Omer b. Hattab prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Sigurno ću sa Arabijskog poluotoka protjerati židove i kršćane, tako da ostanu samo muslimani.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Omer, radijallahu anhu, obavještava o namjeri Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da židove i kršćane iseli sa Arabijskog poluotoka kako se tu ne bi nalazile dvije vjere, tako da na Arabijskom poluotoku ostane samo vjera koja poziva da se vjeruje u Jednoga Boga. Prisustvo nevjernika i nevjerničkih obilježja vodi ka zlu i postoji bojazan da se obični, neupućeni muslimani poistovjete sa njima, da zavole njihovu ideologiju, da požele slijediti njihove običaje, stoga je obaveza udaljiti ih od muslimana. Zbog svega navedenog i zbog toga što je Arabijski poluotok mjesto na kojem je spuštena Božija Objava, obaveza je bila protjerati židove, kršćane, vatropoklonike i druge nevjernike, tako da na njemu ostanu živjeti isključivo muslimani, sljedbenici Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Džerir b. Abdullah kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednu vojnu jedinicu na pleme Has’am, a neki njihovi pripadnici pokušali su se zaštititi činjenjem sedžde, ali Abdullah ih je sve pobio. To je saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji naredi da se za njih plati pola krvarine i reče: ‘Ja se odričem svakog muslimana koji se nastani među mnogobošcima.’ Prisutni upitaše: ‘Allahov Poslaniče, zašto?’, a on reče: ‘Neka se ne vide njihove vatre.’”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je grupu boraca da napadnu nevjerničko pleme Has’am i tada su neki od pripadnika plemena Has’am pali na sedždu želeći time dati znak da su muslimani, međutim, muslimani su ih odmah pobili držeći ih idolopoklonicima iz razloga što su ostali živjeti sa nevjernicima. Nakon što se utvrdilo da su bili muslimani, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je da se za njih isplati pola krvarine koja se plaća za muslimane, a nije odredio da se izdvoji cijeli iznos krvarine iz razloga što su sami krivi za ovaj zločin. Šerijat zabranjuje da muslimani borave u nevjerničkim zemljama, da se musliman sastaje sa nevjernikom. Muslimani ne treba da žive u blizini nevjernika, a blizina na koju se ukazuje jeste “vidljivost vatri”, tako da, kada musliman upali vatru u svojoj kući, vidi je nevjernik, i obratno. To je jedan od načina odricanja od nevjerstva i nevjernika.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: ‘Šest je prava muslimana prema drugom muslimanu: kada ga sretneš, nazovi mu selam, kada te pozove (na svadbu i slično), odazovi mu se, kada ti traži savjet, posavjetuj ga, kada kihne pa zahvali Allahu, nazdravi mu; kada bude bolestan, obiđi ga, a kada umre, otiđi mu na dženazu.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Islam je vjera ljubavi i bratstva, i tome podstiče, te su zbog toga propisani uzroci (djela) koji vode ka ostvarenju ovih plemenitih ciljeva. Od najvažnijih takvih ciljeva je izvršavanje društvenih obaveza među muslimanima, kao što je: širenje selama, odazivanje na poziv, savjetovanje, nazdravljanje onom ko kihne, obilazak bolesnog i prisustvovanje dženazi umrlog.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejh ve sellem, rekao: “Čovjek je vjere svoga prijatelja, pa zato pazite sa kim se družite!”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ovaj hadis dokazuje da čovjek prima običaj i praksu svoga druga. Zbog toga, čovjek iz predostrožnosti za svoju vjeru i ponašanje, treba da pazi s kim će se družiti. On treba da se druži sa onim čijom je vjerom i ponašanjem zadovoljan, a da se udalji od onoga sa čijom vjerom i ponašanjem nije zadovoljan. Druženje utječe na promjenu karaktera, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu. Gazali kaže: “Druženje sa pohlepnikom povećava pohlepu, dok druženje sa skromnom osobom povećava skromnost, jer čovjek po svojoj prirodi teži ka oponašanju drugog i nastoji da ga slijedi, a možda to i ne osjeća.”
Prenosi se od Ebu Sirme, radijallahu ‘anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko nanese štetu muslimanu, Allah će mu nanijeti štetu, ko oteža muslimanu, Allah će mu otežati.'“
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
U ovom hadisu je jasan dokaz zabrane uznemiravanja, otežavanja i nanošenja štete muslimanu, bilo to prema njegovom tijelu, porodici, imetku, djeci i slično tome, i da će Allah one koji nanose štetu i otežavaju muslimanima kazniti shodno njihovim djelima. Takođe nije bitno da li se ta šteta ogleda u zabranjivanju određene koristi, ili bilo to direktno nanošenje bilo koje vrste štete, kao što je obmana i prevara u trgovini, sakrivanje mahana, prošnja djevojke koju je drugi musliman već prosio i slično.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
