Pohvalne vrline

Ebu Kerima Mikdad b. Ma'di Jekrib, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas zavoli svoga brata, neka mu to kaže.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Mnogobrojni su hadisi koji pozivaju međusobnoj ljubavi u ime Allaha i ukazuju na nagradu u sevap za to djelo. Ovaj hadis sadrži jedno veoma važno značenje koje za posljedicu ima jedan veliki plod u međuvjerničkim odnosima i širenje ljubavi. To značenje ukazuje da jedan drugog trebamo obavijestiti o osjećaju ljubavi, što za posljedicu ima očuvanje društva od raspada i propadanja, imajući u vidu da se na taj način širi ljubav među članovima islamskog društva i jača islamsko bratstvo. Sve ovo se ostvaruje putem uzroka ljubavi, a jedan od njih je i da kažemo svome bratu da ga volimo.

Od Džabira, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah se smilovao čovjeku koji je velikodušan kada kupuje, kada prodaje i kada svoj dug traži.” (Buhari)
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Značenje hadisa: “Allah se smilovao čovjeku…”, dova svakom čovjeku koji se okiti jednostavnošću i velikodušnošću kada prodaje, kupuje i kada dug potražuje, bez obzira radilo se o muškarcu ili ženi, a muškarac je spomenut iz razloga što se ovim poslovima većinom bave muškarci. “koji je velikodušan kada prodaje”, ne otežava kupcu u cijeni, nego je spušta. U jednoj predaji kod Ahmeda i Nesaije, od Osmana b. Affana stoji: “Allah uveo u Džennet čovjeka koji je jednostavan kada prodaje i kada kupuje.” “kada kupuje”, tj. jednostavan kada kupuje, ne prepire se, pretjerano ne cjenka, nego je tolerantan i velikodušan. “i kada svoj dug traži”, tj. velikodušan je kada potražuje dug i blag je, a nije oštar. U predaji kod Ibn Hibbana od Džabira, stoji: “velikodušan i jednostavan kada vraća dug”, tj. ne odugovlači, ne bježi da ispuni svoje pravo, nego ga vraća dragog srca. Ovo su četiri kategorije kojima je Poslanik učio dovu da im se Allah smiluje, ukoliko budu jednostavni i blagi u kupoprodaji i vraćanju duga, te potraživanju istog. (Buhari)

Od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki čovjek je pozajmljivao ljudima, a svome je slugi govorio: ‘Kada dođeš siromahu, ne traži od njega (oprosti mu), ne bi li i nama Allah oprostio.’, pa je došao Allahu i On mu je oprostio.” (Muttefekun alejhi)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Neki čovjek je pozajmljivao ljudima: poslovao je s ljudima na način da im je pozajmljivao ili prodavao na odgodu. Svome je slugi koji je naplaćivao dug govorio bi: “Kada dođeš kod nekoga ko nema onda ne traži od njega (oprosti mu)…”, tj. nemoj insistirati da vrati dug, ili prihvati ono što ima, pa makar ne bilo potpuno. “ne bi li i nama Allah oprostio…”, jer i mi praštamo i olakšavamo drugima. On je, dakle, znao da će Allah nagraditi čovjeka koji drugima čini dobro i da nagrada za dobro djelo neće propasti. “pa je došao Allahu i On mu je oprostio…”, jer je on bio samilostan prema ljudima i olakšavao iako nije uradio nikakvo dobro, kao što je došlo u predaji Nesaije i Ibn Hibbana: “Bio je čovjek koji nije uradio nikakvo dobro osim što bi ljudima kojima je pozajmljivao praštao, i govorio svome izaslaniku: ‘Uzmi ono što može dati a ostavi ono što ne može i oprosti, da i nama Allah oprosti.’” Imao je lijepo mišljenje o Allahu i činio je dobro ljudima, pa je Allah oprostio njegove grijehe jer je nagrada shodno djelima.

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i rekao: “Posavjetuj me!” On reče: “Ne srdi se!” Čovjek nekoliko puta ponovi isto pitanje, i svaki put mu je odgovorio: “Ne srdi se!”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Neki ashab je tražio od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da mu naredi nešto što će mu koristiti na ovom i onom svijetu i on mu naredio da se ne srdi. U toj oporuci: “Ne srdi se!” je odbrana od većine ljudskih zala.

“Zaista su pravedni kod Allaha na minberima od svjetlosti; oni koji čine pravdu u svojim presudama, (koji su pravedni) prema svojim obiteljma i onome što im je dato u namjesništvo (na upravu).”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Hadis donosi radosnu vijest onima koji sude pravedno među ljudima koji su pod njihovom upravom. Takvi će biti na minberima od stvarnog svjetla, kao vid počasti njima na Sudnjem danu.

Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemoj potcjenjivati nijedno dobro djelo, pa makar da vedrog lica sretneš svoga brata.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Pohvalno je biti vedrog i nasmijanog lica prilikom susreta, što će obradovati druge ljude. To je dobro djelo koje musliman treba činiti. Musliman ni ovo dobro djelo ne smije potcijeniti.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije snažan onaj ko se dobro hrve, već je snažan onaj ko srdžbu savlađuje.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Istinska snaga nije snaga mišića i tijela, i nije jak i snažan onaj ko stalno savladava jake i snažne ljude, nego istinsku snagu ima onaj ko se bori sam sa sobom i savlađuje svoj gnjev kada se naljuti. Eto to upućuje na njegovu snagu da se kontrolira i da pobijedi šejtana.

Prenosi se od Ebu Mesuda el-Bedrija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko poziva da se čini dobro imat će nagradu sličnu onoj koju će imati onaj ko radi isto to dobro.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Ovo je veličanstven hadis. On nam govori da će onaj ko uputi drugog na činjenje dobrog djela imati nagradu kao i onaj ko učini isto to djelo. Ovo obuhvata upućivanje na dobro jezikom i djelima.

Ebu-Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka poštuje svoga komšiju. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovijesnika, sallallahu alejhi ve sellem, hadis o općim društvenim osnovama i vrijednostima. “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro, ili neka šuti” – ovo je način kojim se želi podstaći na lijep govor ili šutanje, i kao da kaže: “Ako zaista vjeruješ u Allaha i Sudnji dan, onda govori samo ono što je dobro ili šuti.” Već smo prethodno objasnili šta znači vjerovanje u Allaha i Sudnji dan. “Neka govori ono što je dobro”, kao da u sebi kaže govor koji nije dobar, međutim, ne izgovori ga naglas kako ne bi rastužio svoga sagovornika. I ovo je zaista bolje zbog toga što je u tome lijepo ophođenje, uklanja se netrpeljivost i stiče se naklonost sagovornika. “Ili neka šuti”, odnosno neka ništa ne govori. Dalje Poslanik kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka poštuje svoga komšiju”, odnosno komšiju u susjedstvu. Vanjsko značenje hadisa obuhvaća sve vrste komšija, kao, naprimjer, komšiju u trgovini ako je njegov dućan pored tvog i slično tome. Međutim, najpreče je da se odnosi na komšiju u susjedstvu. I što je komšija bliži, njegovo pravo je veće. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu je spomenuo poštovanje i doborčinstvo prema komšiji u općem smislu, bez navođenja konkretnih primjera, kao da kaže neka mu da sadaku u novcu ili odjeći. A sve čemu šerijatom nije određena mjera vraća na običajno pravno. Eto, tako dobročinstvo i poštovanje komšije nije striktno određeno, već se vraća na ono što ljudi u određenom mjestu smatraju dobročinstovm i poštovanjem, čak se razlikuje i od komšije do komšije. Tako, naprimjer, dobročinstvo prema siromašnom komšiji može se ogeldati u davanju kore kruha, dok ovo nije dovoljno da bi se smatralo dobročinstvom prema bogatom komšiji; komšiji nevoljniku je možda potrebno manje, dok je za dobročinstvo prema komšiji dobročinitelju potrebno više od toga. A da li se komšijom smatra susjed na pijaci ili onaj prekoputa? Odgovor na ovo pitanje također se vraća na običajno pravo. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti svoga gosta.” Gost je osoba koja se smjesti kod tebe, kao čovjek koji putuje pa dođe da prenoći ili odmori u tvojoj kući, i ovakvog gosta je obavezno ugostiti onim što se smatra ugošćavanjem. Neki učenjaci, neka je Allahova milost na njih, stava su da je ugostiti gosta obavezno samo u selima i manjim gradovima, dok u velikim mjestima i gradovima to nije obavezno jer u njema većinom postoje mnogobrojni restorani i hoteli koje može posjetiti i u njima boraviti, dok je čovjeku u manjim selima i gradovima potrebno prenoćište. Međutim, vanjsko značenje hadis je općenito – “neka ugosti svog gosta.” “Komentar 40 Nevevijevih hadisa”, str. 176-178, Muhammed b. Salih b. Muhammed el-Usjemin.

Objašnjenje

Od Džerira b. Abdullaha prenosi se predaja koju vezuje za Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Onaj ko nije milostiv prema ljudima, neće ni Allah biti milostiv prema njemu.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Onaj ko nije milostiv prema ljudima, neće ni Allah biti milostiv prema njemu. Izraz “ljudi” odnosi se na one koji zaslužuju milost kao što su vjernici, štićenici (zimmije) i slični njima. Što se tiče nevjernika koji su u ratu s muslimanima, oni ne zaslužuju tu milost i mogu se ubiti jer je Uzvišeni Allah rekao opisujući Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegove ashabe: “da su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.” (El-Feth, 29.)

“Najviše što će ljude uvoditi u Džennet je bogobojaznost i lijepo ponašanje.”
Hadis je hasen sahih. – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Hadis ukazuje na vrijednost bogobojaznosti i da je ona uzrok ulaska u Džennet. Također, ukazuje i na vrijednost lijepog ponašanja. Ove dvije osobine su neki od najvećih uzroka ulaska u Džennet.

“Stid je dio vjerovanja.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Stid je dio vjerovanja jer odvraća čovjeka od grijeha, a podstiče ga na izvršavanje obaveza. To je posljedica imana koji ispuni srce i koji, kao takav, sprečava čovjeka od grijeha i podstiče na dobro. Tako je stid na stepenu vjerovanja jer rob ima korist od njega.

“Ko zaštiti čast svog brata muslimana kad on nije prisutan, Allah će mu na Sudnjem danu zaštititi lice od Vatre.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Hadis ukazuje na vrijednost onoga ko brani čast svoga brata muslimana. Kada neko ogovori muslimana, obaveza je da se stane u njegovu odbranu i da se upozori na to zlo. Ukoliko ne stane u zaštitu, onda je čovjek izdao svoga brata.

Sa’d b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Allah doista voli (Svoga) roba koji je bogobojazan, neovisan i povučen (od svijeta).”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojasnio je osobinu čovjeka kojeg Allah voli: “Zaista Allah voli roba bogobojaznog”: onoga ko se boji Allaha, čini ono što mu je naređeno i kloni se zabrana, obavlja farzove i ostavlja harame. I pored toga opisuje ga kao neovisnog, ovisnog samo o Allahu, koji od ljudi ne traži ništa niti se pred njima ponižava. On je i povučen (osamljen), ne trudi se da bude prepoznatljiv među ljudima, nego dostojanstveno hodi iz kuće ka džamiji, posjećuje svoju rodbinu i sl.

Ebu Hurejra prenosi da je Allahov Poslanik rekao: “Najpotpunijeg imana su oni vjernici koji su najljepšeg ponašanja, a najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Na najvećem stepenu vjerovanja jest onaj vjernik koji ima najljepše ponašanje. Najpreča osoba prema kojoj se treba lijepo odnositi jest supruga, a najboljeg ponašanja jest onaj ko se najljepše ophodi prema supruzi.

Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “U čemu god se nađe blagost (ljubaznost), ona to ukrasi, a gdje god ne bude blagosti, to bude unakaženo (manjkavo).”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Blag čovjek će ostvariti svoju potrebu ili dio nje, dok onaj ko je grub neće je ostvariti ili će, ako je i ostvari, to biti s poteškoćom.

Aiša veli da je Poslanik rekao: “Zaista, vjernik ljepotom svoga ponašanja dostiže stepen postača i klanjača.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Vrijednost lijepog ponašanja ogleda se i u tome da čovjek pomoću njega dostiže najviše stepene. A lijepo ponašanje jest vedrina lica i otklanjanje neprijatnosti od ljudi.

Abdullah ibn ‘Amr ibn el-‘As, radijallahu ‘anhuma, kaže: “Allahov Poslanik nije bio nepristojan, besraman, niti je bio nemoralan, bestidan (u svome govoru i ponašanju), i govorio je: ‘Zaista su među vama najbolji oni koji su najljepšeg ponašanja.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije govorio ružne riječi, nije činio zlo i nije imao namjeru da ga čini. On je bio lijepog ponašanja, a najbolji vjernici su oni koji imaju lijepo ponašanje, jer ono čovjeka tjera da čini dobro i da se kloni zla.

Objašnjenje

“Olakšavajte, a ne otežavajte, i obradujte, a nemojte tjerati ljude.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je da olakšava ljudima. On nikada nije bio u prilici birati između dvije stvari, a da nije izabrao lakšu, ako nije bila zabranjena.

Abdullah b. Amr, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Onima koji su milostvi smilovat će se Milostivi. Smilujte se onima koji su na Zemlji, pomilovat će vas Onaj Koji je na nebu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

“Onima koji su milostivi”, to su oni koji se smiluju stvorenjima na Zemlji, ljudima i životinjama, pružajući im svoje dobročinstvo i naklonost. Riječi: “…smilovat će se Milostivi” znače da će im podariti dobro, jer naknada je u skladu sa djelom. Riječi: “Smilujte se onima koji su na Zemlji” dolaze u ovoj općenitoj formi da bi obuhvatile sve vidove stvorenja na Zemlji, tako da se milost pokaže i prema dobrom i prema lošem, prema divljim životinjama, pticama i sl. Riječi: “pomilovat će vas Onaj Koji je na nebu”, tj. pomilovat će vas Uzvišeni Allah, Koji je na nebesima. Nije dozvoljeno iskrivljivati značenje ovih riječi te kazati da one znače “Allahova vlast” i sl., jer je uzvišenost Gospodara nad stvorenjima potvrđena Kur'anom, sunnetom i konsezusom islamskog umeta. Pod riječima: “Allah je na nebesima” ne misli se da Ga nebesa okružuju i da je On unutar tih nebesa, uzvišen je On od takvog predstavljanja. On je iznad nebesa, uzvišen iznad svih stvorenja.

Ebu Hurejre, radijallau ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Čovjek (rob) neće sakriti mahane čovjeka na dunjaluku, a da neće njegove Allah sakriti na Kijametskom danu.” Muslim
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Kada musliman vidi određeni grijeh kod drugog muslimana, obaveza mu je da ga prekrije i da ga ne širi među ljudima, jer se to ubraja u širenje razvrata. Ko sakrije grijeh želeći Allahovo zadovoljstvo, Allah će ga nagraditi na Sudnjem danu tako što će sakriti njegove mahane i neće ga osramotiti pred drugim ljudima.

Od Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je milost podijelio na stotinu dijelova. Kod Sebe je zadržao devedeset devet, a samo jedan dio spustio je na Zemlju. Od tog dijela dolazi i međusobna samilost među stvorenjima, tako da i životinja pazi gdje će stati nogom, iz bojazni da ne zgazi svoje mladunče.” U drugoj predaji stoji: “Zaista Allah Uzvišeni ima stotinu milosti, jednu je spustio među džine, ljude, životinje i insekte, pa na temelju te milosti oni međusobno saosjećaju i milostivi su jedni prema drugima, tako da je, uslijed te milosti, i divlja životinja naklonjena prema svome mladunčetu. A ostalih devedest devet milosti Allah Uzvišeni ostavio je za Sudnji dan, kojima će se smilovati Svojim robovima.” A od Selmana el-Farisija prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista Allah Uzvišeni ima stotinu milosti, od jedne dolazi međusobna samilost među stvorenjima, a devedeset devet je ostavio za Sudnji dan.'” U jednoj predaji stoji i ovo: “Zaista je Uzvišeni Allah na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju stvorio stotinu milosti, svaka je milost veličine koliko je razdaljina između nebesa i Zemlje. Jednu je ostavio na Zemlji, pomoću koje je majka milostiva prema svome djetetu, te divlje životinje i ptice jedne prema drugima, a kada bude Sudnji dan, upotpunit će je sa ostalom milosti.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Allah Uzvišeni je podijelio milost na stotinu dijelova, pa je jedan dio spustio na Zemlju, a devedeset i devet dijelova ostavio je za Sudnji dan. Od ovog jednog dijela dolazi i međusobna samilost među svim stvorenjima, tako da i kobila, koja je poznata po okretljivosti i brzopletosti, pazi da ne našteti svome mladunčetu, pa gleda gdje će stati kopitom, iz bojazni da ne zgazi svoje mladunče. Iz te milosti je i divlja zvijer milostiva prema svome mladunčetu. A ostalih devedesetdevet milosti Allah Uzvišeni je ostavio da bi se njima smilovao Svojim robovima na Sudnjem danu. Drugi hadis znači ovo: Allah Uzvišeni je na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju stvorio i stotinu milosti, veličina svake milosti popunjava prostor između nebesa i Zemlje; jednu od tih milosti odredio je za dunjaluk, i pomoću nje je majka milostiva prema svome djetetu, i pomoću nje su životinje i ptice međusobno milostivi. Zatim će je Gospodar svjetova na Sudnjem danu upotpuniti sa ostalih devedeset i devet milosti. Ako je sve što je dato čovjeku na ovom svijetu proisteklo iz ove jedne milosti, kako će onda biti sa stotinu milosti na onom svijetu, mjestu trajnog boravka i nagrade!

Od Ebu Zerra i Muaza b. Džebela, radijallahu anhuma, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Boj se Allaha gdje god da si, i poslije svakog lošeg djela učini dobro djelo koje će obrisati loše, i prema ljudima se lijepo ophodi.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Boj se Allaha, subhanehu ve teala, čineći ono što je naredio i ostavljajući ono što je zabranio gdje god da se nalazio, i požuri sa činjenjem dobrog djela nakon učinjenog lošeg djela, jer će to dobro djelo ukloniti trag grijeha u tvom srcu i izbrisati ga iz tvoje knjige, i prema ljudima se ophodi onako kako voliš da se oni ophode prema tebi.

Nevas ibn Sem'an, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobročinstvo je ljepota naravi, a grijeh je ono što se koleba u tvojoj duši i ne želiš da za to saznaju ljudi.” Vabisa ibn Ma'bed, radijallahu ‘anhu, kaže: “Došao sam Allahovom Poslaniku i on mi reče: ‘Došao si da pitaš o dobročinstvu?’ Rekoh: ‘Da!’ Onda mi on reče: ‘Priupitaj svoje srce; dobročinstvo je ono što donosi duševni mir i smiraj u srcu, a grijeh je ono što se koleba u duši i kruži u grudima. (To ti je grijeh) pa makar ti to ljudi odobrili i dozvolili.'”
Lanac prenosilaca je slab. – Hadis bilježi imam Ahmed

Objašnjenje

Hadisom se dobročinstvo tumači kao lijep ahlak, što obuhvata sve što je opisano kao lijepa vrlina, bez obzira bilo u odnosima roba i Gospodara, roba i njegovog brata muslimana ili roba i drugih ljudi, muslimana i nevjernika. Ili to je ono što smiruje dušu, kao što se spominje u drugom hadisu. Dušu smiruje ono što je lijepo, bilo da se radi o djelima ili riječima, i bilo da je vezano za lijepo ponašanje ili nešto drugo. Grijeh je ono što se koleba u duši, i on je poput šubhe koja je sumnjiva, pa je bogobojaznost da se ona ostavi i udalji od nje, kako bi se duša sačuvala od harama. Bogobojaznost je da se sve to ostavi i da se osloni na ono što smiruje srce. Sve što tišti čovjekova prsa je grijeh, pa makar drugi govorili i da nije grijeh i ovdje se misli na čovjeka čija su prsa ispunjena vjerovanjem, a onaj ko daje odgovore to čini slijedeći svoje prohtjeve, bez oslanjanja na šerijatski dokaz. Ukoliko onaj ko daje odgovor ima šerijatski dokaz, onda je onome ko traži odgovor obaveza da to prihvati, pa makar mu prsa to ne prihvatala.

Od Ebu Mesuda el-Ensarija prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „U ono što je svijet od prijašnjih vjerovjesnika zapamtio spadaju i riječi: ‘Ako te nije stid, čini šta hoćeš.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Jedna od stvari koja se prenosi od vjerovjesnika jest da su oni oporučivali stid, jer to je osobina koja čovjeka podstiče da čini ono što je lijepo i da ostavi ono što je ružno. To je osobina vjernika, i ako čovjeka stid, koji je dio imana, ne odvrati od ružnih djela, šta će ga onda odvratiti!

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ne zavidite jedan drugom, ne podižite cijenu robe (ne želeći je kupiti) jedan drugom, ne mrzite se međusobno, ne okrećite jedan drugom leđa (ne svađajte se), ne namećite se u kupovini, nego, o Allahovi robovi, budite prava braća. Musliman je brat muslimanu: ne čini mu nepravdu, ne ostavlja ga na cjedilu, na potcjenjuje ga. Bogobojaznost je ovdje.”, pokazavši na prsa tri puta. “Dovoljno je čovjeku zla u tome da potcijeni svog brata muslimana. Musliman je cio haram drugom muslimanu: njegova krv mu je haram, njegov imetak i njegova čast.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje nas muslimane ka onome što nam je obaveza, a to je da se međusobno volimo, da surađujemo na najljepši način, i da se udaljimo od onoga što je loše i što bi naša srca ispunilo mržnjom, jer samo takav vid odnosa smatra se vrlinom i u takvom odnosu ne smije da bude zavisti, nepravde, varanja i drugih negativnih osobina koje proizvode štetu i razilaženje, a uznemiravanje i šteta prema muslimanu je haram, bilo da je vezana za imetak, ophođenje, i bilo da se radi o uznemiravanju rukama (fizičko uznemiravanje) ili riječima (uvredama). Život, imetak i čast drugog muslimana su sveti i ne smiju se ugrožavati, a ponos i slava postižu se bogobojaznošću.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu muslimanu ono što želi sebi.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Obaveza vjernika čiji je iman (vjerovanje) potpun jest da želi svome bratu muslimanu ono što želi sebi. Ova ljubav podrazumijeva da čovjek upućuje svog brata muslimana na dobro koje i sebi želi, bez obzira na to radilo se o svjetovnim ili vjerskim pitanjima, kao što su, naprimjer, savjetovanje, upućivanje na dobro i odvraćanje od zla. Ona podrazumijeva i to da od svog brata muslimana otkloni svaku manjkavost ili štetu koju od sebe otklanja.

“Ko bude uskraćen od blagosti (ljubaznosti), uskraćen je od svakog dobra.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Hadisom se podstiče na blagost u svim situacijama, a onaj ko biva žestok, uskraćeno mu je svako dobro.

Abdullah b. ‘Amr, radijallahu ‘anhu, kazuje: „Kada smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na jednom putovanju zaustavili smo se na jednom mjestu radi odmora. Neki od nas zabavili su se (tu) oko popravljanja šatora, neki su se nadmetali u gađanju strijelom, dok su se neki bavili svojim jahaćim životinjama. Zatim nas je telal Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pozvao da se okupimo oko Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji nam reče: ‘Svaki vjerovjesnik prije mene imao je zadatak da upućuje svoj narod na ono što je znao da je dobro za njih, i da ih upozorava na ono što je znao da je loše za njih. Ovaj vaš narod (Ummet) najzdraviji će biti u svome početku, dok će pri svome završetku biti pogođen smutnjom i raznim drugim nedaćama, od kojih će svaka naredna biti teža od one prethodne. Desiće se jedna nesreća pa će vjernik kazati: ‘Ovo će me uništiti!’ Međutim ta nesreća bit će otklonjena, ali će se desiti druga pa će kazati: ‘Ova je ta koja će me uništiti!’ Onaj od vas koji želi biti sačuvan od Vatre i uveden u Džennet neka smrt dočeka vjerujući u Allaha i Sudnji dan i neka drugim čini ono što želi da njemu drugi čine. Ko se opredijeli za nekog vođu (imama) i dadne mu prisjegu (na vjernost) neka mu, koliko može, bude pokoran, a ako se javi (u to vrijeme) neki drugi (imam) i počne se sporiti s njim (oko vlasti), udarite na (ubijte) onog drugog.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Hadis ukazuje da je daijama obaveza kao i vjerovjesnicima da pojasne šta je dobro i da ljude upućuju ka tome, te da pojasne šta je zlo i da ljude upozore na njegovu štetnost. U njemu se spominje da su prve generacije ovog ummeta postigle dobro koje im je proizašlo iz iskušenja, te da će posljednje generacije ovog ummeta zadesiti zlo, belaji i iskušenja koja će biti toliko velika, da će se ona prijašnja smatrati malim. Spas od tih iskušenja može se postići vjerovanjem u Allaha i slijeđenjem Sunneta, te lijepim odnosom prema ljudima i ispunjavanjem zavjeta datog vođi muslimana, kao i time da se ne bori protiv njega odnosno da se bori protiv onoga ko razbija džemat muslimana.

Prvi hadis: Ebu Derda’ i Ibn Mesud, radijallahu ‘anhuma, prenose da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Nijedna stvar neće biti teža na Sudnjem danu na mizanu vjernika od lijepe naravi. Zaista, Allah mrzi bezobrazne brbljivce (bestidne u govoru i ponašanju).” Drugi hadis: Prenosi Ebu Derda, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman.“
Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Prvi hadis govori o vrijednosti lijepog ponašanja, što podrazumijeva neuznemiravanje ljudi, darežljivost, vedrinu lica. Na Sudnjem danu prilikom vaganja djela ništa neće biti teže od ovih djela. Allah mrzi onoga ko ima ružno ponašanje, ko je bestidan i razvratan. Drugi hadis govori o tome da nije svojstvo potpunog vjernika da druge vrijeđa i traži im mahane, ni kada je u pitanju njihovo porijeklo i čast, a ni kada su u pitanju njihovi izgledi. Potpunost vjerovanja ogleda se u tome da čovjek ima lijepo ponašanje i da se udalji od onoga što je loše.

Od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Budite iskreni, zaista, iskrenost vodi ka dobročinstvu, i zaista, dobročinstvo vodi ka Džennetu. Čovjek će neprestano govoriti istinu i držati se iskrenosti sve dok ne bude upisan kod Allaha da je iskren. Čuvajte se laži, zaista, laž vodi u griješenje, i zaista, griješenje vodi u vatru. Čovjek će neprestano lagati i držati se laži sve dok ne bude upisan kod Allaha kao lažljivac.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podstiče nas da budemo iskreni, pojašnjavajući nam rezultate i plodove i na ovome i na onome svijetu, ukoliko tako budemo postupali. Iskrenost je temelj na kojem počiva dobročinstvo, a ono nas vodi do Dženneta. Kada čovjek bude iskren, biće upisan među iskrenima kod Allaha. Ovim se ukazuje na lijepu i sigurnu završnicu. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas upozorava na opasnost laganja i na loše posljedice koje iz toga proizilaze. Laž je temelj na kojem počiva griješenje koje vodi do Vatre.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek upitao: „Koji je čovjek najbolji, Allahov Poslaniče?” Allahov Poslanik reče: “Vjernik koji se bori svojim životom i imetkom na Allahovom putu.” Čovjek ponovo upita: “A ko nakon njega?” On reče: “Čovjek koji se osami i idzvoji da bi obožavao Gospodara.“ U drugoj verziji stoji: „Onaj ko se boji Allaha i ne uznemirava ljude.“
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Muslimova verzija.

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je o najboljem čovjeku, pa je kazao da je to onaj ko se bori na Allahovom putu imetkom i životom svojim. Nakon toga je opet upitan: “A ko poslije njega?” Rekao je: “Čovjek koji se osami i izdvoji da bi obožavao svoga Gospodara i koji ne uznemirava ljude”, tj. obožava Allaha, neovisan od ljudi, ne želi da ljudi od njega dožive zlo.

Ebu Umame El-Bahili, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja garantiram kuću u predgrađu Dženneta onome koji se kloni rasprave i ako je u pravu. Garantiram kuću u sredini Dženneta onome koji se kloni laži, makar i u šali, a garantiram kuću u najvišem dijelu Dženneta onome koji bude imao lijepe karakterne osobine.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, garantuje kuću u okolici Dženneta onome ko ostavi raspravu pa makar govorio istinu, jer takav gubi vrijeme i uzrokuje mržnju. Također, garantuje kuću u sredini Dženneta onome ko ne laže i ko govori suprotno istini, pa makar se šalio, i garantuje kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko uljepša svoje ponašanje, pa makar boreći se protiv svoje duše trenirajući je na to.

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, veli: “Allahov je Poslanik, upitan o onome šta najviše uvodi ljude u Džennet, pa odgovori: ‘Bogobojaznost i lijep moral (ponašanje).’ Potom je upitan što najviše uvodi ljude u Džehennem, pa je rekao: ‘Usta i spolni organ.'”
Lanac prenosilaca je dobar. – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Među razlozima zbog kojih će ljudi najviše ulaziti u Džennet jesu bogobojaznost i lijepo ponašanje. Bogobojaznost označava udaljavanje od svake vrste zabrane, dok lijepo ponašanje treba biti biti prema stvorenjima. Najmanji vid lijepog ponašanja jeste da se stvorenja ne uznemiravaju, a najveći vid je dobročinstvo prema onome ko nam je učinio loše. Među razlozima koji će ljude najviše uvoditi u Vatru su jezik i spolni organ, jer u većini slučajeva čovjek preko ovog dvoga čine loše prema Allahu i prema ljudima.

Abdullah ibn ‘Amr i Džabir b. Abdullah radijallahu ‘anhuma, prenose merfu predaju: “Musliman je onaj od čijih ruku i jezika su mirni drugi muslimani, a muhadžir je onaj koji napusti sve ono što je Allah zabranio.” Ebu Musa, radijallahu ‘anhu, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?” “Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni”, odgovorio je on.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Musliman je onaj od čijeg jezika su mirni drugi muslimani, on ih ne vrijeđa, ne proklinje, ne ogovara, niti sije nered među njima, i onaj od čijih su ruku sigurni, on ih ne napada, ne uzima im imetak na nedozvoljen način i sl. Muhadžir je onaj ko napusti ono što je Allah zabranio.

Ebu-Musa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu Alejhi ve sellem, rekao: “Zaista, u veličanje Allaha Uzvišenog spada i poštovanje muslimana sijedih vlasi, hafiza koji ne pretjeruje glede Kur'ana, a i ne zanemaruje ga, kao i poštovanje pravedna namjesnika.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Ovaj hadis dovoljan je kao pokazatelj da se u veličanje i slavljenje Allaha ubraja i uvažavanje osoba koje su ovdje spomenute. Naime, poštovanje muslimana sijedih vlasi, tj. uvažavanje starog čovjeka koji je u islamu, njegovo poštivanje na sijelima, blagost i samilost prema njemu i sl. Sve ovo vodi ka potpunosti veličanja Allaha iz razloga što je takva osoba uvažena kod Allaha. Druga osoba jest hafiz. On zaslužuje da bude poštovan. Ovdje se svakako ubraja i onaj ko se bavi čitanjem i tumačenjem Kur'ana. U hadisu se spominju dvije osobine hafiza koji zaslužuje da bude poštovan. To je onaj koji ne pretjeruje, ne prelazi granice kada je u pitanju rad prema njemu i slijeđenje skrivenih (nepoznatih) značenja, te ne prelazi granice u njegovom načinu učenja i izgovoru harfova. Postoji stav da se ovdje misli na pretjerivanje u tedžvidu ili brzo učenje koje sprečava razmišljanje o značenjima Kur'ana. Druga osobina jest da ga ne zanemaruje, ne čita ga i ne uči na pravilan način, ne razmišlja o značenjima i ne radi po njemu. Postoji i stav da se misli na zanemarivanje Kur'ana nakon što ga je naučio, posebno ako ga zaboravi uslijed nemarnog odnosa. Na kraju hadisa spominje se poštivanje pravednog namjesnika koji ima vlast i sudi pravedno. On se uvažava zbog opće koristi koju donoio i zbog toga što popravlja stanje društva.

Prenosi se od Ebu Šurejha Huvejlida b. Amra El-Huzaija, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svog gosta i neka mu da njegovu poputninu.” Upitali su: “Allahov Poslaniče, šta je to poputnina?”, a on je odgovorio: “Poputnina je da ga ugosti dan i noć, gostoprimstvo je tri dana, a sve preko toga je sadaka.” U drugoj predaji kaže se: “Nije dozvoljeno muslimanu da ostane kod svog brata toliko da ga odvede u grijeh.” Upitali su: “Allahov Poslaniče, kako će ga odvesti u grijeh?” Odgovorio je: “Da boravi kod njega, a on nema ništa čime bi ga ugostio.”
Vjerodostojan – Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca.

Objašnjenje

Hadis Ebu Šurejha el-Huzaija, radijallahu anhu, govori o gostoprimstvu. Prenesena nam je od njega predaja da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti svog gosta”, i ovo je poticanje na gostoprimstvo, jer hadis ukazuje na to da je gostoprimstvo jedan od znakova potpunog vjerovanja u Allaha i u Sudnji dan. U gostoprimstvo se ubrajaju vedro lice, lijep govor i hranjenje gosta tri dana; prvi dan da se potrudi da ga što ljepše ugosti, ostale dane onoliko koliko može, a da mu to ne pravi poteškoću, a nakon tri dana računa se kao sadaka, tj. ako hoće, može da ga ugosti, a ako neće, ne mora. “Neka da gostu njegovu poputninu dan i noć, a gostoprimstvo traje tri dana.” Učenjaci vele da poputnine znači vođenje brige o gostu jedan dan i noć, i to na najbolji način, čineći mu sve što može od dobročinstva, dok drugi i treći dan to čini onoliko koliko je u stanju, a da sebe ne opterećuje, odnosno da ne čini ništa što nije imao običaj činiti prije dolaska tog gosa. A nakon trećeg dana sve mu je to sadaka: ako hoće, može nastaviti sa ugošćavanjem gosta, a ako neće, ne mora. Muslim je zabilježio ovu verziju: “Nije mu dozvoljeno da ostaje kod njega toliko da ga odvede u grijeh”, tj. nije dozvoljeno gostu da ostaje nakon tri dana, tako da svog domaćina odvede u grijeh, jer će ga ovaj možda ogovarati zbog toga što je dugo ostao kod njega, ili će ga nečim uvrijediti, ili će pomisliti o njemu nešto ružno. Ovo se sve odnosi na ostanak gosta nakon tri dana bez poziva domaćina da ostane duže. Ovdje je važno kazati da se gostoprimstvo razlikuje shodno stanju gosta, pa se uglednik ugošćava na način kako mu dolikuje, onaj ko je iz srednjeg staleža ugošćava se onako kako mu dolikuje…

Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek je sa onim koga voli”. A u drugoj predaji se prenosi da je Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rečeno: “Čovjek voli određene ljude, ali im se ne može pridružiti?” Rekao je: “Čovjek je sa onim koga voli”. Abdullah b. Mes'ud, radijallahu ‘anhu, je rekao: “Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, šta kažeš o čovjeku koji voli određeni narod a ne može im se pridružiti?’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu odgovori: ‘Čovjek je sa onim koga voli.'”
Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca.

Objašnjenje

Čovjek će na Ahiretu biti sa onim koje je volio na dunjaluku. Hadis podstiče na ljubav prema Poslaniku, sallalahu ‘alejhi ve sellem, i dobrim ljudima, te njihovo slijeđenje shodno njihovom stepenu. Također, upozorava na ljubav prema onima koji im se suprostavljaju, jer je ljubav dokaz povezanosti onoga ko voli sa onim koga voli, i zbog nje nastoji da ga slijedi i oponaša u postupcima i bontonu. Tako je ljubav prema Allahu Uzvišenom nešto najvrednije što ga približava Allahu, a Allah Uzvišeni je Zahvalan i mnogostruko nagrađuje. Ako je čovjek sa onim koga voli, to ne znači da su oni isti po vrijednosti i stepenu, jer se to razlikuje u zavisnosti od dobrih i loših čovjekovih djela. Ovo zajedništvo biva zbog sagalsnosti u određenoj stvari, i nije neophodno da postoji saglasnost u svim stvarima. Ako se složimo da će svi ući u Džennet, to nikako ne znači da će svi imati iste stepene. Pa ko voli Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, ili nekoga od vjernika, zbog svog nijeta biti će sa njim u Džennetu, jer je to osnova. Ali to što će biti sa njima ne znači da će imati iste stepene i istu nagradu u svakom pogledu.

Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Blagajnik (rizničar) musliman i pouzdan, koji izvršava što mu se naredi i u punoj mjeri isplaćuje onome kome mu je naređeno, dragovoljno (bez srdžbe), i sam je jedan od dobrotvora (davalaca sadake).” U drugom rivajetu stoji: “Blagajnik, koji isplaćuje tačno onako kako mu se naredi…”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

El-Hazin (blagajnik) je ovdje subjekat, dok je ehadul-mutesaddikin (jedan od dobrotvora) predikat. Dakle, onaj blagajnik koji sakupi četiri osobine, a one su islam, pouzdanost, sprovođenje onoga što mu je naređeno da dadne i širokogrudnost i radost prilikom davanja – takav je musliman, čime se udaljava i isključuje nevjernik, jer ako je blagajnik nevjernik, pa čak i ako je pouzdan, i sprovodi ono što mu je naređeno, neće imati sevap, s obzirom da nevjernici nemaju sevapa za svoja dobra djela, jer Uzvišeni Allah kaže: “I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.” (El-Furkan, 23.) Također kaže: “A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela biće poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.” (El-Bekare, 217). Ukoliko nevjernik uradi dobro, a potom prihvati islam, biće za to dobro nagrađen. Drugi opis jeste da je pouzdan i izvršava ono što mu je povjereno, čuva imetak, ne uništava ga, niti je nemaran prema njemu i ne rasipa ga. Treći opis: Izvršava ono što mu se naredi, jer ima ljudi koji su pošteni i pouzdani, ali su lijeni. U ovom slučaju, onaj ko je pouzdan, izvršava naređeno, tako da posjeduje i snagu i poštenje. Četvrti opis: Blagodaran je i širokogrudan, kada izvršava ono što mu je naređeno da izvrši i kada dijeli, on to dijeli radosno i sretan je zbog toga, ne prigovara i ne smatra se boljim od onoga kome daje. Dakle, ovakav se smatra jednim od dobrotvora, i pored činjenice da iz svog ličnog imetka ne daje ništa. Primer tome: Osoba ima imetak, a data mu je funkcija povjerenika nad određenim fondom, musliman je i pouzdan, te izvršava ono što mu se naredi i to čini s radošću. Kada mu vlasnik tog fonda kaže: “Dadni tom i tom siromahu deset hiljada maraka.”, pa mu on dadne, a pri tome posjeduje svojstva koja su spomenuta u hadisu, on ima status kao i onaj ko udijeli deset hiljada, a da se od sevapa ne umanjuje ništa onome ko je to udijelio. To je dobrota od Allaha Uzvišenog i počast.

Od Muaza b. Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se suzdrži u ljutnji, a u mogućnosti je da je ispolji, Allah će ga pozvati pred svim stvorenjima na Sudnjem danu da izabere od džennetskih hurija koju želi.”
Hadis je hasen li gajrihi (dobar na temelju drugih predaja). – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Koga neko rasrdi, a on bude u stanju da mu se osveti (da ispolji svoju srdžbu na njemu), ali se suzdrži želeći time Allahovo zadovoljstvo i strpi se, taj će dobiti ovu veliku nagradu koja je spomenuta u hadisu.

Aiša, radijallahu ‘anha, pripovijeda: “Došla mi je jedna žena, koja prosi s dvoje ženske djece, a ja nisam imala ništa joj dati osim jedne hurme. Ja joj dadoh tu hurmu, a ona je uze, raspolovi i dade svojim kćerima, a ona nimalo ne uze. Zatim je ustala i otišla. Poslije toga nam je došao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i ja mu ispričah što se desilo, a on reče: ‘Ko bude iskušan ćerkama, pa bude dobar prema njima i lijepo ih odgoji, one će mu biti štit od vatre na Sudnjem danu.'”
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija.

Objašnjenje

Došla je kod Aiše, radijallahu ‘anha, jedna žena, koja prosi, s dvoje ženske djece, a bila je siromašna. Aiša veli: “Ja nisam imala ništa da joj dam osim jedne hurme. Dadoh joj tu hurmu, a ona je uze, raspolovi i dade svojim kćerima, a ona nimalo ne uze. Poslije toga je došao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i ona mu ispriča što se desilo, a on reče: ‘Ko bude iskušan ćerkama pa bude dobar prema njima i lijepo ih odgoji, one će mu biti štit od vatre na Sudnjem danu.'” Iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “ko bude iskušan”, ne misli se na kušnju zla, nego te riječi znače: “Kome bude određeno da ima kćeri”, kao što kaže Allah Uzvišeni: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 35). Znači: Onaj kome je određeno da ima dvije kćeri pa bude dobar prema njima, one će mu biti štit od Vatre na Sudnjem danu. Allah će ga sačuvati Vatre zbog dobra koje je prema njima činio, jer one su slabašna bića i ne mogu da same stiču nafaku i da rade. Muškarac je onaj ko radi, jer Uzvišeni kaže: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje.” (En-Nisa, 34.)

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi kao merfu’ predaju: “Doista će Allah Uzvišeni na Sudnjem danu kazati: ‘Gdje su oni koji su se voljeli u ime Mene i Moje Uzvišenosti? Danas ću ih staviti u Svoj hlad, kada drugog hlada osim Moga nema.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Na Sudnjem danu će Allah Uzvišeni pozvati i obratiti se onima koji stoje radi polaganja računa: “Gdje su oni koji su se voljeli u ime Mene i Moje veličine?” Uzvišeni Allah zna ko su oni i zna svačije stanje, ali će ih pozvati kako bi među svijetom iskazao njihovu vrijednost i Svoju Uzvišenost. Značenje je: “Gdje su oni koji su se voljeli radi Mene, a ne radi nekog dunjalučkog interesa i sl. Zatim će reći: “Danas ću ih staviti u Svoj hlad.” Ovdje je Allah hlad pripisao Sebi kako bi ukazao na vrijednost i njegovu počast, a misli se na hlad Arša (Allahovog Prijestolja). U drugim verzijama mimo Muslimove stoj: “u hlad Moga prijestolja.” “Na dan kada nema drugog hlada osim Moga”, tj. tog dana neće biti druge hladovine osim hladovine koju će praviti Prijestolje Milostivog.

Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, imao je običaj, kad mu dođe neko sa nekakvim zahtjevom (molbom), okrenuti se prisutnima i kazati: ‘Zauzimajte se za njega, jer ćete za to biti nagrađeni, a Allah će presuditi ono što On voli, jezikom Svoga Poslanika.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ovaj hadis sadrži jedan veliki princip i ogromnu korist, a ona se ogleda u tome da se rob treba truditi u činjenju dobra, bez obzira da li se rezultat tog dobra ili dio njega ostvario, ili se pak ne postigao željeni cilj i rezultat. U to se ubraja i zauzimanje za one koji imaju određenu potrebu kod vlasti ili uglednih ljudi i čije su potrebe vezane za njih. Veliki broj ljudi neće da se trudi po ovom pitanju, ukoliko ne zna da li će se njihovo zauzimanje ostvariti, pa ih tako prođe velika korist koju su mogli dobiti od Allaha i dobro kojeg su mogli učiniti prema svome bratu muslimanu. Upravo zbog toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je svojim ashabima (drugovima) da budu na pomoći potrebnima i da se kod njega zagovaraju za njih, kako bi stekli nagradu kod Allaha, jer u hadisu stoji: “Zauzimajte se, jer ćete za to biti nagrađeni.” Dozvoljeno i pohvalno zauzimanje drago je Allahu i On je njime zadovoljan. Uzvišeni veli: “Ko se bude za dobro zalagao, i on će imati udio u tome.” (En-Nisa, 85). A s druge strane, njime čovjek čini dobro prema svome bratu. Također, njegovo zauzimanje može biti uzrokom da dođe do ostvarenja cilja ili jednog njegovog dijela, što je svakako prisutno u praksi. Ulaganje truda u činjenju dobra je samo po sebi dobro, bez obzira da li se cilj ostvario ili ne, a to je i način da se ljudi naviknu na potpomaganje u dobru, te da se utre put ka zauzimanju za druge u pitanjima koja se mogu ostvariti ili za koja postoji pretpostavka da bi se mogla sprovesti u praksi. Dio hadisa: “Allah će presuditi ono što On voli, jezikom Svoga Poslanika”, znači: Desiće se ono što Allah želi, tj. rezultat će biti ostvaren ili neće, a sve shodno Allahovom znanju o onome što će se desiti. Od ljudi se traži zalaganje za druge i za to djelo postoji nagrada i sevap, bez obzira da li se cilj zalaganja ostvario ili ne.

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: ‘Najbolji drug kod Allaha Uzvišenog jest onaj koji je najbolji prema svome drugu, a najbolji komšija kod Allaha Uzvišenog jest onaj koji je najbolji prema svome komšiji.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Najbolji drug, tj. na najvećem stpenu i sa najvećom nagradom kod Allaha Uzvišenog jest onaj koji najviše koristi svome prijatelju. Isto tako, najbolji komšija kod Allaha Uzvišenog jest onaj koji najviše koristi svome komšiji.

Aiša, radijallahu ‘anha, kazuje: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, čuo je glas parničara na vratima. Podigli su svoje glasove, i kada bi jedan od njih dvojice tražio od drugog da mu smanji štogod (od duga) i ublaži (uvjete plaćanja), on odgovaraše: ‘Allaha mi, neću (to) učiniti!’ Tada je izašao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Gdje je onaj što se toliko zaklinjaše Allahom da neće učiniti dobročinstvo?’ ‘ Ja sam (tu), Allahov Poslaniče! Neka postupi onako kako mu je draže (lakše).’“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Značenje hadisa: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, čuo je glas dva parničara na vratima. Uzdigli su svoje glasove, tako da ih je Poslanik čuo u svojoj kući. Jedan od njih dvojice tražio je od drugog da mu smanji štogod (od duga) i ublaži (uvjete plaćanja), on odgovaraše: ‘Allaha mi, neću (to) učiniti!’ Tada je izašao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Gdje je onaj što se toliko zaklinjaše Allahom, da neće učiniti dobročinstvo?’ ‘ Ja sam (tu), Allahov Poslaniče! On ima pravo što mu je od toga draže’, tj. ili da mu oprosti nešto ili da budem blag prema njemu. U predaji kod Ahmeda ( 24405.) i Ibn Hibbana (5032.) stoji: “Ako hoćeš, oprostiću cijenu onoga što su potrošili (uz to da plate ostatak), a ako hoćeš dozvoliću im da vrate glavnicu imetka koja im je ostala (uz to da plate ono što su potrošili)…”, pa je oprostio cijenu onoga što su potrošili. Očigledno je ono što se želi ukazati ovim hadisom: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trudio se da riješi spor među ljudima, bilo da se dug ili dio duga umanji ili da se olakša. Na ovu temu ima slična predaja koju bilježi Buhari (2424) i Muslim (1558) od Ka'ba b. Malika, radijallahu anhu, da je on imao kod Abdullaha b. Ebu Hadreda Eslemija svoje potraživanje duga, pa ga je presretao i stalno tražio da mu ga vrati. Tako su razgovarajući podigli i svoje glasove kada je pokraj njih prolazio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. On je tada rekao: “O Ka'b!”, pokazao mu rukom kao da kaže ‘raspolovi!’ Tada je (Ka'b) uzeo polovinu duga, a polovinu ostavio. Musliman se mora truditi da radi dobro i da popravlja odnose među ljudima. Kada vidi dvije strane koje su zavađene treba da ih pomiri i među njima izgradi bratske odnose, jer to je veliko dobro i ogromni sevap. Štaviše, to djelo je bolje od dobrovoljnog posta, namaza i sadake. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: “Hoćete li da vam kažem šta je bolje od (dobrovoljnih) posta, namaza i sadake.” Rekli su: “Da Allahov Poslaniče, a on je kazao: ‘Popravljanje odnosa među ljudima.’” (Ebu Davud, 4919., a ispravim ga ocijenio Albani u Sahih Suneni Ebi Davud, br. 4919.)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, nego je bogatstvo u bogatstvu duše.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli da pravo bogatstvo nije u mnoštvu imetka, nego da je pravo bogatstvo kad je duša bogata. Ako rob bude zadovoljan onim što mu je dato i ne bude žudio za povećanjem niti ga konstanstno bude tražio, bit će najbogatiji čovjek.

Ummu Kulsum bint ‘Ukbe ibn Ebi Mu'ajt, radijallahu ‘anha, veli: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je rekao: ‘Nije lažac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa prenese dobro ili kaže dobro (lijepu riječ) od sebe, u cilju njihova izmirenja.'” U Muslimovom rivajetu navodi se da je još dodala: “I nisam čula da je dozvolio bilo šta od laži koje svijet praktikuje, izuzev u tri stvari: u ratu, u pomirenju između ljudi i u priči čovjeka svojoj ženi i žene njemu.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Pravilo je da je laž zabranjena jer Poslanik, kaže: “Čuvajte se laži jer laž vodi u razvrat, a razvrat vodi u Džehennem, i čovjek laže sve dok se kod Allaha ne upiše lažljivcem.” Međutim, izuzetak su tri situacije: laž kako bi se pomirili ljudi, laž tokom rata, i prilikom govora muža svojoj ženi. Hadis dozvoljava laž u ove tri situacije, jer je u njima korist i ako iz toga neće proizići neka šteta: Prva: laž da bi se pomirila dva čovjeka, dva naroda, tako da se jednom prenese da je drugi o njemu kazao dobro i da ga je pohvalio, s ciljem da bi ih izmirio i otklonio neprijateljstvo. Ovo je dozvoljeno ako se cilja pomirenje i otklanjanje mržnje među zavađenim stranama. Druga: laž u ratu, tj. da se ispolji snaga s ciljem dovođenja neprijatelja u zamku, jer je u tome velika korist za muslimane. Treća: Laž muža ženi i žene mužu, kao npr. da se kaže: “Ti si mi najdraža”, ili da ona kaže: “Ti si mi najdraži”, “ja želim takvu” ili “takvog kao ti” i slične izjave koje dovode do ljubavi među supružnicima. To je dozvoljeno jer je u tome velika korist. Dakle, ova laž je dozvoljena samo kako bi se povećala ljubav, a ne u svim stvarima. Imam Nevevi veli: “Laž muža supruzi i supruge mužu jeste samo kako bi se došlo do ljubavi, dok varanje koje dovodi do toga da se uzmu tuđa prava je zabranjeno po jednoglasnom stavu muslimana.” (Šerh Muslim, 16/158.) Hafiz veli: “Složni su da se misli na laž koja ne ugrožava prava jednog od supružnika.”

“Vjernika zmija ne ujeda dva puta iz iste rupe.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saopštava da vjernika ne pogađa nedaća dva puta iz istog mjesta, zato mora da bude oprezan kako ne bi bio prevaren.

Enes, radijallahu ‘anhu, veli: “Išao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i na njemu je bio nedžranski ogrtač, grubih obruba, pa ga je pristigao jedan beduin (seljak) i grubo ga povuče za odjeću, pa sam vidio na Vjerovjesnikovom vratu ožiljak koji je napravio grubi ogrtač prilikom tog trzaja. Beduin zatim reče: ‘Muhammede, naredi da mi se dadne od Allahovog imetka koji posjeduješ!’ Allahov Poslanik ga pogleda, osmjehnu se i naredi da mu se dadne.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Enes, radijallahu ‘anhu, veli: “Išao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i na njemu je bio nedžranski ogrtač, odjeća sašivena na krajevima iz jemenskog mjesta Nedžran, grubih obruba (krajeva), pa ga je pristigao (sustigao) jedan beduin (seljak) i grubo Poslanika povuče za odjeću, za taj ogratač, pa se Poslanik njemu potpuno okrenuo i nije ga spriječilo loše ponašanje beduina da mu se okrene. Pa sam vidio na Vjerovjesnikovom vratu ožiljak koji je napravio grubi ogrtač prilikom tog jakog trzaja. Istinu je kazao Uzvišeni Allah kada je rekao: “Beduini su najveći nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je što ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje.” (Et-Tevbe, 97.) Beduin koji je vjerovatno bio od onih čija srca treba pridobit, zatim reče: “Muhammede, naredi tvojim namjesnicima da mi se dadne od Allahovog imetka koji posjeduješ!” , tj. niti od tvog a ni od imetka tvoga oca, kao što se navodi u drugom predanju. Rečeno je da se misli na imetka od zekata koji se davao onima čija srca treba pridobiti. Allahov Poslanik se okrenu, pogleda ga, osmjehnu se i naredi da mu se dadne.

Ebu Džurejj Džabir b. Sulejm, radijallahu ‘anhu, veli: „Vidio sam čovjeka čije mišljenje ljudi uvažavahu. Sve što kaže, ljudi prihvate. Upitao sam: ‘Ko je ovaj?’ Rekoše: ‘To je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’ Dva puta rekoh: ‘Alejkes-selamu ja Resulallahi/Na tebe mir, o Allahov Poslaniče.’ On će na to: ‘Ne govori: ‘Alejkes-selamu.’, to je pozdrav za mrtve, nego reci: ‘Es-selamu alejke/Neka je na tebe mir.’ Upitah: ‘Jesi li ti Allahov poslanik?’ On reče: ‘Jesam, ja sam Allahov poslanik. Ako Ga zamoliš kad te spopadne kakva nezgoda, On je otkloni od tebe; ako je godina sušna, a Ti ga zamoliš, On će je učiniti rodnom; ako u pustinji izgubiš devu, pa Ga zamoliš, On će ti je vratiti.’ Rekoh: ‘Posavjetuj me!’ On reče: ‘Nikada nikoga nemoj vrijeđati!’ On kaže: ‘Nakon toga više nikada nikoga nisam vrijeđao (nipodaštavao), ni slobodnog čovjeka, ni roba, ni devu, ni ovcu.’ Poslanik reče: ‘Ne omalovažavaj nijedno dobro. Kada razgovaraš sa svojim bratom, budi vedrog lica – to je dobro. Podigni svoju odjeću do polovine potkoljenice. Ako to ne želiš, onda ga spusti do članaka. Nipošto ne spuštaj odjeću ispod toga, jer je to oholost, a Allah ne voli oholost. Ako te neko vrijeđa iznoseći mahane koje zna o tebi, ti ne iznosi mahane koje znaš o njemu, jer će se sve to, i grdnja, vratiti njemu.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Džabir b. Sulejm, radijallahu ‘anhu, veli: „Vidio sam čovjeka čije mišljenje ljudi uvažavaše. Sve što kaže, ljudi prihvate. Upitao sam: ‘Ko je ovaj?’ Rekoše: ‘To je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’ Dva puta rekoh: ‘Alejkes-selamu ja Resulallahi/Na tebe mir, o Allahov Poslaniče.’ On će na to: ‘Ne govori: ‘Alejkes-selamu.’, to je pozdrav za mrtve, nego reci: ‘Es-selamu alejke/Neka je na tebe mir.’ Upitah: ‘Jesi li ti Allahov poslanik?’ On reče: ‘Jesam, ja sam Allahov poslanik. Mene je poslao Onaj Koji ako Ga zamoliš kad te spopadne kakva nezgoda, On je otkloni od tebe; ako je godina sušna, a Ti ga zamoliš, On će je učiniti rodnom; ako u pustinji izgubiš devu, pa Ga zamoliš, On će ti je vratiti.’ Rekoh: ‘Posavjetuj me!’ On reče : ‘Nikada nikoga nemoj grditi!’ On kaže: ‘Nakon toga više nikada nikoga nisam izgrdio, ni slobodnog ni roba, ni devu, ni ovcu.’ ‘Ne ostavljaj nijedno dobro djelo misleći da je malo, i nemoj potcijeniti vrijednost toga da budeš vedrog lica kada razgovaraš sa svojim bratom muslimanom. Podigni svoju odjeću do polovine potkoljenice. Ako to ne želiš, onda je spusti do članaka, jer nema grijeha da odjeća bude između polovine potkoljenice i članaka. Nipošto ne spuštaj odjeću ispod toga, jer to spada u oholost i samoljublje, a Uzvišeni to ne voli. Ako te neko naruži iznoseći mahane i tvoja ružna djela, ti ne iznosi mahane koje znaš o njemu, kobne posljedice toga će se svakako na njega vratiti na Sudnjem danu, a možda dio kazne dobije već na dunjaluku.”

Prenosi se od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao “Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja.”
Hadis je hasen li gajrihi (dobar na temelju drugih predaja). – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Ko zasluži zadovoljstvo svojih roditelja, taj je zaslužio Allahovo zadovoljstvo, a ko rasrdi svoje roditelje, taj je rasrdio Allaha Uzvišenog.

Muaz b. Enes, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, rekao: „Ko ostavi (raskošnu) odjeću iz pobožnosti prema Allahu, a u mogućnosti je da je nosi, Allah će ga na Sudnjem danu pozvati ispred svih da odabere kojom imanskom odjećom želi da ga nagizda.“
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Onaj ko ostavi raskošnu odjeću iz poniznosti prema Allahu i zbog odricanja od dunjalučkih ukrasa, a ne zbog nemogućnosti za takvom odjećom, biće pozvan na Sudnjem danu pred svim stvorenjima kao vid počasti, pa će mu biti rečeno da obuče bilo koju džennetsku ukrasnu odjeću.

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: “Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, poljubio je Hasana, sina Alijina, radijallahu ‘anhu, pa ‘Akre'a b. Habis reče: ‘Ja imam desetero djece, nijedno od njih nikada nisam poljubio!’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ga pogleda i reče: ‘Ko nije milostiv, neće ni prema njemu biti milosti!'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio Hasana sina Alijinog u momentu kada je kod njega bio prisutan El-Akre’ b. Habis Et-Temimi. Kada je to El-Akre’ vidio, kazao je: “Ja imam desetero djece i nikoga od njih nikada nisam poljubio.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je u njega, i rekao mu: “Onome ko nije milostiv, milost se neće ukazati.” U drugoj verziji stoji: “A šta ja mogu ako ti je Allah iz tvoga srca iščupao milost?”, tj. šta da radim ako ti je Allah oduzeo samilost? Zar je ja mogu povratiti u tvoje srce?

Od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Vjernik je vjerniku ogledalo.”
Lanac prenosilaca je dobar. – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Hadis ukazuje na jedan veoma lijep opis i poređenje od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je u pitanju stav muslimana prema drugom muslimanu i njegova odgovornost prema njemu. On treba da ga uputi na najljepše ponašanje, pa da ga uradi i da ga upozori na ružno ponašanje, pa da ga se kloni. Dakle, on mu je kao ogledalo u kojem vidi sam sebe. Ovo ukazuje na obaveznost tajnog savjetovanja vjernika kada kod nekog vidi neku grešku ili mahanu, jer je savjetovanje u društvu vid sramoćenja.

Ijad b. Himar, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah objavio mi je da vi jedan prema drugom budete ponizni i da niko nikoga ne ugnjetava i da se ni jedan ne uzdiže nad drugim.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Hadis podstiče na poniznost i naređuje to, a poniznost je plemenita vjernička osobina kojim je Allah nadahnuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko je ponizan, taj se predaje i pokorava naredbama Allaha Uzvišenog i provodi ih u praksi, dok se kloni zabrana, a također je ponizan i u odnosu prema ljudima. Hadis zabranjuje hvalisanje svojim karakateristikama ako se time želi postići uzdizanje nad drugim ljudima.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “ Nećete moći pridobiti ljude svojim imecima, pa ih pridobijajte vedrim licima i lijepim ponašanjem.”
Hadis je hasen li gajrihi (dobar na temelju drugih predaja). – Hadis bilježi Hakim

Objašnjenje

Prema ovom hadisu, čovjek prilikom susreta treba biti vedra lica.

Ebu Umame, Ijas b. Sa'lebe El-Ensari El-Harisi, radijallahu ‘anhu, prenosi da su ashabi spomenuli kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dunjaluk, a Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: „Zar ne čujete, zar ne čujete? Skroman izgled je od imana, skroman izgled je od imana.”, tj. skromno odijevanje.
Hadis je hasen li gajrihi (dobar na temelju drugih predaja). – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Jedna grupa ashaba pričala je o dunjaluku, pa im je Poslanik kazao: “Zar ne čujete?”, tj. slušajte, i to je ponovio radi potvrde. Skromna odjeća, i skromni ukrasi su osobine vjernika na koje ih podstiče iman.

“Zaista je Allah blag i On voli blagost (ljubaznost) u svim stvarima.” (Muttefekun alejh) “Zaista je Allah blag i On voli blagost (ljubaznost), i daje na osnovu blagosti (na dunjaluku lijep spomen i ostvarivanje želja, a na ahiretu lijepu nagradu) ono što ne daje na temelju grubosti niti bilo čega drugog.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Zaista je Allah blag i On voli blagost i ljubaznost kod Svojih robova te ih zbog toga nagrađuje onim čime ne nagrađuje za druga djela. On je blag u svim stvarima.

“Zaista ti imaš dvije osobine koje Allah voli: blagost i smirenost.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ove je riječi kazao el-Ešedžu, jer je čekao dok ne bi dobro uvidio u čemu je korist, nije žurio kad je bila riječ o interesima njegovih sunarodnjaka. Njegovo obraćanje Poslaniku ukazivalo je da mu je rezonovanje ispravno i da razmišlja o posljedicama.

Od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu ‘anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Zaista su mi od vas najdraži i sjedit će najbliže meni na Sudnjem danu oni koji su najljepše ćudi. A zaista su mi najmrži od vas i bit će najudaljeniji od mene na Sudnjem danu nametljivi govornici i oni koji se samodopadno prenemažu u svom govoru, oholo pokušavajući da istaknu svoju stručnost i govorljivost (el-mutešeddikun) i oni koji pričaju ispunjenih i razvučenih usta, diveći se svome govoru i uzdižući se nad drugima (el-mutefejhikun).” Ashabi rekoše: “Allahov Poslaniče, znamo ko su sersarun i mutešeddikun (brbljivci i oni koji se prenemažu u govoru), ali ko su mutefejhikun?” On im reče: “To su uobraženjaci koji sebe uzdižu nad ostalim.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Zaista su mi od vas najdraži i sjedit će najbliže meni na Sudnjem danu oni koji su najljepše ćudi prema Stvoritelju i prema stvorenju. A zaista su mi najmrži od vas i bit će najudaljeniji od mene na Sudnjem danu, nametljivi govornici (es-sersarun) i oni koji se samodopadno prenemažu u svom govoru, oholo pokušavajući da istaknu svoju stručnost i govorljivost (el-mutešeddikun) i oni koji pričaju ispunjenih i razvučenih usta, diveći se svome govoru i uzdižući se nad drugima (el-mutefejhikun).

Džabir, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je on htio krenuti u borbu, pa je rekao: “Muhadžiri i ensarije, među vašom braćom ima onih koji nemaju nimalo imetka, niti je njihovo pleme uz njih, pa neka neko od vas uzme sebi dvojicu ili trojicu. Ko god ima jahalicu da ga nosi neka ne jaše osim na smjenu.” Džabir je govorio: “Ja sam uzeo dvojicu ili trojicu, a svoju kamilu sam jahao na smjenu s njima.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Značenje je ovo: Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je svojim ashabima da se prilikom jahanja deva smjenjuje dvojica ili trojica ljudi na jednoj devi, kako bi bili ravnopravni.

Ebu Musa, radijallahu ‘anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Obiđite bolesnog, nahranite gladnog, oslobodite zarobljenog!”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Poslanik je naredio da se bolesniku ide u posjetu, da se nahrani gladni i da, ako nevjernik zarobi muslimana, da ga muslimani oslobode.

Od Usamea ibn Zejda, radijallahu ‘anhuma, se prenosi da su Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, dali sina jedne njegove kćeri kad je bio na samrti, pa su mu krenule suze. Sa’d mu reče: “Šta je to, o Allahov Poslaniče?!”, a on odgovori: “Ovo je milost koju je Allah ulio u srca Svojih robova, a Allah ukazuje Svoju milost samo onima koji su milostivi.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Zejd b. Usame, radijallahu anhu, prenosi događaj kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedna od njegovih kćeri preko glasnika poslala poruku da joj je sin na samrti, tražeći od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da dođe do nje. Nakon što je primio poruku Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, joj je poručio po glasniku: “Neka se strpi i nada nagradi za to što je zadesilo, te da je Allahovo sve što uzme i sve što nam je dao, i sve kod Allaha ima određen rok.” Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Neka se strpi”, odnosno na iskušenju koje ju je zadesilo, “i neka se nada nagradi”, odnosno, neka se strpi nadajući se da će je Allah nagraditi za njen sabur, jer ima ljudi koji se strpe a ne nadaju se nagradi. Međutim, kada se čovjek strpi na iskušenju i nada se nagradi to znači da on svojim saburom (strpljivošću) želi da mu Allah to upiše kao dobro djelo i da ga nagradi. “Doista Allahu pripada sve što uzme i sve što dadne”, ovo je veličanstvena rečenica. Kada znamo da sve pripada Allahu, ako nešto uzme od tebe to je Njegovo vlasništvo (u Njegovoj vlasti), a ako ti nešto da, to je također u Njegovom vlasništvu, pa kako da se čovjek ljuti (da bude nezadovoljan) ako Allah uzme ono što Mu pripada? Zbog toga se preporučuje čovjeku, kada ga zadesi neko iskušenje (musibet), da kaže: “Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un – Doista smo mi Allahovi, i doista ćemo se Njemu vratiti”, što znači: Mi smo Allahovo vlasništvo, čini sa nama ono što hoće, ako nam iz ruku uzme ono što volimo, pa Allahovo je i ono što nam uzme i ono što nam da. Čak i ono što ti Allah da, to nije tvoje vlasništvo (ti to ne posjeduješ), nego to pripada Allahu, zbog toga ne može čovjek ono što mu Allah da koristiti, osim na način kako je Allah propisao i dozvolio. U ovome je dokaz da je naše vlasništvo nad onim što nam Allah da ograničeno i nepotpuno, jer nemamo potpunu slobodu u raspolaganju njime. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Doista Allahu pripada sve što uzme i sve što nam da”, pa ako pripada Allahu kako da se čovjek ljuti kada Vlasnik uzme ono što je Njegovo, subhanehu ve teala? To je u koliziji sa šerijatskim dokazima i u koliziji sa razumom. “Svemu je Allah dao određeni rok”, i sve ima svoju mjeru, pa kada čovjek bude ubijeđen u ovo, da Allahu pripada sve što nam da i sve što nam uzme, i da je Allah svemu propisao određeni rok, tada biva zadovoljan odredbom. Ova posljednja rečenica znači da čovjek nije u stanju da promijeni ono što mu je određeno da ga zadesi, niti da ga ubrza niti da odgodi, kao što kaže Allah, azze ve dželle: “Svaki narod ima svoj kraj, i kada njegov kraj dođe, ni za tren ga neće moći odgoditi niti ubrzati.” (Junus, 49.) Ako je svemu određen rok, i ako se ništa ne može ni ubrzati ni odgoditi, onda nema koristi od potištenosti i ljutnje, jer koliko god čovjek bio potišten i koliko god se ljutio neće time ništa od odredbe promijeniti. Nakon što je glasnik obavijestio kćerku Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o onome što joj je poručio i naredio, ona ga je ponovo poslala, tražeći od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da dođe kod nje. Krenuo je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a sa njim je bila skupina ashaba, pa kada su stigli dato je dijete Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a duša mu je hroptala (kao da izlazi i vraća se). Vidjevši to, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je zaplakao i oči su mu se ispunile suzama. Sa'd b. Ubade je pomislio da Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selle, plače opirući se Allahovoj odredbi, pa mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ovo je milost (samilost).”, odnosno plačem iz samilosti prema njemu, a ne opirući se Allahovoj odredbi. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Doista je Allah milostiv prema robovima koji su milostivi.” U ovom je dokaz da je dozvoljeno plakati iz milosti prema onom koga snađe kakva nedaća ili smrt.

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kojem muslimanu umre troje djece (pa se strpi) – neće ga pržiti vatra osim toliko koliko treba da se ispuni zakletva.“ Muttefekun alejhi “osim toliko koliko treba da se ispuni zakletva”: Ovde se misli na obećanje koje se spominje u ajetu: „svaki će od vas do njega stići”, tj. preći će preko sirata.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Kome umre troje djece, muške ili ženske, Allah će zabraniti ulazak u Vatru, pod uslovom da bude strpljiv i da se nada nagradi, te da bude zadovoljan Njegovom odredbom. Dakle, neće ga pržiti vatra osim onoliko koliko treba da se ispuni obećanje dato u ajetu: “svaki će od vas do njega stići”, tj. preći će preko sirata. (Merjem, 71.) Fethul-Bari, 3/123. Umdetul-Kari, 8/33. Delilul-falihin. Tatrizu rijadi-salihin, str. 559. Ibn Usejmin, Šerhu rijadi-salihin, 4/576.

Ebu Abdullah el-Džedeli kazuje: “ Upitao sam Aišu u vezi s time kako se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ponašao, a ona je odgovorila: ‘Nije bio bestidan i nije se nedolično ponašao, nije galamio na pijacama, niti je na zlo uzvraćao zlom, već je opraštao i prelazio preko grešaka.’”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Ebu Abdullah el-Džedeli upitao je Aišu, radijallahu anha, o ponašanju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je ona kazala da je imao lijep moral, nije pričao ružno niti razvratno, nije podizao glas i galamio na ljude. Bio je blag i nije uzvraćao na zlo, nego je praštao.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad čovjeku njegov sluga donese hranu, neka mu da zalogaj-dva, ako mu već neće dopustiti da sjedne i jede s njime. Neka tako postupi zato što mu je sluga pripremio hranu.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ovaj hadis sadrži preporuku da se čovjek lijepo ophodi prema slugi, pa neka mu ne uskrati hranu koju mu je on, kao sluga, pripremio i oko nje se pomučio. Ne priliči da plemenit čovjek uskrati slugi hranu u tom slučaju. Neka mu, dakle, da onoliko koliko može, a čime će zadovoljiti radoznalost sluge u vezi s tim kakva je hrana.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki čovjek je kupio od drugog zemlju, pa je onaj što je kupio u toj zemlji našao ćup u kome se nalazilo zlato, te je rekao čovjeku od koga je kupio zemlju: ‘Uzmi, ovo je tvoje zlato, jer sam ja od tebe kupio zemlju a ne zlato.’ A čovjek koji mu je prodao zemlju reče: ‘Ja sam tebi prodao zemlju i ono što se u njoj nalazi.’ Počeli su se sporiti kod sudije oko toga. Sudija ih upita: ‘Da li imate djece?’ Jedan od njih reče: ‘Ja imam sina’, a drugi reče: ‘Ja imam kćerku.’ Na to im sudija reče: ‘Oženite mladića djevojkom, a onda iz tog imetka trošite na njih, a dio izdvojite kao sadaku.'”
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh sa različitim lancem prenosilaca

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava nas da je neki čovjek kupio zemlju od drugog čovjeka. Nakon toga je našao u njoj zakopano zlato, i zbog svoje bogobojaznosti vratio je zlato čovjeku od koga je kupio zemlju, jer je on kupio zemlju, a ne zlato. Čovjek koji je prodao zemlju odbio je uzeti to zlato, zbog svoje bogobojaznosti, jer je on prodao zemlju i ono što se u njoj nalazilo. Otišli su kod kadije i pred njim se sporili te mu rekli da nađe nekoga ko će preuzeti zlato i udijeliti ga onome kome je ono najpotrebnije. Kadija je odbio to uraditi, i pitao ih da li oni imaju djece. Jedan od njih mu reče da ima sina, a drugi kaza da ima kćerku. On im tad predloži da njih dvoje stupe u brak i žive od tog zlata, a i da se dio njega udlijeli kao sadaka.

Prenosi Amr b. Taglib, da je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, donesen imetak, ili neka ratna dobit i da ga je on razdijelio tako da je nekim ljudima dao, a neke izostavio. Kasnije je čuo da su ga oni, koje je izostavio korili, pa je on zahvalio Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: „A potom, Allaha mi, ja nekom dam (ispomoć), a nekog izostavim. Onaj koga izostavim, draži mi je od onoga kome sam udijelio. Nekim ljudima udijelim imovinu zbog toga što osjetim u njihovim srcima nestrpljivost i malodušnost. Neke ljude prepustim bogatstvu i dobrosti koje im je Allah stavio u njihova srca. Takav je i Amr b. Taglib.“ Amr b. Taglib kaže: “Tako mi Allaha, draže su mi ove riječi Allavovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, od crvenih deva.'“ Bilježi Buharija.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Prenosi ‘Amr b. Taglib da je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, donesen dohodak, ili zarobljenici i da je on to razdijelio tako da je nekim ljudima dao, a neke izostavio, tj. nekima je dao kako bi njihova srca pridobio a nekima nije dao jer je znao da su čvrsti vjernici. Kasnije je čuo da su oni, koje je izostavio, prigovorili tom postupku među sobom, misleći da je nekima dao jer su posebni u svojoj vjeri. On ih je sabrao, te im se obratio, zahvalio Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: „A potom, Allaha mi, ja nekom dam (ispomoć), a nekog izostavim. Onaj koga izostavim, draži mi je od onoga kome sam udijelio.”, tj. ako dadnem nekome ne mora značiti da ih volim, a druge ne volim. Čak su mi oni kojima nisam dao, draži. Zatim je pojasnio razlog zbog čega je tako uradio: “Nekim ljudima udijelim imovinu zbog toga što osjetim u njihovim srcima nestrpljivost i malodušnost ako im ne dadnem dio plijena, zato im dadnem kako bi njihova srca pridobio. Neke ljude prepustim bogatstvu i dobroti koje im je Allah stavio u njihova srca.”, tj. jačini imana. “Takav je i Amr b. Taglib.“ , tj. on je od onih kojima nisam dao jer znam da je on čvrst vjernik. U drugom hadisu stoji: “Ja nekome dadne, ali mi je drugi draži, jer se bojim da licem ne bude bačen u Vatru.” Muslim. Kada je to čuo Amr kazao je: “Tako mi Allaha, nisam želio crvene deve, umjesto riječi Allabovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“ tj. kunem se Allahom da mi je Poslanikov pohvala draža od najboljih deva koje Arapi imaju, tj. crvenih deva.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže: “Došao je jedan čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio mu se: ‘Ja sam gladan!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posla nekog da upita jednu od njegovih žena za hranu, a ona reče: ‘Tako mi Onoga Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!’ Vjerovjesnik je zatim upitao drugu ženu, pa je i ona tako rekla. Naposlijetku je saznao da nijedna njegova supruga nema hrane. Tada Vjerovjesnik reče: ‘Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?’ Jedan ensarija reče: ‘Ja ću to učiniti, Allahov Poslaniče!’ I poveo ga je kući te je rekao ženi: ‘Ukaži počast Poslanikovom gostu!'” U drugom predanju stoji da je on svojoj ženi rekao: “Ima li hrane” Ona odgovori: “Ima samo večera za djecu!” Ensarija reče ženi: “Zabavi djecu nečim, a kad htjednu večerati, uspavaj ih. Kad dođe naš gost, ugasi svijeću, pa se prikazuj kao da i mi jedemo!” I tako je gost jeo, a oni su legli bez večere. Kada je svanulo, ensarija je došao Vjerovjesniku, i on mu reče: “Allah se zadivio tome kako ste sinoć postupili sa svojim gostom!”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Neki čovjek došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazao: “Ja osjećam poteškoću zbog gladi.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je o tome neku od svojih supruga, pa je ona kazala da nema ništa osim vode. Obavijestio je i drugu, pa je ona kazala isto. Sve je svoje supruge isto pitao, i sve su rekle da nemaju hrane. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe: “Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?” Jedan ensarija kazao je: “Ja ću ga ugostiti, Allahov Poslaniče.” Nakon toga otišao je s njim svojoj kući i kazao svojoj supruzi: “Imaš li šta da ponudimo ovom gostu?” Ona je odgovorila da nema ništa osim hrane koju je pripremila za djecu. On tada reče: “Zabavi djecu nečim, a kada budu htjeli da jedu, uspavaj ih.” Također joj je naredio da ugasi svjetlo, pa je gost pomislio da i oni jedu. Gost se zasitio, dok su njih dvoje zanoćili gladni, a sve to kako bi ugostili i počastili gosta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je svanulo i kada je taj ensarija otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Poslanik mu kaza da se Allah zadivio postupku njih dvoje. Divljenje se tumači prema vanjskom iskazu, jer se neobičnom postupku može diviti. To je divljenje proizašlo iz ljepote djela, a ne zbog negodovanja. Allah Uzvišeni je to njihovo djelo pohvalio.

Od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oklijevanje onoga ko je u mogućnosti (da vrati dug) je nepravda, a ako neko prenese obavezu na onoga ko je u mogućnosti neka to prihvati.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

U ovom časnom hadisu je propis lijepog postupka gdje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naređuje dužniku lijepo vraćanje duga dok vjerovnika poučava postupku lijepog potraživanja. On, sallallahu ‘alejhi ve sellem, objašnjava da vjerovnik kada traži svoje pravo ili se to razumije od njega nekim znakom ili intencijom, onda kašnjenje dužnika koji je u mogućnosti da vrati je vid nepravde prema njemu, nema na to pravo bez opravdanog razloga. Ovaj vid nepravde prestaje ako dužnik prenese dugovanje vjerovjeniku na onoga ko je povjerljiv i u mogućnosti da to ispuni čime olakšava vjerovniku uzimanje svoga prava. U tom slučaju vjerovnik treba da prihvati prenos duga. U ovome je lijep način vraćanja, olakšavanje kod izvršenja plaćanja duga i u tome je otklanjanje nepravde, zuluma, ako bi dug, inače, ostao kod onoga ko je dužan a odlaže vraćanje.

Od El-Ma'rura bin Suvejda prenosi se da je rekao: “Vidio sam Ebu-Zerra, radijallahu ‘anhu, ogrnutog plaštem, a u isti takav je bio ogrnut i njegov rob, pa sam ga pitao o tome, a on mi je rekao da je grdio jednog čovjeka u vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te mu je prigovorio zbog njegove majke, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: ‘Ti si čovjek u kom ima džahilijeta! Oni su vaša braća, vaš imetak koji je Allah učinio vašim vlasništvom. Pa u koga bude brat u njegovom vlasništvu, neka ga hrani onim što i on jede, neka ga oblači od onoga što on oblači. Nemojte im naređivati ono što ne mogu, a ako im naredite, pomozite im!'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Hadis podstiče na lijepo ophođenje sa slugama i robovima, posebno kada se radi o odjeći i hrani, te da ih se ne tovari preko njihovih mogućnosti, osim ako ih pomogne u tome. Hadisom se iskazuje velika prijetnja onima koji ih ponižava i omalovažava, jer su oni naša braća po vjeri.

Prenosi se od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spomenuo jednog čovjeka od lzraelićana koji je zatražio od nekog Izraelićanina da mu pozajmi 1000 zlatnika, a on mu rekao: ”Dovedi mi svjedoka koji će mi svjedočiti!” “Pa dovoljan je svjedok Allah.” kazao je on. “Dovedi mi jamca!”, rekao je on. “Dovoljan je jamac Allah.”, kazao je on. “Istinu si rekao.”, kazao je Izraelićanin i predao mu ih do određenog roka. Kasnije je dužnik izašao do mora, obavio svoj posao i tragao za kakvom lađom da se na nju ukrca i stigne vjerovniku do roka koji mu je odredio. Pošto nije našao nikakvu lađu uzeo je jedno drvo, izdubio ga, u njega stavio hiljadu zlatnika i pismo za svoga druga (vjerovnika), a zatim izdubljeno mjesto začepio, odnio ga do mora i rekao: “Allahu, Ti uistinu znaš da sam ja od toga i toga pozajmio hiljadu zlatnika, i on mi tražio jamca, a ja mu rekao: ‘Allah je dovoljan jamac.’, i on se s Tobom kao jamcem zadovoljio. A tražio mi je i svjedoka pa sam ja kazao: ‘Allah je dovoljan svjedok.’, i on se s Tobom kao svjedokom zadovoljio. Ja sam se istinski trudio da nađem kakvu lađu da mu pošaljem to što je njegovo. Pošto to nisam mogao, ja ga povjeravam Tebi.” Tada je to bacio u more i ono je otplovilo, a on se vratio natrag da potraži kakvu lađu da ga dobaci do njegovog mjesta. Potom je i onaj čovjek što mu je pozajmio zlatnike izašao da vidi neće li možda ugledati lađu koja je već trebala donijeti njegovu imovinu. Utom je ugledao ono drvo u kojem je bila njegova imovina, uzeo ga za svoje ukućane kao ogrjevno drvo i kada ga je raspilio, našao je (u njemu) svoju imovinu i pismo. Kasnije je stigao i onaj kome je on pozajmio novac, noseći drugih 1.000 zlatnika, i rekao: “Bogami, mnogo sam se trudio u traženju lađe da ti pravovremeno donesem tvoju imovinu i nisam pronašao nikakvu lađu prije ove u kojoj sam sada došao.” “Jesi li ti meni ranije to poslao?”, upitao je Izraelićanin. “Kažem ti da nisam našao nikakvu lađu prije ove u kojoj sam evo sada došao.” “Allah je, uistinu, isporučio umjesto tebe ono što si ti poslao u onom drvetu, pa sretno se vrati natrag sa tih hiljadu zlatnika!”, kazao je Izraelićanin.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spomenuo je da je neki čovjek od potomaka Israila tražio od drugog čovjeka da mu posudi hiljadu dinara. Čovjek mu je kazao: “Dovedi mi svjedoka koji će svjedočiti da si od mene uzeo hiljadu dinara.” Tada mu je čovjek koji je tražio pozajmnicu, kazao: “Allah je dovoljan kao svjedok.”, tj. meni je dovoljno da nam Allah bude svjedok. Čovjek mu reče: “Dovedi mi jamca koji će biti garant.”, a ovaj mu reče: “Allah je dovoljan kao jamac.”, tj. dosta ti je da Allah bude jamac i garant. On reče: “Istina je to.”, pa mu dade hiljadu dinara do određenog vremena. Onaj koji je tražio pozajmnicu otiđe ploviti morem s ciljem da trguje. Kada je došao rok da se dug vrati, čovjek je tražio čamac ili lađu koja će ga dovesti do osobe koja mu je posudila novac, ali nije našao. Tada je uzeo drvo, izdubio ga, u njega stavio hiljadu dinara i pismo u kojem je stajalo: “Od tog i tog, ja dajem tvoj imetak Onome Kome je povjeren.” Zatim je začepio rupu i došao na more, te kazao: “Allahu, Ti uistinu znaš da sam ja od toga i toga pozajmio hiljadu zlatnika, i on mi tražio jamca, a ja mu rekao: ‘Allah je dovoljan jamac.’, i on se s Tobom kao jamcem zadovoljio. A tražio mi je i svjedoka pa sam ja kazao: ‘Allah je dovoljan svjedok.’, i on se s Tobom kao svjedokom zadovoljio. Ja sam se istinski trudio da nađem kakvu lađu da mu pošaljem to što je njegovo. Pošto to nisam mogao, ja ga povjeravam Tebi.” Tada je to bacio u more i ono je otplovilo, a on se vratio natrag da potraži kakvu lađu da ga dobaci do njegovog mjesta, misleći da to što je uradio nije dovoljno. Onaj čovjek koji je posudio novac došao je do mora očekujući lađu i čovjeka koji mu je dužan, ali se lađa nije pojavila. U tom trenutku ugledao je drvo, pa ga je uzeo želeći njime da odloži vatru, neznajući da je u njemu imetak. Kada ga je presjekao, pronašao je imetak i pismo koje je napisao onaj čovjek koji je bio dužan. Nakon nekog vremena čovjek koji je uzeo dug stigao je i donio drugih hiljadu dinara, te onome od koga je uzeo imetak, kazao: “Tako mi Allaha, trudio sam se da nađem prevozno sredstvo kako bi ti na vrijeme vratio imetak i nisam našao ništa osim ove lađe koja je sada stigla.” “Jesi li ti meni ranije što poslao?”, upitao je Izraelićanin koji mu je posudio novac. A ovaj reče: “Kazao sam ti da nisam našao nikakvu lađu prije ove u kojoj sam evo sada došao.” Čojek koji mu je posudio novac, reče: “Allah je, uistinu, isporučio umjesto tebe ono što si ti poslao u onom drvetu, pa sretno se vrati natrag sa tih hiljadu zlatnika!”

Prenosi se da je Ebu Mes'ud El-Bedri kazao: “Udarao sam slugu, te sam čuo iza sebe glas: ‘Znaj Ebu Mesude…!’ ‘Nisam razumio sve od velike srdžbe.’ Kada se približio, uvjerio sam se da je to Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. On mi tada reče: ‘Znaj Ebu Mes'ude da Allah ima veću moć nad tobom, nego ti nad ovim slugom.’ Rekao sam: ‘Nikada više neću udariti slugu.'“ U drugoj predaji stoji: “Ispao mi je bič od strahopoštovanja prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“ U drugoj predaji stoji: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, ja ga oslobađam, radi Allahovog zadovoljstva.’, a on je kazao: ‘Da to nisi učinio, Vatra mi te pržila.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Ebu Mes'ud, radijallahu ‘anhum udarao je svoga roba (slugu) bičem i dok je to činio, čuo je iza sebe glas koji ga ukorava, ali nije znao čiji je glas. Kada mu se približio, uvjerio se da je to bio glas Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. On ga je opominjao i podsjećao na Allahu snagu, govoreći mu: “Znaj Ebu Mes'ude, da je Allah moćniji nad tobom nego što si ti nad ovim robom.” Kada je čuo ovo upozorenje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ukor zbog takvog odnosa prema slabijem, ispao mu je bič iz strahopoštovanja prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te se zavjetovao da nikada više nakon toga neće udariti niti tlačiti roba. Nakon takvog jakog ukora i upozorenja, nije mu preostalo ništa drugo nego da oslobodi tog roba, kao iskup za takav loš odnos prema njemu. Poslije mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Da ga nisi oslobodio, Vatra bi te na Sudnjem danu pržila, zbog tvog ružnog odnosa prema njemu.”

Preuzeto: (hadeethenc.com)