Pravila vezana za snoviđenje

Ebu Se'id el-Hudri, radijallahu ‘anhu, prenosi da je čuo od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ove riječi: “Kada neko od vas vidi san koji mu se dopadne, neka zna da je od Allaha, dž.š., pa neka Mu se zahvali i neka ga ispriča!” U jednom drugom rivajetu, stoji: “Neka ga ispriča samo onome koga voli, a ako vidi nešto drugo, što mu se ne dopadne, neka zna da je to od šejtana, pa neka zatraži utočište (zaštitu) kod Allaha od njegova zla i neka ga nikom ne spominje, pa mu neće nauditi.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Kada musliman vidi san koji mu se svidi, to je radosna vijest od Allaha Uzvišenog i zato treba da Mu zahvali na tome, te da taj san ne priča osim onome koga voli iz svoje porodice, komšiluka, društva. A ako sanja ružan koji mu se ne svidi, ili mu se ne svidi njegovo tumačenje, neka zna da je to šejtanovo djelo kojim ima za cilj da prestraši čovjeka i da ga ražalosti. Kada takav san sanja, čovjek treba da zatraži zaštitu kod Allaha od njegovog zla.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: “Od poslanstva nije ostalo ništa osim el-mubešširata.” “A šta su to el-mubešširat?”, upitali su ga. “Lijepi snovi”, odgovorio je Poslanik.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Objava je prestala nakon smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nije ostalo osim lijepih snova.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Ko me vidi u snu vidjet će me i na javi” ili je rekao: “…kao da me je vidio na javi, jer se šejtan ne može pretvoriti u moj lik.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav kada je u pitanju značenje ovog hadisa. Kad je riječ o tome, oni imaju nekoliko različitih tumačenja. Prvo tumačenje: misli se na Poslanikove savremenike, tj. onoga ko ga vidi u snu, a nije sa njim učinio hidžru, Allah će ga uputiti i olakšati mu hidžru te će vidjeti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ja javi. Drugo tumačenje: onaj ko usnije Poslanika vidjet će potvrdu tog sna na Sudnjem danu, u stanju budnosti, kada će ga vdjeti cijeli umet i oni koji su ga vidjeli na ovome svijetu, kao i oni koji nisu. Treće tumačenje: vidjet će ga na Sudnjem danu posebnim i bliskim viđenjem, zaslužit će njegov šefaat i sl. U hadisu o kojem govorimo postoji dilema, tj. prenosilac ne zna je li Poslanik rekao: “Ko me vidi u snu vidjet će me i na javi” ili je rekao: “…kao da me je vidio na javi…” Značenje je ovo: ko vidi Poslanika u snu onako kako je opisan, kao da ga je vidio i na javi. Ovo značenje potvrđuje hadis koji je zabilježen u dva “Sahiha”: “Ko me vidi u snu, uistinu me je vidio”; “Ko me vidi u snu, doista je vidio istinu.” Poslanikove riječi: “…jer se šejtan ne može pretvoriti u moj lik”, a u drugoj verziji stoji: “Ko me vidi u snu, uistinu me je vidio, jer ne priliči šejtanu da se pretvori u moj lik” znače: da se šejtan ne može pretvoriti u lik Poslanika u njegovom stvarnom izgledu, ali može doći u obliku kakav nije Poslanikov i kazati da je on Poslanik. Kada čovjek vidi osobu pa pomisli da je Poslanik, neka istraži osobine Poslanika i uporedi sa tom osobom koju je u snu vidio. Ako su svojstva ista, onda je vidio Poslanika, a ako nisu ista, onda se ne radi o Poslaniku, nego su to samo šejtanske obmane, ili je onaj ko to sanja samo umislio da je usnio Poslanika. Bilježe Ahmed i Tirmizi u “Šemailu” od Jezida Farisija da je rekao: “Za vrijeme lbn Abbasa usnio sam Allahovog Poslanika, i rekoh lbn Abbasu: ‘Usnio sam Allahovog Poslanika!’ Ibn Abbas reče: ‘Allahov Poslanik rekao je: ‘Šejtan se ne može prikazati u mom liku. Kо me vidi u snu, uistinu me је vidio.’ Možeš li mi opisati čovjeka kojeg si usnio?’ ‘Da, opisat ću ti ga. lšao је između dva čovjeka, nije ni crne ni bijele puti, crnih očiju, lijepog osmijeha, blаgо okruglog lica, gusta brada mu је prekrila vrat.’ ‘Da si ga na javi vidio, ne bi ga mogao ljepše opisati’, reče mi lbn Abbas.” Ovu predaju dobrom je ocijenio Albani u djelu “Muhtesaruš-šemail”, str. 208. Napomena: na početku sam spomenuo razilaženje, znajući da spominanje razilaženja nije pohvalno u ovom kratkom komentaru, jer je ovo spomenula većina komentatora hadisa, a vi na kraju možete odabrati ono što smatrate ispravnim. Šejh Ibn Usejmin je izabrao prvo mišljenje, a drugo i treće izabrali su članovi Stalne komisije za fetve. Druga napomena: u hadisu se kaže da se Vjerovjesnik može vidjeti u stanju budnosti, kao keramet, i to je dokaz sufijama, koji tvrde da imaju keramete i da sjede sa Poslanikom i gledaju u njega. Zbog toga ga nisam ni naveo.

„Kada se približi Sudnji dan, gotovo da će svaki san koji usnije musliman biti istinit. San musliman jest jedan od četrdeset i šest dijelova poslanstva“ (Muttefekun alejh). U drugoj verziji stoji: „Onaj ko govori istinitije, taj ima istinitije snove.“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Pred Sudnji dan snovi vjernika bit će istiniti. Nekada će biti vijest o nečemu što se desilo, a nekada će se desiti ono što se usnilo. Ovi snovi bit će poput objave kada je u pitanju istinitost onoga na šta ukazuju. “San muslimana jest jedan od četrdeset i šest dijelova poslanstva”, tj. jedan od djelova znanja vjerovjesništva u smislu da je u tome obavijest o nevidljivom svijetu. Vjerovjesništvo je okončano, ali rad prema njemu ostaje. Ovaj broj posebno je izdvojen, jer je životni vijek Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po većini ispravnih predaja, trajao 63 godine, dok je period vjerovjesništva trajao 23 godine. On je imao punih 40 godina kada je počelo objavljivanje Kur'ana, a prije poslanstva, šest mjeseci imao je istinite snove koji su mu se ostvarivali. Zatim je vidio meleka u budnom stanju. Kada se uporedi period objave Kur'ana u snovima, tj. šest mjeseci, sa periodom vjerovjesništva, tj. 23 godine, tada šest mjeseci iznosi pola jednog od 23 dijela, a to je jedan dio od 46 dijelova. „Onaj ko govori istinitije, taj ima istinitije snove.“ Ovo znači sljedeće: sve što je čovjek iskreniji u svome govoru, bliži Allahu, sve je veća mogućnost da mu se snovi ostvare, zbog toga je u hadisu Buharija naglašeno: “Lijepi snovi koje usnije dobar čovjek…” Onaj ko nije iskren u govoru i ko radi loša djela i javno i tajno, ima snove koji su u većini slučajeva šejtansko poigravanje. Ibnul-Kajjim zapaža: “Onaj ko želi da mu se lijepi snovi ostvare, neka bude iskren, neka konzumira samo ono što je dozvoljeno, neka vodi brigu o naredbama i zabranama, neka spava potpuno čist, okrenut prema kibli i neka spominje Allaha dok ga san ne savlada. U tom slučaju, njegovi snovi gotovo nikada ne budu lažni.”

Vasil ibnul-Eska’, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Najveća je potvora da čovjek tvrdi da mu je otac onaj ko mu nije otac, da tvrdi da je vidio u snu ono što nije vidio, ili da pripiše Resulullahu, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ono što on nije rekao.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Jedna od najvećih laži na Allaha jeste da čovjek svoje porijeklo pripiše nekome drugome mimo svog oca ili da neko nekoga pripiše porijeklom drugoj osobi, a da ovaj to potvrdi. Ovo je jedan od najvećih vidova laži. Također, među najveće laži ulazi i to da čovjek kaže da je sanjao nešto, a to se nije desilo ili da se Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pripišu riječi ili djela koje nije rekao ili uradio.

“Najveća laž je da čovjek govori kako je usnio ono što nije usnio.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovome hadisu pojašnjava da u najveću laž spada da čovjek tvrdi da je nešto sanjao ili da je nešto na javi vidio, a ustvari, to nije tako. Laganje da se nešto sanjalo jest veće nego laganje da se nešto vidjelo na javi, jer ono što čovjek vidi u snu jest od Allaha, pa je laganje u tom slučaju laganje na Allaha. (“Delilul-falihin”, 5/396)

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, veli: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je pitao ashabe: ‘Je li neko od vas što sanjao?’, pa bi mu neko ispričao svoj san…” On kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog jutra ispričao sljedeće: “Sanjao sam dvojicu ljudi, tražili su da pođem s njima rekavši: ‘Pođi s nama!’ Došli smo kod čovjeka koji leži, a drugi stoji iznad njegove glave i drži veliku stijenu koju baci na glavu onoga što leži i razbije je, pa se kamen otkotrlja i on ode za njim, a vrati mu se tek kad mu glava zacijeli te opet mu opet razbije glavu kao prvi put. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Onda smo došli kod čovjeka koji je ležao na potiljku, a drugi čovjek stoji iznad njega i drži željezne kuke, pa mu presavije vilicu, nozdrvu i oko prema potiljku, potom ga okrene na drugu stranu te i od druge strane lica isto učini, a u međuvremenu prva strana zacijeli pa mu od nje učini kao što je učinio prvi put. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Tad smo došli kod nečega što je ličilo na peć, iz čega su se čuli glasovi i halabuka. Pogledali smo unutra i vidjeli gole muškarce i žene, do kojih je odozdo dopirao plamen: kad bi do njih dopro, oni bi zavrištali. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su oni?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Onda smo došli do rijeke boje krvi u kojoj se neki čovjek kupao, a na obali rijeke bio je čovjek kod kojeg se nalazilo mnogo kamenja: kad se čovjek okupa, izađe na obalu, ali mu onaj otvori usta i zauzda ga kamenom te ga pošalje u rijeku: kad god izađe iz rijeke, ovaj ga zauzda kamenom. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Potom smo došli kod čovjeka koji je izuzetno ružno izgledao, ružniji od njega ne postoji, a u čijoj je blizini bila vatra koju raspiriva i trči oko nje. Upitah: ‘Subhanallah! Ko je on?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Potom smo došli do procvjetalog perivoja u kojem je bilo svakovrsnih proljetnih biljaka, a u njemu čovjek čija je dužina dosezala visoko u nebo, toliko visoko da skoro nisam vidio njegovu glavu; oko njega bilo je djece koliko nikad nisam vidio. Upitah: ‘Ko je ovaj čovjek i ko su ova djeca?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Zatim smo došli do perivoja od kojeg većeg ni ljepšeg nikad nisam vidio. Rekoše mi: ‘Penji se!’ Penjali smo se i stigli do grada čije su građevine izgrađene od naizmjenično zlatnih i srebrenih ćerpiča. Stigosmo do gradske kapije i zatražili dopuštenje za ulazak, pa su nam otvorili vrata. U gradu su nas sreli ljudi čija je jedna polovina tijela nepojmljivo lijepa a druga polovina tijela nepojmljivo ružna. Moji saputnici rekoše im: ‘Idite se okupati u onoj rijeci!’ Rijeka je bila široka i veoma bijele boje. Oni se u njoj okupaše pa se vratiše, a pređašnji ružan izgled u potpunosti je nestao. Rekoše mi: ‘Ovo je edenski vrt i ovdje je tvoje prebivalište.’ Moj pogled odluta prema gore, kad, gle, dvorac sličan bijelom oblaku. Rekoše: ‘Eno, ono je tvoje prebivalište.’ ‘Blagoslovio vas Allah, dopustite mi da uđem u njega!’, rekoh im. Oni samo rekoše: ‘Ostalo ti je još života na dunjaluku. Kad umreš, ući ćeš u njega.’ Tad im se obratih: ‘Ove sam noći vidio mnoga čuda, pa hoćete li me obavijestiti o onome što sam vidio?’ Rekoše: ‘Evo, obavijestit ćemo te. Prvi čovjek koga si vidio, onaj što mu se razbija glava, to je čovjek koji je prihvatio Kur’an pa ga zanemario i koji često prespava obavezni namaz. Čovjek kojem se željeznom kukom presavije vilica, nozdrva i oko prema potiljku jest osoba koja porani i slaže pa se njegova laž proširi na sve strane svijeta. Goli muškarci i žene koji se nalaze u nečemu sličnom peći jesu bludnici i bludnice. Čovjek koga si zatekao da se kupa u rijeci, a kojem se u usta stavlja kamen jest onaj ko je živio poslujući uz kamatu. Čovjek koji je izuzetno ružno izgledao, a u čijoj se blizini nalazila vatra koju raspiriva i trči oko nje jest Malik, čuvar džehennema. Visoki čovjek koji se nalazi u perivoju jest Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, a djeca u njegovoj blizini jesu ona koja su umrla na urođenoj vjeri.’” Neko od prisutnih muslimana upita: “Božiji Poslaniče, a djeca mnogobožaca?” On odgovori: “I djeca mnogobožaca” i nastavi: “A ljudi čija je jedna polovina tijela nepojmljivo lijepa, a druga polovina tijela nepojmljivo ružna jesu oni koji su dobra djela s hrđavim izmiješali, pa im je Allah oprostio.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu spominje san kojeg je sanjao, te ga ispričao svojim ashabima nakon sabah namaza, kao što se navodi u nekim verzijama hadisa. Kazao je o sebi: „Sanjao sam dvojicu ljudi, tražili su da pođem s njima rekavši: ‘Pođi s nama!’ Došli smo kod čovjeka koji leži, a drugi stoji iznad njegove glave i drži veliku stijenu, odnosno veliki kamen koji baci na glavu onoga što leži i razbije je, pa se kamen otkotrlja i on ode za njim, a vrati mu se tek kad mu glava zacijeli te opet mu opet razbije glavu kao prvi put. Rekao je: ‘Upitah čudeći se ovoj dvojici ljudi: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Onda smo došli kod čovjeka koji je ležao na potiljku, a drugi čovjek stoji iznad njega i drži željezne kuke, pa mu presavije vilicu, nozdrvu i oko prema potiljku, potom ga okrene na drugu stranu te i od druge strane lica isto učini, a u međuvremenu prva strana zacijeli pa mu od nje učini kao što je učinio prvi put. Upitah: ‘Subhanallah! Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Tad smo došli kod nečega što je ličilo na peć, čiji je vrh bio uzak, a dno široka, i tu se potpaljivala vatra. Iz toga su se čuli nerazumljivi glasovi i halabuka. Pogledali smo unutra i vidjeli gole muškarce i žene, do kojih je odozdo dopirao plamen: kad bi do njih dopro, oni bi zavrištali nerazumljivim glasovima iz čega se samo razumjelo da su tražili pomoć. Upitah: ‘Ko su oni?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Onda smo došli do rijeke boje krvi u kojoj se neki čovjek kupao, a na obali rijeke bio je čovjek kod kojeg se nalazilo mnogo kamenja: kad se čovjek okupa, izađe na obalu, ali mu onaj otvori usta i zauzda ga kamenom te ga pošalje u rijeku: kad god izađe iz rijeke, ovaj ga zauzda kamenom. Upitah: ‘Ko su njih dvojica?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Potom smo došli kod čovjeka koji je izuzetno ružno izgledao, ružniji od njega ne postoji, a u čijoj je blizini bila vatra koju raspiriva i trči oko nje. Upitah: ‘Ko je on?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Potom smo došli do procvjetalog perivoja u kojem je bilo svakovrsnih proljetnih biljaka, a u njemu čovjek čija je dužina dosezala visoko u nebo, toliko visoko da skoro nisam vidio njegovu glavu; oko njega bilo je djece koliko nikad nisam vidio. Upitah: ‘Ko je ovaj čovjek i ko su ova djeca?’ ‘Idi dalje, idi dalje!’, rekoše mi, i krenusmo dalje. Zatim smo došli do perivoja od kojeg većeg ni ljepšeg nikad nisam vidio. Rekoše mi: ‘Penji se!’ Penjali smo se i stigli do grada čije su građevine izgrađene od naizmjenično zlatnih i srebrenih ćerpiča. Stigosmo do gradske kapije i zatražili dopuštenje za ulazak, pa su nam otvorili vrata. U gradu su nas sreli ljudi čija je jedna polovina tijela nepojmljivo lijepa a druga polovina tijela nepojmljivo ružna. Moji saputnici rekoše im: ‘Idite se okupati u onoj rijeci!’ Rijeka je bila široka i veoma bijele boje. Oni se u njoj okupaše pa se vratiše, a pređašnji ružan izgled u potpunosti je nestao. Rekoše mi: ‘Ovo je edenski vrt i ovdje je tvoje prebivalište.’ Moj pogled odluta prema gore, kad, gle, dvorac sličan bijelom oblaku. Rekoše: ‘Eno, ono je tvoje prebivalište.’ ‘Blagoslovio vas Allah, dopustite mi da uđem u njega!’, rekoh im. Oni samo rekoše: ‘Ostalo ti je još života na dunjaluku. Kad umreš, ući ćeš u njega.’ Tad im se obratih: ‘Ove sam noći vidio mnoga čuda, pa hoćete li me obavijestiti o onome što sam vidio?’ Rekoše: ‘Evo, obavijestit ćemo te. Prvi čovjek koga si vidio, onaj što mu se razbija glava, to je čovjek koji je prihvatio Kur’an pa ga zanemario i po njemu nije radio i koji često prespava obavezni namaz. Odbacivanje i zanemarivanje Kur'ana nakon što se on zapamti je veliki grijeh, pa imajući u vidu da takva osoba odbija najčasniju stvar, zaslužuje da bude kažnjeno njeno najčasnije mjesto, a to je glava. Čovjek kojem se željeznom kukom presavije vilica, nozdrva i oko prema potiljku jest osoba koja porani i slaže pa se njegova laž proširi na sve strane svijeta. Takva osoba zaslužuje kaznu jer zbog njene laži na koju nije bila prisiljena, dese se mnoge negativne posljedice. Goli muškarci i žene koji se nalaze u nečemu sličnom peći jesu bludnici i bludnice. Oni su bez odjeće jer zaslužuju da budu osramoćeni. Čovjek koga si zatekao da se kupa u rijeci, a kojem se u usta stavlja kamen jest onaj ko je živio poslujući uz kamatu. Čovjek koji je izuzetno ružno izgledao, a u čijoj se blizini nalazila vatra koju raspiriva i trči oko nje jest Malik, čuvar džehennema. Ružnog oblika je zbog toga da se još viće džehennemlije kazne i prepadnu. Visoki čovjek koji se nalazi u perivoju jest Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, a djeca u njegovoj blizini jesu ona koja su umrla na urođenoj vjeri.’” Neko od prisutnih muslimana upita: “Božiji Poslaniče, a djeca mnogobožaca?” On odgovori: “I djeca mnogobožaca imaju na Sudnjem danu status kao i djeca muslimana” i nastavi: “A ljudi čija je jedna polovina tijela nepojmljivo lijepa, a druga polovina tijela nepojmljivo ružna jesu oni koji su dobra djela s hrđavim izmiješali, pa im je Allah oprostio i uveo u Džennet.” (Vidjeti: “Kešful-muškil fi hadisi-s-sahihajn”, 2/36, “Fethul-Bari”, 12/441 i 445, “Merkatul-mefatih”, 7/2925).

Objašnjenje

Ibn Abbas, radijallahu anhu, veli da je neki čovjek došao Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, sinoć usnio oblak iz kojeg pomalo kapaju maslo i med. Vidio sam ljude da to grabe rukama, neki više, a neki manje. Potom sam vidio uže koje se protezalo od nebesa do Zemlje, za koje si se uhvatio i popeo se. Zatim ga je nakon tebe uhvatio neki drugi čovjek i popeo se. Zatim ga je uhvatio još jedan čovjek i popeo se. Zatim ga je prihvatio i treći čovjek, ali se ono prekinulo, te se zatim spojilo i on se uspeo. Ebu Bekr reče: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke! Tako ti Allaha, dopusti mi da protumačim ovaj san!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Protumači ga!’ Ebu Bekr kaza: ‘Oblak simbolizira islam, jer oblak je taj koji pravi hlad čovjeku i štiti ga i donosi mu blagodat u vidu kiše. Isto tako islam čuva vjernika od propasti i donosi mu bllagodati na ovome i na budućem svijetu. Maslo i med, koji kapahu iz oblaka, simbolizira Kur’an i njegovu slast. Što se tiče onih koji su to grabili, to su oni koji dosljednije slijede Kur’an, odnosno oni što ga slijede manje dosljedno. Uže koje spaja nebo sa Zemljom, to je istina na kojoj si ti i koju si prihvatio, pa te Allah njome uzdigao. Zatim će ga nakon tebe prihvatiti neki čovjek, pa će biti uzdignut. Potom će ga prihvatiti i drugi, pa će biti uzdignut. Naposlijetku će ga uzeti još jedan čovjek i ono će se prekinuti, pa će se ponovo spojiti, i Allah će ga njime uzdići. Draži si mi od oca i majke, Allahov Poslaniče! Kaži mi jesam li ispravno protumačio ovaj san?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nešto si pogodio, a nešto si pogriješio.’ Ebu Bekr kaza: ‘Tako ti Allaha, Allahov Poslaniče, reci mi u čemu sam pogriješio?’ Poslanik mu reče: ‘Ne zaklinji me!’” Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija jesu oni na koje se odnosi ovaj san. Dakle, prva dvojica uspet će se i uzdignuti. Osman će biti ubijen, nakon čega će hilafet pripasti Aliji. Poslanik je na kraju rekao Ebu Bekru da je unekoliko progriješio u tumačenju ovog sna. Naime, ispravno je da oblak simbolizira Poslanika, a med i maslo simboliziraju Kur’an i sunnet, tim prije jer sunnet objašnjava Kur’an. Kaže se da med i maslo simboliziraju znanje i činjenje dobrih djela, a veli se da smiboliziraju razumijevanje vjere i pamćenje vjerskih tekstova. Pa ipak, bolje je sustegnuti se od tumačenja onog što Poslanik nije protumačio. Vjerovjesnik je kazao Ebu Bekru da ga ne zaklinje da mu ispravno protumači ono u čemu je pogriješio, jer čovjek ne mora udovoljiti preklinjanju onda kad to sadrži određenu štetu. A šteta je ovdje, po svemu sudeći, to što je onaj čovjek usnio da se uže prekinulo, što simbolizira smrt halife Osmana i početak smutnje. Resulullah nije htio o tome govoriti upravo zbog toga da se ne raščuje za tu smutnju.

Preuzeto: (hadeethenc.com)