Islam nas uči da se dijete odgaja čak prije njegova rođenja tako što se, u prvom redu, prioritetno ženi ona djevojka koja je među najbogobojaznijima, ili udaje za onoga muškarca koji je među najbogobojaznijima. O tome smo već ranije govorili. Bogobojazni roditelji, posebno majka, su najbolja referenca zdravih potomaka, od kojih će roditelji i ummet imati najviše koristi. Jako je bitno da se djeca rađaju iz ljubavi i ibadeta, iz pokornosti svome Gospodaru, da se produži ljudska vrsta i uveća zajednica muslimana, a ne iz zinaluka i vanbračnih veza, da budući roditelji u momentima initime nisu u alkoholoiziranom ili u drogiranom stanju, da djeca ne “nastaju” u toaletu ili u kupatilu, na zadnjem sjedištu u autu, na parkiralištu, tokom mjesečnice kod žene, u diskotekama i na koncertima isl. Čini mi se da je nenadoknadivo pogubno za dijete u stomaku da buduća majka tokom cijele trudnoće nikad ne padne na sedždu svome Gospodaru, da osjećanja i frekvencije tijela, srca i duše na namazu i na sedždi ne prenese na svoj plod, učeći najljepše dove svome djetetu dok je još u stomaku. Isto tako je pogubno da roditelji konzumiraju cigarete, posebno da buduća majka puši pa preko cigareta, čineći grijeh, krči put džinima u svoje tijelo. Oni koji puše otvaraju u svome stomaku lager “građevinskog materijala” u kojemu džini mogu naći sve što im je potrebno da izazovu bilo koju bolest u tijelu majke ili djeteta, jer samo jedna cigareta, kako smo spominjali, dokazano sadrži skoro četiri hiljade različitih hemijskih supstancija i otrova. Lijepo je da roditelji, posebno majka tokom trudnoće, uče naglas Kur’an, ezan i salavate na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi to zauvijek utisnulo najljepši pečat na život djeteta, da mu zikr bude nešto blisko i toplo, a nikako nešto što je strano i tuđe. Pored preporučenih oblika ponašanja i ulaska u život sa akikom za novorođenče, te tokom sunećenja muške djece, lijepo je učiti dove, da im Allah dadne iman i bereket, zdrav porod i sačuva ih od zinaluka i ostalih grijeha.
Djecu treba na vrijeme navikavati na ibadet, posebno na namaz i na Kur’an, a ako sami ne znaju učiti, onda da im roditelji prouče nešto od kraćih sura, kako bi djeca stekla naviku i razumjela važnost učenja.
U današnje vrijeme je veoma bitno razgovarati s djecom i posvećivati im puno pažnje, uvažavati njihove stavove i saslušati šta nam govore, o čemu nas žele obavijestiti, bez obzira bilo to važno ili ne, logično ili apsurdno. Ovakva pažnja roditelja stvara kod djece osjećaj sigurnosti, uvažavanja i samopouzdanja, kako bi bili primjereno socijalno aktivni a ne uplašeni i nesigurni.
Mnogi roditelji pogrešno razumiju prioritete, zanemaruju djecu i puste da ih odgajaju televizijske emisije i da im junaci iz animiziranih serijala postanu uzor i učitelj, a ne roditelji ili, u sretnijem slučaju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savremenici Božijega poslanika, ashabi, r. a., ili neki poznati muslimanski likovi iz sredine u kojoj žive.
Ovdje treba izdvojiti pogubnost video-igrica koja djecu, često, čine bolesnom, agresivnom i vječito nezadovoljnom. Ovakva djeca su sigurna meta džinima, a nisu rijetki ni dugoročni psihološki poremećaji izazvani ne samo džinskim napadima, već samom strukturom i načinom djelovanja raznih video-igrica.
Navest ćemo slučaj jednog momka na rukji koji je toliko igrao igrice još od djetinjstva da bi se bukvalno kočio svaki put kad bi izgubio. Ovo su prouzrokovali džini koji koriste ekstremna stanja da uđu u tijelo. Vremenom je mladićevo kočenje zahvatalo motoriku tijela i bez igrica, kočio bi se i u časima obične ljutnje na nešto u nekoga. Za posljedicu je to imalo izbjegavanje svake vrste ibadeta i dovelo do opsjednutosti i osamljivanja, nervoza, izliva bijesa, gubljenja komunikacije sa svojim najbližima i sa društvenim kontekstom; živio je više u virtualnome a jedva ikoliko u stvarnome svijetu.
Jednom su doveli neku djevojčicu na rukju, koja je zbog psihoze bila završila u bolnici. Usplahireni roditelji, upitaše usputno, prije polaska, mogu li povesti i dvanaestogodišnjeg sina, pa sam im potvrdno odgovorio. Na rukji, nakon abdesta i upoznavanja sa svrhom rukje, počeh svima njima učiti blagim mekamom.
Već nakon minutu-dvije, dječak se uvijao poput kakve opruge, dok se na kraju nije strmoglavio od neke svoje unutarnje reakcije. Niko, osim njega, nije pokazivao djelovanje džina, čak ni starija sestra, koja je bila završila u bolnici.
Iza rukje, po običaju, uputih se u polusatno vjersko savjetovanje (da’va) i u razgovor s njima – interesirao sam se šta se to i zašto desilo dječaku, pa da na taj način pokazuje djelovanje džina, koji iz njega očito napadaju i njegovu sestru, a i roditelje. Rekli su mi da im sin puno vremena provodi igrajući igrice na internetu ili uz TV, pa ga to čini veoma agresivnim, lijenim i neposlušnim.
Jedna od njegovih reakcije bilo je mrštenje čela na ajete o dangubljenju i zavođenju od strane džina.
Zamolio sam roditelje da mu to zabrane jer ga džini napadaju, dok se ljuti i mršti kad gubi, sekira se (džinima su ove okolnosti idealne), jer bi ga to moglo dovesti do sloma živaca. Savjetovao sam im da mu, umjesto interneta i TV-a, posvete više pažnje, da mu dadnu ilmihal u ruke, kako bi se naučio namazu i usmjerio putem islama, a ne da upadne u zamku bezbožnih inžinjera i programera, koji za bjelosvjetske koncerne, za silnu lovu, prave svjetove fantazija, gdje su različita čudovišta i figure “svemoguće” i više mogu, prema njihovom, negoli Dragi Bog – euzubillah!
Odgajajmo djecu u islamu, neka uče Kur’an ili makar kraće kur’anske sure, to ih smiruje, otklanja agresivnost i depresije a ne u fantazijama video i internet igrica!
Kad su u pitanju mala djeca, čak do deset-dvanaest godina, uči se rukja roditeljima, ali u svakom slučaju majci djeteta, jer džini sa majke napadaju dijete, kako bi se osvetili ili kaznili majku. Uglavnom to rade kako bi zametnuli trag, da se misli da s djetetom nešto nije u redu, a ustvari je mati pod utjecajem džina ili sihra. U pravilu, kad majci djeteta bude bolje, i dijete bude zdravije i rahatnije.
Kad smo govorili o zaštitnom zikru, spomenuto je da se i djeci uči takav zikr i da to najbolje radi majka, to je vid rukje koju može nesmetano učiti svaka žena – kratke sure i dove svojoj djeci. Današnja tehnička pomagala mogu biti iskorištena da u sobi, gdje djeca spavaju, tiho uči Kur’an preko CD, ili na drugi način, jer to daje smirenost srcima djece i pruža spokojan san.
Priredio: hfz. Fuad Seferagić
