En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kako kaže: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko upadne u sumnjive stvari upast će u haram, kao pastir koji čuva svoje stado oko zabranjenog posjeda – gotovo da ga u njemu napasa. Svaki vladar ima zabranjene posjede. Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu uistinu postoji jedan komad mesa, kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, cijelo tijelo oboli. To je srce.”
Objašnjenje
Načelno je pravilo da je objašnjeno ono što su Allah i Njegov Poslanik dozvolili ili zabranili, no musliman je u opasnosti od sumnjivih stvari, pa ko ostavi te sumnjive stvari sačuvat će svoju vjeru i udaljit će se od harama, a također sačuvat će i svoju čast od kritike ljudi. A ko se ne kloni sumnjivih stvari izložit će sebe zapadanju u haram ili kritikama i sumnjičenjima ljudi i njihovom kaljanju njegove časti. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo primjer čovjeka koji upada u sumnjive stvari kao primjer čobana koji čuva svoje deve ili drugu stoku u blizini zabranjenog posjeda – njegova stoka, zbog blizine, gotovo da ne uđe u taj posjed i u njemu napasa. Isto tako se onaj ko radi sumnjive stvari približi jasnom haramu, pa se bojati da u njega ne zapadne. Takođe je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu ukazao da javni postupci ukazuju na ispravnost ili pokvarenost tajnih djela, pa je to objasnio riječima da u tijelu postoji komad mesa, a to je srce. Ako je ono ispravno, ispravno je i tijelo, a ako je ono iskvareno, nezdravo je tijelo.
Od Omera b. El-Hattaba, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad biste se vi oslanjali na Allaha iskrenim tevekkulom (osloncem) opskrbio bi vas kao što opskrbljuje ptice, osvanu gladne a omrknu site.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Ovaj hadis nas upućuje na to da se oslanjamo na Allaha, subhanehu ve teala, u svim stvarima. Istinski tevekkul jeste: Oslanjanje na Allaha, subhanehu ve teala, u pribavljanu koristi ili otklanjanju štete u svim dunjalučkim i ahiretskim stvarima, jer istinski ne daje štetu niti korist niko osim Allaha, subhanehu ve teala. Čovjek je obavezan da poduzme korake, da uradi koliko je u njegovoj moći, u pribavljanju koristi i otklanjanju štete i da se pri tome pouzda u Allaha, azze ve dželle. Kaže Allah, subhanehu ve tela: “Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan.”, i kaže: “I neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!” Onda kada vjernik ovako postupi, Allah, azze ve dželle, će ga opskrbiti kao što opskrbljuje pticu koja ujutro izađe gladna a navečer se vrati punog stomaka.
Imran b. Husajn, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Stid ne donosi osim dobro”. U drugoj verziji stoji: “Stid je hajr u potpunosti.”, ili je rekao: “Stid je cio hajr.”
Objašnjenje
Stid je jedna od osobina duše koja čovjeka podstiče da radi lijepa djela, a ostavlja ružna, i zbog toga ne donosi osim dobro. Povod ovog hadisa je čovjek koji je svoga brata upozoravao na stid, pa je Vjerovijesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao ovaj hadis.
Prenosi se od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu ‘anhu, kao merfu’ predaja da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: “Zloslutnja je širk, zloslutnja je širk. Nema niko od nas a da nije (zapao u to). Međutim, Allah to otklanja pouzdanjem na Njega.” “Nema niko od nas a da nije (zapao u to). Međutim, Allah to otklanja pouzdanjem na Njega.” je govor Ibn Mes'uda, a ne Poslanika.
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nekoliko puta ponavlja istu rečenicu kako bi se željena misao usadila u srce, a to je sljedeće: sujevjerje je širk, od kojeg je i pesimizam koji čovjeka odvraća ili tjera da radi određene stvari, zbog toga što se njime srce veže za nekog drugog mimo Allaha Uzvišenog, i što sadrži loše mišljenje o Allahu Uzvišenom. Ibn Mes'ud kaže: “Nema niko od nas a da se u njegovom srcu nije našlo nešto od zloslutnje, međutim, Allah tu zloslutnju otklanja bogobojaznošću i oslanjanjem na Njega.” Ove njegove riječi su, a Allah najbolje zna, primjera radi u kojem je ujedno objašnjen i lijek u slučaju da se kod čovjeka nađe nešto od sujevjerja.
Ebu Hurejra, r. a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Kada Moj rob htjedne da učini neko loše djelo, ne zapisujte ga dok to ne uradi, a ako ga uradi pišite ga samo kao jedno loše djelo. Međutim, ako ga ostavi i ne uradi radi Mene, onda mu to pišite kao dobro djelo. A ako htjedne da učini dobro djelo i ne uradi ga, upišite mu to kao jedno dobro djelo. A ako ga uradi upišite mu deseterostruko i do sedam stotina puta više.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ovo je obraćanje Uzvišenog Allaha melekima koji su određeni za čuvanje i upis djela ljudi, a upućuje na dobrotu Uzvišenog Allaha prema čovjeku i na opraštanje. Riječi: “Kada Moj rob htjedne da učini neko loše djelo, ne zapisujte ga dok to ne uradi…” Naime, djela mogu biti srčana i praktična, a ovo je vidljivo značenje jer drugi tekstovi ukazuju na to da se srčana djela uzimaju u obzir i obračunavaju. Uzvišeni kaže: “A ko u njemu (Mesdžidul-haramu) zaželi ateizam zulumom – dat ćemo da on kuša od kazne bolne.” U vjerodostojnoj predaji navodi se: “Ako se sukobe dvojica vjernika sa sabljama, ubica i ubijeni će u vatru džehennemsku.” Rekoše: “Za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?” Poslanik reče: “I on je nastojao da ubije svoga brata.” Svi ovi tekstovi mogu da specificiraju općenitost teksta: “Kada Moj rob htjedne da učini neko loše djelo, ne zapisujte ga dok to ne uradi.” A to se ne suprotstavlja riječima: “…ne pišite mu ga…”, jer htijenje srca i planiranje jest djelo. Riječi: “…a ako ga uradi, pišite ga samo kao jedno loše djelo”, tj. jedno loše djelo, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda”; “Ko učini zlo, bit će prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.” “Međutim, ako ga ostavi i ne uradi radi Mene, onda mu to pišite kao dobro djelo…” Ovdje se uvjetuje da ostavljanje lošeg djela bude radi Uzvišenog Allaha, tj. iz straha od Njega i iz stida prema Njemu. Međutim, ako ga ostavi zbog toga što ga nije mogao izvršiti, ili zbog bojazni od ljudi, ili zbog nekog drugog razloga, onda se ne piše kao dobro djelo, nego je moguće da se piše kao loše djelo. Riječi: “A ako htjedne da učini dobro djelo i ne uradi ga, upišite mu to kao jedno dobro djelo…”, ovo ukazuje na Božije dobro koje daje Svojim robovima. Neka Mu je zahvala i hvala na blagodatima! Ima li veće plemenitosti od ovoga da onom ko samo htjedne da uradi dobro djelo, Allah to upiše kao dobro djelo, a praktično učinjeno djelo računa kao deset dobrih djela, pa sve do sedam stotina dobrih djela. U ovom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., ove riječi pripisuje Uzvišenom Allahu, pa kaže: “Uzvišeni Allah kaže…” Ovaj govor nije Kur'an, i nije stvoren, jer Allahov govor nije Njegovo stvorenje.
Od Hurejma bin Fatika, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao:
“Djela ima šest, a ljudi četvero. Dva djela su obavezujuća, zatim slijedi djelo za koje će čovjek na isti način biti nagrađen ili kažnjen, potom djelo za koje će čovjek imati desetorostruku nagradu i djelo za koje će čovjek biti sedamsto puta nagrađen. Naime, dva djela koja su obavezujuća, to je da čovjek umre ne čineći Allahu širk, ući će u Džennet; te da onaj ko umre, a činio je Allahu širk, ući će u Džehennem. Djelo za koje će čovjek na isti način biti nagrađen je dobro djelo koje čovjek čvrsto odluči da uradi, biće mu upisano jedno dobro djelo. S druge strane, onaj ko uradi loše djelo biće mu upisano isto tako, samo jedno loše djelo. Nadalje, ko uradi neko dobro djelo imat će za njega desetorostruku nagradu, a ko udijeli na Allahovom putu imat će sedamsto puta uvećanu nagradu. Što se tiče ljudi, imamo ljude kojima je dato na ovom svijetu, a ne i na onom, zatim ljude kojima je dato na onom svijetu, a ne i na ovom, potom imamo ljude koji su uskraćeni dobra i na ovom i na onom svijetu i na koncu, imamo ljude kojima je dato i na ovom i na onom svijetu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas u ovom hadisu obavještava da imamo šest vrsta djela i četiri vrste ljudi. Šest vrsta djela su:
1. Ko umre ne čineći Allahu širk, biće mu obavezan Džennet.
2. Ko umre čineći Allahu širk obavezno će mu Džehennem biti vječno prebivalište.
To su dva djela koja su obavezujuća.
3. Dobro djelo koje čovjek čvrsto odluči da uradi. Naime, ko istinski odluči da uradi dobro djelo, a Allah će znati da li je to tako, a potom ga nešto spriječi u njegovom izvršenju, biće mu upisano jedno dobro djelo.
4. Loše djelo koje čovjek uradi, biće mu upisano samo kao jedno.
Za ova dva djela čovjek će biti istom mjerom nagrađen ili kažnjen.
5. Dobro djelo za koje slijedi desetorostruka nagrada. Naime, ko čvrsto odluči da uradi dobro djelo, te ga potom i uradi, biće mu upisano kao da je učinio deset dobrih djela.
6. Dobro djelo koje se sedamsto puta uvećava. To je udjeljivanje na Allahovom putu. Ko uradi ovo dobro djelo, biće mu upisano sedamsto dobrih djela iz Allahove ogromne dobrote i plemenitosti prema Svojim robovima.
Ljude možemo podijeliti u četiri vrste, a to su:
1. Ljudi kojima je data na ovom svijetu obilna opskrba u kojoj uživaju, međutim nije im podaren udio na onome svijetu, te će zbog toga završiti u Džehennemu. Ovo se odnosi na bogatog nevjernika.
2. Ljudi koji su uskraćeni velike opskrbe na ovom svijetu, međutim ona im je data na onom svijetu pa će uslijed toga ući u Džennet. Ovdje se radi o siromašnim vjernicima.
3. Ljudi kojima nije data opskrba ni na ovom svijetu, niti na onom. To su siromašni nevjernici.
4. Ljudi kojima je data obimna opskrba i na ovom i na onom svijetu. Bogati vjernici su ti srećnici.
Koristi hadisa
- Veličanstvene su Allahove blagodati prema Njegovim robovima budući da On višestruko nagrađuje za dobra djela.
- Allahova pravda i plemenitost. On nas, naime, za loše djelo iz Svoje pravde kažnjava u istoj mjeri.
- Kako li je gnusan širk! Ko čini širk i umre na tome, biće mu uskraćen Džennet.
- Pojašnjenje vrijednosti udjeljivanja na Allahovom putu.
- Višestruko nagrađivanje za udjeljivanje na Allahovom putu počinje od sedamsto puta uslijed toga što to djelo pomaže da Allahova riječ bude gornja.
- Pojašnjenje različitih vrsta ljudi.
- Na dunjaluku se opskrba daje i vjerniku i nevjerniku, ali na onom svijetu opskrba je rezervisana samo za vjernike.
Prenosi se od ‘Ukbe bin ‘Amira el-Džuhenija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Onaj ko naglas uči Kur'an je poput onoga ko javno udjeljuje sadaku, a onaj ko u sebi uči Kur'an nalik je onome ko u tajnosti daje sadaku.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu pojašnjava da je onaj ko naglas uči Kur'an sličan onome ko udjeljuje sadaku javno pred svima. Isto važi i obratno, onaj ko uči Kur'an tiho liči onome ko u tajnosti daje sadaku.
Koristi hadisa
- Tiho učenje Kur'ana je bolje kao što je udjeljivanje sadake u tajnosti vrednije. Čovjek će na taj način lakše postići iskrenost i bit će udaljeniji od pretvaranja i samodopadljivosti. Međutim, ukoliko potreba i veća korist iziskuju da se naglas uči poput podučavanja Kur'ana drugih, tada je to bolje.
Ebu-Musa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu Alejhi ve sellem, rekao: “Zaista, u veličanje Allaha Uzvišenog spada i poštovanje muslimana sijedih vlasi, hafiza koji ne pretjeruje glede Kur'ana, a i ne zanemaruje ga, kao i poštovanje pravedna namjesnika.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Ovaj hadis dovoljan je kao pokazatelj da se u veličanje i slavljenje Allaha ubraja i uvažavanje osoba koje su ovdje spomenute. Naime, poštovanje muslimana sijedih vlasi, tj. uvažavanje starog čovjeka koji je u islamu, njegovo poštivanje na sijelima, blagost i samilost prema njemu i sl. Sve ovo vodi ka potpunosti veličanja Allaha iz razloga što je takva osoba uvažena kod Allaha. Druga osoba jest hafiz. On zaslužuje da bude poštovan. Ovdje se svakako ubraja i onaj ko se bavi čitanjem i tumačenjem Kur'ana. U hadisu se spominju dvije osobine hafiza koji zaslužuje da bude poštovan. To je onaj koji ne pretjeruje, ne prelazi granice kada je u pitanju rad prema njemu i slijeđenje skrivenih (nepoznatih) značenja, te ne prelazi granice u njegovom načinu učenja i izgovoru harfova. Postoji stav da se ovdje misli na pretjerivanje u tedžvidu ili brzo učenje koje sprečava razmišljanje o značenjima Kur'ana. Druga osobina jest da ga ne zanemaruje, ne čita ga i ne uči na pravilan način, ne razmišlja o značenjima i ne radi po njemu. Postoji i stav da se misli na zanemarivanje Kur'ana nakon što ga je naučio, posebno ako ga zaboravi uslijed nemarnog odnosa. Na kraju hadisa spominje se poštivanje pravednog namjesnika koji ima vlast i sudi pravedno. On se uvažava zbog opće koristi koju donoio i zbog toga što popravlja stanje društva.
Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek je sa onim koga voli”. A u drugoj predaji se prenosi da je Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rečeno: “Čovjek voli određene ljude, ali im se ne može pridružiti?” Rekao je: “Čovjek je sa onim koga voli”. Abdullah b. Mes'ud, radijallahu ‘anhu, je rekao: “Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, šta kažeš o čovjeku koji voli određeni narod a ne može im se pridružiti?’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu odgovori: ‘Čovjek je sa onim koga voli.'”
Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca.
Objašnjenje
Čovjek će na Ahiretu biti sa onim koje je volio na dunjaluku. Hadis podstiče na ljubav prema Poslaniku, sallalahu ‘alejhi ve sellem, i dobrim ljudima, te njihovo slijeđenje shodno njihovom stepenu. Također, upozorava na ljubav prema onima koji im se suprostavljaju, jer je ljubav dokaz povezanosti onoga ko voli sa onim koga voli, i zbog nje nastoji da ga slijedi i oponaša u postupcima i bontonu. Tako je ljubav prema Allahu Uzvišenom nešto najvrednije što ga približava Allahu, a Allah Uzvišeni je Zahvalan i mnogostruko nagrađuje. Ako je čovjek sa onim koga voli, to ne znači da su oni isti po vrijednosti i stepenu, jer se to razlikuje u zavisnosti od dobrih i loših čovjekovih djela. Ovo zajedništvo biva zbog sagalsnosti u određenoj stvari, i nije neophodno da postoji saglasnost u svim stvarima. Ako se složimo da će svi ući u Džennet, to nikako ne znači da će svi imati iste stepene. Pa ko voli Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, ili nekoga od vjernika, zbog svog nijeta biti će sa njim u Džennetu, jer je to osnova. Ali to što će biti sa njima ne znači da će imati iste stepene i istu nagradu u svakom pogledu.
Amr el-Enmari prenosi da je Poslanik rekao: “Zaklinjem se da su tri stvari istinite, i još ću vam nešto reći, pa to zapamtite. Zaklinjem se da sadaka ne umanjuje imetak čovjeka; da kada čovjeku bude učinjena nepravda pa je on strpljivo podnese, Allah Uzvišeni, mu zbog toga uveća njegovu čast i njegov ugled; da neće čovjek početi prositi, a da mu Allah Uzvišeni zbog toga ne dadne siromaštvo i neimaštinu. I još ću vam ovo reći, pa to zapamtite: dunjaluk je za četiri vrste ljudi: čovjeka kojem je Allah dao imetak i (korisno) znanje, pa se on u tome boji svoga Gospodara, pomaže bližnju rodbinu, i ne zaboravlja Allahovo pravo na to (uvakufljenje i podučavanje), i ovaj je na najboljem stepenu (kod Allaha); čovjeka kojem je Allah dao znanje, a nije mu dao imetak, pa on sa iskrenim nijetom i željom govori: ‘Kad bih ja imao imetka i ja bih radio kao što taj i taj radi’, i on bit će nagrađen prema svojoj namjeri, a nagrada njih dvojice (prvog i drugog) je jednaka; čovjeka kojem je Allah dao imetak, a nije mu dao znanje, pa se on nepromišljeno razbacuje tim imetkom i u tom se ne boji svoga Gospodara, niti pomaže bližnju rodbinu, niti priznaje u tome (što posjeduje) Allahovo pravo, i ovaj (čovjek) je na najgorem stepenu kod Allaha; čovjeka kojem Allah nije dao ni imetak ni znanje, pa on kaže: ‘Kad bih ja imao imetka, i ja bih radio kao što taj i taj (misli na trećeg) radi!’ On će biti osuđen prema svojoj namjeri i grijeh njih dvojice (trećeg i četvrtog) je jednak.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakleo se da su tri stvari istinite, i još je nešto rekao, a to je da sadaka ne umanjuje blagoslov imetka; da neće čovjeku biti učinjena nepravda pa je on strpljivo podnese, a da mu Allah Uzvišeni zbog toga ne uveća njegovu čast i ugled, a da zulumćara neće kazniti; da neće čovjek početi prositi, želeći time da se obogati, a da mu Allah Uzvišeni zbog toga ne da siromaštvo i neimaštinu, osim kada ima potrebu da prosi. Zatim je spomenuo da je dunjaluk za četiri vrste ljudi…
Preuzeto: (hadeethenc.com)
