu, osim kada bi bio u (džihadu) borbi na Allahovom putu. I nikada se nije svetio (osvećivao) zbog sebe, osim kada bi se kršile Allahove zabrane, pa bi kažnjavao (svetio se) zbog Uzvišenog Allaha.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Jedna od Poslanikovih vrlina jeste i to da on nikada nije udario ni životinju niti šta drugo, ni žene, ni sluge. On nije udarao ni ono što se po običaju udaralo, a pogotovo nije udarao ono što se ne udara. Udarao je samo u borbi na Allahovom putu, kada se Allahova riječ uzdizala. On nije nikome nažao učinio, kao što su njega nevjernici ranjavali u glavu i kada mu je zub izbijen i sl. Sve je to on oprostio i blag je bio, nije se osvećivao, osim u slučaju kada se radilo o Allahovim granicama. 

Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Neka umno poremećena žena obratila se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Božiji Poslaniče, možeš li mi učiniti jednu uslugu?’ ‘Ženo, poći ću s tobom gdje god želiš i učinit ću ti uslugu’, reče Poslanik. I zaista, pošao je s njome na jedno mjesto i udovoljio njenoj potrebi.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Predanje: “Neka umno poremećena žena obratila se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Božiji Poslaniče, možeš li mi učiniti jednu uslugu?’ ‘Ženo, poći ću s tobom gdje god želiš i učinit ću ti uslugu’, Poslanik reče. I zaista, pošao je s njome na jedno mjesto i udovoljio njenoj potrebi”, ne ukazuje na to da se Poslanik osamio s tom ženom, naprotiv Vjerovjesnik i ta žena bili su u jednoj medinskoj ulici, gdje su ih svi ljudi mogli vidjeti, no, ipak, nisu čuli njihov razgovor. Eto, tako je Allahov Poslanik bio skroman i samilostan prema muslimanima.  

Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik nije nikada birao između dvije stvari, a da nije izabrao (onu) lakšu, osim da to bude grijeh, pa ako bi to bio grijeh, bio bi daleko (najdalje od svih drugih) od te stvari. I nikada se Allahov Poslanik nije svetio (osvećivao) zbog sebe, samo ako su Allahove zabrane prekršene, pa bi se svetio zbog Uzvišenog Allaha.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Hadis ukazuju na ponašanje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koje treba svaki musliman slijediti, a to je da nije imao priliku izabrati jednu od dvije stvari, bez obzira radilo se o vjeri ili dunjalučkim stvarima, a da nije izabrao lakšu, ako nije bila grijeh. On se nije srdio radi sebe niti se svetio onome ko bi njega naljutio, nego bi to samo činio kada su u pitanju Allahova prava. 

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, kaže: “Došao je jedan beduin (seljak) u džamiju i počeo mokriti (obavljati nuždu), pa ljudi skočiše da ga zbog toga napadnu, ali im Poslanik reče: ‘Pustite ga, i na to mjesto prolijte jednu kantu, ili kofu vode. Zaista ste vi poslani da olakšavate, a ne da otežavate.'”  
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija.

Objašnjenje

Neki je beduin mokrio u Poslanikovoj džamiji, pa su ga ljudi napali jezicima ali ne i rukama, te je Poslanik kazao da ga ostave. Kada je završio s mokrenjem, naredio je da se prolije voda na to mjesto.  

Enes b. Malik, radijallahu anhu, pričao je: “Jevreji su prakticirali da sa ženom, kad dobije menstruaciju, ne jedu, ne kontaktiraju i ne miješaju se. Neko je o tome upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Uzvišeni Allah objavio: ‘I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato, ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kad se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah, zaista, voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste’’ (el-Bekara, 222). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Činite sve osim spolnog odnosa.’ Kad to čuše, Jevreji rekoše: ‘Šta je ovom čovjeku, on u svemu postupa suprotno nama!?’ Tim povodom dođoše Usejd b. Hudajr i Abbad b. Bišr Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekoše: ‘Allahov Poslaniče, jevreji govore tako i tako, pa možemo li sa ženama spolno općiti i dok imaju menstruaciju?’ Čuvši to, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pocrvenje u licu da smo pomislili da se rasrdio na njih dvojicu. Kad su njih dvojica izišla, neko je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na dar donio mlijeko. On tad posla nekoga za njima dvojicom da se vrate. Pošto su se vratili, on ih napoji mlijekom. Tada vidjesmo da se nije na njih dvojicu rasrdio.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Enes, radijallahu anhu, kaže: “Jevreji su prakticirali da sa ženom, kad dobije menstruaciju, ne jedu, ne kontaktiraju i ne miješaju se”, odnosno izbjegavali bi ženu u toku mensturalnog ciklusa, pa ne bi sa njom jeli i pili, niti bi jeli hranu koju ona pripremi, jer su vjerovali da je kompletno njeno tijelo nečisto pa čak i da je njen znoj nečist. Ne samo da su je izbjegavali već su je i iz kuće odstranili, kao što je zabilježeno u drugoj predaji od Enesa, radijallahu anhu, koju je zabilježio imam Ebu Davud: “Jevreji su prakticirali da ženu, kad dobije menstruaciju, izbace iz kuće kako s njom u kući ne bi jeli, kontaktirali i miješali se…” Pa su ashabi, nakon što su saznali za postpuke židova glede žene u hajzu upitali Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome. Tim povodom je objavljen ajet: “I pitaju te o mjesečnom pranju! Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja.” (el-Bekare, 222). Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činite sve osim spolnog odnosa”, i time je šerijat dozvolio miješanje, jedenje, pijenje, dodirivanje i spavanje u istoj postelji sa ženom u toku menstrualnog ciklusa, i dozvolio je sve osim direktnog spolnog odnosa. U Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Činite sve osim spolnog odnosa” pojašnjenje je značenja ajeta, jer je u ajetu spomenuto izbjegavanje žena u toku mjesečnog pranja, a u to spada izbjegavanje svakog kontakta druženja, jedenja itd., pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio da se misli samo na izbjegavanje spolnog odnosa. Kada su židovi čuli šta je rekao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da je dozvolio svojim sljedbenicima da sa ženama u toku mjesečnog pranja rade sve osim spolnog odnosa, rekli su: “Šta je ovom čovjeku, on u svemu postupa suprotno nama!?”, odnosno kada vidi da mi nešto prakticiramo, on odmah naredi suprotno tome, i nastoji da se od nas u svemu razlikuje. Nakon toga su došli Usejd b. Hudajr i Abbad b. Bišr i njihov govor prenijeli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te su rekli: “A zašto ne bi imali i odnos sa njima?” Njih dvojica su prenijela Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, riječi židova nakon što su saznali o Poslanikovu nastojanju da se u svemu razlikuje od njih, a zatim su ga upitali o dozvoljenosti spolnog odnosa, kako bi se u potpunosti razlikovali od židova, jer ako se od njih razlikujemo u miješanju, jedenju i pijenju te dijeljenju postelje, i radimo sve osim direktnog spolnog odnosa, pa zašto ne bismo imali i spolni odnos, te se baš u svemu razlikovali od njih. Tada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naljutio, odnosno nije se složio sa njihovim prijedlogom, već se negodovanje vidjelo na njegovom licu, tim prije jer se taj njihov stav suprotstavlja šerijatskom propisu. Allah Uzvišeni jasno kaže: “Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja” (El-Bekare: 222), a i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je pojasnio da njegovi sljedbenici nemaju pravo spolno općiti sa ženom u hajzu. “Kad su njih dvojica izišla, neko je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na dar donio mlijeko. On tad posla nekoga za njima dvojicom da se vrate. Pošto su se vratili, on ih napoji mlijekom. Tada vidjesmo da se nije na njih dvojicu rasrdio”, tj. kada su na licu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidjeli znakove ljutnje, odmah su izašli, a pri izlasku su sreli čovjeka koji je kao poklon nosio mlijeko Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je taj čovjek ušao i poklonio mlijeko Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on je nekoga poslao po njih i zatražio da se vrate. Kada su se vratili, iz ljubaznosti i samilosti prema njima, počastio ih je tim mlijekom, te i kako bi im pokazao da se ipak na njih nije naljutio. Oni su, govoreći to, imali lijepu namjeru, i nisu željeli izvrtanje Allahovog propisa, pa se zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, brzo odljutio. I ova samilost i blagost prema svojim ashabima je jedna od plemenitih osobina Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 

Od Aiše, r.a., prenosi se da je kazala: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., volio je slatko i med, pa kada klanja ikindiju, obilazio bi svoje žene i prilazio bi im, te je tako prišao Hafsi i ostao kod nje više nego što je to inače uobičavao. Ja upitah za razlog tome. Rečeno mi je: ‘Neka žena iz njenog naroda poklonila joj je galon meda, pa ga je ponudila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.’ Ja rekoh: ‘E tako mi Allaha, mi ćemo mu prirediti lukavstvo!’ To spomenuh Sevdi, rekavši joj: ‘Kada ti dođe, približit će ti se, po običaju, a ti mu reci: ‘Jesi li to negdje kušao smole?’ Naravno, on će ti kazati: ‘Ne, nisam’, a ti kaži: ‘Kakav je to miris?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je jako osjetljiv na to da ima neugodan miris, pa će ti reći: ‘Hafsa mi je dala meda.’ Onda mu reci: ‘Pčele su negdje našle mimozu ružnog mirisa.’ I ja ću kazati isto. Safijja, kaži mu i ti isto. Sevda je rekla: ‘Tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema, htjela sam da mu kažem ono što si mi rekla, dok je bio još na vratima, iz straha od tebe.’ Onda kada se približio, rekla je: ‘Allahov Poslaniče, jesi li to negdje kušao smole?’ On kaza: ‘Ne, nisam!’ Ona upita: ‘Kakav je to miris?’ On reče: ‘Hafsa mi je dala meda.’ Ona reče: ‘Pčele su negdje našle mimozu ružnog mirisa.’ A kada je ušao kod mene ja mu rekoh isto. Otišao je Safijji koja mu je rekla isto. A kada je ponovo otišao Hafsi, upitala je: ‘Allahov Poslaniče, hoćeš li da ti dam onog meda?’ On odgovori: ‘Ne mogu, nemam potrebe i želje za njim.’ Sevda je rekla: ‘Subhanallah! Mi smo mu med zabranile.’ Rekoh joj: ‘Šuti!'”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Aiša, r.a., spominje u ovom hadisu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., volio sva slatka jela, i med. Zatim kaže da je on, kada klanja ikindiju, obilazio svoje žene i približavao se svakoj od njih, poljubio ih i tako dalje, ali nije imao spolni odnos. Tako je jednom otišao kod Hafse, r.a., i ostao kod nje duže nego što je to uobičajeno. Aiša je pitala za razlog toga. Saznala je da je neka rodica poklonila Hafsi galončić meda, i da ga je ponudila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Aiša, r.a., osjetila je ljubomoru. Dogovorila se sa Sevdom i Safijjom da kada Poslanik, s.a.v.s., uđe kod neke od njih, da ga pitaju da li je jeo smolu, a to je smolasta ljepljiva tvar ružnog mirisa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., mrzio je da se od njega osjeti ružan miris, pa kada je ušao kod Hafse i kada ga je ponudila sa medom, on je odbio. U drugoj verziji predaje se navodi da se zakleo kako ga neće više uzimati. Razlikuju se verzije predaja koja je to žena koja je dala meda Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa se navodi da je to bila Zejneb, onda Sevda, a neka ulema preferira stav da je to bila Zejneb, te da je ona koja se udružila sa Aišom bila Hafsa. Neki ovaj hadis komentiraju kao više različitih događaja, jer nije isključeno da za istu stvar bude više povoda, pa je to onda drugi događaj. 

Preuzeto: (hadeethenc.com)

Revizija: prof. Ibrahim Muratović