Naša duša u ramazanu je bila upošljena namazom, kako dnevnim tako i noćnim, učenjem i slušanjem Kur’ana, postom i zikrom, dovama i sadakama, dobročinstvom i spajanjem rodbinskih veza. Okusili smo na trenutak slasti i počasti imana, i družili smo se sa suštinskim porukama posta, okusili smo lezzet tevbe i pokajanja i suzama orošenih očiju, stapajaući se sa dovama upućenim Gospodaru svih svjetova!
Bili smo u namazu koji je radost srca svakog muslimana, postili smo dane ramazana čiju ljepotu ne zna osim onaj ko ga isposti, i djelila se sadaka i ko je imao i ko nije imao. Prelazili smo sa hajrata na hajrat, sa dobrog djela na dobro djelo, čuvajući se harama, ružnih riječi i postupaka onoliko koliko se moglo. Sve u svemu bili smo u halu i stanju za kojeg se moglo reći – kamo li sreće da ovakav odem pred Allaha dž.š.! Kamo sreće da mi edžel i smrt dođe u ramazanskim danima ili noćima kada smo u potpunoj pripravnosti za nju!
Ramazan tek što je prošao, a mnogi se povratiše starim haramima – oni koji prije Ramazana nisu klanjali počeše opet da ne klanjaju, oni koji su pili i pušili prije Ramazana počeše opet da piju i puše, oni koji su se bavili malverzacijama u trgovanju i poslovanju po Bajramu opet nastaviše isto da čine, oni koji su gledali i slušali ogavštine opet se povratiše tome…
Mi ne tražimo da tokom cijele godine budemo u stanju pripravnosti kao što smo bili u Ramazanu, već samo hoćemo da smognemo snage i da svi zajedno kažemo jedno veliko NE prekidanju s praksom činjenja dobrih djela, i jedno veliko DA životu protkanom namazom, postom, kur’anom, zikrom, dovama i sadakom!
Čime smo se to okoristili od Ramazana?
Ispratili smo mubarek mjesec Ramazana, njegove lijepe dane i njegove mirisne noći; ispratili smo mjesec Kur’ana, takvaluka, sabra, džihada, rahmeta, magfireta, oproštaja i oslobođenja vratova od džehennemske vatre. Šta su plodovi koje smo probrali sa plemenite stabljike Ramazana? Da li smo postali muttekije bogobojazne; da li smo uzeli diplomu takvaluka koju mjesec Ramazana daje? Da li smo savladali predmete sabra, strpljenja i trpljenja kad su u pitanju farzovi i harami? Da li smo odgojili sebe na raznim treninzima koje nam mjesec ramazana nudi? Da li smo se na pravi način borili i izborili sa svojom dušom i strastima?
Da li, i da li… pitanja su brojna i misli koje lete srcem i dušom svakog iskrenog muslimana. Svaki iskreni musliman razgovara sa svojim nefsom i sa svojom dušom, dajući joj potpuno iskrene i otvorene odgovore.
Ramazan je medresa imana; ramazan je islamska benzinska stanica gdje se jedan musliman opskrbljuje gorivom koje će mu trajati tokom svih narednih mjeseci i dana!
Kad će se čovjek promjeniti ako ne u Ramazanu? Ramazan je škola promjena na bolje; ramazan je mjesec duševnog progresa i napretka. U ramazanu se mjenjaju naša djela, naše ponašanje i moral, naši adeti i običaji koji nisu u skladu sa Šeri’atom i riječima Allaha dž.š.: „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok oni ne promjene sami sebe!“ (el-Ra’ad)
„Nemojte biti poput žene koja je pređu
rasprela nakon što ju je čvrsto sprela!“
Ako ste bili jedni od onih koji su se na pravi način okoristili od mejseca Ramazana, kada ste postili iskreno, i klanjali sidkile, i na pravi način se sa svojom dušom i sa svojim nefsom – bohrali, onda veličajte Allaha dž.š., i zahvaljujte Mu se na tevfiku i podrški koju vam je dao, i molite ga da vas učvrsti na tome putu sve dok ne promjenite ovaj svijet!
Ali, nemojte dozvoliti sebi to da raspredete sami ono što ste čvrsto spreli! Nemojte dozvoliti sebi povraćaj haramima i grijesima; nemojte dozvoliti sebi apstiniranje i ostavljanje džamije i džemata i namaza rad jela, pića, prohtjeva i provođenja! Zar ćete se nakon lezzeta i uživanja u ibadetima i robovanju Allahu dž.š., koje vodi Džennetu, povratiti nepokornosti i neposlušnosti Njemu dž.š., koje vodi džehennemu???
Loši li su ljudi koji za Allaha dž.š., ne znaju mimo mjeseca Ramazana!
Neki napustiše džamije i namaz u džematu, a neki u potpunosti ostaviše pet vakti namaza i nastaviše sa odlaskom u kafane i kafiće. Neki zaklopiše svoje Mushafe i povratiše se pjesmi i muzici. Naše majke odložiše svoje mahrame i hidžabe, i povratiše se otkrivanju i teberrudžu. Neki umjesto bdijenja na noćnom namazu povratiše se bdijenju pred televizorima i kompjuterima!
Ne smijemo biti ovako nezahvalni, i ne smijemo ovako uzvraćati Allahu dž.š., na to što nas je još od prošlog Lejle-i-Kadera poživio da dočekamo ovogodišnji Lejle-i-Kader! Ovakvo ponašanje se može nazvati nezahvalnošću na ni’imetima kojima nas je Allah dž.š., darovao!
Prve generacije muslimana (selefus-salih), su znale 6 mjeseci prije Ramazana da provode u dovama da im Allah dž.š., omogući da ga dočekaju, dok bi 6 mjeseci nakon Ramazana upućivali dove Allahu dž.š., da im ukabuli ramazanske ibadete i dobra djela! Gdje smo to onda mi u odnosu na njih?
Znak primljenosti nečijeg dobrog djela jeste taj da je čovjek u boljem halu i stanju nakon učinjenog dobrog djela nego li što je od prije bio. Allah dž.š., je rekao: „Ako budete zahvalni bili, Ja ću vam još više dati!“ (Ibrahim, 7.) Još više će nam dati vidjeli mi to golim okom ili ne vidjeli. Allah dž.š., daruje iman i dobra djela kome On hoće, upućuje pravome putu koga On hoće, a u zabludi ostavlja koga On hoće. Dakle, ako smo na pravi način bili zahvalni Allahu dž.š., poslije Ramazana naše stanje mora biti samo bolje nikako gore.
Obožavaj Allaha dž.š., sve dok ti smrt ne dođe!
Ovako se mora ponašati svaki musliman; neprekidan u ibadetu i robovanju Allahu dž.š., postojan na putu Šeri’ata, čvrst u svojoj vjeri, obožavajući Allaha dž.š., iz mjeseca u mjesec, na svakom mjestu i u svakom vremenu. Pravi musliman zna da je Gospodar Ramazana također i Gospodar ostalih mjeseci i dana! Allah dž.š., kaže: „Idi pravim putem kako ti je i naređeno, kao i oni koji su se pokalajli s tobom…!“ (Hud, 112.); „…idite Mu pravim putem, i oprosta od Njega tražite!“ (Fussilet, 6.)
I nakon ramazana postoji dobrovoljni post i nakon teravija i dalje postoji noćni namaz! Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Klanjajte noćni namaz, jer je to put dobrih pobožnjaka prije vas, približava vas Allahu dž.š., čisti vas od grijeha, odbija od harama, i čuva vaše tijelo od bolesti!“ (Tirmizi, Ahmed)
Tražite oprosta od Allaha dž.š., i budite zahvalni.
Nakon svakog učinjenog dobrog djela propisano je istigfar činiti i oprosta od Allaha dž.š., tražiti, pa isto tako i nakon posta.
Omer b. Abdul-Aziz rhm., je naređivao muslimanima diljem islamskog svijeta: Učinite hatmu ramazanu sa istigfarom i sadakom, i recite isto što je govorio i vaš pra-otac Adem a.s.: „Gospodaru naš, mi smo nasilje prema sebi učinili, pa ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se bićemo jedni od propalih!“; i kao što je rekao Ibrahim a.s.: „Kojem se nadam da će mi grijeh oprostiti na Sudnjemu Danu!“; i kao što je rekao Musa a.s.: „Gospodaru moj, ja sam nasilje prema sebi učinio, pa mi oprosti!“; ili kao što je Zun-Nun junus a.s., rekao: „Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam jedan od nasilnika!“
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Preuzeto sa portala: minber.ba