Sjedenje sa munaficima i teškim grešnicima

Sjedenje sa prijestupnicima, nevjernicima ili novotarima ili griješnicima ima tri situacije:

Prva situacija:

Sjedenje sa njima uz zadovoljstvo s tim prijestupom kojeg rade svejedno da li oni upražnjavali to djelo za vrijeme sijela ili ne. Ovo nije dozvoljeno jer on učestvuje sa njima u tom grijehu srcem (odobrava prijestup svojim srcem) i on je isti kao i oni sve dok bude zadovoljan takvim postupkom (grijehom).

Rekao je Uzvišeni:

وَقَدْ نَزَّلَ عَلَيْكُمْ فِي الْكِتَابِ أَنْ إِذَا سَمِعْتُمْ آيَاتِ اللَّـهِ يُكْفَرُ بِهَا وَيُسْتَهْزَأُ بِهَا فَلَا تَقْعُدُوا مَعَهُمْ حَتَّىٰ يَخُوضُوا فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ ۚ إِنَّكُمْ إِذًا مِّثْلُهُمْ ۗ إِنَّ اللَّـهَ جَامِعُ الْمُنَافِقِينَ وَالْكَافِرِينَ فِي جَهَنَّمَ جَمِيعًا.

„On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.“ (En-Nisa, 140.)

A onaj koji je zadovoljan sa prijestupom kojeg čine griješnici je preči za spomenutu prijetnju.

Po pitanju zadovoljstva sa grijehom pa makar čovjek i bio odsutan u vremenu kada se on čini došla je predaja od Ursa ibn Amireta el-Kindija, Allah njime bio zadovoljan, da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:

„Kada se učini neki prijestup na Zemlji, ima onih koji kada ga vide prezru to djelo (srcem) – a jednom je rekao: ‘Negiraju taj prijestup’ – a oni su poput onih koji nisu ni vidjeli to djelo (ovo se odnosi na situaciju kada čovjek nije u stanju da loše djelo otkloni ni rukom ni riječima). A onaj koji nije vidio djelo prijestupa (grijeh) ali je zadovoljan sa njim, biće kao i onaj koji ga je uradio.“ (Ebu Davud, Albani ga je ocijenio kao Hasen (dobro) predanje)

Druga situacija:

Sjedenje sa prijestupnicima sa ciljem njihova pozivanja Allahu, dželle še'nuh, i usklađivanja njihovih postupaka. Ovdje postoje dva stanja:

1. Da sjedenje sa njima bude u vremenu kada ne čine određeni prijestup i to je dozvoljeno miješanje sa njima s ciljem pozivanja Allahu, dželle še'nuh, jer sredstvo dobija propis cilja (u ovoj situaciji) kao i zbog predaja koje su došle da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio sa munaficima i mušricima, kao i njegove posjete njima.

2. Da sjedenje sa njima bude u vremenu dok čine djelo prijestupa (grijeh). Ako bude u situaciji da ih odmah posavjetuje i ako to bude bolje od toga da odlaže savjetovanje za kasnije, sjedeće sa njima samo onoliko koliko mu je dovoljno da ostvari cilj zbog kojeg sjedi sa njima, a to je da ih opomene (posavjetuje) a zatim će ih napustiti (otići od njih). Rekao je Uzvišeni:

…. وَإِمَّا يُنسِيَنَّكَ الشَّيْطَانُ فَلَا تَقْعُدْ بَعْدَ الذِّكْرَىٰ مَعَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ.

„…. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima nakon opomene.“ (El-En'am, 68)

Značenje ajeta: Ako šejtan učini da zaboraviš i sjediš sa prijestupnicima u situacijama kada ti to nije dozvoljeno, sjedi sa njima onoliko koliko ti je dovoljno da ih opomeneš a zatim ih napusti, i nakon opomene ne sjedi sa narodom nepravednim.

U dva Sahiha (Buhari i Muslim) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je po pitanju čovjeka koji je klanjao neispravno nekoliko puta, jer nije klanjao smireno (nije se dovoljno zadržavao na ruku'u i na stajanju nakon ruku'a…..) da mu je Poslanik, alejhis-selam, dozvoljavao da dovrši namaz nekoliko puta iako je bio neispravan da bi se to bolje urezalo u njegovo srce i da bi bilo upečatljivije kada bude drugi put klanjao nakon podučavanja. A nakon toga ga je podučio šta je njegova obaveza u namazu, kako je sadržaj toga spomenuo i naš Šejh Usejmin, rahimehullah.

Međutim, za onoga ko sjedi sa prijestupnikom radi savjetovanja uslovljavaju se dva šarta (uslova):

a) Da posjeduje znanje koje će ga zaštititi od šubuhata (sumnji, nedoumica).

b) Da posjeduje jak iman i ubjeđenje koje će ga zaštititi od strasti i onemogućiti prijestupnika (griješnika) da utiče na njega.

Treća situacija:

Sjedenje sa društvom ili kolegama na poslu koji su prijestupnici, ali bez odobravanja onoga što rade, kao što je to slučaj u prvoj situaciji koju smo naveli i bez nijjeta (namjere) pozivanja Allahu kao u drugoj spomenutoj situaciji, već jednostavno druženje i tome slično, tj. bez odobravanja i bezi negiranja. Ovdje postoje dva stanja:

1.Sjedenje sa njima u vremenu dok čine grijeh i ovo nije dozvoljeno[1]. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

وَإِذَا رَأَيْتَ الَّذِينَ يَخُوضُونَ فِي آيَاتِنَا فَأَعْرِضْ عَنْهُمْ حَتَّىٰ يَخُوضُوا فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ ۚ وَإِمَّا يُنسِيَنَّكَ الشَّيْطَانُ فَلَا تَقْعُدْ بَعْدَ الذِّكْرَىٰ مَعَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ.

„Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima nakon što ih opomeneš.“ (El-En'am, 68)

Kao i riječi Poslanika, alejhis-selam, koje je zabilježio Ebu Davud u svome ‘Sunenu’ od Semure, radijallahu anhu, da je Resul, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Ko sjedi sa mnogobošcima i stanuje sa njima, on je od njih.“ (Albani je hadis ocijenio dobrim)

Ovo je ispravnije mišljenje islamskih učenjaka koje su odabrali Kurtubi, Sa'di, Ibn Baz i naš Šejh Usejmin, Allah im se smilovao, za razliku od onih koji kažu da je u ovoj situaciji dozvoljeno sjedeti sa njima, a kao dokaz navode riječi Uzvišenog:

وَمَا عَلَى الَّذِينَ يَتَّقُونَ مِنْ حِسَابِهِم مِّن شَيْءٍ وَلَـٰكِن ذِكْرَىٰ لَعَلَّهُمْ يَتَّقُونَ.

„Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni opominjati ne bi li se okanili.“ (El-En'am, 69)

Kažu da je ovaj ajet derogirao dva prethodno spomenuta. Međutim, ispravnije je da nema derogacije među njima.

2. Sjedenje sa njima u vremenu kada ne čine grijeh. U ovoj situaciji ne bi trebalo sjedeti sa njima zbog tri koristi:

a) Čuvajući sebe od upadanja u isti grijeh pa makar i u budućnosti.

b) Da se ne umisli prijestupnik i poveća zlo i ustrajnost na grijehu, i da drugi ne budu obmanuti time što ti sjediš sa njim (tj. da ne pomisle da je on na istini, jer ti sjediš sa njim).

c) Da odagnaš od sebe potvore drugih i njihove sumnje da si i ti isti kao i oni, jer sjedenjem sa griješnicima bivaš predmetom sumnje i potvora za tvoju vjeru i čast.

Odgovor na moguću nejasnoću

Iz ajeta se razumije da je dozvoljeno sjedeti sa prijestupnicima kada pređu na neki drugi govor koji nije grijeh. Kako spojiti između dozvoljenosti sjedenja sa njima uzete iz ajeta i zabrane sjedenja sa njima uzete iz prethodno spomenutog hadisa Semure:

„Ko sjedi sa mnogobošcima…“?

Odgovor:

Spoj između značenja koje proizilazi iz ajeta i vanjskog značenja hadisa i tri koristi koje smo spomenuli bi bio: dozvoljeno je sjedenje sa njima uz poštivanje tri spomenute koristi.

Pa je tako dozvoljeno sjedenje sa njima za onoga koji se ne plaši da će oni imati uticaja na njega i ako bude siguran da se griješnik neće umisliti i da drugima to neće biti dokaz ispravnosti toga što radi prijestupnik (jer ti sjediš sa njim, da je to grijeh ti ne bi sjedio tu) i onome ko je siguran da to sjedenje neće biti razlog govora protiv njegove vjere i časti.

Priredio: https://vodicdodzenneta.com/

Revizija: prof Muhamed Ikanović