Pitanje: Predvodnici licemjera nisu prestali da se pojavljuju s vremena na vrijeme, svaki put kada im se ukaže prilika da udare na nešto od stubova ovog ummeta, ili da bi unijeli sumnju u nešto od opšte poznatih stvari u vjeri, te da bi iskorijenili islamski duh iz društva, pa koja je naša obaveza naspram takvih i kako da zaštitimo Ummet od njihova zla?

Odgovor: Zahvala pripada Allahu,
Nema sumnje da je to iskušenje s kojim je suočen Ummet u svakom vremenu i periodu, a posebno onda kada bude stavljen na ispit ili ga zadesi neka nedaća. Tada se ovi licemjeri osjete bezbjedno od kazne koja bi slijedila ako bi udarili na osnove ove vjere i to biva pogodno da otkriju srž njihovih smutnji.
Nema sumnje da je njihova šteta i opasnost veća od štete samih nevjernika koji objelodanjuju svoje nevjerstvo, kao što je to rekao Uzvišeni Allah opisujući njima slične: Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj!
Zbog toga je u šerijatu propisano da se protiv njih vodi borba, te s njima postupa nemilosrdno.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, govoreći o nusajrijama1 među kojima je bilo onih koji su jasno ispoljavali svoje nevjerstvo i bezboštvo i onih koji su iz licemjerja ispoljavali ljubav prema Ehlu Bejtu2, rekao je: „Nema sumnje da je borba protiv ovakvih i izvršavanje šerijatski propisani kazni nad njima od najvećih pokornosti Allahu i najprečih obaveza. To je vrijednije od borbe protiv onih mušrika3 i sljedbenika Knjige4 koji ne neprijateljuju protiv muslimana; jer borba protiv ovakvih spada u kategoriju borbe protiv otpadnika, a Ebu Bekr es-Siddiq i ostali ashabi5 su otpočeli džihad protiv otpadnika prije nego džihad protiv nevjernika od sljedbenika Knjige. Borba protiv ovakvih se smatra zaštitom oslobođenih muslimanskih zemalja, te da bi ostao u okvirima islamska države onaj koji se nastoji otcijepiti od nje, dok borba protiv mušrika i sljedbenika Knjige koji se ne bore protiv nas predstavlja dodatak na uzdizanje vjere; a čuvanje glavnice imetka je preče od profita.
Također, šteta koja dolazi od licemjera je veća od štete drugih (poput mušrika i sljedbenika Knjige), i ona spada u istu vrstu kao šteta mušrika i sljedbenika Knjige koji se vode rat protiv muslimana. Uz to, šteta licemjera po vjeru mnogih ljudi je čak i veća od štete mušrika i sljedbenika Knjige koji ratuju protiv muslimana.
Obaveza svakog muslimana je da prema njima postupa onako kako mu je naređeno6, tako da nikome nije dozvoljeno da prikrije nešto od informacija koje zna o njima, već će ih objelodaniti među muslimanima da bi ukazao na njihovo stvarno stanje, kao što nije dozvoljeno nikome da ih potpomogne da ostanu u redovima muslimanske vojske i službenika, niti je dozvoljeno ikome da prešuti nešto kako se nad njima ne bi izvršila neka od Allahovih naredbi i naredbi Njegova Poslanika, niti je ikome dozvoljeno da zabranjuje7 izvršavanje onoga što su Allah i Njegov Poslanik naredili u pogledu njih, jer zaista ovo predstavlja najbolji način naređivanja dobra i zabranjivanja zla, kao i borbu na Allahovu putu, a Uzvišeni Allah je rekao Svome vjerovjesniku: O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog!8
Ovakvi ne izlaze iz okvira da budu ili nevjernici ili licemjeri. Potpomaganje u sprečavanju njihova zla, te u njihovom upućivanju na pravi put biva shodno mogućnostima. Za takvo djelo pripada nagrada i dobro koje ne poznaje niko sem Uzvišenog Allaha, a na prvom mjestu kao cilj treba biti njihova uputa, kao što kaže Uzvišeni Allah: Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio među ljudima.9
Ebu Hurejre je rekao: „Vi ste najbolji narod, jer ljude dovodite u okovima i lancima dok ih ne uvedete u Džennet.“10
Cilj džihada, te naređivanja dobra i zabranjivanja zla jeste uputa ljudi ka onome što je dobro za njih i na dunjaluku i na Ahiretu, a sve shodno mogućnostima, pa koga Allah uputi sretan je i na ovom i na budućem svijetu, a koga ne uputi, Allah će njegovu štetu otkloniti od drugih.“11
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Uzvišeni Allah mu se smilovao, je rekao: „Obaveza na islamskom ummetu je da na svako oružje koje je upereno prema islamu odgovori onako kako mu priliči. Tako onome koji se bori protiv islama verbalno i ideološki obaveza je uzvratiti tako što će se objelodaniti neispravnost onoga na čemu je ta osoba, shodno razumskim činjenicama koje će se dodati uz šerijatske dokaze kako bi se ukazalo na neispravnost njegovih stavova i onoga što zastupa.
Onoga ko se ekonomski bori protiv islama obaveza je treba ih napasti na tom polju, ako to mogućnosti dozvoljavaju, baš onako kako i oni vode rat protiv islama, uz objašnjenje da je najbolji i najpravedniji način vođenja ekonomije onaj koji se pridržava normi islama.
Onome ko oružano ratuje protiv islama treba se oduprijeti shodno tom oružju, jer je Uzvišeni Allah rekao: O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! Prebivalište njihovo biće džehennem, a grozno je on boravište.12
Poznata je činjenica da borba protiv licemjera nije isto što i borba protiv nevjernika, jer borba protiv licemjera biva znanjem i pojašnjenjem, dok borba protiv nevjernika biva strijelama i sabljom.“13

Islam: Pitanje i odgovor.

fusnote:
1 Tj. narod, a koristi se takođe za sljedbenike Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
2 Nusajrije su jedna od najgorih zabludjelih šiitskih sekti koja se pripisuje islamu, i čije je vjerovanje suprotno učenju izvornog islama.
3 Ehlu Bejt je porodica Allahovog Poslanika, alejhi-s-selam.
4 Tj. mnogobožaca.
5 Sljedbenici Knjige su svi oni narodi kojima je Allah poslao knjigu kao uputu po Svojim poslanicima, a pretežno se koristi za jevreje i kršćane kojima su objavljene knjige prije Kurʹana, tj. Tevrãt i Indžȋl.
6 Ashabi su drugovi Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, oni koji su ga sreli za njegova zivota, povjerovali u njegovo poslanstvo i umrli na tome.
7 Tj. shodno kurʹanskim tekstovima i praksi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
8 Tj. da sprečava ili onemogućava.
9 Sura et-Tevbe, 73.
10 Sura Alu ʹImran, 110.
11 Bilježi el-Buhari u sličnoj formi, br. 4557.
12 Iz djela Medžmua el-Fetava, 35/159-160.
13 Sura et-Tevbe, 73.
14 Iz djela Fetve učenjaka zemlje dvaju harema, str.1733.

Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info

Prijevod:
Mirza Musić

Revizija:
Ersan Grahovac