Pitanje: Je li zabranjeno stupiti u brak sa ženom od koje se muž tri puta rastavio, da bi se od nje razveo te ona bila dozvoljena prvom mužu ?
Odgovor: Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo čovjeka koji se oženi ženom što je tri puta puštena kako bi ona, nakon unaprijed isplanirane rastave braka s njime, bila dozvoljena prvom mužu; prokleo je u tom slučaju i njenog prvog muža. 9 Ukba b. Amir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao svoje drugove: “Hoćete li da vam kažem ko je poput unajmljenog jarca?” “Hoćemo, Allahov Poslaniče”, odgovorili su. ‘To je čovjek koji se oženi ženom što je tri puta puštena kako bi ona, nakon unaprijed isplanirane rastave braka s njime, bila dozvoljena prvom muž
– Allah je prokleo i njega i njenog prvog muža”, rekao im Je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. 1o
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je da se čovjek, bez stvarne želje za brakom, oženi ženom što je tri puta puštena kako bi ona, unaprijed se dogovorivši s njime da je pusti, bila dozvoljena prvom mužu. To je veliki grijeh jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onog ko sudjeluje u tome. Et-Tirmizi tvrdi: “Ovo je bio stav učenjaka iz generacije ashaba, među kojima su Omer b. el-Hattab, Osman b. Affan, Abdullah b. Omer i neki drugi. To je, također, stav pravnika tabiina te Sufjana es-Sevrija, Ibn el-Mubareka, Šafija, Ahmeda i Ishaka.”
Drugo, žena koja je puštena tri puta ne može se udati za prvog muža sve dok se iz želje za brakom ne uda za nekog drugog čovjeka i dok s njim ne bude imala spolni odnos i ako je on pusti, njen se prvi muž tada može njome ponovo oženiti. Međutim, ukoliko je drugi muž ne želi pustiti, bivši muž to nema pravo tražiti od njega.
Treće, proklet je čovjek koji se, samo zato da bi bila ponovo dozvoljena prvom mužu, oženi ženom što je tri puta puštena. Neki je čovjek došao kod Ibn Omera, radijallahu anhu, i upitao ga u vezi s čovjekom koji je tri puta pustio svoju ženu, a koja se zatim udala za njegovog brata samo zato da bi je razveo i omogućio svome bratu, njenom prvom mužu, da opet stupi s njom u brak. Upitao je: “Da li je ona sada dozvoljena svome prvom mužu?”, na šta mu je Ibn Omer odgovorio: “Nije mu dozvoljena! Da se za njega, drugog muža, udala iz ljubavi pa se on od nje razveo, bila bi dozvoljena onom prvom. Mi smo to u vrijeme Resulullaha, sallallahu alcjhi ve sellem, smatrali protivzakonitim.”ll Kada je Ibn Omer, radijallahu anhu, upitan o sklapanju braka s takvom namjerom, odgovorio je: ”To je protivzakonito! Da Omer čuje šta pričate, primjereno bi vas kaznio!”12
Hanefijski učenjaci imaju potpuno oprečan stav. Tvrde da je to dobročinstvo prema bratu muslimanu, želja da mu se popravi stanje i objedini porodica, te nema razloga da se prigovara onima koji čine dobra djela, a kamoli da se tvrdi da će ih stići prokletstvo. Et-Tirmizi navodi da neki učenjaci smatraju da ovaj stav hanefijskih učenjaka treba u potpunosti odbaciti. Eš-Ševkani u djelu Nejlul-evtar, 6/277, kaže: “Jasno je da je ovo mišljenje daleko od istine i sasvim je beskorisno o njemu i raspravljati. Ovaj stav hanefijskih učenjaka odbacit će svako razuman.”
Četvrto, neki učenjaci drže čovjek koji se oženio ženom samo zato da je pusti i učini dozvoljenom njenom prvom mužu, nije dozvoljeno da je zadrži za ženu ako mu se svidi, tj. da mora sklopiti novi bračni ugovor s njom. Smatram da to njihovo mišljenje nije ispravno, te da nije obavezan sklopiti novi bračni ugovor s njom, na osnovu predanja u kojem se navodi da se neka žena udala samo zato da bi se razvela i postala dozvoljena svom prethodnom mužu, pa je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, naredio njenom drugom mužu da ostane s njom u braku i zaprijetio mu da će ga kazniti ako je pusti. Dakle, taj je njihov brak bio ispravan i Omer nije tražio da obnove bračni ugovor.13
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
