1. “Allah će vam primati dove, sve dok ne budete požurivali i govorili: ‘Molio sam Gospodara, pa mi dovu nije primio!”‘ Muttefekun alejhi. U Muslimovom predanju kaže se: “Dova se prima, sve dok čovjek ne bude molio grijehom, prekidanjem rodbinskih odnosa, i dok ne bude požurivao.” A šta je požurivanje, Allahov Poslanice?”, neko upita. “Požurivanje je da kaže: ‘Molio sam i molio, pa mi se dova nije primila.’, i tada se ražalosti i prestane učiti dovu.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da se čovjeku uslišava dova sve dok ne dovi za nešto što je grijeh ili prekid rodbinske veze i sve dok ne bude požurivao da se usliša. Neko je upitao šta je to požurivanje koje uzrokuje neprimanje dove, pa je kazao da čovjek kaže: “Učio sam dovu i učio mnogo puta, pa mi nije primljena.” Tada požuruje, pa ostavi dovu.
2. Ubada b. es-Samit prenosi da je Poslanik rekao: “Kada god musliman uputi dovu, Allah mu je primi, ili ga u veličini te dove zaštit odi zla, ukoliko ne moli za grijeh niti prekidanjee rodbinskih veza.” Znači, trebamo učiti dove što više!?”, upita neko od prisutnih. ” Allah još više dovu prima”, odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (Tirmizi.) Hakim je zabilježio ovaj hadis preko Ebu Seida sa dodatkom: “…ili mu Allah pripremi istu nagradu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ovaj hadis potiče sve muslimane da budu u vezi sa Gospodarom, riječima i djelima. Dovi koja izađe iz iskrenog srca koje je ljubavlju povezano sa Allahom ostvaraju se nebeska vrata, i Allah, Onaj Koji se odaziva nevoljniku i Onaj Koji otklanja poteškoću, usliši takvu dovu. Dova i korist od nje neće biti uzaludna i neće se zagubiti: ili će je Allah uslišiti i ostvariti želju onoga ko je dovio, ili će Allah spriječiti da čovjeka zadesi kakvo zlo, srazmjerno toj dovi, ili će mu ostaviti nagradu za nju, a kod Allah je još veće dobro, mnogo veće od onoga što ljudi traže. (“Merkatul-mefatih”, 4/1537-1538, “Šerhu rijadis-salihin”, 6/54)
3. Od Selmana, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Doista se vaš Gospodar stidi i plemenit je; stidi se da ruke roba koje mu podigne, tražeći nešto, vrati prazne.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Hadis ukazuje na propisanost podizanja ruku prilikom dove i da je to uzrok primanja dove, jer takav postupak predstavlja iskazivanje ovisnosti roba o Allahu i nadu da će dova biti primljenja. Allah Uzvišeni se zbog Svoje dobrote i plemenitosti stidi da ne udovolji Svome robu, jer On je dobar i plemenit.
4. Aiša, radijallahu ‘anha, kazivala je: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je volio učiti sveobuhvatne dove, a druge je ostavljao.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, učio dove, birao bi one koje su sadržajne i sveobuhvatne, a također bi birao i dove koje imaju malo riječi, a velika značenja. Ovo nije bio slučaj u svim situacijama, nego prenosliac hadisa kazuje samo ono što je on znao, jer postoje i druge dove u kojima se detaljno spominju određene stvari, a oba postupka su propisana.
5. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neka niko od vas ne kaže: ‘Allahu, oprosti mi ako hoćeš! Allahu, smiluj mi se ako hoćeš!’, već neka bude odlučan, jer nema nikoga ko će Allaha prisiliti.“ U verziji kod Muslima stoji: „Neka mu želja bude velika, jer Allahu – od onog što On da – ništa nije veliko.“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Imajući u vidu da su ِAllahovi robovi ovisni o Njemu i da su za Njim u potrebi, a da je On Neovisan i hvale vrijedan, On je Taj Koji čini šta hoće, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je onome ko upućuje dovu da vezuje traženje Allahovog oprosta i milosti za Njegovu volju i htijenje, te je naredio da se u dovi bude odlučno, bez bilo kakvog uslovljavanja i vezivanja, jer vezivanje traženja od Allaha za Njegovu volju, dovodi do osjećaja da je Allahu teško da ispuni neku od potreba stvorenja ili da Ga nešto prisiljava da to učini, što je u suprotnosti sa istinom. Također, takav odnos prema dovi stvara osjećaj da je rob nemaran i neodlučan u svojoj molbi i da je neovisan o svome Gospodaru, a ustvari, on ni jednog trena, ni koliko je treptaj oka, nije neovisan o Allahu. Takav odnos u koliziji je sa ovisnošću i potrebom za Allahom, što predstavlja srž ibadeta dove. Također, davanje Allahu nečega na izbor, ne priliči Allahu, jer Njega ništa ne može na nešto prisiliti. Zatim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je onome ko dovi da bude odlučan i da od Allaha traži svako dobro, bilo malo ili veliko, jer Njemu ništa ne predstavlja poteškoću, ako želi da to dadne, niti Mu je ispunjavanje bilo kakve tražene potrebe teško. On posjeduje i dunjaluk i Ahiret, i apsolutno upravlja svime što postoji i On sve može.
6. Ubejj b. Ka'b prenosi: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi, kada bi prošla trećina noći, ustao i povikao: ‘O ljudi, spominjite Allaha. Približava se dan kada će se prvi put puhnuti u rog, a zatim i drugi put! Približava se smrt s onim što sa sobom nosi!’ Ubejj reče: ‘Allahov Poslaniče, želim povećati učenje salavata na tebe, pa koliko ću vremena od noćnog ibadeta, provesti u učenju salavata?’ ‘Koliko hoćeš.’ – odgovori on. ‘Hoću li četvrtinu?’ ‘Koliko hoćeš.’ – reče on – ‘Ako povećaš, bolje za tebe!’ ‘Da provedem polovinu?’ ‘Koliko hoćeš.’ – odgovori on – ‘Ako povećaš, bolje za tebe!’ Rekoh: ‘Da provedem dvije trećine?’ Reče: ‘Koliko hoćeš.’ Sve što provedeš više, biće bolje za tebe!’ Rekoh: ‘Cjelokupno vrijeme noćnog ibadeta provešću u učenju salavata na tebe (spominjući te salavatima)?’ On će na to: ‘Ako tako budeš radio, postići ćeš ono što želiš i biće ti oprošteni grijesi.'“ Bilježi Tirmizi i kaže da je dobar.
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Na početku hadisa se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustajao u trećini noći i upozoravao bi ummet na nemarnost, podstičući ga da čini ono čime će Allah biti zadovoljan. On je govorio: “O ljudi, Allaha spominjite”, tj. jezicima i srcima kako bi vas to podstaklo do što više činite dobro, a da ono što nije dobro ostavljate. U hadisu se, također, spominje da je pitalac imao dovu koju je za sebe učio, pa je mogao da trećinu toga odredi za dovu za Poslanika, i salavat ili polovinu toga ili sve, kao npr. da donosi salavat umjesto učenja dove. Potvrđena je predaja od Ebu Hurejre u kojoj stoji: “Ko na njega donese jedan salavat, Allah na njega donose deset.” Bilježi Muslim, 1/306., br. 408. Tako da mu je nagrada za salavat dovoljna. Zato u nastavku hadisa stoji: “postići ćeš ono što želiš i biće ti oprošteni grijesi.”, tj. ti tražiš da ti se neka šteta ukloni, šteta koja prouzrokuje grijeh i brigu, pa kada doneseš salavat umjesto tvoje dove, ostvarićeš cilj. Ako umjesto za sebe čini dovu za Poslanika, imat će više od onoga što bi tražio za sebe.
7. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod Sa'da b. Ubade, radijallahu anhu, i on mu je iznio kruha i ulja, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo, i onda rekao: “Neka se kod vas iftare postači i neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki!”
Lanac prenosilaca je ispravan. – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod Sa'da b. Ubade, poglavara plemena Hazredž, pa mu je Sa'd iznio kruha i ulja. Ovo predanje ukazuje na to da gostu treba ponuditi ono čega domaćin ima, i to nije u koliziji sa plemenitošću. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je jeo, a onda je nakon jela kazao: “Neka se kod vas iftare postači”, tj. Allah vas nagradio onako kako nagrađuje onoga ko pripremi iftar postaču – ova rečenica ima status dove. “…i neka vašu hranu jedu pobožni i bogobojazni i neka za vas istigfar čine meleki”, tj. neka za vas traže oprost. “Delilul falihin”, 7/75-76.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
