Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Musliman je dužan prema svome bratu muslimanu petero: primiti mu selam, obići ga kad se razboli, dženazu mu ispratiti, odazvati mu se na poziv i kada kihne reći mu ‘jerhamukellah’ (Allah ti se smilovao).”  Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

U ovom hadisu pojašnjavaju se neke od obaveza koje musliman ima prema drugom muslimanu. Te obaveze su mnogobrojne, ali je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ponekada spominjao određene stvari, davajući im posebnu pažnju i značaj. Neke od tih mnogobrojnih obaveza spominju se u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, a u kojem Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Musliman je dužan prema svome bratu muslimanu petero: primiti mu selam”: Kada musliman nazove selam treba mu na selam uzvratiti. U drugom hadisu stoji: “Musliman je dužan prema svome bratu muslimanu šestero: Kada ga sretne da mu selam nazove.” Ko prema drugome muslimanu izvrši ove obaveze, još preče je da izvrši druge. Izvršavanjem tih obaveza musliman dolazi do velike nagrade, ako se toj nagradi nada i očekuje je. Prva od tih obaveza jeste: Kada ga sretneš da mu selam nazoveš. U drugom hadisu stoji: primiti mu selam. Druga dužnost je obići ga kad se razboli, tj. kada musliman radi bolesti ostane u svojoj kući, on ima pravo kod drugih muslimana da mu dođu u posjetu. Treća dužnost: dženazu mu ispratiti, od njegove kuće do mjesta gdje se klanja, bilo da se radi o džamiji, do kaburistana. Četvrta dužnost: odazvati mu se na poziv. Dakle, pravo muslimana jeste da mu se drugi musliman odazove kada ga pozove. Peta dužnost: i kada kihne reći mu ‘jerhamukellah’ (Allah ti se smilovao), jer je kihanje blagodat od Allaha i reakcija kojom se izbacuje strano tijelo, što čovjeka čini odmornijim. Zbog toga je propisana zahvala na ovoj Allahovoj blagodati, a onome ko čuje kihanje, propisano je da kaže: Jerhamukellah (Allah ti se smilovao). Onaj ko je kihnuo nakon toga treba kazati: “Jehdikumullahu ve juslihu balekum (Allah te uputio i stanje popravio).” Onaj ko se ne zahvali Allahu, ne zaslužuje da mu se kaže: jerhamukellah, a ne treba zbog toga da kori nikog osim sebe.  

Ebu Ejjub, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije dozvoljeno muslimanu izbjegavati brata muslimana duže od tri dana; susretnu se, a glavu okreću jedan od drugog. Bolji od njih dvojice jest onaj koji prvi nazove selam.”  Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ovaj hadis zabranjuje muslimanu da izbjegava svoga brata muslimana više od tri noći, tj. nije dozvoljeno da se susretnu, a da se okreću jedan od drugog, ne nazivaju jedan drugom selam i ne pričaju. Iz ovoga se razumije da je dozvoljeno izbjegavanje ako je manje tri dana, uvažavajući ljudsku ćud, jer se čovjek po prirodi može naljutiti i loše postupati, pa mu se tolerira da nekog izbjegava u trajanju od tri dana, kako bi prestalo to vanredno stanje. U hadisu se misli na izbjegavanje koje je lične prirode, dok izbjegavanje kada se radi o Allahovom pravu, poput izbjegavanja grešnika, novotara i loših ljudi nije vremenski precizirano, nego prestaje kada prestane razlog izbjegavanja. Bolji od dvojice koji se izbjegavaju jest onaj ko pokuša prestati sa izbjegavanjem i prvi nazove selam. 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas sretne svoga brata muslimana, neka mu nazove selam; ako ih razdvoji drvo, zid ili kamen, neka mu ponovo nazove selam kada se sretnu.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Lijepo je i pohvalno da musliman nazove selam bratu muslimanu svaki put kada ga sretne, pa čak i kada se ponovo sretnu nakon kratkog vremena, a ne da misli da za tim nema potrebe jer su maloprije bili zajedno

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Jahač naziva selam pješaku, pješak onome ko sjedi, a manja skupina većoj.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Hadis pojašnjava ko je preči da nazove selam. Prvo: Jahač naziva pješaku, jer je jahač na (fizički) višem položaju pa njegovo počinjanje selamom ukazuje na njegovu poniznost prema bratu muslimanu u trenutku u kojem se nalazi na fizički višem položaju, što će dovesti do veće ljubavi među njima. Drugo: Pješak naziva onome ko sjedi jer se poredi sa onim ko ulazi u kuću ili pak zbog toga što je onome ko sjedi teško da svima koji prolaze naziva selam, pa sa njega spada otpočinjanje selama zbog poteškoće. Treće: Malobrojna skupina naziva većoj kao vid poštovana prema ovom džematu. Četvrto: mlađi naziva starijem jer stariji ima veća prava. Ukoliko bi se desilo da malobrojnija skupina bude nemarna i ne nazove selam, onda će nazvati mnogobrojnija, ako bi se desilo da mlađi čovjek bude nemaran, onda neka nazove selam stariji i neće ostaviti selam. Ovo ne znači da je haram ako bi stariji nazvao selam mlađem, nego samo govori o tome da je mlađi preči da prvi nazove selam a ako ne bi poselamio, onda neka stariji nazove selam, a nije sporno ni kada bi prvi nazvao, jer u hadisu Ebu Umame stoji: “Najpreči Allahu su oni koji prvi nazovu selam.” Dakle, kada bi se desio susret, kod Allaha je bolji onaj ko otpočne sa selamom, a u drugom hadisu stoji: “A bolji od njih dvojice je onaj ko prvi nazove selam.” El-Edebu-Nebevi, str. 159., Delilul falihin, 5/412-413., Ibn Usejmin, Šerhu Rijadis-salihin, 4/408-409., Menarul-Kari, 5/257-258.

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ne nazivajte prvi selam jevrejima i kršćanima, a kada nekog od njih sretnete na putu navedite ga na tiješnji dio.” Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabranio je da se jevrejima i kršćanima prvi naziva selam, tj. da otpočinjemo sa selamom, jer je naš selam njima vrsta poštovanja i uvažavanja, a nevjernik ne zaslužuje uvažavanje. Nema smetnje da prvi pozdravimo nevjernika riječima: “Kako zdravlje, kako si ustao”, i sl. ako za to ima potrebe, jer zabrana je samo vezana za selam. Također, naređeno nam je da im put kojim prolaze ne pravimo širokim, nego će musliman kada sretne sljedbenika Knjiga na putu, potisnuti ga u tiješnji dio, tako da musliman prođe sredinom i širim djelom puta. Ovo je ako je put uzak i ako se neće naštetiti. Općenito rečeno: Ako se radi o dobročisnstvu i uzvraćanju na dobro, onda ćemo to učiniti kako bi pridobili njihova srca i kako bi muslimani bili gornji i superioriniji, a ako se radi o tome da da im nekim postupkom ukažemo počast i snagu i da oni osjete da su važni, onda im nećemo činiti ono što bi do toga dovelo, kao npr. otpočinjanje sa selamom, davanje prilike da prođu sredinom puta kao vid poštovanja.

Ebu el-Hattab Katade priča da je rekao Enesu: “Je li rukovanje bilo poznato među ashabima – drugovima Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme?” “Jeste.”, odgovorio mu je Enes.  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Riječi: “Je li rukovanje bilo poznato među ashabima – drugovima Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme?”, znači: da li je bilo priznato prilikom njihovog susretanja kao vid ispoljavanja ljubavi. Rukovanje se vrši desnom rukom, a ono biva uzrokom da se onima koji se rukuju oproste grijesi prije nego se raziđu. Ovo ukazuje na vrijednost rukovanja prilikom susreta i to kada se želi pričati sa nekim i sl., a sami susreti na trgovima nisu bili u vrijeme ashaba popraćeni rukovanjem. Dakle, kada samo prođeš pored ljudi, nazvat ćeš im selam.

Abdullah b. Amr ibn el-As, radijallahu anhuma, prenosi da je (jedan) čovjek upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Šta je u islamu najbolje?” On mu reče: “Da hraniš gladne i da nazivaš selam onome koga poznaješ i koga ne poznaješ.”  Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ashabi su upitali o tome šta je u islamu najbolje, tj. koja vrlina u islamu je najbolja i od koje se ima najviše sevapa i koristi, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Da hraniš gladne i da nazivaš selam onome koga poznaješ i koga ne poznaješ.”

Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Neki čovjek je rekao: ‘O Allahov Posalniče, da li čovjek kada sretne svoga brata ili prijatelja da mu se nakloni?’ On reče: ‘Ne’. Čovjek upita: ‘A da li će ga zagrliti i poljubiti?’ On reče: ‘Ne’. Čovjek reče: ‘Onda će ga uzeti za ruku i rukovati se sa njim.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da.'” Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je upitan o naklanjanju pri susretu, pa je odgovorio da se to ne čini. Taj je čovjek upitao: “Da li će ga onda zagrliti, ako mu se neće nakloniti?” “Neće”, Poslanik odgovori. Čovjek ponovo upita: “Da li će se sa njim rukovati?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Da.”

Bera’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada se dva muslimana sretnu pa se rukuju, oprošteni su im (manji) grijesi, prije nego što se rastanu.”  
Hadis je zbog svih puteva kojima je prenesen ispravan (sahih) ili u najmanju ruku hadis je dobar (hasen). – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

“Kada se dva muslimana sretnu pa se rukuju”, tj. odmah i neposredno nakon susreta, “oprošteni su im” manji grijesi koji su vezani za Allahovo pravo, prije nego što se rastanu. Hadis ukazuje na vrijednost rukovanja i podstiče na njega. Iz ovog se izuzima rukovanje muškarca i žene kojoj on nije mahrem.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi sljedeći hadis: “Kada bi čovjek provirio u tvoju kuću bez tvoje dozvole, pa se ti bacio kamenom i oko mu izbio, ne bi imao grijeha.”  Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje da kada bi neko bez dozvole provirivao na vrata drugog ili iznad zida i sl., pa ga ovaj pogodio kamenom ili nečim drugim te mu izbii oko, to se ne bi smatralo grijehom niti djelom kojem je posljedica odmazda, jer onaj ko je gledao bez dozvole smatra se prijestupnikom.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće riječi: “Kada neko od vas dođe na sijelo, neka nazove selam, a kada bude htio otići, neka opet nazove selam, jer prvi (selam) nije ništa preči od posljednjeg.”Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai

Objašnjenje

Ovaj hadis pojašnjava neka pravila ponašanja vezanja za nazivanje selama. Kada čovjek dođe na sijelo (skup), treba da nazove selam, a također to treba učiniti i kada napušta sijelo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da prvi selam nije preči od drugog. Zbog toga, kada čovjek ulazi u džamiju donijet će salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a također će donijeti salavate kad izlazi. Kao što je prvi selam znak da su oni sigurni od njegovog zla u njegovom prisustvu, tako je i drugi selam znak da su oni sigurni od njegovog zla u njegovom odsustvu. Ovo je pokazatelj potpunosti islama, jer je dao da su početak i završetak na istom stepenu u ovim poslovima, a vjera je kao što znamo u cijelosti je od Mudrog, od Onog Koji je o svemu obaviješten

Od Enesa b. Malika, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi govorio nešto ponavljao tri puta tako da ga ljudi razumiju, i kada bi došao do jedne skupine i poselamio ih, poselamio bi ih tri puta.  Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

U hadisu Enesa b. Malika, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi govorio nešto ponovio bi to tri puta da ljudi razumiju. “Da se razumije”; ukazuje na to da ukoliko bi ljudi razumjeli ne bi ponavljao. Međutim ukoliko ne bi razumjeli značenje onoga što je rekao, ponovio bi to da bi ljudi razumjeli, ili ako neko ne čuje dobro pohvalno je da se ponovi govor da bi ljudi čuli i razumjeli. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je kada bi došao do skupine i poselamio ih “poselamio bi ih tri puta”; nije to ponavljao više od tri puta, ukoliko jednom nazove selam a niko ne odgovori, nazvao bi selam opet, ako niko ne odgovori ponovio bi treći put, pa ako niko ne odgovori ostavio bi i ne bi više ponavljao. Također je, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tražio dozvolu tri puta, naprimjer kada bi došao nekome na vrata kucao bi tri puta, ukoliko niko ne odgovori okrenuo bi se i otišao. Ovo je njegova, sallallahu alehi ve sellem, praksa (sunnet), da bi ponavljao tri puta a zatim ostavljao.  

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada je Uzvišeni Allah stvorio Adema, alejhisselam, rekao mu je: ‘Idi i selam onima nazovi, (skupini meleka koji su nedaleko sjedili), pa slušaj šta će ti odgovoriti, jer to će biti tvoj pozdrav i pozdrav tvoga potomstva.’ Adem, a.s., otišao je i rekao im: ‘Esselamu ‘alejkum’, a oni su mu odgovorili: ‘Esselamu ‘alejke ve rahmetullahi’, dodavši: ‘ve rahmetullahi.'”  Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Značenje hadisa: Kada je Allah stvorio Adema, naredio mu je da ode do skupine meleka, a skupina je broj između tri i devet, te da im nazove selam, i da čuje šta će mu oni odgovoriti, jer to će biti propisan pozdrav njemu i svim njegovim potomcima koji budu na vjeri poslanika i slijedili njihovu praksu. On je tada kazao: “Esselamu alejkum.”, tj. Mir neka je na vas. Oni su odgovorili: “Esselamu alejke ve rahmetullahi.”, tj. Mir i na tebe i Allahova milost, dodajući: ve rahmetullahi. Ovaj način postao je propisan u nazivanju selama i odgovoru na njega. Postoje i drugi hadisi koji spominju dodatak: ve rahmetullahi ve berekatuhu, i kod nazivanja selama, a i kod odgovara na njega.

Od Imrana b. Husajna, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Došao je neko Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekavši: ‘Es-Selamu ‘alejkum!’ On mu je odvratio selam a zatim je čovjek sjeo. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Deset.’ Potom dođe neko drugi i reče: ‘Es-Selamu ‘alejkum ve rahmetullahi!’ On mu odvrati selam i kada taj sjede reče: ‘Dvadeset.’ Došao je zatim još neko rekavši: ‘Es-Selamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!’ On mu odvrati selam i kada i taj sjede reče: ‘Trideset.'”  Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Neki čovjek je došao Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je nazvao selam riječima: “Es-Selamu ‘alejkum!” On mu je odvratio selam pa kada je taj sjeo Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obavijesti da on ima deset dobrih djela, a to je nagrada ko ovim riječima nazove selam. Ovu nagradu, možda, Uzvišeni Allah i uveća, ako hoće. Zatim je došao drugi pa je rekao: “Es-Selamu ‘alejkum ve rahmetullahi!” On mu odvrati selam i kada taj sjede Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obavijesti da taj ima dvadeset dobrih djela, zbog toga što je on još dodao “ve rahmetullahi”. Zatim je došao još neko rekavši: “Es-Selamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!” On mu odvrati selam i kada i taj sjede Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obavijesti da ovaj ima trideset dobrih djela, i na to se, kad je riječ o selamu, ne dodaje više ništa. 

“Najodabraniji čovjek kod Allaha je onaj koji ljudima prvi selam naziva” (Ebu Davud). A prenosi ga i Tirmizi od Ebu Umame, radijallahu anhu, koji veli da je neko rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada se dva čovjeka sretnu, koji će od njih prvi selam nazvati?” Poslanik je odgovorio: “Onaj koji je odabraniji kod Uzvišenog Allaha.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Najbolji ljudi i najbliži Allahu jesu oni koji prvi nazivaju selam, jer su oni požurili da se pokori Allahu iz želje da zasluže nagradu. Zato su najbliži Allahu oni koji Mu se najviše pokoravaju. 

Aiša, radijallahu anha, priča da je jedan čovjek zatražio da uđe kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na šta on reče: “Dopustite mu, loš je on pripadnik plemena!” (Muttefekun alejh) Ovim hadisom Buhari dokazuje dozvolu ogovaranja onih koji čine nered i šire smutnju.  Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Jedan čovjek zamolio je da ga primi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem), kada ga je ugledao, rekao: “Nevaljala li pripadnika plemena! Nevaljala li sina plemena!” Ali kada je ovaj sjeo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opustio se u odnosu prema njemu i razvedrio. Kada je čovjek otišao, Aiša mu je rekla: “Allahov Poslaniče, kada si čovjeka ugledao, za njega si rekao to i to, a onda si se u odnosu prema njemu opustio i razvedrio!” Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Aiša, jesi li ikada vidjela da sam nepristojan? Kod Allaha će na Sudnjem danu najgori čovjek biti onaj kojeg su ljudi izbjegavali čuvajući se njegova zla.” Ovog zlog čovjeka Poslanik je spomenuo u odsustvu po onome što zaslužuje, kako bi upozorio ljude na njega, tj. kako ih on ne bi obmanuo. Kada vidiš čovjeka koji je loš, a koji je ljude svojom rječitošću obmanuo, obaveza ti je da pojasniš da se radi o lošem čovjeku. Koliko ima ljudi koji su rječiti, koje ljudi slušaju, ali u njima nema dobra, pa je obaveza da se pojasni njihovo stanje. Što se tiče blagog odnosa prema tom čovjeku, to je bilo zbog pristojnosti, što islamski učenjaci potvrđuju kada se surađuje i ophodi prema drugima, za razliku od laskanja i popuštanja iz kojeg proizlazi neizvršavanje farzova ili prelaženja preko lošeg ili činjenje harama. Takvo nešto nije dozvoljeno ni u jednoj situaciji, jer Uzvišeni kaže: “…oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili” (el-Kalem, 9). Što se tiče ophođenja prema ljudima iz pristojnosti, na način na koji se ostvaruje određena šerijatska korist i gdje se ne čini ni najmanji vid zla, to je propisano šerijatom

Mikdad, radijallahu ‘anhu, u podužem hadisu veli: „Davali smo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njegov dio mlijeka koji mu je pripadao. On bi dolazio noću, i nazvao bi selam koji ne bi probudio spavača, a čuo bi ga budni. Jedne prilike dođe Allahov Poslanik i nazva selam kao što ga je prije nazivao.“  Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Kada bi Mikdad i oni koji su bili sa njim pomuzli ovce i popili svoj dio, ostavljali bi jedan dio Poslaniku, sallalallahu alejhi ve sellem, kako bi ga popio. Kada bi im Poslanik došao po noći, a oni bi spavali, nazvao bi im selam umjerenim glasom, tako da ne probudi spavača, a čuo bi ga onaj ko je budan.

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: ‘Neka mlađi poselami starijieg, onaj koji hoda onoga koji stoji, a manja skupina veću skupinu.'“ a u drugoj verziji stoji dodatak: “onaj koji jaše onoga koji hoda.“  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

U ovom hadisu su spomenute četiri situacije pohvalnog redoslijeda prilikom počinjanja sa selamom, odnosno onoga ko prvi naziva selam. Prvo: da mlađi naziva selam starijem iz poštovanja prema njemu. Drugo: onaj koji hoda prvi naziva selam onome ko sjedi, zato što je on onaj koji prilazi. Treće: velika skupina ima veće pravo od male skupine, pa manja skupina prva naziva selam većoj skupini. Četvrto: onaj koji jaše ima privilegiju blagodati jahanja, pa iz zahvale Allahu na toj blagodati, prvi naziva selam (onome ko hoda).

Prenosi se od Alije, radijallahu ‘anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: ‘Kada jedna skupina (muslimana) naiđe (pored druge skupine) dovoljno je da poselami jedan od njih, a dovoljno je (drugoj) skupini da odvrati jedan od njih.'“  
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Dovoljno je da jedan nazove selam ispred jedne skupine, kao što je dovoljno i da jedan iz skupine odgovori na selam.  

Enes, radijallahu anhu, prošao je pored grupe djece i nazvao im selam, a zatim je rekao: “Tako je i Poslanik činio.”  Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Hadis ukazuje na pohvalnost skromnosti i nazivanja selama svima. Ashabi su se poveli za Poslanikom u ovome, te se prenosi od Enesa da je i on nazivao selam djeci kada bi prošao pored njih, dok su se igrali, i govorio je: “Tako je radio i Poslanik”, tj. selamio je djecu kada prođe pored njih. Ovo je vid lijepog ponašanja i skromnosti, odgoja i lijepog podučavanja i savjetovanja, jer ako se selam naziva djeci, to djeca usvoje kao stalnu osobinu.

Abdullah b. Abbas prenosi da je Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, izišao od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je on bio u bolesti od koje je umro, pa su ljudi rekli: ‘O Ebu Hasane, kako je osvanuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?’ ‘Osvanuo je, hvala Allahu, zdrav.'“  Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, da je Alija b. Ebi Talib, radijallahu ‘anhu, izašao od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme bolesti od koje je umro. Alija b. Ebi Talib bio je zet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov amidžić. Nakon što je izišao, Alija, radijallahu ‘anhu, upitan je: “Kako je osvanuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?” Ovo pitanje ukazuje na ljubav i pažnju koju su ashabi imali prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Alija je odgovorio: “Osvanuo je zdrav, hvala Allahu.”

Od Ebu Musa El-Eš'arija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je jednom prilikom abdestio i izašao iz kuće. “Danas ću nastojati da sve vrijeme budem s Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem.”, rekao je. Potom je otišao u džamiju i upitao za Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa su rekli: “Izišao je i krenuo ovuda.” (Ebu-Musa dalje kazuje): “Išao sam za njim, raspitujući se o njemu, sve dok on nije ušavši u bašču Eris došao do bunara. Sjeo sam kod kapije – a ona je bila od palmina granja – dok Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije obavio nuždu i uzeo abdest, a onda sam mu se uputio. Zatekao sam ga kako sjedi kod bunara u bašči Eris. Sjedio je nasred ivice bunara (nasute zemljom). Bio je otkrio potkoljenice i stavio ih u bunar. Nazvao sam mu selam, a onda otišao i sjeo kod kapije, rekavši: ‘Danas ću, sigurno, biti vratar Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’ Domalo zatim došao je Ebu Bekr i počeo gurati kapiju. ‘Ko je to?’, upitao sam. ‘Ebu Bekr.’, odgovori on. ‘Sačekaj.’, rekao sam mu i otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. ‘Allahov Poslaniče’, rekoh mu, ‘evo Ebu-Bekra, traži da ga primiš.’ ‘Dopusti mu (da uđe) i obraduj ga Džennetom!’, reče on. Ebu-Bekr je ušao i sjeo uz Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, s njegove desne strane. Spustio je noge u bunar, kao što je to bio učinio i Vjerovjesnik,sallallahu ‘alejhi ve sellem, otkrivši (prije toga) potkoljenice. Vratio sam se i sjeo, a već sam prije ostavio svoga brata koji je uzimao abdest, pa će mi se pridružiti. ‘Ako Allah želi dobro nekome (mislio je na brata) – dovest će ga!’, rekoh. U tom trenutku neko je gurnuo kapiju. ‘Ko je to?’, upitao sam. ‘Omer b. Hattab! ‘, reče ovaj. ‘Sačekaj.’, odgovorio sam mu, a onda otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nazvao mu selam i rekao: ‘Omer b. Hattab traži da ga primiš.’ ‘Dopusti mu (da uđe) i obraduj ga Džennetom!’, reče on. Tada sam se vratio do njega i rekao mu: ‘Uđi! Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te je obradovao Džennetom!’ On je ušao, sjeo kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, s njegove lijeve strane, i spustio noge u bunar. Vratio sam se, potom, i sjeo, ponavljajući: ‘Ako Allah želi dobro nekome – dovest će ga!’ Tada je (ponovo) došao neko i gurnuo vrata. ‘Ko je to?’, upitao sam. ‘Osman b. Affan!’, reče ovaj. ‘Sačekaj.’, odgovorio sam mu, a onda otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i obavijestio ga. ‘Dopusti mu (da uđe)’, reče on, ‘i obraduj ga Džennetom, uprkos nedaćama koje će ga pogoditi!’ Vratio sam se i rekao mu: ‘Uđi! Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obveseljava te Džennetom, uz nedaću koje će te pogoditi!’ Ušao je, a ivica bunara je bila popunjena, pa je sjeo nasuprot njega, s druge strane bunara.” Šerik b. Abdullah prenosi da je Seid b. Musejjib rekao: “Shvatio sam da to ima veze s njihovim kaburima.” U jednoj predaji je došlo: “Naredio mi je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da stražarim na vratima.” U istoj predaji je došlo da je Osman kada ga je obradovao Džennetom zahvalio Allahu a zatim rekao: “Od Allaha tražim pomoć.”  Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

U hadisu Ebu Musaa El-Eš'arija, radijallahu ‘anhu, je došlo da se jednog dana abdestio u svojoj kući, a zatim izašao da traži Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekavši: “Danas ću, doista, nastojati da svo vrijeme da budem uz Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Izašao je tražeći Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i došao do njegovog mesdžida, jer je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, boravio u mesdžidu ili u kući baveći se stvarima oko porodice, ili se bavio stvarima korisnim za njegove ashabe. Kada ga nije našao u mesdžidu pitao je za njega pa su mu kazali: “Uputio se tamo.”, i pokazali u pravcu Erisa, a to je bunar kod Kubaa. Ebu Musa je krenuo za njim dok nije došao do bunara, i tamo zatekao Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je ostao pored kapije bašče u kojoj se nalazio taj bunar. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je obavio svoju potrebu, abdestio se i potom sjeo na sred ivice bunara, spustio noge i otkrio potkoljenice. Ebu Musa je bio na kapiji bunara kao čuvar Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, je tražio dozvolu za ulazak kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ali mu Ebu Musa nije dozvolio dok ne obavijesti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Otišao je do njega i kazao mu: “Ovo je Ebu Bekr, traži dozvolu da uđe.”, i odgovorio mu je: “Dozvoli mu i obraduj ga Džennetom.” Ebu Musa se vratio Ebu Bekru i dozvolio mu da uđe kazavši mu: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te je obradovao Džennetom.” Ovo je velika radosna vijest, obradovao ga je Džennetom a zatim mu dozvolio da uđe i bude sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada je ušao našao je Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na sredini ivice, pa je sjeo sa njegove desne strane, jer je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, volio davati prednost desnoj strani u svemu. Ebu Bekr je sjeo sa njegove desne strane i uradio isto onako kako je uradio i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spustio je noge u bunar i otkrio potkoljenice, prezirući da sjedi drugačije od Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sjedenja. Ebu Musa je ostavio kod kuće svog brata koji se abdestio i trebao da ga stigne. Rekao je: “Ako mu Allah bude želio dobro dovest će ga, pa ako dođe i zatraži dozvolu da uđe biće obradovan Džennetom.”, međutim dozvolu za ulazak je tražio drugi čovjek. Ebu Musa je došao do Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: “Ovo je Omer, traži dozvolu da uđe.” Odgovorio mu je: “Dozvoli mu i obraduj ga Džennetom.”, pa mu je dozvolio da uđe i rekao mu: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te obradovao Džennetom.” Kada je Omer ušao vidio je Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i Ebu Bekra na ivici bunara, pa je sjeo sa Poslanikove lijeve strane, a bunar je bio uzak nije bio širok, i njih trojica su bili na jednoj strani bunara. Zatim je dozvolu za ulazak tražio Osman, radijallahu ‘anhu, pa je Ebu Musa postupio kako je postupio i sa Ebu Bekrom i Omerom, pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Dozvoli mu da uđe i obraduj ga Džennetom uz nedaću koja će ga zadesiti.” Dozvolio mu je Ebu Musa da uđe i rekao mu: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem te obradovao Džennetom uz nedaću koja će te zadesiti. Osman, radijallahu ‘anhu: “Hvala Allahu, od Allaha tražim pomoć u nedaćama, hvala Allahu na ovoj radosnoj vijesti.”, zatim je ušao i vidio da se ivica bunara popunila, pa je sjeo nasuprot njima, i spustio noge u bunar i otkrio potkoljenice. Seid b. Musejjib, jedan od uglednih tabi'ina, je ovo protumačio kao mjesta njihovih kaburova, jer su kaburovi trojice (Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera) na jednom mjestu, u jednoj sobi, a i na dunjaluku su zajedno odlazili i zajedno se vraćali. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je govorio: “Išao sam sa Ebu Bekrom i Omerom, ili došao sam sa Ebu Bekrom i Omerom.”, pa su njih dvojica bili njegovi drugovi i njegovi veziri (ministri), a i na Sudnjem danu će biti proživljeni zajedno, pa su oni zajedno na dunjaluku i na ahiretu. Osman, radijallahu ‘anhu, je sjeo nasuprot njima, i Poslanik, sallallah ‘alejhi ve sellem, ga je obradovao Džennetom uz nedaću koja će ga zadesiti, a ta nedaće je ono što ga je zadesilo od razilaženja ljudi u vrijeme njegovog hilafeta, i odbijanja pokornosti od stane jedne skupine, te njegovo ubistvo u njegovoj kući, radijallahu ‘anhu, kada su mu ušli u njegovu kuću u Medini i ubili ga dok je držao Kur'an u rukama i čitao ga. 

Et-Tufejl b. Ubejj b. Ka'b pripovijeda da je imao običaj doći kod Abdullaha b. Omera da zajedno s njim ide na pijacu, pa veli: “Kada bismo otišli na pijacu, Abdullah ne bi prošao ni pored prodavača otpada, ni pored dućandžije, niti pored siromaha, ili bilo koga drugog, a da mu selam ne bi nazvao.” Et-Tufejl veli: “Tako sam jednog dana došao kod Abdullaha b. Omera pa je zatražio da ga pratim na pijacu, a ja mu rekoh: ‘Šta ćeš na pijaci kad se ne baviš trgovinom, niti se raspituješ o robi, niti se cjenkaš, niti učestvuješ pijačnim sijelima? Hajde da sjednemo ovdje i porazgovaramo!’ On mi na to dogovori: ‘O vlasniče stomaka’”, a Et-Tufejl je bio trbušast, “mi idemo na pijacu radi selama, da selam nazovemo onome koga sretnemo!”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Malik

Objašnjenje

Značenje hadisa: Et-Tufejl b. Ubejj b. Ka'b bi dolazio Ibn Omeru radi nekog cilja, a onda bi sa njim odlazio na pijacu. Et-Tufejl veli: “Kada bismo otišli na pijacu, Abdullah ne bi prošao ni pored prodavača polovne robe, ni pored dućandžije koji prodaje skupocjenu robu, niti pored siromaha, ili bilo koga drugog, a da mu selam ne bi nazvao.”, tj. nazivao je selam i malom i velikom i starijem i mlađem i bogatom i siromašnom.” Et-Tufejl veli: “Tako sam jednog dana došao kod Abdullaha b. Omera, s nekim ciljem, pa je zatražio da ga pratim na pijac, a ja mu rekoh: ‘Šta ćeš na pijaci, kad se ne baviš trgovinom, niti se raspituješ o robi, niti se cjenkaš, niti učestvuješ u pijačnim sijelima, niti činiš bilo šta što se čini na pijaci, pa koja je korist od toga što ideš?’ On mi na to dogovori: ‘O vlasniče stomaka'”, a Et-Tufejl je bio trbušast, “mi idemo na pijacu radi selama, da selam nazovemo onome koga sretnemo!”, tj. cilj odlaska na pijacu nije da kupimo nešto ili da na njoj sjedimo nego da steknemo dobra djela nazivajući selam. Ovo ukazuje na njegov trud da primjeni sunnet i širi selam među ljudima, jer je znao da od toga ima veliku korist i sevap. To su mala djela koja ne koštaju i koja nisu teška, a donose veliki sevap. U njegovom opisu koji se prenosi hadisu od Hasana b. Alije stoji: “Požurivao bi da nazove selam onome ko ga je sreo.”

Ebu Džurejj Hudžejmi, radijallahu ‘anhu, veli: „Došao sam kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem i kazao: ‘Alejkes-selamu ja Resulallahi/Na tebe mir, o Allahov Poslaniče.’ On će na to: ‘Ne govori: ‘Alejkes-selamu.’, to je pozdrav za mrtve, nego reci: ‘Es-selamu alejke/Neka je na tebe mir.'“  Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Značenje hadisa: „Došao je neki čovjek kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem i kazao: ‘Alejkes-selamu ja Resulallahi/Na tebe mir, o Allahov Poslaniče.'“ Poslanik mu je zabranio da naziva selam na takav način i zbog toga mu nije odvratio na selam, te mu je pojasnio da je to pozdrav mrtvih. Nakon toga je pojasnio ispravan način nazivanja selama, kao što se navodi u drugom hadisu: „Reci: ‘Esselamu alejke.'“ Poslanik mu je rekao: “Ne govori: ‘Alejkes-selamu, to je pozdrav za mrtve, nego reci: ‘Es-selamu alejke/Neka je na tebe mir.'“ Bilježe Ebu Davud i Tirmizi koji kaže da je hadis hasen sahih. Poslanikove riječi: „Alejkesselam, pozdrav je za mrtve“, ne znače da je to pozdrav koji se kazuje prilikom posjete mezarja, jer je preneseno da se tom prilikom kaže: „Esselamu alejkum ehle dari kavmin miu'minin.“ To je kazao iz razloga što je to praksa predislamskog perioda kada je u pitanju pozdravljanje umrlih. 

Preuzeto: (hadeethenc.com)