Zabranjeno je da govorimo o Allahu, subhanehu ve te a’la, i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, bez znanja, po svojim prohtjevima i nagađanjima. 

Također najjača zabrana među svim zabranama i najveći grijeh je govor o Allahu bez znanja . Zbog toga je spomenuta na četvrtom mjestu zabrana koje su postojale u svim ranijim zakonodavstvima (šerijatima). Ničim se ne može dopustiti, nego može ostati samo kao zabrana. Nije poput strvi, krvi i svinjskog mesa, koji u određenim okolnostima i mogu biti dopušteni.
Postoje dvije vrste zabrana: zabrana sama po sebi, koja nikad ne može biti dopuštena, i zabrana samo u određenom vremenu. O nečemu što je samo po sebi zabranjeno, Uzvišeni Allah kaže:
قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ
«Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni..» (El-A’raf, 33.).
Potom prelazi na ono što je teže od toga, pa kaže:
وَالإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ
«…I grijehe, i neopravdanu primjenu sile…» (El-A’raf, 33.). Zatim spominje ono što je teže od toga, pa kaže:
وَأَن تُشْرِكُواْ بِاللّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا
«…I da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije…» (El-A’raf, 33.).
Potom spominje ono što je teže od toga, pa kaže:
وَأَن تَقُولُواْ عَلَى اللّهِ مَا لاَ تَعْلَمُونَ
«…I da o Allahu govorite ono što ne znate» (El-A’raf, 33.)

Ovo je najteža zabrana kod Allaha i najveći grijeh. U sebi podrazumijeva laž na Allaha, pripisivanje Allahu onoga što Mu ne dolikuje, promjenu i zamjenu Njegove vjere, negiranje onoga što je Allah potvrdio, a potvrđivanje onoga što je On negirao, uspostavljanje onoga stoje On oborio, a obaranje onoga stoje On uspostavio, neprijateljstvo prema onome koga je On zaštitio, a prijateljstvo sa Njegovim neprijateljem, ljubav prema onome što Allah mrzi, a mržnju prema onome što Allah voli, opisivanje Allaha sa onim što ne dolikuje Njegovom biću, svojstvima, riječima i djelima.

Ne postoji zabrana koja je kod Allaha teža od ove, niti postoji grijeh veći od ovog. On je osnova širka i nevjerovanja i na njemu su sazdani novotarija i zabluda. Temeljna postavka svake zabludjele novotarije u vjeri je govor bez znanja o Allahu.

Baš zato su to tako snažno osporavali prvi muslimani i učenjaci. Na sve moguće načine su upozoravali na opasnost smutnje. U tome su dosegli tačku koju nisu ponovili prilikom negiranja razvrata, nepravde i neprijateljstva. To je stoga što novotarija ruši vjeru i što je njena šteta po vjeru najteža. Uzvišeni Allah je osporio svaki postupak kojim se, bez utemeljenja na neoborivom Allahovom dokazu, nešto u Njegovoj vjeri dopušta ili zabranjuje:
ولا تقولوا لما تصف ألسنتكم الكذب هذا حلال وهذا حرام لتفتروا على الله الكذب إن الذين يفترون على الله الكذب لا يفلحون
«I ne govorite neistine jezicima svojim: “Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno”, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti.», (En-Nahl, 116.)

Kako li je tek sa onima koji Allahovim svojstvima pridodaju nešto čime On Sebe nije opisao? Ili zaniječu nešto od onoga čime je On Sebe opisao.

Jedan od dobrih prethodnika rekao je: “Neka se pazi svako od vas riječi: ‘Allah je dozvolio ovo, Allah je zabranio ono’, pa da Allah kaže: ‘Slagao si, nisam dozvolio ovo i nisam zabranio ono'”.

Misli se na dopuštanje ili zabranu nečega na osnovu mišljenja, a ne na osnovu dokaza od Allaha i Njegovog Poslanika.

Temelj širka i nevjerovanja je govor o Allahu bez znanja. Ko Allahu druge smatra ravnim, tvrdi da ga ono čemu se mimo Allaha klanja približava Allahu, da se kod Allaha za njega zauzima, da njegovim posredovanjem ostvaruje svoje potrebe onako kako se to čini pred kraljevima. Svaki mnogobožac govori o Allahu bez znanja. To ne znači da je svaka osoba koja bez znanja govori o Allahu ujedno i mnogobožac. Govor bez znanja o Allahu u sebi sadrži izokretanje (ta’til) i unošenje novotarije u vjeru. To je širi pojam od pripisivanja Allahu druga , širka. Širk je samo jedan segment govora bez znanja o Allahu.

Zato je laž na Allahovog Poslanika bila razlog ulaska u vatru. Taj položaj (menzil) neodvojiv je od osobe koja to bude činila. To je zato što takva laž u sebi sadrži govor bez znanja o Allahu. Potpuno je isto kao da time otvoreno laže na Njega. Ono što je pridodato Poslaniku, automatski je pridodato i Onome Koji je poslao Poslanika.
Govor bez znanja o Allahu je otvorena potvora i čista neistina o Allahu:
فمن أظلم ممن افترى على الله كذبا

«…A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?», (El-Kehf, 15.).

Preuzeto: n-um.com