Enes, radijallahu ‘anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, počeo osjećati veoma jake bolove, te je Fatima, primijetivši to na njemu, povikala: „O muko očeva!” Alejhisselam joj tada reče: “Tvoj otac poslije ove današnje muke više nikad neće imati nikakve muke.” A kada je Alejhisselam preselio na Ahiret, Fatima reče: “O moj oče, koji se odazva pozivu Gospodara svoga, o oče moj, neka ti u Džennetu El-Firdevs bude boravište, o oče moj, vijest o tvojoj smrti Džibrilu prenosimo.” A kada je pokopan Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ona je upitala ashabe: “Zar ste mogli sebi dopustiti da na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pospete prašinu?”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Ovaj nam hadis govori o strpljivosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na smrtnim mukama. Kada je bio u bolesti od koje je i umro, počeo je da osjeća jake bolove, jer njegovi bolovi i muke posebno su velike i žestoke, a u tome je velika mudrost. Allah mu je to dao s ciljem da kod Njega dobije velike položaje i nagradu za svoje strpljenje. Kada bi osjećao jake bolove, Fatima, radijallahu ‘anha, govorila bi: „O muko očeva!” Ona je bila žena, a žena nije u mogućnosti da se strpi. Tada joj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Tvoj otac poslije ove današnje muke više nikad neće imati nikakve muke.” Razlog tome jeste što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je otišao s ovoga svijeta, preselio se u odabrano društvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je osjećao smrtne muke, govorio je: ‘Allahu moj, u odabrano društvo, Allahu moj, u odabrano društvo.’, govorio je to gledajući u plafon kuće. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio, ona ga je oplakivala, ali umjereno, ne oplakivanjem koje ukazuje na njeno nezadovoljstvo Allahovom odredbom. Njezin govor: “O moj oče, koji se odazva pozivu Gospodara svoga”, ukazuje da je u rukama Allaha Uzvišenog vlast svega i da On određuje smrtni čas svojih stvorenja. On se odazvao pozivu Allaha, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad je umro, ima status kao i drugi vjernici, tj. njegova duša se uspinje dok ne zastane pred Allahom Uzvišenim, iznad sedmog neba. Njene riječi: “neka ti u Džennetu El-Firdevs bude boravište”, ukazuju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stvorenje koje ima najveći položaj u Džennetu, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Molite Allaha da mi podari uzvišeno mjesto i položaj, jer to je položaj u Džennetu koji ne priliči osim jednom od Njegovih robova, a nadam se da sam to ja.” Nema sumnje da je boravište Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Firdevsu, a Firdevs je najveći položaj u Džennetu i njegov krov iznad kojeg je prijestolje Uzvišenog Gospodara. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, biće na nauzvišenijem dijelu Firdevsa. Njene riječi: “O oče moj, vijest o tvojoj smrti Džibrilu prenosimo.”, znače: Mi obaviještavamo Džibrila o smrti njegovoj, jer Džibril je dolazio kod njega donoseći mu Objavu za vrijeme života, a Objava je povezana sa životom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnesen i ukopan, ona, radijallahu ‘anha, kazala je: “Zar ste mogli sebi dopustiti da na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pospete prašinu?” Zbog velike tuge koju je osjećala i boli zbog gubitka oca, te spoznaje da su srca ashaba ispunjena ljubavlju prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, upitala je ovo pitanje. Međutim, Allah je taj koji donosi presudu i Njemu se vraća, kao što kaže u Svojoj knjizi: “Ti ćeš umrijeti, a i oni će umrijeti.” 

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je kazivala: “Abdurrahman b. Ebu Bekr, radijallahu anhuma, ušao je kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam ga bila prislonila na svoja prsa. Abdurrahman je nosio svjež misvak kojim je čistio zube. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, baci svoj pogled prema njemu, te ja uzeh misvak, potkratih ga zubima, omekšah i pripremih, a onda ga dadoh Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, te on njime očisti zube. Nikad nisam vidjela da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bolje očistio zube nego tada. l samo što je završio (s čišćenjem zuba), on podiže svoju ruku (ili svoj prst) i reče: ‘U društvo odabranih!’, izgovorio je to tri puta, a potom izdahnuo. Izdahnuo je u mom naručju”, kazivala je Aiša.  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Aiša, radijallahu anha, prisjetila se jednog događaja i kazivanja koje nam pojašnjava koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio misvak i koliko je bio vezan za njega. Brat Aiše, radijallahu anha, Abdurrahman, sin Ebu Bekrov, radijallahu anhuma, ušao je kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio na samrtnoj postelji, čisteći svoje zube svježim misvakom. Kada je Poslanik, sallallah alejhi ve sellem, vidio misvak kod Abdurrahmana, nije ga od želje za njim odvratila bolest, pa je usmjerio svoj pogled kao da ga želi. Aiša, radijallahu anha, shvatila je o čemu se radi, uzela je misvak od svoga brata, otkinula njegov vrh zubima i očistila ga, a zatim ga pružila Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, te je on njime čistio zube. Aiša, radijallahu anha, nije vidjela da iko od Poslanika bolje i temeljitije čisti zube misvakom. Kada je očistio zube i završio s misvakom, podigao je svoj prst, iskazujući jednoću Allaha Uzvišenog, odabravši da preseli na ahiret. Nakon toga je preselio. Aiša, radijallahu anha, ponosila se, i imala je pravo, zbog toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u njenom naručju. 

Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je na ahiret dok mu je glava bila u mom krilu. Nakon što je duša napustila njegovo tijelo, osjetila sam predivan miris, onakav kakav dotad nikad nisam osjetila.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed

Objašnjenje

U ovom se predanju govori o tome da je Poslanik islama umro dok mu je glava bila u Aišinom krilu, te da se i nakon smrti iz Poslanikovog tijela osjetio jako ugodan miris, koji ona nikada prije do tada nije osjetila. 

Enes, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Posljednji put vidio sam Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je pomjerio zastor, a ljudi su u namazu bili pristali za Ebu Bekrom, radijallahu anhu. Ebu Bekr htjede uzmaknuti, no Poslanik im dade znak da nastave klanjati. Zatim je spustio zastor. Umro je potkraj tog dana. To se dogodilo u ponedjeljak.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai

Objašnjenje

Enes je Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji put vidio kad je Poslanik pomjerio zastor koji se nalazio između njegove sobe i džamije. Pošto je to učinio, vidio je da su ljudi u namazu pristali za Ebu Bekrom, radijallahu anhu. Ebu Bekr je to primijetio, pa je, pomislivši da će Poslanik doći u džamiju i predvoditi ljude, htio uzmaknuti, no Poslanik im je dao znak da nastave klanjati i spustio zastor. Umro je potkraj tog dana. To se dogodilo u ponedjeljak. 

Aiša, radijallahu ‘anha, prenosi: “Žene Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bile su kod njega kada je došla Fatima, radijallahu ‘anha, hodom koji se nimalo nije razlikovao od hoda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ju je vidio, izrazio joj je dobrodošlicu: ‘Dobro došla, kćeri moja!’ Dao joj je da sjedne na njegovoj desnoj ili lijevoj strani, a zatim joj je tajno nešto rekao i ona je jako zaplakala. Kada je vidio njenu žalost, nešto joj je po drugi put tajno kazao i ona se nasmijala. Rekla sam joj: ‘Allahov Poslanik te je odlikovao nad svojim ženama tajnom, a ti plačeš?’ Kada je ustao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitala sam: ‘Šta ti je kazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?’ Rekla je: ‘Neću otkriti tajnu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Kada je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekla sam: ‘Preklinjem te pravom koje imam prema tebi, onda kada mi nisi kazala što ti je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao!’ Rekla je: ‘Sada može! Kada mi je prvi put tajno govorio, obavijestio me je da je Džibril do sada ponavljao s njim Kur'an jedanput ili dva puta godišnje, i da ga je sada ponovio s njim dva puta. Rekao je: ‘Mislim da mi se smrt približila, pa se ti boj Allaha i strpi se! Zaista sam ti ja divan prethodnik!’ Tada sam ja zaplakala i to je onaj plač što si primijetila. Kada je vidio moju žalost, ponovo mi rekao je: ‘O Fatima, bi li bila zadovoljna da budeš prvakinja (najpočašćenija) među ženama vjernika, ili prva među ženama ovoga ummeta?’, pa sam se nasmijala smijehom kojeg si vidjela.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Aiša, radijallahu ‘anha, kazuje da su supruge Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bile kod njega kada je došla Fatima, radijallahu ‘anha, da ga obiđe u njegovoj bolesti od koje je preselio na Ahiret. Spomenula je da je Fatima stigla hodajući kao što hoda Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je uobičavao, kada mu dođe njegova kćerka Fatima, da ustane, poljubi je i postavi na mjesto gdje je on sjedio. On joj je iskazao dobrodošlicu i stavio je da sjedne pored njega. Zatim je Aiša kazala da je tajno kazao nešto Fatimi, nakon čega je ona jako zaplakala. Kada je vidio da se rastužila, on joj je kazao nešto drugo, pa se ona nasmijala. Aiša ju je upitala o tome što joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao, a što nije rekao svojim suprugama, nakon čega je ona zaplakala. Ona je kazala da ne širi tajne Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, preselio, Aiša je preklinjala Fatimu da joj kaže o čemu se radi. Ona je kazala: “Imajući u vidu da me sada pitaš, kazaću ti. Kada sam zaplakala nakon prvih riječi, to je bilo zbog toga što mi je kazao da je sa Džibrilom, alejhi selam, učio Kur'an svake godine jednom ili dva puta, a da je te godine proučio dva puta. Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, shvatio je iz toga da mu se približila smrt, te mi je naredio da budem bogobojazna i strpljiva, pa sam zaplakala. Kada je vidio da sam veoma tužna, on me je obradovao da ću biti prvakinja žena ili vjernika u ovom ummetu, pa sam se nasmijala.” Ovaj hadis govori nam da se ona nasmijala kada joj je kazao da će biti prvakinja stanovnika Dženneta. Postoje različite verzije u vezi toga šta joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao drugi put, pa se ona nasmijala: 1. Kazao joj je da će ona biti prva iz porodice koja će doći za njim na Ahiret. 2. Kazao joj je da je ona prvakinja Dženneta, što se razumije iz toga da će ona biti prva koja će mu se priključiti, i ovo je odabrano mišljenje. 3. Džibril mu je kazao da ni jedna muslimanka neće imati više potomstva od nje i da ona ne treba da ima manje strpljenja od njih. Ovdje vidimo trud Aiše, radijallahu ‘anha, da što prije dođe do znanja, jer je požurila da pita Fatimu, radijallahu ‘anha, šta joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao. Fatima je tada mogla samo kazati da ne širi Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, tajne. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio i kada je nestalo razloga zbog kojeg nije htjela otkriti tajnu, ona joj je kazala. Hadis nam govori i o tome šta će se desiti, pa se to i desilo, jer je Fatima, alejha selam, prva iz ehli bejta preselila nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čak i prije njegovih supruga. 

Od Ibni Omera, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: Nakon što se bolest Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pogoršala, spomenut mu je namaz pa je rekao: ,,Naredite Ebu Bekru da predvodi ljude u namazu.” Aiša, radijallahu ‘anhu, je rekla: “Ebu Bekr je dosta emotivan, kada uči Kur'an zaguši ga plač.” A on je rekao: ,,Naredite mu neka on klanja.” U predaji se spominje od Aiše, radijallahu ‘anhu, da je kazala: “Rekla sam: ‘Doista, Ebu Bekr kada zauzme tvoje mjesto, njegov glas ne dopire do ljudi od plača.'”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Nakon što se bolest Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, toliko pogoršala da nije mogao predvoditi ljude u namazu, uputio je lično naredbu Ebu Bekru da on klanja kao imam. On je bio emotivan i plakao bi kod učenja Kur'ana, tako da se Aiša zbog toga izvinjavala. Međutim, u hadisu ovog poglavlja nije glavni cilj Aiše ukazati na plakanje kod učenja Kur'ana, ali je svakako njen glavni razlog bojazan da ljudi to ne uzmu razlogom svoje netrpeljivosti prema njenom ocu, pa je zbog toga ona to iznijela o njemu, radijallahu ‘anhu, za razliku od onoga što je sakrila u dubini svoje duše. U verziji koju je zabilježio Muslim: ,,Kazala je: ‘Tako mi Allaha, u svojoj nutrini nisam htjela da ljude obuhvati pesimizam zbog onoga ko se prvi prihvati uloge koju je imao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.'” I dalje kazuje: “Odvraćala sam ga dva puta ili tri puta, ali on je kazao: ‘Ljude neka predvodi Ebu Bekr, a vi žene ste kao društvo žena iz vremena Jusufa.'” Cilj spominjanja žena iz vremena Jusufa, alejhisselam, je da se ukaže na to da one iskazuju suprotno onome što skrivaju. Ovo obraćanje iako je izrazom množine, njime se hoće jednina, odnosno samo Aiša, radijallahu ‘anhu, a isto tako sa izrazom “žene iz vremena Jusufa, alejhisselam”, misli se samo na Zulejhu koja je u tom vremenu bila žena vladara Egipta. Ovako je protumačio El-Hafiz. Ono što ih čini sličnima u ovom slučaju jeste da je Zulejha pozvala žene i izrazila im visok nivo ugošćavanja, mada joj je cilj bio iznad toga da one vide ljepotu Jusufa i opravdaju je u njenoj ljubavi prema njemu, dok je Aiša ukazala na razlog njene želje da spriječi imamluk svoga oca ispirkom kako vjernici ne čuju učenje zbog njegovog plača, dok joj je namjera bila iznad toga, a to je da ljude ne obuhvati pesimizam zbog njega, kao što je izjavila u nekim drugim verzijama ove predaje, rekavši: “Nije me navelo na to da mu se vraćam ništa drugo nego što nisam mogla vjerovati da ljudi poslije njega mogu zavoljeti drugu osobu koja je zauzela njegovo mjesto…” 

Aiša, radijallahu anha, govorila je: “Ne zavidim nikome na lahkoj smrti, nakon što sam vidjela žestinu smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Aiša kazuje da se ne bi radovala ničijoj lahkoj smrti i ne bi se nadala da je to lahka smrt, nakon što je vidjela žestinu smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Znala je da žestina smrti nije dokaz loše završnice, niti je lahkoća smrti dokaz počasti, jer bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je to tako, najpreči bio da ima lahku smrt. Nemoj da mrziš ničiju tešku smrt, niti da se raduješ zbog toga ako neko umre lahko. 

Aiša, radijallahu anha, ispričala je:“Nakon što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, umro, ljudi su upitali gdje će biti ukopan. Na to je Ebu Bekr rekao da će biti ukopan ondje gdje je umro.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn S'ad

Objašnjenje

Nakon što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, umro, narod je počeo pitati gdje će Poslanik biti ukopan. Ebu Bekr je rekao da će biti ukopan ondje gdje je umro. U nekim verzijama ovog predanja kaže se da je Ebu Bekr čuo Vjerovjesnika da je jednom prilikom rekao: “Svaki je vjerovjesnik umro na onom mjestu na kojem bi volio biti ukopan.” 

Aiša, radijallahu anha, ispričala je: “Nakon što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, umro, Ebu Bekr je ušao u moju odaju, stavio svoje dlanove na Poslanikove jagodice i poljubio ga između očiju, rekavši: ‘O Vjerovjesniče moj! O prisni prijatelju moj! O najbolji čovječe!’”  
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi imam Ahmed

Objašnjenje

U predanju se kaže: “Nakon što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, umro, Ebu Bekr je ušao u moju odaju, stavio svoje dlanove na Poslanikove jagodice i poljubio ga između očiju, rekavši: ‘O Vjerovjesniče moj! O prisni prijatelju moj! O najbolji čovječe!’” Ove je riječi Ebu Bekr izgovorio zbog toga što je osjetio veliku bol zbog smrti Allahovog Poslanika, te ga je opisao kao iskrenog prijatelja kojeg je najviše volio i kojem je davao prednost nad svim ljudima, pa i nad sobom. Ovo što je Ebu Bekr uradio zove se “en-nudba” i dozvoljeno je. Naime, to je žaljenje za umrlim u kojem nema protivljenja sudbini niti nerazumnog ponašanja, kao što nema podizanja glasa, za razliku od žena koje nariču i kukaju za umrlim.  

Enes, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Cijela je Medina blistala onog dana kad je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stupio u nju, a potpuni ju je mrak prekrio onog dana kad je Poslanik preselio na ahiret. Nismo bili ni završili sa ukopom Allahovog Poslanika, a već smo osjetili da su se naša srca promijenila.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje da je onoga dana kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao iz Meke, cijela Medina zablistala, a da je bila sva u tami onoga dana kada je on umro. Svjetlost i tama koji se spominju su u prenesenom značenju. Zatim je kazao da, kada su završili sa ukopom, njihova srca nisu bila kao ranije, za vrijeme njegovog života, u smislu svjetla imana, blagosti i jedinstva, jer je Objava prestala dolaziti, a berićet druženja sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nestao je. 

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moji nasljednici neće imati ni zlatnika ni srebrenjaka da podijele! Sve ono što pređe potrebe za izdržavanje mojih supruga i trošak onih koji se brinu o muslimanima ima se dati kao milostinja.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ovaj hadis dokazuje da Poslanikovi nasljednici nisu imali šta podijeliti nakon njegove smrti, tim prije jer je on bio vjerovjesnik, a vjerovjesnici iza sebe ne ostavljaju imetak. Njihova misija nije bila gomilanje imetka, nego pozivanje u vjeru. Eto tako, ono što je ostalo trošilo se za izdržavanje Poslanikovih supruga i za potrebe halife, odnosno onoga ko se brine o interesima muslimana. Sve što preostane ima se dati kao sadaka. 

Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavio iza sebe ni zlatnike ni srebrenjake, ni sitnu stoku ni deve, niti je išta oporučio.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Iz ovog je predanja saznajemo da Božiji Poslanik nije ostavio nimalo imetka iza sebe, pa čak ni sitnu stoku, niti je u vezi s imetkom bilo šta oporučio. Naime, predviđeno je da čovjek ostavi oporuku ukoliko ostavlja određeni imetak, a Poslanik ništa nije ostavio. U vezi s nekim drugim stvarima Resulullah jest ostavio oporuku, pa je oporučio da se namaz redovno obavlja, da se jevreji i kršćani protjeraju s Arabijskog poluotoka…  

Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio zdrav, govorio je: ‘Nijednom vjerovjesniku nije uzeta duša sve dok mu nije pokazano njegovo mjesto u Džennetu, nakon čega je mogao izabrati između smrti i ostanka na ovom svijetu.’ Kad mu se približila smrt, izgubio je svijest dok je ležao u mom krilu. Nakon toga, osvijestio se, upravio pogled prema plafonu i rekao: ‘Allahu, izabrao sam uzvišeno društvo!’ Rekoh: ‘Dakle, nije odabrao nas! Tad sam se sjetila onog što nam je govorio dok je bio zdrav.’ Riječi: ‘Allahu, izabrao sam uzvišeno društvo!’, bile su posljednje što je Resulullah izgovorio.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio zdrav, prije nego što se razbolio od bolesti od koje je i umro, rekao: “Nijedan vjerovjesnik nije umro dok mu Allah nije pokazao njegovo mjesto u Džennetu. Nakon toga, Allah bi mu dao da izabere između ostanka na ovome svijetu i odlaska u Džennet.” Aiša kazuje: “Kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razbolio od bolesti od koje je i umro, bio je na mome krilu, pa je izgubio svijest. Kada se osvijestio, podigao je glavu ka plafonu i rekao: ‘Odabrao sam uzvišeno društvo.’” To uzvišeno društvo jesu vjerovjesnici koji borave u najvišim sferama Dženneta. Aiša je rekla da će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ako mu Allah ponudi da bira između ovog i onog svijeta, izabrati onaj svijet, a ne ostanak na dunjaluku. Znala je da se na taj izbor ukazuje u hadisu koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao dok je bio zdrav. Aiša je rekla: “Zadnje riječi koje je Poslanik izgovorio bile su: ‘Biram društvo odabranih.’”  

Prenosi se od Ubejdullaha b. Abdullaha b. Utbe, da je rekao: “Ušao sam kod Aiše i rekao: ‘Hoćeš li mi pričati o bolesti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?’ ‘Svakako’, odgovorila je ona, a zatim nastavila: ‘Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, iznemogao, pitao je: ‘Je li svijet klanjao?’ Rekli smo mu: “Ljudi čekaju tebe’. ‘Stavite mi vode u korito!’ rekao je. ‘Mi smo to učinile, on se okupao i kada se počeo dizati, uhvatila ga je nesvijest. Kasnije se osvijestio pa je upitao: ‘Da li je svijet klanjao?’ ‘Ljudi čekaju tebe, Allahov Poslaniče’, rekli smo. ‘Stavite mi vode u korito!’, rekao je. Potom je sjeo u korito, okupao se i kada je htio da ustane, onesvijestio se. Kasnije se osvijestio i opet upitao: ‘Da li je svijet klanjao?’ ‘Ljudi čekaju tebe, Allahov Poslaniče’, odgovorili smo mu. Svijet u džamiji iščekivaše Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za jacija-namaz, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao po Ebu Bekra da predvodi namaz svijetu. Izaslanik mu je otišao i rekao: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijeda da ti predvodiš namaz.’ Ebu Bekr, koji je bio milosrdan čovjek, reče: ‘Omere, klanjaj ti svijetu!’ ‘Ti si toga dostojniji’, odgovori Omer. Tako je tih dana klanjao Ebu Bekr. Kasnije je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio u sebi neku olakšicu, pa je radi podne-namaza izašao uz pomoć dva muškarca, od kojih je jedan bio Abbas, dok Ebu Bekr već klanjaše predvodeći namaz prisutnom svijetu. Kada ga je Ebu Bekr ugledao, htio se povući natrag, ali mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao znak da se ne povlači. ‘Ostavite me da sjednem pokraj njega!’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i oni su ga ostavili da sjedi pokraj Ebu Bekra. Ebu Bekr je klanjao namaz za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a prisutni svijet za Ebu Bekrom. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je sjedio. Kasnije sam”, kaže Ubejdullah”, ušao kod Abdullaha b. Abbasa i upitao: “Hoćeš li da ti kažem šta mi je Aiša ispričala o bolesti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem?” “Da!”, reče on. Tada sam mu sve to ispričao, i on nije ništa negirao, nego je upitao: “Da li ti je imenovala čovjeka koji je bio s Abbasom?” “Nije”, rekao sam. “To je bio Alija b. Ebu Talib”, kazao je on.  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

U ovom predanju govori se o nečemu što se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio bolestan, neposredno prije smrti. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, boest se znatno pogrošala, a on je one koji su bili u njegovoj blizini upitao: “Da li je svijet klanjao?” Prisutni su odgovorili da nije. On je tada tražio da mu stave vode u korito, a kada su to učinili, on se okupao, ali se nakon toga onesvijestio. Kada se osvijestio, ponovio je pitanje i ponovo se okupao, ali se opet onesvijestio. Isto to je učinio i treći put. Zatim je naredio da ljude u namazu predvodi Ebu Bekr. Kada je o tome obaviješten, Ebu Bekr tražio je od Omera da on umjesto njega predvodi namaz, ali on je to odbio i dao prednost Ebu Bekru, koji je najpreči da mijenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjećao malo bolje, pa je uz pomoć el-Abbasa i Alije, radijallahu anhuma, izašao da klanja, a Ebu Bekr je već predvodio ljude u podne-namazu. Kada je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, htio je da se pomakne nazad u saf sa ljudima, ali mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da ostane na mjestu; Poslanik je sjeo pored njega. Ebu Bekr klanjao je za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a ljudi su klanjali za Ebu Bekrom, radijallahu anhu. 

Od Aiše, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na samrti govorio: “Gdje sam sutra! Gdje sam sutra!”, želeći da mu reda bude kod Aiše. Njegove žene su mu dozvolile da bude gdje on želi, pa se nastanio u dom Aiše, r.a., gdje je i preselio na ahiret. Aiša kazuje: “Umro je u danu kada mu je reda bila da bude kod mene, u mom domu. Uzvišeni Allah ga je uzeo dok mu je glava bila u mom naručju, a moja i njegova pljuvačka su se pomiješale (putem misvaka koji mu je pripremila).” Zatim je kazala: “A onda je došao Abdurrahman b. Ebu Bekr noseći misvak kojim je prelazio preko zuba, pa ga je pogledao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ja mu rekoh: ‘Abdurrahmane, daj mi taj misvak.’ On ga dade, a ja sam ga zaoštrila, potom sam ga žvakanjem smekšala i dala Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i on ga je upotrijebio naslonjen na moje grudi.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Aiša, r.a., obavještava nas o posljednim danima života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prenoseći da je u bolesti u kojoj je umro govorio: “Gdje sam sutra! Gdje sam sutra!” Ova pitanja su bila indirektno traženje dozvole od svojih žena da bude kod Aiše. Njegove žene su to razumjele i dozvolile mu da bude kod nje. Aiša podsjeća da je umro u danu kada mu je reda bila kod nje, u njenom domu i da ga je Uzvišeni Allah uzeo dok mu je glava bila u njenom naručju. Zatim je podsjetila da se njena i njegova pljuvačka pomiješale zbog upotrebe misvaka. Naime, došao je Abdurrahman b. Ebu Bekr, njen brat, noseći svježi misvak kojim je prelazio preko zuba, pa kada ga je vidio usredotočio je pogled na njega, kao da je poželio misvak. U to je pronikla Aiša te je uzela misvak od brata. Zatim je otkinula upotrijebljeni vrh misvaka, zaoštrila ga nanovo pa ga žvakala i omekšala te ga dala Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i on ga je upotrijebio. Aiša, r.a., bila je s razlogom ponosna na to što je Poslanik, s.a.v.s., preminuo glavom naslonjenom na njene grudi.  

Prenosi se od Aiše, radijallahu ‘anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio naslonjen na nju, kazao: “Allahu moj, oprosti mi, smiluj mi se i spoji me sa časnim društvom.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Kada se približio smrtni čas Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naslonio se na majku vjernika, moleći Allaha Uzvišenog da ga spoji sa časnim društvom, vjerovjesnicima, iskrenima, šehidima i dobrim ljudima. 

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, gasulio je Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, tijelo, te je gledao hoće li uočiti na njemu promjenu koja se pojavi na tijelu umrlih ljudi, i nije je uočio. Zatim je rekao: “Draži si mi od oca, mirisao si za života, a mirišeš, evo, i nakon smrti!”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Alija je gasulio Poslanika islama, pa je pazio hoće li uočiti izlazak mokraće, izmeta ili bilo čega drugog, što se, usljed opuštenosti tijela, obično pojavi na tijelu umrle osobe, ali ništa nije uočio. Nakon toga rekao je: “Draži si mi od oca, mirisao si za života, a mirišeš, evo, i nakon smrti!”  

Preuzeto: (hadeethenc.com)

Revizija: prof. Ibrahim Muratović