1. Ebu Kerima Mikdad b. Ma'di Jekrib, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas zavoli svoga brata, neka mu to kaže.”  

Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Mnogobrojni su hadisi koji pozivaju međusobnoj ljubavi u ime Allaha i ukazuju na nagradu u sevap za to djelo. Ovaj hadis sadrži jedno veoma važno značenje koje za posljedicu ima jedan veliki plod u međuvjerničkim odnosima i širenje ljubavi. To značenje ukazuje da jedan drugog trebamo obavijestiti o osjećaju ljubavi, što za posljedicu ima očuvanje društva od raspada i propadanja, imajući u vidu da se na taj način širi ljubav među članovima islamskog društva i jača islamsko bratstvo. Sve ovo se ostvaruje putem uzroka ljubavi, a jedan od njih je i da kažemo svome bratu da ga volimo.  

2. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Da li znate šta je ogovaranje?“ Rekli su: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ Rekao je: „Da spomeneš svoga brata po onome što ne voli.“ Pa rekoše: „A šta ako o njemu kažem ono što je istina?“ Rekao je: „Ako o njemu kažeš istinu, ogovorio si ga, a ako o njemu kažeš ono što nije istina, potvorio si ga.“  

Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojašnjava definiciju gibeta (ogovaranja), a to je: da spomeneš brata muslimana koji je odsutan po nečemu što on mrzi, bilo da se tiče njegovog izgleda ili njegovih osobina, čak i ako je pri njemu to svojstvo (ako je zaista takav). Ako to što spomeneš nije pri njemu (nije istina) onda si sastavio (dva grijeha) ogovaranje koje je haram i potvaranje (iznošenje o čovjeku ono što nije istina).

3. Džundub b. Abdullah, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao: “Jedan čovjek se zaklinjao: ‘Tako mi Allaha, Allah neće oprostiti tom i tom čovjeku!’, pa mu je Allah odgovorio: ‘Ko je taj što se zaklinje Mojim imenom da Ja neću oprostiti tome i tome? Njemu sam već oprostio, a tebi djela poništio!'” U hadisu Ebu Hurejre stoji da je to rekao neki pobožnjak. Ebu Hurejre veli: “Rekao je rečenicu koja je uništila njegov dunjaluk i Ahiret.”  

Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava ljude na opasnost koju može proizvesti jezik. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje nam o čovjeku koji se zakleo da Allah neće oprostiti nekom griješniku, te time kao da je donio presudu umjesto Allaha i ograničio Allahovu odredbu, jer je sebe smatrao počašćenim kod Njega i na velikom položaju, a ovog griješnika poniženim. Ovaj način predstavlja loš odnos prema Allahu, što je bilo uzrokom da ovaj doživi nesreću i poraz, kako na dunjaluku tako i na Ahiretu.

4. “Čovjek izgovori riječ na koju i ne obraća pažnju, a zbog nje će biti bačen u Vatru dublje nego što je razdaljina od istoka do zapada.”  

Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli da ima ljudi koji ne razmišljaju da li je ono što govore dobro ili loše. Rezultat tog nerazmišljanja jest da to čovjeka vodi u zabranjeno i izlaže ga Allahovoj kazni, pa čak se može desiti i da bude bačen u Vatru dublje nego što je razdaljina od istoka i zapada.

5. Ukbe b. ‘Amir, radijallahu ‘anhu, zapitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “U čemu je spas, Allahov Poslaniče?” “Čuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuća bude dovoljna, i plači nad svojim grijehom.”, odgovorio je on. (Tirmizi, hasen)  

Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

U ovom hadisu navodi se da je ‘Ukbe b. Amir, upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o djelu koje će mu biti spas na Ahiretu, a spas na Ahiretu je cilj svakog muslimana, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kazao: “Čuvaj svoj jezik.” Poslanik mu je uputio savjet da vodi brigu o svome jeziku, jer je on veoma opasan i štetan. Zato je muslimanu naređeno da čuva svoj jezik i da daje prednost šutnji u odnosu na govor, osim kada se radi o nečemu što je korisno. “Neka ti tvoja kuća bude dovoljna.” Boravi u svojoj kući i ne izlazi osim ako imaš potrebu. Nemoj da ti bude nelagodno zbog boravka u njoj, nego to smatraj kao veliki plijen (dobro), jer te spašava od zla i iskušenja. “I plači nad svojim grijehom.” Ako možeš plači, a ako ne možeš, onda budi žalostan zbog grijeha, i pokaj se Allahu za ono što si činio, jer Allah prima pokajanje i briše grijehe.

6. Prvi hadis: Ebu Derda’ i Ibn Mesud, radijallahu ‘anhuma, prenose da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Nijedna stvar neće biti teža na Sudnjem danu na mizanu vjernika od lijepe naravi. Zaista, Allah mrzi bezobrazne brbljivce (bestidne u govoru i ponašanju).” Drugi hadis: Prenosi Ebu Derda, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman.“  

Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Prvi hadis govori o vrijednosti lijepog ponašanja, što podrazumijeva neuznemiravanje ljudi, darežljivost, vedrinu lica. Na Sudnjem danu prilikom vaganja djela ništa neće biti teže od ovih djela. Allah mrzi onoga ko ima ružno ponašanje, ko je bestidan i razvratan. Drugi hadis govori o tome da nije svojstvo potpunog vjernika da druge vrijeđa i traži im mahane, ni kada je u pitanju njihovo porijeklo i čast, a ni kada su u pitanju njihovi izgledi. Potpunost vjerovanja ogleda se u tome da čovjek ima lijepo ponašanje i da se udalji od onoga što je loše.

7. Od Abdullaha b. Amra b. el-Asa, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Veliki je grijeh da čovjek vrijeđa svoje roditelje.“ Neko upita: Allahov Poslaniče, zar neko vrijeđa svoje roditelje?!” On reče: “Da, vrijeđa nečijeg oca ili majku, pa mu ovaj uzvrati.”  

Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ovaj hadis ukazuje na veliko pravo koje imaju roditelji, te da je uzrokovanje njihovog uznemiravanja, veliki grijeh. Ukoliko je samo uzrokovanje veliki grijeh, onda je direktno uznemiravanje još opasnije. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da je veliki grijeh uznemiriti svoje roditelje, prisutni su se začudili jer nisu mogli zamisliti da neko može izravno vrijeđati svoje roditelje. Tada im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da to bude samim uzrokovanjem njihovog uznemiravanja na način da čovjek uznemiri tuđe roditelje, pa mu taj uzvrati.

8. Muavija b. Hajda prenosi da je Poslanik rekao: “Teško onome ko priča lažne priče kako bi druge nasmijao, teško njemu, teško njemu!”  

Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Ovaj hadis sadrži veliku prijetnju glede onog ko laže kako bi ljude nasmijao. To je jedno od najružnijih djela i veoma je oštro osuđeno i zabranjeno, jer je vid lošeg ponašanja koje vjernik ne smije imati, od kojeg se treba udaljiti. Vjernik ne smije koristiti laž ni u jednoj situaciji, osim onda kada je to šerijat dozvolio. Isto kao što je zabranjeno lagati kako bi se neko nasmijao, zabranjeno je to slušati, ako oni koji slušaju znaju da se radi o laži. K tome, moraju to djelo osuditi.

9. Prenosi se od Ebu Hurejre da je Allahov je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Allahu je najmrže (ahne'a) ime čovjeka koji se nazove Melikul-Emlak (Vladar vladara). A nema Vladara osim Allaha.“ U drugoj verziji stoji: “Najmrži i najgori čovjek kod Allaha na Sudnjem danu je onaj koji se nazvao Melikul-emlak (Vladar vladara), a nema Vladara osim Allaha.” Sufjan kaže: “Primjerice Šahan Šah (Kralj kraljeva).” Ahmed b. Hanbel veli: “Upitao sam Ebu Amra o riječi ahne'a, pa mi je kazao da znači najomraženiji.”  

Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u ovom hadisu kazuje da je najmrži i najponiženiji čovjek kod Allaha onaj koji se nazove imenom koje ima značenje uzvišenosti, gordosti, a što priliči samo Allahu Uzvišenom, kao npr. Melikul-muluk (Vladar vladara). Ovakva imena su imitacija Allahovih imena, a njihov vlasnik sebe čini suparnikom Allahu, ili ga neko drugi takvim čini. Upravo zbog toga, ovakva imena su kod Allaha najomraženija, a može značiti i da je onaj ko nosi takva imena najomraženiji među ljudima. Zatim je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojasnio da nema stvarnog vladara osim Allaha Uzvišenog. Vjerovatno je ovaj hadis savjet i opomena onima koji druge nazivaju raznim imenima, a ne znaju njihova značenja, s ciljem da ne podlegnu pod značenje koje se ovim hadisom želi ukazati.

10. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli da je čuo Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Zakletva koristi u prodaji robe, ali se njome uklanja berićet zarade.”  

Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh, a ovo je verzija imama Ebu Davuda.

Objašnjenje

Ovaj hadis sadrži upozorenje u vezi sa zaklinjanjem prilikom kupoprodaje. Naime, prodavac se može lažno zakleti, kako bi prodao robu, a kupac će mu, upravo zbog zakletve, povjerovati. Eto zbog čega Uzvišeni Allah ne da blagoslov u takvoj trgovini. Štaviše, ponekad takav čovjek izgubi i glavnicu imetka. Blagoslov se ne može postići činjenjem onog što je zabranjeno. Često zaklinje nije u skladu s veličanjem Gospodara svjetova, to je oprečno tevhidu.  

11.“ Ko se zakune i u svojoj zakletvi kaže: ‘Tako mi Lata i Uzzaa!’ – neka kaže: ‘La ilahe illallah!’ (Nema Boga osim Allaha!), a ko svome drugu kaže: ‘Dođi da se kockamo!’ – neka podijeli sadaku!'“ Muttefekun alejhi.  

Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je onome ko se zakune nečim mimo Allaha, poput Lata, Uza'a i sl., da kaže: La ilahe illellah, a onome ko kaže svome drugu: “Hajde da se kladimo (kockamo).”, da dadne sadaku.

12. Ebu Derda’, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek nekoga (ili nešto) prokune, prokletstvo se uzdigne na nebesa i pred njim se zatvore nebeska vrata. Zatim se, kada se spušta na Zemlju, pred njim zatvore zemaljska vrata i prokletstvo krene desno i lijevo. Ako ne nađe izlaz, prokletstvo se spusti na onoga ko je proklet, ako je bio za toga, a ako nije, onda se vrati onome ko je proklinjao.”  

Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Kada rob svojim riječima prokune nešto, to prokletsvo diže se prema nebesima, ali nailazi na zaključana nebeska vrata, pa se vrati na Zemlju, ali i na njoj naiđe na zaključana vrata. Potom ide desno i lijevo, pa ako ne nađe puta ili boravišta, vrati se na ono što je prokleto, ukoliko ono zaslužuje to prokletstvo. Ako ga ne zaslužuje, onda ono pogodi onoga ko ga je izrekao.

13. Burejde, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ne govorite munafiku: ‘Prvače! (sejjid)’, jer ako on bude prvak među vama, onda ste rasrdili vašeg Gospodara.” (Ebu Davud sa sahih senedom)  

Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai

Objašnjenje

Značenje hadisa: “Ako je munafik sejjid”, tj. u vašem narodu uglednik i vi ga tako nazovete, onda ste rasrdili Allaha, s obzirom da ste mu ukazali poštovanje. A ako nije sejjid onda ste kazali lažno i pretvarajući se. Tako se u oba slučaja zabranjuje sejjidom nazivati licemjera, nevjernika i novotara. (Mirkatul-mefatih, 7/3009., El-Abbad, Šerh Sunen Ebi Davud, elektronska verzija.)

14. Abdullah ibn ‘Amr i Džabir b. Abdullah radijallahu ‘anhuma, prenose merfu predaju: “Musliman je onaj od čijih ruku i jezika su mirni drugi muslimani, a muhadžir je onaj koji napusti sve ono što je Allah zabranio.” Ebu Musa, radijallahu ‘anhu, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?” “Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni”, odgovorio je on.  

Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Musliman je onaj od čijeg jezika su mirni drugi muslimani, on ih ne vrijeđa, ne proklinje, ne ogovara, niti sije nered među njima, i onaj od čijih su ruku sigurni, on ih ne napada, ne uzima im imetak na nedozvoljen način i sl. Muhadžir je onaj ko napusti ono što je Allah zabranio.

15. “Kada čovjek osvane, cijelo se tijelo pokori jeziku i govori mu: ‘Boj se Allaha u pogledu mene, jer moja sudbina zavisi od tebe! Ako budeš na ispravnom putu, i ja sam na ispravnom putu, a ako skreneš, i ja sam skrenuo s Pravog puta.'”  

Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Svi se organi potčinjavaju jeziku i slijede ga. Upravo zato svaki kaže organ kaže: “Boj se Allaha u pogledu mene, jer moja sudbina zavisi od tebe…” Jezik je najopasniji organ za čovjeka, ako on bude uredu, i ostali organi će biti, a ako on skrene, sve će ostalo skrenuti. Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Iman čovjeka neće biti uredu dok njegovo srce ne bude takvo, a ni njegovo srce neće biti uredu sve dok mu jezik ne bude takav.” Preneseni su mnogi hadisi koji govore o opasnosti jezika, koji je ili sreća čovjeku ili kazna. Ako ga koristi u pokornosti Allahu, donijet će mu sreću i na ovome i na budućem svijetu, a ako ga bude koristio u onome čime Allah nije zadovoljan, donijet će mu propast i tugu i na ovome i na budućem svijetu. (“Merkatul-mefatih”, 7/3040)  

16. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista rob izgovori riječ kojom je Allah zadovoljan, ne pridajući joj značaj, pa ga Allah zbog nje uzdigne stepene. I, zaista, rob izgovori riječ koja izaziva ljutnju Uzvišenog Allaha, ne pridajući joj značaj, pa zbog nje bude strmoglavljen u džehennem.” A Ebu Abdurrahman Bilal b. el-Haris el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista čovjek izgovori riječ kojom je Allah Uzvišeni zadovoljan, za koju ni ne pomisli da nešto vrijedi, a Allah mu zbog nje da Svoje zadovoljstvo sve do dana kada će Ga sresti. I zaista čovjek izgovori riječ koja izaziva Allahovu srdžbu, za koju ni ne pomisli da je nešto velika, a zbog nje zasluži Allahovu srdžbu sve do dana kada će Ga sresti.”  

Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Čovjek izgovori riječ kojom je Allah zadovoljan, kao npr. iskren savjet, uputa ili pouka, ne misleći da je ta riječ nešto važna kod Allaha Uzvišenog, a Allah ga zbog nje uzdigne na visoke stepene. Isto tako, izgovori riječ koja izaziva ljutnju Svevišnjeg Allaha, kao što je ogovaranje, potvora ili laž, pa zbog nje propadne na Sudnjem danu u džehennem.

17. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne želi sebi smrt, jer ako je bio dobročinitelj, možda će još više dobra uraditi, a ako je bio grešnik, možda će se pokajati.” Ovo je Buharijeva verzija, a Muslimova glasi: “Neka niko od vas ne želi sebi smrt, i neka ne moli za nju, jer kada čovjek umre, prekida se njegov posao; a zaista vjerniku njegov život samo uvećava dobro.”  

Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Njegove riječi: “Neka niko od vas ne želi sebi smrt…” ukazuju na zabranu priželjkivanja smrti, jer željeti smrt označava nezadovoljstvo Allahovom odredbom. Vjerniku je obaveza da bude strpljiv kada ga zadesi neka nedaća, pa ako bude strpljiv na njoj, postići će dvije veoma važne stvari. Prva je oprost grijeha, jer vjernika ne zadesi ni briga ni tuga ni bilo koja druga nedaća, a da mu Allah zbog toga ne oprosti grijehe, pa čak i kada ga trn ubode. Druga je postizanje nagrade. Međutim, ako bude želio smrt, to ukazuje da on nije strpljiv na onome što je Allah odredio i nije zadovoljan tom odredbom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava da takav može biti ili dobročinitelj, pa da još više u svome životu činiti dobra djela; ako ostane u životu, pa makar imao i nedaće, on će možda povećati svoja dobra djela. A ako je grešnik, koji čini loša djela, može ako ostane u životu dobije priliku da se pokaje, pa da mu bude oprošteno. Zato niko ne treba moliti za smrt, jer sve je određeno, nego treba biti strpljiv i nadati se nagradi. Hadisom se ukazuje na to da je razlog zabrane želje za smrću i dove za nju to što se smrću prekidaju djela. Život je prilika da se čine dobra djela i da se zasluži golema nagrada, pa makar i ne bilo ništa drugo do nastavak provođenja tevhida, koje je najbolje djelo. Onaj za koga Allah odvajkad zna da će loše okončati, tako će i umrijeti, bez obzira da li živio dugo ili kratko. Takav i kada bi požurivao smrt, u tome ne bi imao nikakve koristi. Hadisom se podstiče dobročintelj da nastavi sa dobrim djelima, a onaj ko čini zlo se upozorava na opasnost tih djela. Kao da se kaže: “Ko je dobročinitelj neka ne želi smrt, nego neka nastavi sa dobrim djelima što više, a ko čini loše neka ne želi smrt nego da napusti loša djela kako ne bi umro čineći ih pa da bude u opasnosti.”  

18. Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu ‘anhu, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je čuo čovjeka kako pretjerano hvali drugog čovjeka, pa je rekao: ‘Upropastili ste ga.'”  

Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je čuo čovjeka kako opisuje i hvali drugog čovjeka po dobru, i u tome pretjeruje spominjući lijepa svojstva koja nisu pri njemu, pa mu je, sallallahu ‘alejhi ve sellem, to zabranio i obavijestio ga da to može biti uzrok njegove propasti, jer to njegovo hvaljenje može biti uzrokom da se taj čovjek uzdiže i postavi na mjesto koje mu ne pripada.

19. “Jedan čovjek je pohvalio drugoga u prisustvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on mu reče, ponavljajući nekoliko puta: ‘Teško tebi! Glavu si mu skinuo! Ako već nekoga morate hvaliti, onda recite: ‘Ja ga takvog poznajem, a Allahu će polagati račun, i ni za koga ne tvrdim da je bezgriješan prema Allahu.'” (Muttefekun alejhi)  

Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ovaj hadis daje neke savjete i uputstva. Musliman treba da se pazi pretjerivanja u iznošenju pohvale. Obmanjivanje i umišljenost su vrata šejtana. Pretjerivanje u pohvali daje čovjeku lažnu nadu, obmanjuje ga, pa se on može uzoholiti i tako doživjeti propast. Musliman mora biti umjeren u iznošenju pohvale i stanje ljudi prepustiti Allahu Koji zna šta prsa taje.

20. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Istinoljubiv čovjek ne može biti onaj koji proklinje.”  

Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Mnogo proklinjanja u koliziji je sa istinoljubivošću (es-sidk), koja je najveći stepen do kojeg vjernik može doći kod Allaha. (“Delilul-falihin”, 8/57)

21. Semure b. Džundub, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne proklinjite jedni druge Allahovim prokletstvom, niti Allahovom srdžbom, niti džehenemskom vatrom.”  

Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

U ovom hadisu zabranjuje se vjernicima da dove jedni protiv drugih na način da na njih prizivaju Allahovo prokletstvo, srdžbu i Vatru, jer ove vrste dove imaju ogromnu težinu kod Allaha Uzvišenog. Delilu-l-falihin, 8/57.

22. Imran b. Husajn, radijallahu anhuma, rekao je: “Dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na jednom putovanju, neka je ensarijka jahala na svojoj devi, te se zbog nje umorila i naljutila pa ju je proklela. Kada je to čuo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Uzmite stvari koje su na njoj i pustite je jer je ona zaista prokleta.’ Kao da je sada gledam kako hoda među ljudima, niko se na nju ne osvrće.”  

Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Vjerovjesik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je da neke žena proklinje devu, pa je naredio da se uzmu stvari koje je ta deva nosila, a zatim da se pusti, jer je ona upravo postala prokleta. Imran govoraše: “Zaista sam vidio tu devu kako hoda među ljudima, a niko se na nju i ne osvrće, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se pusti.”

23.Ebu Berza Nadla b. Ubejd el-Eslemi, radijallahu anhu, veli: „Jednom prilikom na devi je jahala neka mlada žena noseći na njoj tovar koji je pripadao nekim ljudima. Vidjela je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tijesnom prolazu u brdu, te je ona zagalamila na devu: ‘Hajde brže, Allah te prokleo!’ Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Sa nama neće ići deva koja je prokleta.'“  

Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Jedna mlada djevojka bila je na devi koja je nosila stvari. Vidjela je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ljude koji se nalaze s Poslanikom u tijesnom prolazu, pa je potjerala devu i prizvala na nju Allahovo prokletstvo. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “S nama neće ići deva koja je prokleta.”

24. Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek rekne: ‘Propali su ljudi, on je najveći stradalnik.'”  

Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Kada jedan čovjek rekne: “Propali su ljudi”, želeći pri tome da ih ponizi i da se nad njima uzdigne, jer sebe smatra boljim, on je u tom slučaju najveći stradalnik. Ovo je značenje rivajeta u kom se navodi riječ “fe huve ehlekuhum”. Ali ako se uzme verzija gdje stoji: “fe hue ehlekehum”, onda hadis znači da je takva osoba razlog njihovog stradanja, jer je bila uzrokom da oni uzgube nadu u Allahovu milost i da ih odvrati od pokajanja, te da nastave da žive u takvom beznađu koje će odvesti u propast.

25. Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kada se dvojica počnu međusobno grditi i vrijeđati, sve što kažu upiše se kao grijeh onome koji je počeo, osim u slučaju kada napadnuti pretjera.“ (Muslim)  

Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Sve što izreknu dvojica koja se svađaju i vrijeđanju računa se grijehom onome ko je prvi počeo, jer on je taj koji je prešao granicu, dok drugi nije grešan, jer mu je dozvoljeno da se brani. Ako on pređe granicu koja mu je dozvoljena, ima veći grijeh nego onaj ko je počeo. “Fejdul-Kadir”, 6/267, “Merkatul-mefatih”, 7/3028, “et-Tenvir”, 10/475, “Šerhu suneni Ebi Davud”, el-Abbad, elektronska verzija)

26. Džabir prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ušao jedne prilike kod Ummu Saib ili Ummu Musejjeb, pa je upitao: „Šta ti je, zašto se treseš?” Ona reče: “Groznica me obuzela, Allah je uništio.” On reče: “Ne vrijeđaj groznicu jer ona briše ljudske grijehe kao što kovački mijeh skida hrđu sa željeza!“  

Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Džabir kazuje da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ušao kod Ummu Sa'ib koja je drhtala, te ju je upitao o čemu se radi, a ona je kazala da je u pitanju groznica i da se zbog toga trese. Groznica je naziv za stanje povišene temperature u ljudskom tijelu iznad normalne razine, a nje može biti raznih vrsta. “Allah je uništio”, ovo je dova zbog iskušenja i bolesti koja ju je obuzela. “Ne vrijeđaj groznicu”: Poslanik joj je zabranio da vrijeđa groznicu, jer to je Allahovo davanje, a sve što Allah dadne, ne smije se vrijeđati, jer to onda znači i vrijeđanje Onoga Koji je to dao i stvorio. Upravo zbog toga Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Nemojte vrijeđati vrijeme, jer Allah je vrijeme.” Čovjek mora da se strpi na nedaći i da se nada Allahovoj nagradi. “Ona briše ljudske grijehe kao što kovački mijeh skida hrđu sa željeza”: groznica je uzrok brisanja grijeha i podizanja deredža, kao što kovački mijeh skida i briše hrđu. Isto to čini groznica, ona briše male grijehe. Šerhu rijadis-salihin, Ibn Usejmin, 6/467.

27. Zejd b. Halid el-Džuheni prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ne grdite pijetla jer on budi na namaz.“  

Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai

Objašnjenje

Zejd b. Halid el-Džuheni kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio grđenje i psovanje pijetla, a razlog tome je što on budi namaz. U predaji koju su zabilježili imam Ahmed i Nesai stoji: „…jer on oglašava nastupanje namaskog vremen.“ Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem zabranio da se pijetao grdi, ta u tome što on budi ljude jest velika korist i pomaganje u pokornosti Allahu. On zaslužuje pohvalu, a ne vrijeđanje. Jedna od najvećih čuda kada je u pitanju pijevac jest što on zna vrijeme po noći i zna kada će kukurijekati. On, naime, nastavlja kukurijekanje i poslije zore.

Preuzeto: (hadeethenc.com)