Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, jedan od velikih islamskih autoriteta koji je živio u osmom hidžretskom stoljeću, rekao je: “Vodio sam raspravu sa, po znanju i ugledu, jednim od najistaknutijih jehuda (jevreja) i rekao sam mu: – Vi, poričući Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeđate i omalovažavate Uzvišenog Allaha! On se začudi mojim riječima i upita:
– Zar čovjek poput tebe da takvo nešto kaže!
Rekao sam:
– Sada ću ti pojasniti svoju tvrdnju. Naime, ako kažete: Muhammed je obični vladar i tiranin koji je pokorio svijet svojom sabljom i nije Allahov poslanik – a Muhammed dvadeset i tri godine tvrdi da je poslanik kojeg je Allah poslao svim ljudima i govori: Naredio mi je Allah to i to, zabranio mi je to i to, objavljeno mi je tako i tako – a to ništa nije tačno, uz to on konstantno mijenja vjeru ranijih poslanika, bori se protiv njihovih sljedbenika i dokida njihove vjerozakone – u tom slučaju morate prihvatiti jednu od dvije solucije:
prva, Uzvišeni Allah je to sve znao i promatrao;
druga, to je bilo skriveno od Allaha i nije za to znao.
Ako kažete da to Allah nije znao, opisali ste Allaha velikim neznanjem i učinili ste ljude koji to znaju znanijim od Allaha.
Ako kažete da se sve to dešavalo uz Allahovo znanje, gledanje i nadziranje, morate opet prihvatiti jednu od dvije mogućnosti:
da je Allah u stanju to spriječiti i zaustaviti ili ne.
Ako kažete da to Allah nije u stanju spriječiti, pripisali ste Allahu nemoć i slabost koja ne priliči Gospodaru svjetova, a
ako kažete da je stanju to spriječiti i zaustaviti, ali i pored toga On pomaže Muhammeda, daje mu podršku i pobjedu, uzdiže ga nad drugima, uzdiže njegovu riječ, uslišava mu dove i molitve, poražava njegove neprijatelje, čini da mu se dese brojna čuda i natprirodne stvari i to se ponavlja više od hiljadu puta, čuva ga od ljudi tako da niko nije pokušao da mu naudi a da ga Allah nije spriječio i ponizio, i ne obrati Mu se dovom a da je ne usliša – to je onda najveći zulum, nepravda i besmislenost koja ne priliči razumnom čovjeku, a kamoli Gospodaru nebesa i Zemlje!
Kada je to čuo jevrej, rekao je:
– Uzvišen je Allah i daleko od takvog postupanja sa lažljivcem i potvornikom! Ne, Muhammed je istinski vjerovjesnik, i ko ga bude slijedio, bit će spašen i sretan.
Tada sam ga upitao:
– Pa zašto ti ne prihvatiš njegovu vjeru?
– On je poslan narodu kojem nije ranije data Knjiga, a mi imamo svoju Knjigu koju slijedimo.
Rekao sam:
– Poražen si i pobijeđen, svima je poznato da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da je poslan svim ljudima i ko ga ne bude slijedio, nevjernik je i stanovnik Džehennema. Vodio je rat protiv jevreja i kršćana, a njima je ranije data Knjiga. Ako je njegova poslanica istinita, obavezno je vjerovati u istinitost svega o čemu obavijesti!
Na to je jevrej ušutio i nije imao odgovor.”
(Skraćeno preneseno iz: Putokaz izgubljenima u odgovoru jevrejima i kršćanima, Ibnul-Kajjim, str. 87, izdanje: Islamski univerzitet –Medina)

Priredio: Mr. Hakija Kanurić

Preuzeto: minber.ba