Od Ebu Musa El-Eš'arija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Primjer dobrog druga i lošeg druga je kao primjer prodavca miska i onoga koji puše u kovački mijeh; prodavac miska ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš barem od njega osjetiti lijep miris, a onaj koji puše u kovački mijeh ili će ti spaliti odjeću, ili ćeš od njega osjetiti ružan miris.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je podsticao na nužnost biranja dobrih prijatelja, pa je kazao, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je primjer dobrog druga kao primjer prodavca miska; ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga kupiti od njega, ili ćeš osjetiti lijep miris, dok je primjer lošeg pijatelja, Allahu se utječemo od biranja loših prijatelja, poput onoga koji puše u kovački mijeh; ili će ti spaliti odjeću varnicama koje se rašire kada puhne, ili ćeš osjetit ružan miris.
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu ‘anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao je: ‘Uskoro će najbolja imovina muslimana biti stado za kojim će on ići po vrhovima brda, mjestima gdje pada kiša bježeći sa svojom vjerom od smutnji.'“ Buhari
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Hadis ukazuje na vrijednost osamljivanja u vremenima iskušenja, osim u slučaju ako čovjek može da izmijeni nešto. Tada mu je obaveza da se trudi u otklanjanju onoga što ne valja, i zavisno od mjesta i stanja, može da bude pojedinačna i kolektivna obaveza. Kada nije vrijeme iskušenja, onda se ulema razilazi po pitanju da li je osamljivanje bolje ili je bolje miješanje sa ljudima. Odabrano mišljenje jeste da je miješanje bolje osim u slučaju da se čovjek plaši grijeha. Bježeći sa svojom vjerom od smutnji: tj. čovjek će pobjeći čuvajući svoju vjeru od iskušenja. Upravo zbog toga, čovjeku je naređeno da se iseli iz zemlje širka u zemlju islama, iz zemlje grijeha u zemlju gdje se drži do vjere. Isto je i kada se promijene ljudi i vremena. Pogledati: Fethul-Bari, 1/100., Umdetul-Kari, 1/263., Šerhu rijadis-salihin, Ibn Usejmin, 3/510.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok čovjek ne prođe pored kabura pa će reći: ‘Kamo sreće da sam na njegovom mjestu!'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam nagovještava da Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ne pojavi takvo stanje da čovjek prođe pored kabura, te poželi da bude na njegovom mjestu. Razlog tome je strah za vjeru, jer će neistina i njeni nosioci zavladati, a mnogobrojni grijesi i iskušenja će se raširiti.
Koristi hadisa
- U ovom hadisu nam se skreće pažnja da će se pred kraj vremena proširiti grijesi i iskušenja.
- Podsticaj na oprez i pripremu za smrt tako što će čovjek ispravno vjerovati, dobra djela činiti, te tako što će se čuvati podalje od iskušenja.
Ez-Zubejr ibnul-‘Awwam je, kada je objavljen ajet: “Zatim ćete Dan taj o blagodatima biti pitani sigurno!” (et-Tekasur, 8.), rekao: “Allahov poslaniče, o kojim blagodatima ćemo bii pitani? Tu su samo hurme i voda!?” Poslanik mu odgovori: “Bićete sigurno pitani.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Kada je objavljen ajet: “Zatim ćete Dan taj o blagodatima biti pitani sigurno!” To jeste, bićete pitani o tome jeste li bili Gospodaru zahvalni na tim blagodatima. ez-Zubejr ibnul-‘Awwam je tada upitao: “Allahov Poslaniče, o kakvim ćemo blagodatima biti pitani? Mi imamo samo dvije blagodati koje i ne iziskuju neko veliko ispitivanje, a to su hurma i voda!”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Bićete pitani o blagodatima unatoč tom stanju u kojem se nalazite. To su, ipak, dvije ogromne Allahove blagodati.”
Koristi hadisa
- Potrebno je iznimno biti zahvalan Allahu na blagodatima.
- Rob će biti pitan na Sudnjem danu o blagodatima, malo ih bilo ili puno.
Enes b. Malik, radijallahu ‘anhu, prenosi da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je pored njh prošao neki čovjek, a ovaj mu reče: “O Allahov Poslaniče, ja zaista u ime Allaha volim ovog čovjeka.” Na to mu Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “Da li si ga o tome obavijestio?” “Ne.”, odgovori. “Onda mu to i reci.”, reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tada čovjek ode do drugoga i reče mu: “Ja te zaista volim u ime Allaha.” “Zavolio te Onaj zbog Koga si ti mene zavolio.”, odgovori mu.
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai
Objašnjenje
Ovaj plemeniti hadis je došao kao primjena naredbe Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da čovjek kaže svome bratau muslimanu kada ga zavoli u ime Allaha. Dok je neki čovjek sjedio kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pored njih je prošao jedan čovjek, a ovaj reče: “Ja zaista volim ovog čovjeka.”, misleći na čovjeka koji je upravo pored njih prošao. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu reče: “Da li si ga o tome obavijestio?”, što nam ukazuje na to da je od Sunneta, kada osoba zavoli drugu osobu, da joj to i kaže, zbog toga što se riječima “ja te zaista u ime Allaha volim”, usađuje ljubav u srce toga čovjeka jer kada čovjek zna da ga neko voli onda i on zavoli tu osobu, mada se (dešava da) srca međusobno upoznaju i zavole bez da jezik govori. Zbog toga Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Duše su kao mobilizirana vojska. One koje se poznaju sastaju se, skupljaju u jednu grupu i slažu se, a one koje se ne poznaju, mimoilaze se, razdvajaju i bježe jedna od druge.” Međutim, kada to čovjek još i riječima potvrdi, onda se ljubav u srcu povećava, i kaže: “Ja te zaista u ime Allaha volim.”
Ebu-Musa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu Alejhi ve sellem, rekao: “Zaista, u veličanje Allaha Uzvišenog spada i poštovanje muslimana sijedih vlasi, hafiza koji ne pretjeruje glede Kur'ana, a i ne zanemaruje ga, kao i poštovanje pravedna namjesnika.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Ovaj hadis dovoljan je kao pokazatelj da se u veličanje i slavljenje Allaha ubraja i uvažavanje osoba koje su ovdje spomenute. Naime, poštovanje muslimana sijedih vlasi, tj. uvažavanje starog čovjeka koji je u islamu, njegovo poštivanje na sijelima, blagost i samilost prema njemu i sl. Sve ovo vodi ka potpunosti veličanja Allaha iz razloga što je takva osoba uvažena kod Allaha. Druga osoba jest hafiz. On zaslužuje da bude poštovan. Ovdje se svakako ubraja i onaj ko se bavi čitanjem i tumačenjem Kur'ana. U hadisu se spominju dvije osobine hafiza koji zaslužuje da bude poštovan. To je onaj koji ne pretjeruje, ne prelazi granice kada je u pitanju rad prema njemu i slijeđenje skrivenih (nepoznatih) značenja, te ne prelazi granice u njegovom načinu učenja i izgovoru harfova. Postoji stav da se ovdje misli na pretjerivanje u tedžvidu ili brzo učenje koje sprečava razmišljanje o značenjima Kur'ana. Druga osobina jest da ga ne zanemaruje, ne čita ga i ne uči na pravilan način, ne razmišlja o značenjima i ne radi po njemu. Postoji i stav da se misli na zanemarivanje Kur'ana nakon što ga je naučio, posebno ako ga zaboravi uslijed nemarnog odnosa. Na kraju hadisa spominje se poštivanje pravednog namjesnika koji ima vlast i sudi pravedno. On se uvažava zbog opće koristi koju donoio i zbog toga što popravlja stanje društva.
Od Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Krenuo je jedan čovjek da posjeti svog brata u drugom mjestu, pa mu je Allah na tom put poslao meleka. Melek ga je upitao: ‘Kamo si se zaputio?’, on je odgovorio: ‘Krenuo sam kod svog brata koji živi u ovom mjestu.’ Melek je zatim upitao: ‘Imaš li kakvu potrebu kod njega?’, on je odgovorio: ‘Nemam, osim što sam ga zavolio u ime Allaha.’ Melek je na to rekao: ‘Ja sam izaslanik od Allaha da te obavijestim da te Allah voli, kao što ti voliš svog brata radi Allaha.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govori o čovjeku iz prijašnjih naroda koji je krenuo da posjeti svog brata u drugom mjestu. Allah, džellešanuhu, odredio je jednog meleka na tom putu koji će ga čuvati i nadgledati. Melek ga je upitao o tome kuda se zaputio, pa ga je obavijestio da je krenuo da posjeti svog brata koji živi u tom mjestu, a koga je zavolio radi Allaha. Zatim ga je melek upitao da li je taj čovjek njegov rob, ili sin, ili neko na sličnom stepenu prema kome ima obavezu da ga posjećuje i da mu pomaže, ili ima kod njega neku korist i potrebu. Odgovorio je da ništa od toga nije razlog njegove posjete, nego je on tog brata zavolio u ime Allaha, i htio je da ga posjeti želeći da Allah bude zadovoljan tim njegovim postupkom. Melek ga je obavijestio da je on izaslanik od Allaha, poslan da ga obavijesti da je i njega Allah zavolio, kao što je on zavolio svog brata radi Allaha.
Mislio je Sa'd da je bolji od ostalih ashaba (zbog svoje snage i hrabrosti), pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vi niste potpomognuti niti opskrbljeni osim zbog vaših slabih.” Od Ebu Derda Uvejmira, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokažite mi vaše slabe (obavijestite me o potrebama vaših slabih), doista vam zbog njih dolazi pomoć i opskrba.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ova dva hadisa dokazuju da su slabi (nemoćni) uzrok pomoći i opskrbe ovom umetu, pa kada čovjek prema njima blago postupa i udijeli im od onoga čime ga je Allah opskrbio, to bude uzrok pobjede nad neprijateljima, i uzrok opskrbe. Svevišnji Allah nas je obavijestio da ako čovjek nešto udijeli radi Gospodara, da će Allah doista to nadoknaditi: “Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Sebe, 39)
Mu'az b. Džebel, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Allah Uzvišeni kaže: ‘Oni koji se budu voljeli u Moje ime će biti na minberima od svjetlosti, na čemu će im zavidjeti i vjerovjesnici i šehidi.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenoseći od Allaha Uzvišenog, obavještava nas da postoji skupina ljudi na Sudnjem danu koja će imati minbere i uzvišene položaje na kojima će sjediti, kao vid počasti od Allaha njima, a razlog tome jeste što su se voljeli u ime Allaha, kao vjernici. Čak će i vjerovjesnici željeti taj položaj, što ne znači da su oni bolji od vjerovjesnika. Posebno vrednovanje nije bolje od općeg vrednovanja.
Prenosi se od Ebu Hurejre, da je rekao: “Vidio sam sedamdeset ashaba, ljudi sa sofe (Muhammedove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, džamije) i ni na jednom od njih nije bilo ogrtača (gornji dio odjeće), nego ili donji dio ili jedna duža haljina koju su zavezivali (krajevima) za svoje vratove; neka od njih dopiraše do pola cjevanica, a neka do gležnjeva i svaki bi je stezao svojim rukama ne želeći da mu se vidi avret.” Bilježi Buhari.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ashabi sa sofe (ljudi s trijema) su drugovi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, iz reda siromašnih muhadžira koji su napustili svoje domove i imanja u Mekki te se doselili u Medinu nakon što im je ona postila najdraže mjesto. Ashaba sa sofe bilo je više od sedamdeset. Sofa je trijem ili natkriveni otvoreni prostor koji se nalazio na kraju Poslanikove džamije i tu su spavali ovi siromašni muhadžiri. O odjeći koju su nosili i ljeti i zimi obavijestio nas je jedan od ashaba sa sofe, Ebu Hurejre, koji veli: “I ni na jednom od njih nije bilo ogrtača (gornji dio odjeće), nego ili donji dio ili jedna duža haljina koja je ujedno prekrivala i padala odozgo prema dole.” To je ličilo nečemu što se danas naziva čaršaf. Ebu Hurejre veli: To su zavezivali (krajevima) za svoje vratove kao što djeca čine jer odjeća koju su imali nije mogla da se odvoji (razreže) pa da se obuče, nego je jedan kraj bio na vratu. “Neka od njih”, veli Ebu Hurejre, “dopiraše do pola cjevanica”,dakle bila je od ramena do pola cjevanice, a ne do članaka, a neka do članaka i svaki bi je stezao svojim rukama ne želeći da mu se vidi avret, tj. tokom namaza dok obavlja ruku’ i sedždu.
Ibrahim b. Abdurrahman b. ‘Avf prenosi da je Abdur-Rahmanu b. ‘Avfu, radijallahu anhu, doneseno jelo, a on je postio, pa je rekao: „Poginuo je Mus'ab b. Umejr, a bio je bolji od mene, i zamotan je u samo jedan ogrtač: kada mu se pokrila glava, pojavile su mu se noge, a kada su mu se pokrile noge, ukazala mu se glava. Od ovog svijeta pruženo nam je ono što je pruženo”, ili je rekao: “Od ovog svijeta dato nam je ono što je dato i već smo se uplašili da nam nagrada za naša dobra djela nije ubrzana.” Potom je počeo plakati, pa je i jelo ostavio.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Značenje hadisa: Jednog dana Abdurrahman b. ‘Auf bio je postač, pa kada je nastupilo vrijeme iftara, doneseno mu je jelo. U većini sučajeva postač žudi za hranom i to je nešto uobičajeno, ali on se prisjetio stanja u kojem su živjeli prvi ashabi, a i on je bio jedan od njih, jedan od muhadžira. Iz poniznosti i skromnosti, kazao je: “Mus'ab b. Umejr bio je skromniji i ponizniji od mene, jer je izabrao siromaštvo i strpljenje.” On je to kazao iako je poznato kod učenjaka da su deseterica obradovanih Džennetom bolji od ostalih ashaba. Prije islama Mus'ab je bio kod svojih roditelja u Meki, a oni su bili bogati. Otac i majka su mu odijevali najbolju odjeću: odjeću mladića i djevojaka i bio im je blizak, ali kad je primio islam, napustili su ga i otjerali od sebe. On je učinio hidžru sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i bio je sa muhadžirima. Nosio je zakrpljenu odjeću, nakon što je u Mekki, kod svojih roditelja imao najbolju odjeću. Međutim, on je sve to napustio i učinio hidžru Allahu i Poslaniku. Na dan Uhuda Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem, dao mu je bajrak i on je poginuo kao šehid. Uz sebe je imao komad odjeće kojim kada bi mu prekrili glavu, otkrile bi mu se noge, a kada bi mu prekrili noge, otkrila bi mu se glava. Tada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio da se njome prekrije glava a da mu se noge prekriju izhirom (vrsta bilja, trave). Abdurrahman se, dakle, prisjećao stanja ovog čovjeka, a zatim je rekao: “Oni su otišli i predali su dunjalučki plijen koji im je Allah podario onima koji su došli nakon njih, kao što Uzvišeni veli: ‘i bogatim plijenom koji će uzeti.’”(El-Feth, 19.) Zatim je rekao: “već smo se uplašili da nam nagrada za naša dobra djela nije ubrzana.”, tj. bojimo se da se i na nas ne odnose riječi: “Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći.” (El-Isra, 18.) Ili: “Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali.” (El-Ahkaf, 20.) Kao što se prenosi od Omera, radijallahu ‘anhu. Oni su se ovog najviše bojali, a i on se bio pobojao da su im nagrade za dobra koja su učinjena već dodijeljene na dunjaluku, te je iz straha zaplakao i pobojao se da neće biti uveden u društvu dobrih prije njega. Potom je ostavio i hranu.
Ebu Hurejra, radijallahu ‘anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U prijašnjim je narodima bilo ljudi kojima je Allah davao nadahnuće. Ako u mom umetu ima takvih, Omer je jedan od njih.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi nam predaju o počastima i kerametima vođe pravovjernih Omera b. El-Hattaba, radijallahu ‘anhu. U toj predaji prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “U prijašnjim je narodima bilo ljudi kojima je Allah davao nadahnuće.” Ovo ukazuje da su oni bili nadahnuti istinom, pa kada bi kazali nešto, to bi se podudarilo sa istinom. Ovdje se radi o počasti koju Allah daje nekim ljudima, koji kada progovore, donesu pravno rješenje ili sud o nečemu, to bi se podudaralo s istinom. Omer je među ashabima bio jedan od onih čije su se riječi najviše podudarale sa istinom. Poslanikove riječi: “Ako u mome ummetu ima takvih”, ne iziskuju sumnju, već su te riječi svojevrsna potvrda. Naime, ako je takvih ljudi bilo u prijašnjim narodima, onda je objektivnije i preče da ih ima u Poslanikovu umetu, koji je bolji od drugih ummeta. Sve što je čovjek bolji vjernik i poslušniji dragom Allahu, On ga potiče na istinu srazmjerno snazi njegova imana, znanja i dobrih djela. Takav se zadesi u situaciji da mora donijeti neki sud ili postupiti na određeni način, a ne raspolaže ajetom ili hadisom u vezi s tim, te kasnije provjeri i uvjeri se da je postupio sukladno islamu. To je keramet koji Allah daje vjerniku. Omer je bio jedan od njih, jer u hadisu stoji: “Ako takvih ima u mome ummetu, onda je to Omer.”
Ebu Idris El-Havlani, rahimehullah, je rekao: “Ušao sam u džamiju grada Damaska i vidio mladića sa izrazito bijelim zubima oko kojeg su se ljudi okupili. Kada bi se oko nečeg razišli njemu bi se vraćali i od njega mišljenje tražili. Pitao sam ih ko je on pa mi odgovoriše da je to Muaz b. Džebel. Sutradan sam poranio u džamiju, ali me je pretekao pa sam ga našao kako klanja. Sačekao sam da završi namaz, pa sam mu prišao sa prednje strane, poselamio ga, a potom rekao: ‘Allaha mi, ja tebe volim u ime Allaha.’ Reče: ‘Je li u ime Allaha?’ ‘U ime Allaha.’, odgovorio sam. ‘U ime Allaha?’ ponovio je. Rekoh: ‘U ime Allaha.’ Tada uhvati moj ogrtač, povuče me sebi i reče: ‘Raduj se, jer ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kaže: ‘Allah Uzvišeni je rekao: ‘Moja ljubav je obavezna onima koji su se voljeli radi Mene, koji su sjedili radi Mene, koji su se posjećivali radi Mene, koji su se žrtvovali i potpomagali radi Mene.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Ovaj hadis govori o vrijednosti međusobne ljubavi u ime Allaha Uzvišenog, jer onima koji se međusobno vole, posjećuju i pomažu isključivo u ime Allaha, ne zbog nekog prolaznog dobra na dunjaluku, zagarantovana je Allahova ljubav, što nam dovoljno govori o velični i vrijednosti ovog djela. Također, zabilježeno je u vjerodostojnim predajama: “Ko voli, mrzi, daje i uskraćuje u ime Allaha, upotpunio je svoje vjerovanje (iman).” A u njegovom govoru: “Allaha mi, ja tebe volim u ime Allaha.” “Je li u ime Allaha?”, upita. “Da, u ime Allaha.”, je dokaz da su oni potvrđivali istinitost riječi ponavljanjem pitanja i potvrđivanjem odgovora nekoliko puta. Zatim je rekao: “Tada uhvati moj ogrtač”, odnosno za kraj moga ogrtača, “povuče me sebi”, odnosno primače ga sebi kako bi mu ukazao na prihvatanje i zadovoljstvo zbog njegovog govora, i kako bi ga obradovao riječima koje je čuo od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za one koji tako postupaju, osjećaju i govore. Zatim mu reče: “Raduj se”, zbog toga što osjećaš, “jer ja sam zaista čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kaže: ‘Allah Uzvišeni je rekao…'”, želeći ovim riječima da još više obraduje i učvrsti Ebu Idrisa, jer mu prenosi vijest od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on je onaj koji istinu govori i kome se vjeruje, koji je prenosi od svoga Gospodara, ‘azze ve džell, i da ono što će mu reći nije mišljenje Muaza b. Džebela, radijallahu ‘anhu. Govor Allaha Uzvišenog: “Moja ljubav je obavezna”, odnosno zagarantovana “onima koji su se voljeli radi Mene, i koji su sjedili radi Mene”, odnosno njihovo druženje je bilo u ime Allaha, potpomagali su se na dobročinstvu i spominjanju Allaha Uzvišenog, izvršavanju Njegovih naredbi, čuvanju njegovih propisa i klonjenju Allahovih zabrana. Dalje kaže Uzvišeni: “I koji su se posjećivali radi Mene”, ovime se želi reći, a Allah najbolje zna, da su to oni koji su se družili i koji su posjećivali jedni druge želeći time steći Allahovu naklonost i sačuvati i ustrajati na poslušnosti prema Allahu Uzvišenom. Zatim govor Allaha Uzvišenog: “I koji su se žrtvovali i potpomagali radi Mene”, oni koji su svoje živote žrtvovali na Allahovom putu u borbi protiv neprijatelja, i koji su takođe žrtvovali svoje imetke udjeljujući u ime Allaha onima kojima je potrebno.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
