Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je kazao: “Davud, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hranio se samo od zarade svojih ruku.” El-Mikdam b. Ma'di Jekrib, radijallahu ‘anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je kazao:”Niko neće jesti bolju hranu od one koju privredi svojim rukama. Allahov vjerovjesnik Davud, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hranio se zaradom svojih ruku.”
Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obavještava nas da se Davud, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije hranio osim zaradom svojih ruku, a bio je po zanimanju vješt u izradi oklopa i drugih borbenih alatki. Ako su se Allahovi vjerovjesnici, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hranili zaradom svojih ruku, radeći u proizvodnji, poljoprivredi, stočarstvu ili nekoj drugoj privrednoj djelatnosti, onda su drugi još preči da to rade kako bi time štitili svoju čast od prošnje.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sunce, uistinu, nije zaustavljeno ni zbog jednog čovjeka, osim zbog Jošue, koji je nekoliko dana putovao prema Bejtul-makdisu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Svemogući Allah zadržao je sunce na njegovoj putanji jedino zarad Jošue b. Nuna, mladića koji je pravio društvo poslaniku Musau kad su tražili Hidra. Naime, Jošua je nekoliko dana putovao prema Bejtul-makdisu i stigao nadomak njega tokom petka, i to prije sunčevog zalaska. Uplašio se da će sunce zaći prije nego što osvoji taj grad: nastupanjem noći nastupa i subota, tokom koje je bilo zabranjeno ratovati. Stoga se Jošua obratio suncu: “Ti si podređeno Allahovim naredbama, kao što sam i ja podređen Njegovim naredbama! Bože, zaustavi sunce!” I sunce je stalo i stajalo je na svojoj putanji sve dok Jošua nije osvojio Bejtul-makdis.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: “Nijedan čovjek ne treba reći da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Nije dozvoljeno da iko izjavi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bolji od Junusa b. Mettaa (Metta je ime Junusovog oca, a nije ime njegove majke, kako to misle neki ljudi). Vjerovjesnik Junus jedan je od plemenitih i časnih Allahovih vjerovjesnika, koji su poslani s uputom i svjetlom, da bi izveli ljude iz tmina zablude na svjetlo vjere. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ove riječi: “Nijedan čovjek ne treba reći da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa”, izgovorio je iz svoje velike skromnosti – poznato je da je on najbolji čovjek. A postoji mogućnost da je ove riječi izgovorio prije nego što mu je Svevišnji Allah objavio da je on najbolji čovjek. Budući da se Poslanik islama plašio da bi neko, čuvši događaj s Junusom, mogao o tom vjerovjesniku pomisliti nešto loše ili ga nipodaštavati, izrekao je ovaj hadis. Događaj s Junusom zabilježio je imam Suddi, prenoseći predanje u vezi s tim od Ibn Mesuda i nekih drugih ashaba. U tom se predanju navodi sljedeće: “Svevišnji Allah poslao je Junusa stanovnicima Ninive, naselja u blizini Mosula, pa su ga oni utjerali u laž. On im je kazao da će ih kazna neizostavno stići, tj. da će biti kažnjeni u dogledno vrijeme. Vjerovjesnik Junus naljutio se na svoje sunarodnjake i otišao. Oni su se, vidjevši da će ih stići kazna, pokajali, povinovali Allahu i povjerovali u Njega. Gospodar je primio njihovo pokajanje i poštedio ih kazne. Što se tiče Junusa, on je tad bio daleko. Naime, ukracao se u lađu i ona je zaplovila. Međutim, na pučini je lađa gotovo potonula zbog toga što je na njoj bilo previše ljudi, tako da su donijeli odluku da pomoću bacanja kocke izaberu koga će baciti u more. Kocka je tri puta pala na vjerovjesnika Junusa. I zaista, bačen je u more. Nakon toga, progutao ga je kit. U utrobi kita Junus se dovom obratio Gospodaru. Allah je tu njegovu dovu uslišao i izbavio ga, tako ga je kit izbacio na obalu mora. Uzvišeni Allah dao je da na obali nikne i izraste vriježa tikve kako bi se mogao skloniti u njen hlad.”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Isa, sin Merjemin, vidio je nekog čovjeka kako je nešto ukrao te ga upita: ‘Jesi li to ukrao?’ ‘Nisam, tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog boga!’, odgovori čovjek. Na to Isa reče: ‘Vjerujem u zakletvu Allahom, a ne vjerujem svojim očima.’”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
U ovom se hadisu kaže: “Isa, sin Merjemin, vidio je nekog čovjeka kako je nešto ukrao te ga upita: ‘Jesi li to ukrao?’ ‘Nisam, tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog boga!’, odgovori čovjek. Na to Isa reče: ‘Vjerujem u zakletvu Allahom, a ne vjerujem svojim očima.’” Isa je povjerovao u zakletvu ovog čovjeka zato što je moguće da ono što je uzeo pripada njemu, ili je to uzeo uz dopuštenje vlasnika, ili je uzeo tek da pogleda, a ne da prisvoji itd. U ovom hadisu jasno se ukazuje na to koliko su vjerovjesnici veličali Gospodara i koliko su velikom smatrali zakletvu Njime.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musa je bio veoma stidljiv i mnogo se pokrivao, tako da mu se tijelo nije vidjelo. Neki od lzraelćana uznemiravali su ga govoreći: ‘Ovako se pokriva samo onaj ko na tijelu ima neku mahanu: šugavost, kilu ili neku drugu bolest.’ Ali, Allah je htio da Musaa oslobodi od onoga što su mu oni govorili. Tako se Musa jednog dana osamio, svoju odjeću stavio na kamen i počeo se kupati. Kad je završio s kupanjem, okrenuo se prema odjeći da je uzme, ali je onaj kamen već bio iščezao zajedno s njegovom odjećom. Musa uze svoj štap i poče tražiti onaj kamen, govoreći: ‘Moja odjeća, kamenu! Moja odjeća, kamenu!’, sve dok ne dođe do jedne skupine izraelskih prvaka koji, ugledavši ga naga, vidješe nešto najljepše što je Allah stvorio. Tako ga je Allah oslobodio onoga što su oni govorili. Kamen je stao i Musa je uzeo svoju odjeću, obukao je i svojim štapom počeo tući po kamenu. Tako mi Allaha, na kamenu je ostalo tri, četiri ili pet tragova od udaraca. O ovom događaju govori se u Allahovim riječima: ‘O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa’ (El-Ahzab, 69).”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Musa je bio izuzetno stidan čovjek koji je volio da se pokriva.Toliko je bio stidljiv da nije želio da bilo ko vidi njegovo tijelo. Neki Izraelćani vrijeđali su ga, govoreći da se skriva samo iz razloga jer ima neku mahanu na tijelu, bilo da je riječ o šugavosti, kilavosti ili nečemu drugom. Allah je želio da ga oslobodi onoga što mu oni pripisuju, pa se jednog dana Musa osamio, odložio svoju odjeću i počeo se kupati u vodi. Kada je završio sa kupanjem, krenuo je da uzme svoju odjeću, ali je uočio da nema ni kamena na kojem je bila odjeća, a ni odjeće. Musa je tada uzeo svoj štap i krenuo bez odjeće da traga za kamenom, govoreći: “Kamenu, vrati mi odjeću!” Tako je prošao pored skupine Izraelćana koji su, ugledavši ga bez odjeće, shvatili da do tada nisu vidjeli nikoga ljepšeg, te su se uvjerili da na sebi nema nikakve mahane. Na taj je način Uzvišeni Allah oslobodio Musaa od onoga što su oni govorili. Musa je sustigao kamen, uzeo svoju odjeću i obukao je, te je počeo da kamen udara svojim štapom, tako da je na kamenu ostalo tri, četiri ili pet tragova od udaraca. U vezi s ovim uznemiravanjem Musaa, Uzvišeni Allah objavio je 69. ajet sure El-Ahzab, u kojem se kaže: “O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa”, tj. čuvajte se da ne uznemirite Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su Izraelćani uznemiravali Musaa, alejhis-selam, pa je Allah potvrdio njegovu nevinost. Musa je bio na veoma visokom položaju kod Uzvišenog Allaha.
Prenosi Ubejj b. Ka'b da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Kada je umro Adem, meleci su ga ogasulili (okupili) vodom neparan broj puta i načinili mjesto u kaburu gdje će biti ukopan, te kazali: ‘Ovo je sunnet (praksa) Adem i njegovih potomaka.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Hakim
Objašnjenje
Kada je Adem preselio na onaj svijet, meleci su ga okupali vodom neparan broj puta, jednom, tri ili pet puta, te su iskopali posebno mjesto na strani kabura i u njega ga zakopali, a onda kazali: “Ovo je praksa Ademova koja važi za njegove potomke.”, tj. ovako će se postupati i sa sljedbenicima Adema i oni će biti ukopavani kao i Adem na ovaj način. Toga će se pridržavati njegovi upućeni potomci.
Ibn Abbas kazuje: “Ibrahim, alejhis-selam, doveo je Ismaila i njegovu majku, koja ga je dojila, i ostavio ih pored Kabe, pod jednim velikim drvetom koje se nalazilo iznad Zemzema, u gornjem dijelu Džamije. U tom vremenu, u Meki nije bilo nijednog stanovnika niti je u njoj bilo vode. Ostavio ih je na tom mjestu, a pored njih je ostavio i ranac sa datulama i mješinu s vodom. Potom se Ibrahim okrenuo i zaputio natrag, a Ismailova majka krenu za njim i upita ga: ‘O Ibrahime, zar odlaziš i ostavljaš nas u ovoj dolini u kojoj nema ni ljudi niti bilo čega drugog?’, ponovivši mu te riječi nekoliko puta, međutim, on se na nju nije obazirao, nakon čega ga ona upita: ‘Da li ti je Allah naredio da tako postupiš?’ ‘Jest’, odgovori on. ‘On nas onda neće napustiti’, reče ona i krenu nazad, a Ibrahim, alejhis-selam, nastavi put. Kada je došao do jednog brežuljka kod kojeg ga njih dvoje više nisu mogli vidjeti, licem se okrenuo prema Kabi i, podignutih ruku, počeo učiti dove govoreći: ‘Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili!’ (Ibrahim, 37). Ismailova je majka dojila Ismaila i pila vodu, a kada je u mješini nestalo vode i ona i njen sin ožednjeli, nemoćno je gledala kako se njeno čedo previja i nogama udara od zemlju. Kako ga više nije mogla gledati u tom stanju, ona ode odatle i dođe do Safe, brežuljka koji joj je bio najbliži, pope se na njega, a zatim se okrenu prema dolini ne bi li koga vidjela, međutim, ne ugleda nikoga. Zatim je sišla sa Safe, a kada je stigla u dolinu, zadigla je kraj svoje odjeće i onda potrčala onako kako trči čovjek u nevolji, i tako je trčala sve dok nije prešla dolinu. Došla je do Merve i popela se na nju, te pogleda ne bi li koga vidjela, ali ne ugleda nikoga. Tako je učinila sedam puta.” Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada rekao: “To je sa’j koji ljudi obavljaju između Safe i Merve.” “Kada se zadnji put popela na Mervu, čula je neki glas i, obraćajući se sama sebi, rekla: ‘Šuti!’ Pažljivo je osluškivala, a potom je opet čula isti glas, pa je rekla: ‘Čula sam te, pa ako si u stanju pomoći mi, pomozi!’ Tada vidje meleka na mjestu na kojem se nalazi Zemzem kako kopa svojom petom – ili je rekao: svojim krilima – sve dok se nije pojavila voda, koju je pokušavala zadržati praveći nešto poput korita, a svojom je rukom ovako činila. Rukama je grabila vodu i punila svoju mješinu, a voda je, nakon svakog zahvatanja, još obilnije šikljala.” U drugoj verziji navodi se: “Voda je izvirala onoliko koliko bi je ona grabila.” Ibn Abbas, radijallahu anhu, tada reče da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Allah se smilovao majci Ismailovoj, da nije dirala Zemzem – ili je rekao: da iz njega nije grabila vodu – od njega bi nastala rijeka.” Ibn Abbas dalje pripovijeda: “Ona se napila vode i podojila sina, a melek joj reče: ‘Ne plašite se propasti jer ovdje će biti Allahova kuća koju će sagraditi ovaj dječak i njegov otac, a Allah uistinu neće upropastiti njene stanovnike.’ Kaba je bila malo uzdignuta iznad zemlje, baš poput brežuljka, te su bujice nailazile i krnjile je sa desne i sa lijeve strane. I tako je Hadžera tu boravila, pijući zemzem i dojeći dijete, sve dok kraj njih ne naiđe jedna skupina pripadnika plemena Džurhum – ili se pak radilo o jednoj porodici iz ovog plemena. Oni su došli iz pravca Kedaa i ulogorili se u podnožju Meke, pa kada su vidjeli pticu kako kruži nebom, rekoše: ‘Ova ptica vjerovatno kruži iznad vode, a mi dobro poznajemo ovu dolinu i znamo da u njoj nema vode.’ Zatim su poslali jednog ili dvojicu izviđača koji tamo zaista nađoše vodu, a potom se vratiše svojim saplemenicima i obavijestiše ih o onome što su vidjeli. Nakon toga, zajedno se uputiše na to mjesto i tu, pored vode, zatekoše Ismailovu majku, koju upitaše: ‘Hoćeš li nam dozvoliti da se nastanimo tu kod tebe?’ ‘Da’, reče ona, ‘ali ja zadržavam pravo da vodu zabranim kome želim’, a oni se s tim složiše.” Ibn Abbas dalje pripovijeda: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ismailova majka bila je zadovoljna razvojem događaja, jer je voljela društvo’. Ova skupina iz plemena Džurhum naseli se kod nje, a uskoro dovedoše i svoje porodice koje se nastaniše tu s njima. Vremenom se njihov broj uvećao, izgradili su i kuće, a Ismail je izrastao u naočitog mladića i od njih je naučio arapski jezik. Ismaila su zavoljeli i divili mu se, a kada je stasao za ženidbu, oženiše ga djevojkom iz svoga plemena. Nedugo nakon toga, Hadžera je umrla. Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim dođe u Meku da obiđe porodicu koju je tu ostavio, međutim, tada nije pronašao Ismaila. Kada je njegovu suprugu upitao gdje je Ismail, ona mu reče da je otišao u potragu za opskrbom. Potom ju je upitao kako žive i u kakvom se stanju nalaze, a ona mu, jadajući se, odgovori: ‘U veoma smo lošem stanju i živimo u neimaštini i oskudici.’ Kada ju je saslušao, Ibrahim joj reče: ‘Kada ti se muž vrati, poselami ga i poruči mu da promijeni kućni prag.’ Nakon što se Ismail vratio, baš kao da je nešto predosjećao, odmah je upitao: ‘Da li nam je neko dolazio?’, a žena mu odgovori: ‘Da. Posjetio nas je jedan starac’, a onda opisa kako je izgledao i nastavi: ‘I pitao je o tebi. Ja sam mu kazala gdje si, a onda je opet upitao kako živimo, pa sam mu rekla da smo u bijedi i oskudici.’ ‘A da li ti je šta poručio?’, upita je Ismail, a ona mu odgovori: ‘Da, rekao mi je da ti prenesem selam i da ti kažem da promijeniš kućni prag.’ ‘To je moj otac. Naredio mi je da se razvedem od tebe. Idi svojoj porodici’, reče joj Ismail i razvede se od nje, a kasnije se nanovo oženi iz istog plemena. Nakon određenog vremena, Ibrahim im opet dođe u posjetu, međutim, ni ovaj put ne nađe sina Ismaila. Uđe u kuću kod njegove supruge i upita je za Ismaila, a ona odgovori da je otišao u potragu za opskrbom. ‘Kako ste, u kakvom se stanju nalazite i kako živite?’, upita je Ibrahim, a ona odgovori: ‘Dobro smo i živimo u blagostanju i izobilju’, reče ona i zahvali se Allahu. ‘A šta jedete’, upita je. ‘Meso’, odgovori ona. ‘A šta pijete?’, upita je. ‘Vodu’, odgovori ona. Ibrahim, alejhis-selam, tada prouči dovu: ‘Allahu moj, podari im blagoslov u mesu i vodi!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje reče: ‘Oni tada nisu imali žitarica, a da su ih imali, on bi uputio dovu da i one budu blagoslovljene.’ Zato, ko god se izvan Meke u prehrani osloni samo na meso i vodu, oni mu neće prijati.” U drugoj se verziji navodi da je Ibrahim, alejhis-selam, nakon što je došao u Meku, upitao: “Gdje je Ismail?” “Otišao je u lov”, odgovori Ismailova supruga i upita ga: “Zar se nećeš smjestiti kod nas, pojesti nešto i popiti?” “A šta jedete i pijete?”, upita je on. “Jedemo meso i pijemo vodu”, odgovorila je, a Ibrahim, alejhis-selam, prouči dovu: “Allahu moj, podari im blagoslov u onome što jedu i piju.” Na ovom mjestu prenosilac navodi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovaj bereket u Meki posljedica je Ibrahimove dove.” Ibn Abbas dalje kazuje da je Ibrahim Ismailovoj supruzi rekao: “Kada ti se muž vrati, poselami ga i poruči mu da učvrsti kućni prag.” Nakon što se Ismail vratio, upita: “Da li nas je neko posjetio?” “Jeste. Dolazio je neki starac lijepog izgleda”, reče ona i o njemu se najljepše izrazi. Pitao je za tebe i o tome kako živimo, a ja sam mu kazala da živimo lijepo. Ismail je upita: “Da li ti je šta poručio?” “Da. Poselamio te i rekao da učvrstiš kućni prag”, odgovori ona. “To je bio moj otac, a ti si taj prag. Naredio mi je da te zadržim kao svoju suprugu”, reče Ismail. I tako, nakon nekog vremena, Ibrahim opet dođe u Meku i zateče Ismaila kako u hladu drveta u blizini Zemzema pravi strijele. Kada ga je vidio, Ismail ustade i jedan prema drugom postupiše onako kako otac postupa prema sinu i sin prema ocu. “Ismaile, Allah mi je nešto naredio!”, reče Ibrahim, a on mu odgovori: “Postupi onako kako ti je naredio tvoj Gospodar.” “A hoćeš li mi u tome pomoći?”, upita ga Ibrahim, a on reče: ““Hoću, pomoći ću ti!” ““Allah mi je naredio da na ovom mjestu izgradim Kabu”, i pokaza na brežuljak koji se malo uzdizao nad okolinom. Tada su njih dvojica postavili temelje Kabe. Ismail je donosio kamenje, a Ibrahim je gradio. Kada je građevina postala visoka, Ismail je donio kamen i položio ga, kako bi Ibrahim stao na njega. Tako je Ibrahim zidao, a Ismail mu je dodavao kamenje. Obojica su govorili: ““Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!” (El-Bekara, 127). U drugoj se verziji navodi: ““Ibrahim je na put krenuo sa Ismailom i njegovom majkom i sa sobom su ponijeli mješinu s vodom. Kada bi se Ismailova majka napila iz nje, mlijeko bi joj obilno poteklo, pa je hranila svoje dijete. Nakon što stigoše u Meku, Ibrahim ih ostavi pod velikim drvetom i krenu nazad svojoj porodici. Ismailova je majka krenula za njim i pratila ga sve dok ne stigoše do mjesta Keda, gdje ga poče dozivati: ‘Ibrahime, kome nas to ostavljaš?’, a on joj odgovori: ‘Ostavljam vas Allahu.’ ‘Zadovoljna sam Allahom’, odgovori ona i krenu nazad. Pila je vodu iz mješine, nakon čega bi joj mlijeko obilno poteklo, pa bi dojila Ismaila. Kada je potrošila vodu, reče: ‘Trebala bih otići i malo razgledati ne bih li koga vidjela.’ Otišla je i popela se na brežuljak Safa, te počela razgledati uokolo ne bi li gdje koga primijetila, a kada ne vidje nikoga, spusti se u dolinu te potrči i dođe na brežuljak Merva. Tako je, trčeći sa jednog brežuljka na drugi, postupila više puta. Onda reče: ‘Trebala bih otići da vidim šta on radi’, misleći na dijete, a zatim ode do njega i nađe ga u takvom stanju kao da je, zbog uzdisaja, u smrtnom hropcu. Duša joj ni ovaj put ne dade mira te opet reče: ‘Trebala bih otići i razgledati uokolo. Možda ugledam koga!’ Otišla je i popela se na Safu sa koje je posmatrala okolinu, međutim, ni ovaj put ne vidje nikoga. Tako je, žurno hodajući, sedam puta prešla prostor između Safe i Merve, nakon čega reče: ‘Trebala bih otići da vidim šta mi je s djetetom.’ Utom je začula neki glas te odmah povika: ‘Pomozi, ako u tebi ima ikakvog dobra!’ Tada se ukaza Džibril, koji svojom petom zagreba po zemlji, nakon čega voda obilno poteče. Ismailova se majka tome mnogo začudi i poče kopati…”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ibn Abbas veli da je Ibrahim, alejhis-selam, doveo Ismaila i njegovu majku Hadžeru, Koptkinju, koju je Sari, prvoj Ibrahimovoj ženi, poklonio vladar Egipta. Hadžera je dojila Ismaila. On kazuje: “Ibrahim ih je ostavio pored Kabe, pod jednim velikim drvetom koje se nalazilo iznad Zemzema, u gornjem dijelu Džamije. U tom vremenu, u Meki nije bilo nijednog stanovnika niti je u njoj bilo vode. Ostavio ih je na tom mjestu, a pored njih je ostavio i ranac sa datulama i mješinu s vodom. Potom se Ibrahim okrenuo i zaputio natrag, odlazeći u Šam, a Ismailova majka krenu za njim i upita ga: ‘O Ibrahime, zar odlaziš i ostavljaš nas u ovoj dolini u kojoj nema ni ljudi niti bilo čega da se jede i pije?’, ponovivši mu te riječi nekoliko puta, međutim, on se na nju nije obazirao, nakon čega ga ona upita: ‘Da li ti je Allah naredio da tako postupiš?’ ‘Jest’, odgovori on. ‘On nas onda neće napustiti’, reče ona i krenu nazad, a Ibrahim, alejhis-selam, nastavi put. Kada je došao do jednog brežuljka kod kojeg ga njih dvoje više nisu mogli vidjeti, licem se okrenuo prema Kabi i, podignutih ruku, počeo učiti dove govoreći: ‘Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini Mekke u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, gdje se ne smije sjeći drveće, loviti i voditi borba, a to je bilo tako kako bi se moglo posvetiti ibadetu, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili!’ (Ibrahim, 37). Allah je primio njegovu dovu. Majka je dojila Ismaila i pija vodu i jela plodove koje je imala. Kada joj je sve to nastalo, ožednila je i on i njen sin koji se previjao i nogama udara od zemlju. Nije ga mogla gledati u takvom stanju, pa je otišla na najbliži brežuljak Saffu i okrenula se prema Mekki kako bi nekog vidjela. Kada je stigla u dolinu, nije mogla da vidi svoja sina, pa je požurila i umorila se. Stigla je na Mervu hodajući i pogledala ima li nekoga. Nije vidjela nikoga. To je učinila sedam puta. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada rekao: “To je sa’j koji ljudi obavljaju između Safe i Merve.” “Kada se zadnji put popela na Mervu, čula je neki glas i, obraćajući se sama sebi, rekla: ‘Šuti!’ Pažljivo je osluškivala, a potom je opet čula isti glas, pa je rekla: ‘Čula sam te, pa ako si u stanju pomoći mi, pomozi!’ Tada vidje meleka na mjestu na kojem se nalazi Zemzem kako kopa svojom petom – ili je rekao: svojim krilima – sve dok se nije pojavila voda, koju je pokušavala zadržati praveći nešto poput korita, a svojom je rukom ovako činila. Rukama je grabila vodu i punila svoju mješinu, a voda je, nakon svakog zahvatanja, još obilnije šikljala.” U drugoj verziji navodi se: “Voda je izvirala onoliko koliko bi je ona grabila.” Ibn Abbas, radijallahu anhu, tada reče da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Allah se smilovao majci Ismailovoj, da nije dirala Zemzem – ili je rekao: da iz njega nije grabila vodu – od njega bi nastala rijeka.” Ibn Abbas dalje pripovijeda: “Ona se napila vode i podojila sina, a melek joj reče: ‘Ne plašite se propasti jer ovdje će biti Allahova kuća koju će sagraditi ovaj dječak i njegov otac, a Allah uistinu neće upropastiti njene stanovnike.’ Kaba je bila malo uzdignuta iznad zemlje, baš poput brežuljka, te su bujice nailazile i krnjile je sa desne i sa lijeve strane. I tako je Hadžera tu boravila, pijući zemzem i dojeći dijete, sve dok kraj njih ne naiđe jedna skupina pripadnika plemena Džurhum – ili se pak radilo o jednoj porodici iz ovog plemena. Oni su došli iz pravca Kedaa i ulogorili se u podnožju Meke, pa kada su vidjeli pticu kako kruži nebom, rekoše: ‘Ova ptica vjerovatno kruži iznad vode, a mi dobro poznajemo ovu dolinu i znamo da u njoj nema vode.’ Zatim su poslali jednog ili dvojicu izviđača koji tamo zaista nađoše vodu, a potom se vratiše svojim saplemenicima i obavijestiše ih o onome što su vidjeli. Nakon toga, zajedno se uputiše na to mjesto i tu, pored vode, zatekoše Ismailovu majku, koju upitaše: ‘Hoćeš li nam dozvoliti da se nastanimo tu kod tebe?’ ‘Da’, reče ona, ‘ali ja zadržavam pravo da vodu zabranim kome želim’, a oni se s tim složiše.” Ibn Abbas dalje pripovijeda: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ismailova majka bila je zadovoljna razvojem događaja, jer je voljela društvo’. Ova skupina iz plemena Džurhum naseli se kod nje, a uskoro dovedoše i svoje porodice koje se nastaniše tu s njima. Vremenom se njihov broj uvećao, izgradili su i kuće, a Ismail je izrastao u naočitog mladića i od njih je naučio arapski jezik. Ismaila su zavoljeli i divili mu se, a kada je stasao za ženidbu, oženiše ga djevojkom iz svoga plemena. Nedugo nakon toga, Hadžera je umrla. Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim dođe u Meku da obiđe porodicu koju je tu ostavio, međutim, tada nije pronašao Ismaila. Kada je njegovu suprugu upitao gdje je Ismail, ona mu reče da je otišao u potragu za opskrbom. Potom ju je upitao kako žive i u kakvom se stanju nalaze, a ona mu, jadajući se, odgovori: ‘U veoma smo lošem stanju i živimo u neimaštini i oskudici.’ Kada ju je saslušao, Ibrahim joj reče: ‘Kada ti se muž vrati, poselami ga i poruči mu da promijeni kućni prag.’ Tim riječima mislio je na razvod braka, jer žena je poput kućnog praga. Nakon što se Ismail vratio, baš kao da je nešto predosjećao, odmah je upitao: ‘Da li nam je neko dolazio?’, a žena mu odgovori: ‘Da. Posjetio nas je jedan starac’, a onda opisa kako je izgledao i nastavi: ‘I pitao je o tebi. Ja sam mu kazala gdje si, a onda je opet upitao kako živimo, pa sam mu rekla da smo u bijedi i oskudici.’ ‘A da li ti je šta poručio?’, upita je Ismail, a ona mu odgovori: ‘Da, rekao mi je da ti prenesem selam i da ti kažem da promijeniš kućni prag.’ ‘To je moj otac. Naredio mi je da se razvedem od tebe. Idi svojoj porodici’, reče joj Ismail i razvede se od nje. Kasnije se nanovo oženio iz istog plemena. Nakon određenog vremena, Ibrahim im opet dođe u posjetu, međutim, ni ovaj put ne nađe sina Ismaila. Uđe u kuću kod njegove supruge i upita je za Ismaila, a ona odgovori da je otišao u potragu za opskrbom. ‘Kako ste, u kakvom se stanju nalazite i kako živite?’, upita je Ibrahim, a ona odgovori: ‘Dobro smo i živimo u blagostanju i izobilju’, reče ona i zahvali se Allahu. ‘A šta jedete’, upita je. ‘Meso’, odgovori ona. ‘A šta pijete?’, upita je. ‘Vodu’, odgovori ona. Ibrahim, alejhis-selam, tada prouči dovu: ‘Allahu moj, podari im blagoslov u mesu i vodi!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje reče: ‘Oni tada nisu imali žitarica, a da su ih imali, on bi uputio dovu da i one budu blagoslovljene.’ Zato, ko god se izvan Meke u prehrani osloni samo na meso i vodu, oni mu neće prijati.” Ibn Abbas dalje kazuje da je Ibrahim Ismailovoj supruzi rekao: “Kada ti se muž vrati, poselami ga i poruči mu da učvrsti kućni prag.” Nakon što se Ismail vratio, upita: “Da li nas je neko posjetio?” “Jeste. Dolazio je neki starac lijepog izgleda”, reče ona i o njemu se najljepše izrazi. Pitao je za tebe i o tome kako živimo, a ja sam mu kazala da živimo lijepo. Ismail je upita: “Da li ti je šta poručio?” “Da. Poselamio te i rekao da učvrstiš kućni prag”, odgovori ona. “To je bio moj otac, a ti si taj prag. Naredio mi je da te zadržim kao svoju suprugu”, reče Ismail. I tako, nakon nekog vremena, Ibrahim opet dođe u Meku i zateče Ismaila kako u hladu drveta u blizini Zemzema pravi strijele. Kada ga je vidio, Ismail ustade i jedan prema drugom postupiše onako kako otac postupa prema sinu i sin prema ocu, tj. zagrliše se. “Ismaile, Allah mi je nešto naredio!”, reče Ibrahim, a on mu odgovori: “Postupi onako kako ti je naredio tvoj Gospodar.” “A hoćeš li mi u tome pomoći?”, upita ga Ibrahim, a on reče: “Hoću, pomoći ću ti!” “Allah mi je naredio da na ovom mjestu izgradim Kabu”, i pokaza na brežuljak koji se malo uzdizao nad okolinom. Tada su njih dvojica postavili temelje Kabe. Ismail je donosio kamenje, a Ibrahim je gradio. Kada je građevina postala visoka, Ismail je donio kamen i položio ga, kako bi Ibrahim stao na njega. Tako je Ibrahim zidao, a Ismail mu je dodavao kamenje. Obojica su govorili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, čuješ naše dove i znaš za gradnju ove kuće!” Rečenica u kojoj stoji da je učio arapski jezik ukazuje koliko je arapski jezik star i da je bio prije Ibrahima, ali je Ismail prvi koji je njime jasno govorio, kao što stoji u hadisu: “Ismail je prvi ko je progovorio jasnim arapskim jezikom. Tad je imao četrnasest godina.” Bilježi ga Širazi u Elkabu, a ispravnim ga smatra Albani.
Seid b. Džubejr je rekao: “Rekao sam Ibn Abbasu: ‘Nevf el-Bekali smatra zaista da Musa (drug Hidra) nije Musa (lbn Imran) koji je poslat Benu Israilu, nego je to sasvim drugi Musa.’ ‘Slagao je Allahov neprijatelj! Nama je prenio Ubej b. Ka'b od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Vjerovjesnik Musa je držao govor Izraelićanima pa je bio upitan: ‘Ko je najučeniji?’ ‘Ja sam najučeniji!’, odgovorio je Musa. Allah ga je ukorio što nije znanje prepusio Njemu, pa mu je objavio: ‘Ima jedan Moj rob na sastavu dva mora i on je učeniji od tebe.’ ‘O Allahu, kako da se s njim susretnem?’ ‘Stavi ribu u zembilj (torbicu) i gdje je budeš izgubio, tu je on.’ I on krenu na put. S njim je krenulo i njegovo momče Juša’ b. Nun, nosio je ribu u zenbilju. Kada su bili kod jedne stijene, naslonili su na nju svoje glave i zaspali. Riba se nečujno izvukla iz zenbilja i sebi zasjekla put ka moru. To je za Musaa i njegovog momka bilo čudo. Nastavili su da putuju preostali dio noći i dana, i kada je svanulo, Musa reče svome pratiocu: ‘Daj nam naš doručak! Zaista nas je, od ovog našeg putovanja, spopao umor.’ Musa nije osjetio umor dok nije prešao naređeno mu područje. Tada mu reče pratilac: ‘Sjećaš li se kada smo se sklonili pod onu stijenu? Tu sam zaboravio onu ribu!’ ‘To je ono za čim tragamo!’, reče Musa. Potom su se povratili slijedeći svoje tragove. Kada su došli do one stijene, tu bijaše čovjek pokriven odijelom’, ili je Ubej rekao: ‘…pokrio se svojim odijelom.’ Musa nazva selam, a Hidr reče: ‘Odakle u tvojoj zemlji selam?’ ‘Ja sam Musa.’, reče on. ‘Musa Benu Israrila?’, upita (Hidr). ‘Da.’, odgovori Musa. ‘Mogu li da te pratim da me poučiš onoj uputi (znanju) kojom si ti ispravno poučen?’, upitao je Musa. Hidr je odgovorio: ‘Musa, ti se nećeš moći sa mnom strpjeti! Ja imam jednu vrstu Allahovog znanja kojem me je On naučio i koje ti ne poznaješ, a ti imaš jednu vrstu znanja kojoj te je Allah podučio koju ja ne poznajem.’ (Musa reče:) ‘Naći ćeš me, ako Allah da, da sam strpljiv i neću ti se ni u čemu suprotstavljati.’ Potom su nastavili put i išli morskom obalom. Nisu imali svoju lađu. Tada pokraj njih naiđe jedna lađa i oni su s lađarima razgovarali da i njih dvojicu povezu. Hidra su prepoznali pa su ih besplatno povezli. Kasnije je došao jedan vrabac, pao na ivicu lađe i kljucnuo jednom ili dvaput u more. Hidr reče: ‘Musa, moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo znanje je kao kljucanje ovog vrapca u more.’ Potom je Hidr uzeo jednu od dasaka lađe i izbio je. ‘Ljudi su nas besplatno povezli a ti se lati njihove lađe i probuši je da potopiš njene putnike!’, reče Musa. ‘Nisam li rekao da ti nećeš moći ustrajati sa mnom!’, (reče Hidr). ‘Ne kori me za ono što sam zaboravio.’ To je bio prvi Musaov zaborav. Potom su krenuli dalje i naišli na dječaka koji se igraše sa djecom, Hidr ga zgrabi za glavu odozgo i svojom rukom otkide mu glavu. ‘Zar ubi tako bezgrješnu osobu bespravno!’, reče Musa. ‘Nisam li ti kazao da ti nećeš moći sa mnom ustrajati!?’, (rekao je Hidr)?” Ibn Ujejne je rekao, da je ovo potencirano upozorenje (zbog izraza ” leke”, tj. “tebi, ti”). Putovanje su opet nastavili i došli do jednog naselja od čijeg stanovništva zatražiše hrane. Stanovništvo ne htjede da ih ugosti. (U selu) su naišli na jedan zid koji se htio srušiti i Hidr ga svojom rukom ispravi. Musa reče: “Kad bi htio, uzeo bi za tu uslugu neku nagradu.” “Ovo je rastanak između mene i tebe.”, rekao je Hidr. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: “Allah se smilovao Musau! Zaista bismo voljeli da se Musa strpio, pa da nam bude ispričan slučaj njih dvojice.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Se'id b. Džubejr kazuje da je pričao Ibn Abbasu kako neki čovjek po imenu Nevf El-Bekali tvrdi da Musa koji je bio sa Hidrom nije onaj Musa koji je kao poslanik došao jevrejima, nego da se radi o drugom čovjeku po imenu Musa. Tada mu je Ibn Abbas kazao: „Slagao je Allahov neprijatelj.“ Ove riječi su izrečene kao ukor i opomena, a ne kao omalovažavanje Nevfa, jer je to Ibn Abbas kazao u stanju velike srdžbe, a izrazi izrečeni u takvom stanju u većini slučajeva nemaju stvarno značenje. Kazao mu je da je slagao jer je saopštio neistinu, a to ne mora značiti da je namjerno slagao. Potom je neistinitost riječi Nevfa dokazao kazivanjem kojeg je Ubejj b. Ka'b prenio od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je spomenuo da je jednog dana Musao održao govor jevrejima, pa ga je neki čovjek upitao: ”Ko je najučeniji?” „Ja sam najučeniji.“, odgovorio je Musa. On je to kazao shodno uvjerenju kojeg je imao, pa ga je Allah Uzvišeni ukorio jer znanje o tome nije prepustio Njemu, tj. nije rekao: „Allah najbolje zna.“ Allah mu je tada objavio da ima jedan rob od Njegovih robova po imenu Hidr i da se nalazi na sastavu dvaju mora i da je on učeniji od njega. Musa reče: „Allahu, kako da se s njim susretnem?“ Uzvišeni Allah mu reče: „Stavi, ribu u zembilj (torbicu) i gdje je budeš izgubio, tu je se nalazi Hidr.“ I Musa krenu na put sa slugom po imenu Juša’ b. Nun. Ponijeli su ribu u torbici onako kako je Allah naredio. Kada su bili kod jedne stijene, naslonili su na nju svoje glave i zaspali. Riba se nečujno izvukla iz zenbilja i sebi našla put do mora. Za Musaa i njegovog momka bilo je čudno (kada su kasnije saznali) što je riba oživjela i našla sebi put do vode. Nastavili su da putuju preostali dio noći i dana, i kada je svanulo, Musa reče svome pratiocu: “Daj nam naš doručak! Zaista nas je, od ovog našeg putovanja, spopao umor.” Musa nije osjetio umor dok nije prošao mjesto gdje mu je naređeno da dođe. Tek tada su ga savladali umor i glad. Sluga mu je kazao: „Kada smo bilo kod stijene, izgubio sam ribu.“ Musa mu reče: „To je ono za čim tragamo, to je znak da smo pronašli Hidra.“ Vratili su se putem kojim su došli, pa kada su stigli do stijene, našli su čovjeka prekrivenog odjećom. Musa mu je nazvao selam, a Hidr ga upita: “Odakle u tvojoj zemlji selam?”, tj. da li u mojoj zemlji ima selam? Ovo je pitanje kojim se takva mogućnost isključivala i ukazuje da stanovnici te zemlje nisu bili muslimani u tom periodu. Musa reče: „Ja sam Musa.“ „Musa Izraelićanin?“, upita Hidr. „Da.“ Ovo ukazuje da vjerovjesnici, a ni oni koji su na manjem stepenu od njih ne znaju stvari gajba, osim onog čemu ih Allah poduči. Da je Hidr znao pitanja gajba, znao bi Musaa prije nego što mu je postavio pitanje. Ovo je dio zbog kojeg je Ibn Abbas ispričao ovo kazivanje. Zatim je Musa kazao Hidru: „Mogu li da te pratim da me poučiš onoj uputi (znanju) kojoj je tebe Allah podučio.“ Ovo ne znači da vjerovjesnik ne može da nauči od nekog drugog neko pitanje osim ako to nije vezano za vjerski propis, jer poslanici su u tom slučaju učeniji od onih kojima su poslani. Dakle, poslanici su učeniji u pitanjima osnova i ogranaka vjere, a ne učeniji općenito u svemu. Hidr je odgovorio: „Musa, ti se nećeš moći sa mnom strpjeti!“ Jer ja radim stvari koje su po svojoj formi loše, a njihovu suštinu ti ne poznaješ. Ja imam jednu vrstu Allahovog znanja kojem me je On naučio i koje ti ne poznaješ, a ti imaš jednu vrstu znanja kojoj te je Allah poučio koju ja ne poznajem. Musa je tada kazao: „Vidjećeš da ću se strpiti i da ti se neću suprotstavljati.“ Potom su nastavili put i išli morskom obalom. Nisu imali svoju lađu. Tada pokraj njih naiđe jedna lađa i oni su s lađarima razgovarali da i njih dvojicu povezu. Hidra su prepoznali pa su ih besplatno povezli. Kasnije je došao jedan vrabac, pao na ivicu lađe i kljucnuo jednom ili dvaput u more. Hidr reče: “Musa, moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo znanje je kao kljucanje ovog vrapca u more.” Potom je Hidr uzeo jednu od dasaka broda i izbio je. Musa reče: „Ljudi su nas besplatno povezli, a ti njihovu lađu probuši i hoćeš da potopiš njene putnike!“ Hidr mu reče: „Nisam li ti već rekao da ti nećeš moći ustrajati sa mnom!“ Musa odgovori: „Ne kori me za ono što sam zaboravio jer ovo mi otežava da te slijedim.“ To je bio prvi Musaov zaborav. Potom su, kada su napustili lađu, krenuli dalje i naišli na dječaka koji se igrao sa djecom, Hidr ga zgrabi za glavu odozgo i svojom rukom otkide mu glavu. Musa ga upita: „Zar ubi tako bezgrješnu osobu bespravno!“ Nismo vidjeli da je učinio grijeh iz kojeg proističe ubistvo ili da je ubio nekog pa da mu se vrati. Hidr mu reče: „Nisam li ti kazao da ti nećeš moći sa mnom ustrajati!“ Ovdje je dodano (leke) kao vid jakog ukora. Zbog toga Sufjan b. Ujejne kaže: „Ovdje je potencirano upozorenje zbog izraza “leke”,tj. “tebi, ti”. Putovanje su opet nastavili i došli do jednog grada od čijeg stanovništva zatražiše hrane. Stanovništvo ne htjede da ih ugosti. U tom gradu su naišli na jedan zid koji se htio srušiti i Hidr ga svojom rukom ispravi. Musa reče: „Kad bi htio, uzeo bi za tu uslugu neku nagradu koja bi nam pomogla u nastavku putovanja.“ Hidr mu reče: „Ovo je treći put da mi se suprotstavljaš i to će biti rastanak između mene i tebe.“ Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: “Allah se smilovao Musau! Zaista bismo voljeli da se Musa strpio, pa da nam bude ispričano znanje i mudrost koje im je dato.”
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Dok se Ejjub, ‘alejhi selam, bez odjeće kupao obasuli su ga skakavci od zlata, pa je Ejjub, ‘alejhi selam, počeo da ih kupi u svoju odjeću. Njegov Gospodar, ‘azze ve džell, ga dozva i reče mu: “O Ejjube, zar te nisam toga poštedio?” On reče: “Jesi, tako mi Tvoje veličine i moći, ali ne mogu biti neovisan od Tvog bereketa.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Dok se Ejjub, ‘alejhi selam, bez odjeće kupao, bio je obasut zlatom koje je po izgledu i brojnošću ličilo na skakavce, pa je Ejjub, ‘alejhi selam, počeo da ih sakuplja i stavlja na svoju odjeću. Tada ga je njegov Gospodar, ‘azze ve džell, dozvao i rekao mu: “Zar te nisam toga poštedio?” On reče: “Jesi, tako mi Tvoje veličine i moći, ali ja ovo ne radim iz ljubavi prema imetku dunjaluku, već zbog toga što je ovo od Tvoga bereketa.”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Plemeniti, sin plemenitog, unuk plemenitog, praunuk plemenitog jeste Jusuf, sin Jakubov, unuk Ishakov, praunuk Ibrahimov, neka je Allahov selam s njima.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Jusuf je bio izuzetno plemenit, te je, uza sve lijepe osobine, bio i vjerovjesnik, potomak trojice uzastopnih vjerovjesnika i, k tome, bio je vrsni tumač snova i predvodnik koji je znao voditi narod i upravljati onim što mu je povjereno. Jusuf je sin Allahovog vjerovjesnika Jakuba, koji je sin Allahovog vjerovjesnika Ishaka, koji je sin Allahovog vjerovjesnika Ibrahima, neka je na sve njih Allahov smiraj i blagoslov.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hidr je nazvan tako jer je sjeo na bijelu zemlju i odjednom se ona počela zelenjeti, iza njega.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
U ovom hadisu kaže se da je Hidr nazvan tim imenom zato što bi iz suhe zemlje na koju bi sjeo niklo zelenilo. Ovaj je dobri čovjek spomenut u Kur’ani-kerimu, u suri El-Kehf, u dijelu u kojem se govori o Musau, alejhis-selam. Je li Hidr bio vjerovjesnik ili je samo bio evlija, Allahu bliski vjernik, pitanje je u vezi s kojim islamski učenjaci imaju različita mišljenja. Ispravno je mišljenje onih učenjaka koji smatraju da je Hidr bio vjerovjesnik.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Nijedan se čovjek nije rodio a da ga šejtan nije dotakao kad se rađao, pa je svako došao na svijet plačući zbog šejtanovog dodira, osim Merjeme i njenog sina.” Potom je Ebu Hurejra proučio: “I ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Svako novorođenče šejtan dodirne i podbode prilikom rađanja, pa dijete počne plakati zbog tog dodira. Allah je Merjemu i njenog sina Isaa poštedio šejtanovog podbadanja prilikom rođenja. To je tako, jer je Merjemina majka rekla: “…i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana” (Alu Imran, 36). Allah, dželle šanuhu, uslišao je ovu njenu dovu, pa su Merjema i Isa, njen jedini potomak, bili pošteđeni od djelovanja šejtana, koji je udaljen od Allahove milosti, i bili su sačuvani njegovog uznemiravanja. Neke mu’tezilije kažu da se pod podbadanjem i dodirivanjem, koje je spomenuto u navedenom hadisu, misli na šejtanovu želju i nastojanje da zavede čovjeka. To njihovo mišljenje nije ispravno. Ispravno je kazati da šejtan svako novorođenče ubode u slabinu i dodirne ga u pravom smislu te riječi, i ovo je stav ehli-sunneta.
Ebu Umama, radijallahu anhu, kazuje: “Neki čovjek upita Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, je li Adem bio vjerovjesnik?’ ‘Da, bio je vjerovjesnik’, odgovori Poslanik. Čovjek upita: ‘Koliko je bilo generacija između Adema i Nuha?’ ‘Deset’, Poslanik odgovori. ‘A koliko je generacija bilo između Nuha i Ibrahima?’, opet će čovjek. Na to Resulullah kaza: ‘Također deset generacija.’ Taj čovjek naposlijetku upita: ‘Božiji Poslaniče, koliko je bilo poslanika?’ ‘Tri stotine i petnaest’, Vjerovjesnik odgovori.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Hakim
Objašnjenje
Ebu Umama kazuje sljedeće: “Neki čovjek upita Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, je li Adem bio vjerovjesnik?’ ‘Da, bio je vjerovjesnik’, odgovori Poslanik. Čovjek upita: ‘Koliko je bilo generacija između Adema i Nuha?’ ‘Deset’, Poslanik odgovori. ‘A koliko je generacija bilo između Nuha i Ibrahima?’, opet će čovjek. Na to Resulullah kaza: ‘Također deset generacija.’ Taj čovjek naposlijetku upita: ‘Božiji Poslaniče, koliko je bilo poslanika?’ ‘Tri stotine i petnaest’, Vjerovjesnik odgovori.”
Ummu Šerik, radijallahu ‘anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio da ubije geka (vrsta guštera) jer je on puhao u vatru u koju je Ibrahim bačen.“ Muttefekun ‘alejhi
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik je naredio da se ubije geko, i obavijestio je da je on puhao u vatru u koju je bačen Ibrahim, kako bi se još više rasplamsala, što ukazuje da ta životinja ima neprijateljski odnos prema iskrenim vjernicima.
”Zekerijja, alejhis-selam, bio je stolar.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Prema ovom hadisu, stolarstvo je bio zanat kojim se bavio vjerovjesnik Zekerijja.
Ibn Mes'ud, radijallahu ‘anhu, veli: „Na dan bitke na Hunejnu u raspodjeli imetka, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je dao prednost određenim ljudima. Dao je El-Akre'u b. Habisu i Ujejni b. Hisnu po stotinu deva, a također je tog dana i još nekim prvacima i uglednicima među Arapima dao prednost. Neki čovjek je kazao: ‘Allaha mi, ovo nije pravedna raspodjela i njome nije bio cilj postići Allahovo Lice i zadovoljstvo.’ Rekao sam: ‘Allaha mi ću o tome obavijestiti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’ Kada sam to prenijeo Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovo lice se promijenilo i zacrvenilo, a potom je kazao: ‘A ko je pravedan, ako to nisu Allah i Njegov Poslanik!? Allah se smilovao Musau koji je strpljivo podnosio i gora uzemiravanja.’ Rekao sam nakon toga: ‘Nikada mu ništa loše više neću prenijeti.'“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu ‘anhu, u ovoj predaji prenosi da su oni bili u bici na Hunejnu, a to je bitka na Taifu, nakon oslobođenja Mekke. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u toj bici sakupio je mnogo plijena, kamila, ovaca, srebrenjaka, i zlatnika. Poslije je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odsjeo u mjestu Dži'rana, na granici harema, sa strane Taifa. Tu je odsjeo kako bi podijelio plijen učesnicima ove bitke. Dao je El-Akreu b. Habisu stotinu deva, a isto toliko je dao i Ujejni ibn Hisnu. Dao je i ljudima koji su bili uglednici među Arapima, kako bi pridobio njihova srca, jer ukoliko ovi budu dobri u islamu zbog toga, islam će prihvatiti i oni koji ih slijede, a to će donijeti snagu islamu. One koji su bili jakog vjerovanja, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izostavio je iz ove podjele, oslanjajući se na njihovo vjerovanje. Jedan čovjek, nakon što je vidio kako Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, daje prvacima plemena i uglednicima, a drugima ne daje, kazao je: “Ovo nije pravedno davanje i njime se ne želi Allahovo zadovoljstvo.” Kada je Ibn Mesud čuo ove riječi, žurno je otišao do Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a prije toga se zakleo da će o tome obavijesiti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada mu je kazao šta se desilo, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naljutio se i lice mu je postalo crveno, a onda je rekao: “Ko je to pravedan, ako Allah i Njegov Poslanik nisu”, negirajući time riječi onog čovjeka. Potom je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Allah se smilovao Musau koji je mnogo više bio uznemiravan, pa se strpio.” Kada je Ibn Mes'ud, radijallau ‘anhu, vidio stanje u kojem se nalazi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao je: “Kada čujem neki govor od tog naroda, a koji nije lijep, neću o tome kazati Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” To je kazao zbog ljutnje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koja je bila izazvana kazanim riječima od strane onog čovjeka. Dakle, neće više ništa prenjeti od tog ružnog govora, sve dok njegova šteta ne pogađa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i islam.
Ebu Abdurrahman Abdullah b. Mes'ud veli: “Kao da gledam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je pričao o jednom vjerovjesniku kojeg je njegov narod udarao i okrvavio, a on je brisao krv sa svoga lica i govorio: “Moj Bože, oprosti mom narodu, jer oni ne znaju.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Naš poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazivao o tome kako je jednog od vjerovjesnika njegov narod udarao, a on je brisao krv sa svoga lica, moleći Allaha da im oprosti. Ovo predstavlja vrhunac strpljivosti i blagosti. On se nije samo zaustavio na dovi, nego je za njih tražio i opravdanje, jer oni nisu znali o čemu se radi.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada je Uzvišeni Allah stvorio Adema, alejhisselam, rekao mu je: ‘Idi i selam onima nazovi, (skupini meleka koji su nedaleko sjedili), pa slušaj šta će ti odgovoriti, jer to će biti tvoj pozdrav i pozdrav tvoga potomstva.’ Adem, a.s., otišao je i rekao im: ‘Esselamu ‘alejkum’, a oni su mu odgovorili: ‘Esselamu ‘alejke ve rahmetullahi’, dodavši: ‘ve rahmetullahi.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Značenje hadisa: Kada je Allah stvorio Adema, naredio mu je da ode do skupine meleka, a skupina je broj između tri i devet, te da im nazove selam, i da čuje šta će mu oni odgovoriti, jer to će biti propisan pozdrav njemu i svim njegovim potomcima koji budu na vjeri poslanika i slijedili njihovu praksu. On je tada kazao: “Esselamu alejkum.”, tj. Mir neka je na vas. Oni su odgovorili: “Esselamu alejke ve rahmetullahi.”, tj. Mir i na tebe i Allahova milost, dodajući: ve rahmetullahi. Ovaj način postao je propisan u nazivanju selama i odgovoru na njega. Postoje i drugi hadisi koji spominju dodatak: ve rahmetullahi ve berekatuhu, i kod nazivanja selama, a i kod odgovara na njega.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da su upitali Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme: „Ko je najčasniji čovjek?” On reče: “Najčasniji je onaj ko je najbogobojazniji.” Prisutni rekoše: “Nismo te o tome pitali!” On reče: “Onda (najčasniji čovjek je) Jusuf, sin Allahovog poslanika, koji je isto tako sin Allahovog poslanika, koji je sin Allahovog prijatelja (halila).’ Prisutni ponovo rekoše: “Nismo te o tome pitali.” On tada reče: “Onda me pitate o porijeklu Arapa i njihovim rodovima. Oni koji su bili najbolji od njih u džahilijetu, oni su najbolji i u islamu, samo ako se poduče vjerskim propisima (fekuhu).“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
U ovom hadisu pojašnjava se da su po porijeklu najplemenitiji ljudi oni koji su bili najbolji prije islama, ali pod uslovom da se poduče vjeri. Npr. Hašimije su u islamu najbolji među Kurejšijama, ali pod uslovom da se poduče u Allahovoj vjeri i da nauče njene propise. Ukoliko se nisu podučili vjeri, porijeklo im neće koristiti. Ko taj uslov ne ispuni, nije kod Allaha među najboljim stvorenjima, pa makar bio najplemenitijeg arapskog roda. Čovjeka porijeklo čini boljim samo ako se poduči vjeri i shvati je.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao:
“Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, uskoro će se među vama spustiti sin Merjeme kao pravedan vladar. Slomit će krst, ubit će svinju i ukinut će džizju. Tada će imetka biti u izobilju tako da ga niko neće htjeti prihvatiti kao sadaku.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam se zaklinje da je silazak Isaa jako blizu. On će se spustiti kako bi među ljudima sudio pravedno, po Muhammedovom šerijatu. Slomit će krst kojeg kršćani cijene, ubit će i svinju, te će džizju (porez) anulirati i sve će ljude usmjeriti ka tome da prihvate islam. Imetka će tada biti u jako velikim količinama. Niko neće prihvatiti da mu neko dadne imetka, budući da će svi imati onoliko koliko im je dovoljno. Blagoslov će se spustiti u to vrijeme i dobro će zavladati.
Koristi hadisa
- Potvrda Isaovog silaska pred kraj vremena i to je jedan od predznaka Sudnjeg dana.
- Šerijat našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neće biti derogiran.
- Imetak će biti blagoslovljen pred kraj vremena iako ljudi neće žudjeti za njim.
- U ovom hadisu možemo zapaziti radosnu vijest. Naime, vjera islam će opstati budući da će Isa pred kraj vremena suditi po našem šerijatu.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne pitajte me u vezi s onim što vam ne govorim! Narode koji su bili prije vas upropastilo je njihovo prekomjerno zapitkivanje i razmimoilaženje s vjerovjesnicima. Sustegnite se od onog što vam zabranim, a od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ashabi su pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o stvarima koje nisu bile zabranjene, pa su zbog njihovog pitanja postale zabranjene, ili su pitali o stvarima koje nisu bile naređene, pa su postale obavezne. Zato im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ga ne pitaju u vezi s onim što on nije spomenuo. Zatim je rekao da su narodi prije njih puno zapitkivali svoje vjerovjesnike, pa im je bilo otežano zato što su sami sebi otežavali, a oni su zatim postupali suprotno od onoga što su im vjerovjesnici objasnili. Zatim nam je naredio da se klonimo onoga što nam je zabranio, i da od onoga što nam je naredio izvršimo onoliko koliko smo u mogućnosti. A musliman nije ni dužan izvršiti ono što nije kadar.
Od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Najbolji dan u kome se Sunce rodilo, jeste petak; toga dana je stvoren Adem, toga dana je uveden u Džennet i toga dana je izašao iz njega.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje nam da je petak najbolji dan u kojem iziđe Sunce, dan džume, u njemu je stvoren Adem, praotac čovječanstva kojeg je Allah Uzvišeni stvorio u petak, od zemlje, Svojom rukom. U petak ga je Allah Uzvišeni Allah zajedno sa njegovom suprugom uveo u Džennet, boravište kojem teže ljudi, a isto tako u petak naredio je da se izvede iz Dženneta, što nije bio vid poniženja nego zbog određene Allahove mudrosti.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
