“Jedan čovjek prišao je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i rekao: ‘Zavjetujem ti se na hidžru i džihad, nadajući se nagradi od Allaha, džellešanuhu.’ Alejhisselam mu reče: ‘Je li ti jedno od roditelja živo?’ ‘Jesu, oboje’, odgovori on. Alejhisselam mu tada reče: ‘Da li ti uistinu želiš nagradu od Allaha?’ ‘Da.’, odgovori on. ‘Onda se vrati svojim roditeljima i pazi na njih i lijepo se ponašaj prema njima’, reče Alejhisselam.'” (Muttefekun alejhi) Ovo je Muslimov rivajet, a po drugom rivajetu, koji prenosi i Buhari: “Došao je jedan čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i zatražio od njega dozvolu da krene u džihad. Na to ga Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, upita: ‘Jesu li ti živi roditelji?’ ‘Jesu’, odgovori on. Alejhisselam mu tada reče: ‘ Idi njima, tvoj džihad je da sa njima budeš.'” Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Jedne prilike neki čovjek je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, saopštavajući mu svoju želju i ljubav prema džihadu i hidžri na Allahovom putu, ostavljajući svoje roditelje. U Ebu Davudovoj verziji stoji: „…ostavio ih je plačući.“ Plakali su iz straha da mu se nešto desi. Kazavši to, čovjek je čekao da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdno odgovori na njegovu želju. Alejhisselam mu reče: ‘Je li ti jedno od roditelja živo?’ ‘Jesu, oboje.’, odgovori on. Alejhisselam mu tada reče: ‘Da li ti uistinu želiš nagradu od Allaha?’ ‘Da.’, odgovori on. ‘Onda se vrati svojim roditeljima i pazi na njih i lijepo se ponašaj prema njima’, reče Alejhisselam.’ U Ebu Davudovoj verziji stoji: „Vrati im se i obraduj ih kao što si ih rastužio.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je naputio ka onome što je po njega preče i bolje. A radi se o tome da se vrati svojim roditeljima i da ih čini dobro, jer to je način džihada sa samim sobom, imajući u vidu da se služi svojim roditeljima i da im se pokorava, kao što se navodi u verziji Buharije i Muslima: „Tvoj džihad je da sa njima budeš.“ U drugom hadisu jasno se potcrtava da je dobročinstvo prema roditeljima i pokornost njima bolje djelo od džihada na Allahovom putu. U hadisu kojeg prenosi Ibn Omer stoji: „Neki čovjek je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o najbolje djelu, pa mu je kazano da je to namaz, a nakon njega džihad. Čovjek reče da ima rodielje, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: „Dobročinstvo prema njima je bolje djelo.“ Bilježi Ibn Hibban. Ovaj hadis jasno ukazuje da je dobročinstvo prema roditeljima bolje djelo od džihada, osim u slučaju kada je džihad fard ajn, jer tada je on lična obaveza svakog pojedinca. Ovo je jedan od hadisa u kojim se savjetuje djeci da budu dobri prema roditeljima, a također se to savjetuje i Kur'anom: „Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro.“ (El-Ahkaf, 15.) Ovdje treba obratiti pažnju na dvoje: 1. Traženje dozvole od roditelja za odlazak u džihad odnosi se samo na napadački džihad, a ne i na odbrambeni, kada neprijatelj napadne muslimansko mjesto. Također, dozvola ne treba ni u slučaju kada muslimanski vođa pozove na džihad. U tom slučaju nije dozvoljeno izostati i ne uslovljava se dozvola roditelja. 2. Iz ovog se ne razumije da neuslovljavanje dozvole roditelja za odbrambeni džihad i u situaciji kada vođa pozove na džihad ne znači da roditeljima ne treba olakšati pojašnjavajući propis džihada u tim okolnostima. To je vid potpunosti dobročinstva prema njima
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne uđe u Džennet!” Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Roditeljsko pravo je ogromno. Uzvišeni ga Allah zajedno spominje sa Svojim pravom, s pravom zbog čijeg su poštivanja stvoreni i ljudi i džinni: “Allaha samo obožavajte, ništa Mu kao sudruga ne pripisujte i roditeljima dobročinstvo činite.” Allah naređuje da Mu se ibadet čini i naređuje da se bude dobar prema roditeljima, i riječima i djelima, jer su oni svoje vrijeme provodili i brinuli se danonoćno za svoje dijete, a zar nagrada za dobro može biti išta drugo nego li dobro. Značenje hadisa je: Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tri puta je dovio protiv onoga ko ima živog jednog ili oba roditelja, a ne uđe u Džennet, jer im nije dobar bio i pokoravao im se u onome što je korisno. Pokornost roditeljima i dobročinstvo prema njima je štit od Vatre, dok je neposlušnost njima uzrok ulaska u nju, osim ako se Allah smiluje.
Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, došao je jedan čovjek i upitao ga: ‘O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči da se prema njemu lijepo ophodim?’ Poslanik reče: ‘Tvoja majka.’ Čovjek tada reče: ‘Ko poslije nje?’ ‘Tvoja majka’, odgovori on. ‘Ko poslije nje?’, ponovo upita čovjek. ‘Tvoja majka’, ponovo odgovori Poslanik. Čovjek ponovo upita: ‘Ko poslije nje?’ Poslanik tada reče: ‘Tvoj otac!'” (Muttefekun alejhi) A u jednom drugom rivajetu stoji: “O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje druženje i lijepo ponašanje prema njemu?” Poslanik reče: “Tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoj otac.” Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ovaj je hadis dovoljan kao pokazatelj da svaki roditelj ima pravo da se družimo sa njim i da se lijepo odnosimo prema njemu. Allah je objavio: “A prema njima se na ovome svijetu što ljepše odnosi…” Međutim, pravo majke u odnosu na oca je mnogo veće, jer pravo oca nije spomenuto dok se pravo majke nije potvrdilo tri puta. Pravo majke je veće, bez obzira na to što su oboje sudjelovali u odgoju djece, i to zbog toga što je ona prolazila ono što nije otac prolazio. Ona je dijete nosila devet mjeseci, trpjela bolove, slabost, porođajne bolove. Također, ona ga doji dvije godine, bdije nad njim pored svih poteškoća. O tome Objava govori: “Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci.” Dakle, čovjeku je naređeno da bude dobar prema majci, a od razloga su spomenuti samo oni koje ona doživljava, kako bi se ukazalo na veličinu njenog prava. Jedna od lijepih osobina jest da se roditelji izdržavaju svime što im je potrebno. Čak, ako dijete dobro živi, a oni prosječno, lijepo je da im, dajući imetak, poboljša njihove prilike. Čovjek se treba sjetiti šta je uradio Jusuf sa svojim roditeljima, nakon što je dobio vlast: postavio ih je na svoj prijesto nakon što su došli iz pustinje. Lijep odnos prema njima sadržan je u ajetu: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.’” Nemoj im se ružno obraćati, nemoj ih uznemiravati, lijepo im se obraćaj, budi pažljiv, pokoran, dovi za njih i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.” Nemoj zaboraviti veću brigu prema majci, radeći po onome što Objava naređuje.
Behz b. Hakim prenosi od svoga oca, od djeda, da je rekao: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kome najviše trebam činiti dobro?’ Rekao je: ‘Majci, pa majci, pa majci, pa ocu, a zatim rodbini, i to po blizini srodstva.'” Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Hadis podstiče na dobročinstvo prema bližnjima a u tome je najpreča majka, a onda otac, pa zatim oni koji su rodbina. Majka je najpreča zbog toga što ona ulaže veliki trud i napor u odgoju djece. Ona ima vrijednost jer biva trudna, doji dijete i odgaja, i pri tome proživljava velike muke i poteškoće. Allah Uzvišeni kaže: “Majka ga s mukom nosi i s mukom rađa.” Ako je majci data prednost u odnosu na oca, onda je preče da joj se daje prednost u odnosu na nekog drugog. Vid dobročinstva prema majci i ocu je i trošenje imetka na njih.
Ebu Seid el-Hudri kazuje da je neki čovjek iz Jemena došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći dozvolu za džihad, pa ga Poslanik upita: “Imaš li koga u Jemenu?” On reče: “Imam roditelje.” Poslanik upita: “Jesu li ti oni dozvolili?” On reče: “Nisu.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza mu: “Vrati im se i pitaj za dozvolu, ako ti oni dozvole, idi u džihad, u suprotnom ne idi, nego im čini dobročinstvo.’” Hadis je sahih – ispravan zbog drugih predaja (ševahid) – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Iz hadisa se razumije da je iz Jemena došao neki čovjek tražeći od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolu za džihad, a Poslanik je upitao za njegove roditelje i da li su mu oni dozvolili odlazak u džihad ili nisu. Iz njegove situacije razumjelo se da on nije ni tražio dozvolu roditelja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da se vrati roditeljima, da sa njima lijepo postupa i da im čini dobročinstvo, tako da hadis upućuje na to da je dozvola roditelja da se ide u džihad važna i uzima se u obzir.
Prenosi se od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao “Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja.”
Hadis je hasen li gajrihi (dobar na temelju drugih predaja). – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ko zasluži zadovoljstvo svojih roditelja, taj je zaslužio Allahovo zadovoljstvo, a ko rasrdi svoje roditelje, taj je rasrdio Allaha Uzvišenog.
Od Usejra b. Amra (b. Džabira) prenosi se da je rekao: ”Kada bi god kakva grupa dobrovoljaca naišla iz Jemena, Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, upitao bi ih: ‘Da li je među vama Uvejs b. Amir?’ Jednom, naišao je na njega, pa mu reče: ‘Jesi li ti Uvejs b. Amir?’ Odgovori: ‘Da.’ Omer nastavi: ‘Iz plemena Murad, a potom od plemena Karn?’ On odgovori: ‘Da.’ Omer nastavi: ‘Jesi li ti bolovao od bijelih fleka po koži, pa si se izliječio, osim jednog dijela na tijelu veličine dirhema?’ On odgovori: ‘Da.’ Omer nastavi: ‘Imaš li majku?’ On odgovori: ‘Da.’ Omer reče: ‘Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Doći će vam Uvejs b. Amir sa dobrovoljcima iz Jemena, iz plemena Murad, od plemena Karn, bolovat će od bjelila po koži, od čega će se izliječiti, osim jednog dijela na sebi veličine dirhema. Imat će majku kojoj će biti veoma poslušan. Ako se radi nečega zakune Allahom Uzvišenim, Allah će to ispuniti, pa ako budeš mogao, traži da ti čini istigfar.’ Omer nastavi: ‘Zamoli Allaha da mi oprosti grijehe’, što Uvejs i učini. Omer ga upita: ‘Kuda si se zaputio?’ On reče: ‘Prema Kufi.’ Omer mu reče: ‘Hoćeš li da te preporučim njenim namjesnicima?’ On reče: ‘Draže mi je da boravim među običnim svijetom.’ Sljedeće godine neki uglednik Kufe pođe obaviti hadž i na putu sretne Omera, radijallahu anhu, te ga Omer odmah upita za Uvejsa. Čovjek mu reče: ‘Ostavio sam ga u jednoj trošnoj kući, sa minimalnim prihodima.’ Omer mu reče: ‘Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Doći će vam Uvejs b. Amir sa dobrovoljcima iz Jemena iz plemena Murad, od plemena Karn, bolovat će od bjelila po koži, od čega će se izliječiti, osim jednog dijela na sebi veličine dirhema. Imat će majku kojoj će biti veoma poslušan. Ako se radi nečega zakune Allahom Uzvišenim, Allah će to ispuniti, pa ako budeš uspio da ti čini istigfar, nemoj propustiti tu priliku.’ Uglednik u povratku nađe Uvejsa i reče mu: ‘Zamoli Allaha da mi oprosti grijehe.’ Uvejs mu reče: ‘Ti se upravo vraćaš sa hairli puta, pa zamoli Allaha da mi oprosti.’ Uvejs ga upita: ‘Da nisi sreo Omera?’ Čovjek kaza: ‘Da’, te je dovio Allahu tražeći oprosta za njega. Ljudi ubrzo primijetiše i shvatiše koga imaju među sobom, što bi razlogom da se Uvejs izgubi i da ode od njih.” U drugoj predaji prenosi se od Usejra b. Džabira, radijallahu anhu, da je Omeru, radijallahu anhu, došla delegacija iz Kufe, a među njima je bio i čovjek koji se ismijavao sa Uvejsom. Omer ih je upitao: “Da li među vama ima neko iz plemena Karn?”, i došao je taj čovjek. Omer reče: “Zaista je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zaista će vam iz Jemena doći čovjek koga zovu Uvejs. U Jemenu neće ostaviti nikoga osim svoje majke. Bolovao je od bjelila po koži, pa je molio Allaha Uzvišenog da ga izliječi, te je bjelilo nestalo, osim jednog dijela veličine dirhema ili dinara. Ko ga sretne neka od njega traži da zamoli Allaha Uzvišenog da mu oprosti grijehe.'” U jednoj se verziji kaže da je Omer, radijallahu anhu, rekao: “Ja sam zaista čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Odista je najbolji u generaciji poslije vas (tabiina) čovjek po imenu Uvejs. Imat će majku, a imao je bjeline po koži. Tražite od njega da za vas čini istigfar.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, svaki je put, kada bi dolazili dobrovoljci iz Jemena koji su bili ispomoć muslimanskim ratnicima u bitkama, pitao ih da li se među njima nalazi Uvejs b. Amir. Tako je radio sve dok jednom ne naiđe na njega, pa mu reče: “Jesi li ti Uvejs b. Amir?” On odgovori: “Da.” Omer nastavi: “‘Iz plemena Murad, a potom od plemena Karn?” On odgovori: “Da.” Omer nastavi: “Jesi li ti bolovao od bijelih fleka po koži, pa si se izliječio, osim jednog dijela na tijelu veličine dirhema?” On odgovori: “Da.” Omer nastavi: “Imaš li majku?” On odgovori: “Da.” Omer reče: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Doći će vam Uvejs b. Amir sa dobrovoljcima iz Jemena, iz plemena Murad, od plemena Karn, bolovat će od bjelila po koži, od čega će se izliječiti, osim jednog dijela na sebi veličine dirhema. Imat će majku kojoj će biti veoma poslušan. Ako se radi nečega zakune Allahom Uzvišenim, Allah će to ispuniti, pa ako budeš mogao, traži da ti čini istigfar.'” Iz ovoga se ne može razumjeti da je ovaj tabiin bolji od Omera, radijallahu anhu, koji je ashab, jer je ashab bolji od tabiina, već se ovim želi reći da je Uvejs od onih čija se dova prima, a Omer je želio da učini što više dobrih dijela i da za njega dovi čovjek čija se dova prima. Ovo sliči naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mi dovimo za njega tražeći od Allaha da mu podari šefaat i najuzvišenije mjesto u džennetu, te da donosimo salavate na njega, premda je on bolji od svih nas. Predanje dalje glasi: “Omer nastavi: ‘Zamoli Allaha da mi oprosti grijehe’, što Uvejs i učini. Omer ga upita: ‘Kuda si se zaputio?’ On reče: ‘Prema Kufi.’ Omer mu reče: ‘Hoćeš li da te preporučim njenim namjesnicima?’ On reče: ‘Draže mi je da boravim među običnim svijetom.’ Sljedeće godine neki uglednik Kufe pođe obaviti hadž i na putu sretne Omera, radijallahu anhu, te ga Omer odmah upita za Uvejsa. Čovjek mu reče: ‘Ostavio sam ga u jednoj trošnoj kući, sa minimalnim prihodima.’ Omer mu reče: ‘Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Doći će vam Uvejs b. Amir sa dobrovoljcima iz Jemena iz plemena Murad, od plemena Karn, bolovat će od bjelila po koži, od čega će se izliječiti, osim jednog dijela na sebi veličine dirhema. Imat će majku kojoj će biti veoma poslušan. Ako se radi nečega zakune Allahom Uzvišenim, Allah će to ispuniti, pa ako budeš uspio da ti čini istigfar, nemoj propustiti tu priliku.’ Uglednik u povratku nađe Uvejsa i reče mu: ‘Zamoli Allaha da mi oprosti grijehe.’ Uvejs mu reče: ‘Ti se upravo vraćaš sa hairli puta, pa zamoli Allaha da mi oprosti.’ Uvejs ga upita: ‘Da nisi sreo Omera?’ Čovjek kaza: ‘Da’, te je dovio Allahu tražeći oprosta za njega. Ljudi ubrzo primijetiše i shvatiše koga imaju među sobom, što bi razlogom da se Uvejs izgubi i da ode od njih.” Otišao je onamo gdje ga niko nije poznavao.
Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da ga je na jednim od mekanskih puteva sreo neki beduin, pa mu je Abdullah b. Omer nazvao selam, popeo ga na magarca kojeg je jahao i dao mu svoj turban koji je nosio na glavi. Ibn Dinar veli: “Rekli smo mu: ‘Allah ti popravio stanje, to su beduini, i oni su zadovoljni malim počastima!'” Na to mu je Abudllah b. Omer rekao: “Zaista je otac ovog čovjeka bio dobar prijatelj Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, i ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Zaista je jedno od najvećih dobročinstava da čovjek nastavi održavati vezu sa onima koje je njegov otac volio.'” A u predaji od Ibn Dinara od Ibn Omera prenosi se da je on imao jednog magarca na kojem bi se, kad bi išao u Meku, odmarao kad bi mu dosadilo jahanje na devi, i da je imao turban koji je stavljao na glavu. Jednom, dok je bio na tom svom magarcu, pored njega naišao je neki beduin, i on ga je upitao: “Zar ti nisi taj i taj?” “Jesam”, odgovorio je on. Abdullah mu tada dade svog magarca i reče mu da ga uzjaše, i dade mu svoj turban i reče mu da ga omota oko glave. Na to mu neki od njegovih drugova rekoše: “Allah ti oprostio, dao si ovom beduinu svog magarca na kome si odmarao, i svoj turban!” On im reče: “Ja sam doista čuo Allahovog Poslanika, sallallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: ‘Zaista je jedno od najvećih dobročinstava da čovjek nastavi održavati vezu sa onima koje je njegov otac volio i nakon što njegov otac ode!’ A otac ovoga bio je blizak prijatelj Omera, radijallahu anhu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ibn Omer, radijallahu anhu, imao je običaj na hadž putovati na devi, a poveo bi i magarca, na kojem bi odmarao kad bi mu dosadilo jahanje na devi. Jednog dana sreo ga je neki beduin, pa ga je Ibn Omer upitao: “Da li si ti taj i taj?” “Da” odgovorio je. Tada je Ibn Omer sišao sa svog magarca i rekao mu: “Uzmi ovo i uzjaši”, i dao mu svoj turban te rekao: “A ovo omotaj oko glave.” Tada je rečeno Ibn Omeru: “Allah ti oprostio”, ili mu je rečeno: “Allah ti popravio stanje! Zaista su to beduini, oni su zadovoljni i daleko manjim počastima”, tj. kako mu daješ magarca na kome si ti jahao i ideš pješice, i daješ mu turban kojim si ti pokrivao glavu, a on je beduin, bio bi zadovoljan i sa manjim od toga. Na šta im je on rekao: “Zaista je jedno od najvećih dobročinstava da čovjek nastavi održavati vezu s onima koje je njegov otac volio”, odnosno jedno od najvećih i najpotpunijih dobročinstava jest da kada tvoj otac, majka ili bližnji rođak preseli na ahiret, činiš dobročinstvo onima koje je on volio, ne samo prema njegovim prijateljima već i prema njihovim bližnjim. “A otac ovoga bio je blizak prijatelj Omera”, odnosno moga oca Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, te mu je zato i ukazao počasti.
Od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek nije u stanju odužiti se svome roditelju, izuzev da ga nađe u nečijem vlasništvu (kao roba), zatim ga otkupi, a potom oslobodi.“ Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Dijete se nikada ne može odužiti svome ocu, bez obzira koliko mu dobročinstva činio, osim kada bi ga našao kao roba, pa ga oslobodio.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Dok su trojica ljudi putovala, kiša ih stjera u pećinu koja se nalaziše u jednom brdu, pa se s brda strovali stijena i zarobi ih unutra. Jedni drugima rekoše: ’Vidite imate li dobrih djela koja ste uradili Allaha radi, pa Ga zamolite pozivajući se na njih, nadati se da će Allah ukloniti stijenu!’ Prvi zamoli: ’Allahu, imao sam stare roditelje, suprugu i malehnu djecu. Bio sam pastir, i kad bih vratio stoku s ispaše, pomuzao bih je i mlijekom prvo napojio roditelje prije djece. Međutim, jednog dana na putu se isrpiječilo drvo, pa sam se vratio tek poslije akšama i zatekao roditelje na spavanju. Kao obično, pomuzao sam stoku i donio mlijeko te stao kod njihovih glava, mrzeći da ih probudim, a prezirući i to da mlijeko prvo dam svojoj djeci. Djeca su jaukala od gladi kod mojih nogu, i tako je trajalo sve do zore. Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu malo, da možemo vidjeti nebo!’ I Allah pomjeri stijenu malo, toliko da su mogli vidjeti nebo. Drugi zamoli rekavši: ’Allahu, imao sam amidžišnu, volio sam je najviše kako čovjek može voljeti ženu. Tražio sam da mi se dopusti, i pristala je pod uvjetom da joj platim stotinu zlatnika. Napatio sam se dok nisam zaradio stotinu zlatnika i donio sam joj ih. Kad sam zauzeo položaj među njenim nogama, ona me upozori: ’Robe Allahov, boj se Allaha, nemoj me bespravno razdjevičiti!’ I ja sam se tad sustegnuo od nje. Allahu, ako sam to učinio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu još da možemo izaći!’ I Allah pomjeri stijenu još malo. Treći zamoli: ’Allahu, imao sam najamnike koji su mi radili za mjeru riže. I tako je jedan od njih, pošto je završio posao, rekao: ’Isplati mi zarađeni iznos!’, te sam pred njega stavio mjeru riže koju je zaradio, ali je on nije htio uzeti, pa sam je dalje unapređivao sve dok se njegov imetak nije nagomilao da je imao krdo krava i vlastite pastire. Opet mi je došao i upozorio me: ’Boj se Allaha, nemoj mi uskratiti moje pravo!’ Rekoh mu: ’Uzmi ono krdo krava i pastire!’ ’Boj se Allaha, nemoj me ismijavati!’, reče mi, a ja mu na to rekoh: ’Ne ismijavam te, preuzmi krdo i pastire’, i on ih je preuzeo. Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu dokraja!’ I Allah je pomjeri dokraja te oni odoše dalje.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Trojica ljudi pošli su na put i našli se u velikoj neprilici, pa su shvatili da je jedini izlaz iz te situacije u tome da se približe i umile Allahu svojim dobrim djelima. Jedan se pozvao na to da je imao stare i iznemogle roditelje, a imao je ovce koje je ujutro vodio na ispašu a navečer bi se vraćao. Potom bi muzao ovce te bi prvo davao svojim starim roditeljima, a zatim ostaloj čeljadi i robovima. Rekao je da se jednog dana kući kasno vratio i zatekao roditelje da spavaju. Razmišljao je da li da nahrani porodicu prije roditelja ili da čeka zoru, kada će se njegovi roditelji probuditi. Odlučio je da sačeka, i kada su se u zoru probudili i popili svoj dio mlijeka, napojio je i ostale članove svoje porodice. Zatim je rekao: “Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu malo, izbavi nas iz ove nevolje!” Stijena se malo odmaknula, ali ne toliko da bi mogli izaći. Drugi se umilio Gospodaru time što se sustegnuo od bluda. Naime, spomenuo je da je imao jednu bližnju rodicu koju je izuzetno volio, kao što se žena voli, pa je poželio biti s njom, odnosno htio je da sa njom počini zinaluk, da nas Allah sačuva toga, ali ona je to odbila. Zatim ju je zadesila neimaština i nevolja, pa je zbog svog teškog položaja bila primorana da se njemu preda i udovolji njegovom zahtjevu. Ovaj njen postupak nije šerijatski opravdan i dozvoljen, međutim, tako se deslio. Kada mu je došla, on joj zbog njenog pristanka dade 120 zlatnika. I kada joj se približio kao što se čovjek približava ženi, ona izreče golemo upozorenje: “Boj se Allaha, nemoj me bespravno razdjevičiti!” Odmah se od nje odmakao, iako mu i je bila veoma draga. To je učinio iz straha od Allaha Uzvišenog; osim toga, poklonio joj je zlatnike koje joj je dao. Zatim je rekao: “Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu malo, izbavi nas iz ove nevolje!” Stijena se i ovog puta malo pomjerila, ali još uvijek nedovoljno da bi mogli izaći. Treći se čovjek umilo Allahu ispunjavanjem emaneta, iskrenošću i pravednošću u poslu, te je spomenuo da je imao najamnike i svima je odmah davao plaću, osim jednom čovjeku koji je otišao prije nego što je primio nadoknadu za svoj rad. On je tu njegovu plaću uložio u trgovinu i unaprijedio, pa se taj imetak umnožio i od njega su nastale deve, krave, bravčad, robovi i druge vrijedne stvari. Kad se taj radnik pojavio nakon nekog vremena, rekao mu je: “Isplati mi zarađeni iznos!” On mu je tada rekao: “Uzmi ono krdo krava i pastire!” “Boj se Allaha, nemoj me ismijavati!”, ovaj reče. “Ne ismijavam te, preuzmi krdo i pastire”, reče taj. I on ih je preuzeo. Zatim je, učeći dovu, taj čovjeke rekao: “Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu dokraja!” I Allah je pomjeri dokraja. Gospodar ih je izbavio zbog dobrih djela koja su iskreno, radi Njega, uradili.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
