Srčana djela

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko učini neko djelo u Moje ime i ime nekoga drugog, Ja ću ga prepustiti tome drugom.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu prenosi od svoga Uzvišenog Gospodara, a to se naziva hadis kudsijj, da je On čist od djela koje u sebi sadrži primjese širka i da On ne prima osim ono što je učinjeno iskreno u ime Njega.

Od Ebu Bekre Nufej’ b. el-Harisa, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ako se sukobe dva muslimana sa sabljama i ubica i ubijeni će u vatru.” Rekoh: “Allahov Poslaniče, ovaj je ubica ali šta je sa ubijenim?” On kaza: “I on se trudio da ubije svoga suparnika.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ako se sukobe dva muslimana sa sabljama, sa ciljem da svaki od njih dvojice uništi drugoga, onda će ubica u Vatru zbog toga što je izvršio ubistvo svoga suparnika, a ubijeni će u Vatru zbog toga što se trudio da učini to isto, ako im Uzvišeni Allah ne oprosti ili ako to nije bilo sa pravom, kao što se spominje u riječima Uzvišenog: “a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni.”

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao: “Allah, doista, ne gleda u vaša tijela i vaš izgled, nego gleda u vaša srca i vaša djela.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Allah, subhanehu ve teala, neće Svoje robove nagrađivati i kažnjavati na osnovu tijela i izgleda, i neće se sa to dvoje postići blizina Allaha, subhanehu ve teala. Nagrada će biti prema onome što se nalazi u srcima, to jest zbog iskrenosti te na osnovu dobrih djela koja se čine.

Od Omera b. El-Hattaba, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Doista se djela vrednuju prema namjerama, i doista svakom čovjeku pripada ono što je naumio, pa ko učini hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je ka Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko učini hidžru radi neke dunjalučke koristi, ili radi žene da je oženi, njegova hidžra je za ono za što je naumio.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ovo je hadis velike vrijednosti, da ga je dio uleme okarakterisao kao trećinu islama. Vjernik će biti nagrađen shodno svom nijjetu (namjeri), onoliko koliko mu namjera bude dobra, pa čija djela budu iskrena u ime Allaha, ona će biti primljena makar bila mala i jednostavna (malobrojna), pod uvjetom da su u skladu sa Sunnetom (praksom Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem). A onaj u čijim djelima bude rijaluka (pretvaranja pred ljudima), a ne budu iskrena u ime Allaha, djela će mu biti odbijena, čak i ako su velika i mnogobrojna. Svako djelo kojim se želi postići nešto drugo mimo Allahovog zadovoljstva, bilo da je to žena, imetak, ugled, ili nešto drugo od dunjalučkih (ovosvjetskih) koristi, to se djelo odbacuje (vraća njegovom počiniocu), i neće ga Allah, subhanehu ve teala, prihvatiti. Jer, dva uvjeta koja se moraju ispuniti da bi djelo bilo primljeno jesu: ihlas – da bude iskreno u ime Allaha, i da bude u skladu sa praksom (sunnetom) Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Enes i Ebu Hurejra, radijallahu anhuma, prenose da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko od vas neće vjerovati sve dok mu ne budem draži od djeteta, roditelja i svih ljudi.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Prema ovom hadisu, vjerovanje muslimana neće se upotpuniti na stepen kojim će biti uveden u džennet bez poteškoća i kazne sve dok ne bude davao prednost ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nad ljubavi prema djeci, roditeljima i svim ljudima zajedno. To je tako, jer ljubav prema Allahovom Poslaniku znači ljubav prema Allahu: Poslanik dostavlja objavu od Allaha i upućuje ka jedinoj kod Allaha ispravnoj vjeri. A ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku nije ispravna osim sa poslušnosti u stvarima koje su naređene i sustezanjem od stvari koje su zabranjene. Ta se ljubav ne dokazuje poezijom, raznoraznim okupljanjima i takozvanim koncertima duhovne muzike.

Abdullah b. ‘Ukejm, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ko se za nešto veže bit će tome prepušten.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Ko se srcem ili djelima okrene ka nečemu, želeći pribavljanje koristi ili otklanjanje štete, Allah, subhanehu ve teala, će ga prepustiti toj stvari za koju je vezao svoje srce. Ko se veže za Allaha, pa On mu je dovoljan, olakšaće mu svaku teškoću. A ko se veže za nekog drugog pored Allaha, Allah će ga njemu prepustiti i on će ga iznevjeriti.

Enes b. Malik, radijallahu ‘anhu, prenosi da je neki beduin došao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: “Kada će Sudnji dan?” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu odgovori: “Šta si za njega pripremio?” Beduin reče: “Ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku”. “Ti sa onim koga voliš”, odgovori mu Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na pitanje beduina: “Kada će Sudnji dan?” odgovorio sa “Ne znam” i slično tome, njegova duša ne bi bila zadovoljna odgovorom. Međutim, iz mudrosti, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je skrenuo sa osnovnog pitanja odgovarajući mu sa onim čime je on zadužen a ostavljajući ono šta mu nije potrebno i čime nije obavezan. To je ono što se zove mudar način odgovaranja. Pa je Vjerovijesnik,sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Šta si za njega pripremio?” I ovim se pitanjem skreće pažnja na ono što je bitno, i ujedno se upozorava na ono o čemu je čovjek obavezan razmišljati i voditi računa. Pa je beduin odgovorio: “Ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku”. I u ovom njegovom odgovoru se jasno očituje naklonost, ljubavi i iskreno vjerovanje, kao i nemogućnost oslanjanja na svoja djela. A druga predaja ovo značenje i potvrđuje u kojoj se bilježi da je beduin rekao: “Nisam pripremio mnogo posta, niti namaza, niti sadake, međutim volim Allaha i Njegovog Poslanika”. I zbog toga mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i odgovorio: “Ti si sa onim koga voliš”. U ovom hadisu je takođe podsticaj na jačinu ljubavi prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovo slijeđenje shodno mogućnostima, kao i upozorenja na ljubav koja se njma suprostavlja. Jer, zaista ljubav ukazuje na jačinu povezanosti onoga ko voli sa onim koga voli, te njegovo nastojanje da se okiti njegovim ponašanjem i da ga slijedi u svim stvarima.

Šehr b. Havšeb zapitao je Ummu Seleme, radijallahu ‘anha: “Majko pravovjernih, koju dovu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, najčešće učio kada je bio kod tebe?” “Najčešće je učio: ‘O Ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri!'”
Vjerodostojan zbog drugih predaja koje ga pojačavaju. – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Dova koju je Poslanik najviše učio bila je: “O Ti Koji srca okrećeš”, tj. Koji nekada daješ da budu pokorna, a nekada da budu nepokorna, nekada da budu svjesna, a nekada nemarna. “učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri”, tj. daj da bude postojano u Tvoj vjeri, a ne da se od nje i od Pravog puta okreće.

Sehl ibn Hunejf, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: „Ko iskreno od Allaha traži šehadet (da pogine kao šehid), Allah će mu podariti stepen šehida, pa makar umro i u svojoj postelji (a ne na bojnom polju).“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Hadis nam pojašnjava da je iskrenost namjere razlog sticanja nagrade i sevapa, te da onaj ko ima namjeru učiniti dobro djelo postiže sevep, pa makar i ne bio u mogućnosti da to djelo učini. U to se ubraja i kada čovjek iskreno iz srca moli Allaha da mu podari pogibiju na Njegovom putu i da pomogne Njegovu vjeru, jer onaj ko tako čini, ima nagradu šehida, pa makar ne radio djela koja rade šehidi i makar umro u nekom drugom stanju mimo džihada.

Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Hoćete li da vas obavijestim čega se za vas plašim više od Mesiha Dedžala?” Rekoše: “Da, Allahov Poslaniče.” On reče: “Skriveno pridruživanje Bogu drugog božanstva (širk). Čovjek ustane da klanja pa uljepšava svoj namaz pošto vidi da ga neko posmatra.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Ashabi su se podsjećali na iskušenje Mesiha Dedžala bojeći se toga, pa ih Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavještava da postoji opasnost od koje se više plaši za njih nego što se plaši za njih od iskušenja Dedžala. To je širk u odluci i cilju koji se ne pokazuju ljudima, zatim je to objasnio i predstavio kao uljepšavanje pred ljudima nekog djela kojim se želi postići Božije zadovoljstvo.

Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik rekao: “Nema zaraze, nema lošeg predznaka, nema sove, nema crva u utrobi (pesimizma u mjesecu saferu)!”” (Buhari i Muslim). Muslim dodaje: “…nema zvijezda koje nagovještavaju kišu, niti zloduha.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Imajući u vidu da je predislamski period bio prepun raznih praznovjerja i neutemeljenih pojava, islam je imao za cilj da svoje sljedbenike zaštiti od svih tih izmišljotina u koje su vjerovali mušrici, a koje su spomenute u ovom hadisu. Neke od tih pojava negirane su u samome korijenu, tj. negiranje njihovog postojanja, kao što je slučaj sa lošim predznacima, dok je nekima zanegiran utjecaj u smislu da te pojave mogu same po sebi nešto učiniti, jer dobro ne donosi niko osim Allah i zlo ne uklanja niko osim Njega.

Od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Dva oka neće doticati džehenemska vatra: oko koje je plakalo iz straha i skrušenosti prema Allahu i oko koje je budno stražarilo na Allahovom putu.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Značenje hadisa: Vatra neće doticati oko koje je plakalo iz straha od Allaha. Kada se čovjek prisjeti Allahove veličine i moći nad robovima i sjeti se svoga stanja i manjkavosti, te zaplače, nadajući se Allahovoj milosti i strahujući od Njegove kazne i srdžbe, takvom je obećano da će biti spašen Vatre. Drugo oko koje vatra neće doticati jeste oko koje bdije i stražari na granicama, čuvajući tako muslimane od napada neprijatelja. Riječi: „Vatra neće doticati dva oka“, ukazuju na izraz koji se odnosi na dio, a obuhvata sve, tj. Ko plače iz straha od Allaha i ko čuva muslimane na Allahovom putu, Allah će zabraniti vatri da prži njegovo tijelo. Et-Tejsir, Šerhul-džami-s-sagir, 2/151.

Od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je on čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da tri dana prije smrti veli: “Nemoj da iko od vas umre, a da nema lijepo mišljenje o Allahu.” Muslim
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Nevas ibn Sem'an, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobročinstvo je ljepota naravi, a grijeh je ono što se koleba u tvojoj duši i ne želiš da za to saznaju ljudi.” Vabisa ibn Ma'bed, radijallahu ‘anhu, kaže: “Došao sam Allahovom Poslaniku i on mi reče: ‘Došao si da pitaš o dobročinstvu?’ Rekoh: ‘Da!’ Onda mi on reče: ‘Priupitaj svoje srce; dobročinstvo je ono što donosi duševni mir i smiraj u srcu, a grijeh je ono što se koleba u duši i kruži u grudima. (To ti je grijeh) pa makar ti to ljudi odobrili i dozvolili.'”
Lanac prenosilaca je slab. – Hadis bilježi imam Ahmed

Objašnjenje

Hadisom se dobročinstvo tumači kao lijep ahlak, što obuhvata sve što je opisano kao lijepa vrlina, bez obzira bilo u odnosima roba i Gospodara, roba i njegovog brata muslimana ili roba i drugih ljudi, muslimana i nevjernika. Ili to je ono što smiruje dušu, kao što se spominje u drugom hadisu. Dušu smiruje ono što je lijepo, bilo da se radi o djelima ili riječima, i bilo da je vezano za lijepo ponašanje ili nešto drugo. Grijeh je ono što se koleba u duši, i on je poput šubhe koja je sumnjiva, pa je bogobojaznost da se ona ostavi i udalji od nje, kako bi se duša sačuvala od harama. Bogobojaznost je da se sve to ostavi i da se osloni na ono što smiruje srce. Sve što tišti čovjekova prsa je grijeh, pa makar drugi govorili i da nije grijeh i ovdje se misli na čovjeka čija su prsa ispunjena vjerovanjem, a onaj ko daje odgovore to čini slijedeći svoje prohtjeve, bez oslanjanja na šerijatski dokaz. Ukoliko onaj ko daje odgovor ima šerijatski dokaz, onda je onome ko traži odgovor obaveza da to prihvati, pa makar mu prsa to ne prihvatala.

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik rekao: “Onaj ko se boji – ići će na početku noći, a ko krene na početku noći dospjeće do staništa. Božija roba je skupocjena, Božija roba je Džennet.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

“Onaj ko se boji Uzvišenog Allaha neka se udalji od griješenja i neka se trudi da bude u pokornosti Uzvišenom jer je roba koja je kod Uzvišenog Allaha skupocjena. To je Džennet za čiju vrijednost ne priliči dati manje nego život i imetak.”

Prenosi se od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, da je rekao vezujući predaju za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Nastoj da radiš ono što će ti koristiti, i traži pomoć od Allaha, a nemoj klonuti, a kada te neka nedaća pogodi nemoj reći: ‘Da sam uradio tako, bilo bi tako i tako’, nego reci: ‘Allah je odredio i uradio je šta je htio’, jer doista ‘da sam’ otvara šejtanu mogućnost djelovanja.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Ovdje se htjelo kazati da je snažan vjernik po svom vjerovanju, a ne snažan tijelom, bolji i draži Allahu od slabog vjernika, pa kada se izjednače snažan i slab po vjerovanju, korist od jakoga osjete i drugi, dok korist od slabog ostaje samo njemu. Po ovoj logici jaki je vrijedniji od slabog, iako je u svakom od njih dobro, i kako ne bi neko krivo pomislio da u slabom vjerniku nema dobra. Naprotiv i u slabom vjerniku je dobro i on je, definitivno, bolji od nevjernika. Potom je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, oporučio svome ummetu kompletnu oporuku koja generalno sadrži pozitivno ili isključuje negativno, pa im je naredio da se potrude do krajnje granice svojih mogućnosti u priskrbljivanju i činjenju onoga što im koristi, bilo da se radi o vjeri ili dunjaluku. Ako dođe do kolizije i sukoba između koristi vjere i dunjaluka, onda se daje prednost koristi vjere; jer kad je vjera u redu, onda je i dunjaluk, a ako je dunjaluk u redu uz pokvarenost vjere i on će propasti. I oporučio im je da traže pomoć od Allaha pa makar i u najsitnijim stvarima i neka se ne prepuste lijenosti i nemoći. Zatim im je naredio nakon što se potrude i upotrijebe svoje mogućnosti, oslone na Allaha i aktiviraju u poslu, pa ako sve to rezultira suprotno od onoga što su željeli, da u toj situaciji ne kažu: “Da smo uradili ovako i ovako bilo bi tako”, jer je ta situacija iznad njihovih mogućnosti. Čovjek uradi ono što mu je naređeno, a Uzvišeni Allah je nad njim. Riječi “da sam” otvaraju šejtanarije, žalost, tugu i nespokoj. Međutim, uz sve to čovjek treba da kaže ono što je Allahov Poslanik rekao: “Ovo je Božije određenje, a On čini ono što On hoće.”

Od En-Nevvasa bin Sem'ana el-Ensarija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Allah navodi primjer pravog puta. Dva zida se nalaze na obje strane puta, a na tim zidovima su otvorena vrata preko kojih su spuštene zavjese. Na početku puta nalazi se jedan pozivač koji govori: ‘Ljudi, krenite svi ovim putem i nemojte ići na stranputicu!’ Drugi pozivač nalazi se iznad puta i kada čovjek želi da otvori bilo koja prekrivena vrata ovaj pozivač ga upozori: ‘Teško ti se, ne otvaraj ova vrata! Ako ih samo otvoriš, neminovno ćeš i ući.’ Ovaj put predstavlja islam, a dva zida su Allahove granice. Što se tiče otvorenih vrata, to je ono što je Uzvišeni zabranio, a pozivač na početku puta je Allahova knjiga. Na kraju, pozivač iznad puta je savjetnik od Allaha kojeg svaki musliman ima u srcu”.
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu pojašnjava da je Allah naveo primjer za islam. Islam je, naime, poput pravog puta na kojem nema skretanja. Sa obje strane se nalazi po jedan zid koji ga okružuju. Na tim zidovima se nalaze otvorena vrata koja predstavljaju zabrane i na tim vratima se nalaze zavjese koje ne dozvoljavaju onome ko prolazi tim putem da vidi šta se nalazi iza njih. Na početku puta nalazi se pozivač koji ljude usmjerava i govori im da se drže pravog puta, te da ne skreću sa njega, a to je Allahova knjiga. Drugi se pozivač nalazi iznad puta, pa musliman kada god pomisli da makar i malo zakloni zavjesu te da proviri kroz vrata, ovaj ga pozivač ukori i upozori ga da ako skloni zavjesu da će neminovno ući na ta vrata i neće se moći suzdržati. To je savjetnik od Allaha koji se nalazi u svakog muslimana.

Od Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Krenuo je jedan čovjek da posjeti svog brata u drugom mjestu, pa mu je Allah na tom put poslao meleka. Melek ga je upitao: ‘Kamo si se zaputio?’, on je odgovorio: ‘Krenuo sam kod svog brata koji živi u ovom mjestu.’ Melek je zatim upitao: ‘Imaš li kakvu potrebu kod njega?’, on je odgovorio: ‘Nemam, osim što sam ga zavolio u ime Allaha.’ Melek je na to rekao: ‘Ja sam izaslanik od Allaha da te obavijestim da te Allah voli, kao što ti voliš svog brata radi Allaha.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govori o čovjeku iz prijašnjih naroda koji je krenuo da posjeti svog brata u drugom mjestu. Allah, džellešanuhu, odredio je jednog meleka na tom putu koji će ga čuvati i nadgledati. Melek ga je upitao o tome kuda se zaputio, pa ga je obavijestio da je krenuo da posjeti svog brata koji živi u tom mjestu, a koga je zavolio radi Allaha. Zatim ga je melek upitao da li je taj čovjek njegov rob, ili sin, ili neko na sličnom stepenu prema kome ima obavezu da ga posjećuje i da mu pomaže, ili ima kod njega neku korist i potrebu. Odgovorio je da ništa od toga nije razlog njegove posjete, nego je on tog brata zavolio u ime Allaha, i htio je da ga posjeti želeći da Allah bude zadovoljan tim njegovim postupkom. Melek ga je obavijestio da je on izaslanik od Allaha, poslan da ga obavijesti da je i njega Allah zavolio, kao što je on zavolio svog brata radi Allaha.

Prenosi se od Ebu Abdullaha Džabira ibn Abdullaha El- Ensarija, Allah s njima bio zadovoljan – da je rekao: „Bili smo uz Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, u jednoj bitki, kada je rekao: ‘Zaista u Medini ima ljudi koji su cijelo vrijeme sa vama (po nagradi), kud god vi makli i koliko god dolina prokrstarili, jer su opravdano izostali.'“ A u drugom rivajetu/verziji stoji: „Oni imaju nagradu zajedno sa vama.“ Prenosi se od Enesa, radijallahu ‘anhu, koji veli: „Bili smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve selleme, na povratku iz Bitke na Tebuku, kada je rekao: ‘Zaista je u Medini iza nas ostalo ljudi koji su, kud god mi prošli, kroz bilo koju dolinu, ili preko bilo koje uzbrdice, stalno sa nama (u nagradi kod Allaha,), jer ih je opravdanje spriječilo da pođu.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu kazuje o ljudima koji u borbu na Allahovom putu nisu krenuli samo zbog bolesti ili drugih opravdanja. Borci koji su otišli, nisu prošli ni kroz jednu dolinu ili preko neke uzbrdice, a da se i onima koji su otišli, nije upisali nagrada za to djelo.

Ijad b. Himar, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah objavio mi je da vi jedan prema drugom budete ponizni i da niko nikoga ne ugnjetava i da se ni jedan ne uzdiže nad drugim.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Hadis podstiče na poniznost i naređuje to, a poniznost je plemenita vjernička osobina kojim je Allah nadahnuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko je ponizan, taj se predaje i pokorava naredbama Allaha Uzvišenog i provodi ih u praksi, dok se kloni zabrana, a također je ponizan i u odnosu prema ljudima. Hadis zabranjuje hvalisanje svojim karakateristikama ako se time želi postići uzdizanje nad drugim ljudima.

Prenosi Amr b. Taglib, da je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, donesen imetak, ili neka ratna dobit i da ga je on razdijelio tako da je nekim ljudima dao, a neke izostavio. Kasnije je čuo da su ga oni, koje je izostavio korili, pa je on zahvalio Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: „A potom, Allaha mi, ja nekom dam (ispomoć), a nekog izostavim. Onaj koga izostavim, draži mi je od onoga kome sam udijelio. Nekim ljudima udijelim imovinu zbog toga što osjetim u njihovim srcima nestrpljivost i malodušnost. Neke ljude prepustim bogatstvu i dobrosti koje im je Allah stavio u njihova srca. Takav je i Amr b. Taglib.“ Amr b. Taglib kaže: “Tako mi Allaha, draže su mi ove riječi Allavovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, od crvenih deva.'“ Bilježi Buharija.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Prenosi ‘Amr b. Taglib da je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, donesen dohodak, ili zarobljenici i da je on to razdijelio tako da je nekim ljudima dao, a neke izostavio, tj. nekima je dao kako bi njihova srca pridobio a nekima nije dao jer je znao da su čvrsti vjernici. Kasnije je čuo da su oni, koje je izostavio, prigovorili tom postupku među sobom, misleći da je nekima dao jer su posebni u svojoj vjeri. On ih je sabrao, te im se obratio, zahvalio Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: „A potom, Allaha mi, ja nekom dam (ispomoć), a nekog izostavim. Onaj koga izostavim, draži mi je od onoga kome sam udijelio.”, tj. ako dadnem nekome ne mora značiti da ih volim, a druge ne volim. Čak su mi oni kojima nisam dao, draži. Zatim je pojasnio razlog zbog čega je tako uradio: “c2”>“Nekim ljudima udijelim imovinu zbog toga što osjetim u njihovim srcima nestrpljivost i malodušnost ako im ne dadnem dio plijena, zato im dadnem kako bi njihova srca pridobio. Neke ljude prepustim bogatstvu i dobroti koje im je Allah stavio u njihova srca.”, tj. jačini imana. “Takav je i Amr b. Taglib.“ , tj. on je od onih kojima nisam dao jer znam da je on čvrst vjernik. U drugom hadisu stoji: “Ja nekome dadne, ali mi je drugi draži, jer se bojim da licem ne bude bačen u Vatru.” Muslim. Kada je to čuo Amr kazao je: “Tako mi Allaha, nisam želio crvene deve, umjesto riječi Allabovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“ tj. kunem se Allahom da mi je Poslanikov pohvala draža od najboljih deva koje Arapi imaju, tj. crvenih deva.

Prvi hadis: Ebu Hurejre, radiallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi su kao rude, kao zlato i srebro. U islamu su najbolji oni koji su bili najbolji u džahilijjetu, ako shvate vjeru. Duše su mobilizirane vojske, one koje su srodne, zbliže se, a one koje nisu, raziđu se.” Drugi hadis: Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vidjećete da su ljudi rude; najbolji u islamu su oni koji su bili najbolji u doba džahilijeta – ako shvate vjeru. Najbolji ljudi za upravljanje jesu oni koji to najviše izbjegavaju, a najgori su ljudi licemjeri, koji jednima govore jedno, a drugima drugo.”
Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca.

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je ljude sa rudama. U ovom je nekoliko naznaka, a neke od njih su: Ljudski karakteri, fizičke i mentalne osobine i sposobnosti su različiti. Ovo se razumije iz same različitosti ruda. Druga naznaka jeste da su ljudi različiti u mogućnostima da se poprave. Među njima ima onih sa kojima je potrebno stpljenje, a i onih koji ništa ne prihvataju, kao što je slučaj i sa rudama. Poređenje sa rudama ukazuje na različitost ljudi u samom ugledu njihovog porijekla. To se razumije iz same različitosti u kvalitetu i vrijednosti ruda. Ima ruda koje su skupe i vrijedne poput zlata i srebra, a ima i onih koji nisu toliko vrijedni, kao što je željezo i kalaj. Poređenje s rudama ukazuje da snagu podnošenja. Me'adinul-arab označava njihove korijene i porijekla. “Ljudi su kao rude; najbolji u islamu su oni koji su bili najbolji u doba džahilijeta – ako shvate vjeru.” Ovaj hadis znači: Najugledniji ljudi svojim porijeklom su oni koji su bili najbolji u džahilijjetu, ali pod uslovom da se poduče vjeri. Primjera radi, Hašimijje su bili najbolji dio Kurejša u doba džahilijjeta, kada se radi o porijeklu, kako se to naglašava u tekstu ispravnog hadisa. Također, najbolji su i u islamu, ako se poduče Allahovoj vjeri i shvate je. Ako se nisu podučili vjeri, pa makar bili i najugledniji Arapi, onda oni nisu najbolji kod Allaha i ne smatraju se odabranim stvorenjima. Ovaj hadis je dokaz da čovjeku treba ukazati poštovanje zbog porijekla, ali pod uslovom da se poduči vjeri. Nema sumnje da porijeklo ima uticaja, jer zbog toga su Hašimijje i bile najboljeg i najčasnijeg porijekla. To je jedan od razloga zbog kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najčasnije stvorenje, a Allah najbolje zna kome će uručiti poslanicu. Da ovaj ogranak ljudi nije bio najčasniji po porijeklu, tada se iz njega ne bi pojavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je poslan iz načasnije porodice i porijekla. Ova je rečenica dio oba spomenuta hadisa. Prvi hadis završen je riječima: “duše su sakupljena vojska, one koje se upoznaju, zbliže se, a one koje se ne upoznaju, raziđu se.” Postoji mogućnost da se ovdje misli na to da se dobri pripaja dobrome, a loši onima koji su kao on. Duše se spoznaju po onome čemu teže od dobra i zla. Ako se usklade, onda se prepoznaju, u suprotnom se raziđu. Također postoji mogućnost da se misli na vijesti o početku stvaranja, u stanju gajba, a to se ogleda u sljedećem: Duše su stvorenje prije tijela pa su se susretale. Kada su nastanjene u tijela, upoznavale su se shodnom prvobitnom upoznavanju, odnosno neupoznavanju. Tako da dobri naginju ka dobrima, a loši ka lošima. Ibn Abdis-Selam kaže: “Prepoznavanje ili neprepoznavanje odnosi se na bliskost u osobinama ili pak na njihovu razliku, jer ako se osobine neke osobe razlikuju od tvojih, to odbijaš. Ono što je nepoznato negira se jer se ne poznaje. Ovo je vrhunac poređenja gdje je ono što se negira upoređeno s nepoznatim, a ono što se prihvata upoređeno s poznatim. Drugi hadis završen je riječima: “Najbolji ljudi za upravljanje jesu oni koji to najviše izbjegavaju, a najgori su ljudi licemjeri, koji jednima govore jedno, a drugima drugo.” Dio hadisa: “Najbolji ljudi za upravljanje”, odnosi se na vođstvo i funkcije, tj. najbolji ljudi kojima treba dati funkcije su oni koji nisu pohlepni za njima, a kada se već odrede, onda budu nadahnuti da tu funkciju vrše na najbolji način, za razliku od onih koji tome žude. Najgori su ljudi dvoličnjaci, pred jednima se ponašaju na jedan, a pred drugima na drugi način, kao što rade licemjeri, o kojima Allah kaže: “Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’” Ovo je zastupljeno kod velikog broja ljudi, da nas Allah sačuva i to je dio licemjerstva, kada neko dođe i hvali te, čak nekada i pretjeruje, ali kada nije kod tebe, kudi te i vrijeđa, te spominje ono što nije pri tebi. Da nas Allah sačuva. Ovo je veliki grijeh, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da je najgori čovjek onaj ko to čini.

Preuzeto: (hadeethenc.com)