Sa šerijatskog stanovišta imamo više vrsta voda:
- Čista voda (tahuur), a to je izvorska voda, kišnica, tekuća voda, otopina od snijega, stajaća voda, bunarska i morska slana voda. Sva ulema je suglasna (idžm’a) da su ovo čiste vode i da se njima postiže šerijatska čistoća – taharet, čak i onda kada promijeni svoj miris zbog dugog stojanja ili zbog proticanja preko čistih materijala kao što je zemla, prašina, blato, lišće itd.
Isto tako ako se čista voda pomiješa sa uljem ili nečim sličnim što se u njoj neće rastvotiti, ona ostaje i dalje upotrebljiva za šerijatsko čišćenje. Propis je isti i kada se pomiješa sa malim količinama čistih tvari kao što su tečni mirisi.
U čiste (tahuur) vode spada i voda korištena za:
- otklanjanje fizičke nečistoće ako time ne promijeni svoje osobine.
- Voda korištena za abdest i gusul.
- Nečista voda (nedžis), a to je svaka voda koja promijeni jednu od svojih osobina (ukus, miris i boju), zbog miješanja sa nečistim materijama sa šerijatskog stanovišta, kao što je voda korištena u odstranjivanju fizičke nečistoće i time promijenila neku od svojih osobina, npr: pranje dječije gardarobe od mokraće i izmeta.
- Čista, ali ne i čisteća voda (tahir), a to je voda koja se pomiješa sa čistim tvarima koje prevladaju njene osobine do te mjere da se više ne zove voda, kao čaj, kafa, sok itd. Međutim ispravno mišljenje je da su samo dvije vrste vode, a ova treća vrsta ona u osnovi i moje više voda, te ju je i suvišno ubrajati u vodu.
Neki učenjaci pod ovu vrstu ubrajaju i korištenu vodu pri abdestu ili kupanju, što je neispravno mišljenje jer čistoća i nečistoća su šerijatski propisi koji se ne mogu ustanoviti bez dokaza, a u svjetlu dokaza nalazimo samo dvije prve vrste vode.
Kada nećista voda postaje čista:
Prema jačem (radžih)m mišljenju islamske uleme, što je stav Imama Ahmeda, da nečista voda postaje čista kada nestane onih osobina zbog kojih smo je ocijenili kao nečistu, bilo odlijevanje dijela zaprljane vode ili dodavanjem velike količine čiste vode, ili da promijeni ukus, mirisa ili boje nestane sama ili filtriranje bez obzira da li se radilo o velikoj ili maloj količini vode, jer uspostavljanje šerijatskog propisa zavisi od njegovog uzroka. Zbog toga kažemo da je voda nečista kada je prisutan uzrok njene nečistoće, tj. Promjena ukusa, mirisa ili boje prljavštinom, kao što kažemo da je voda kad te promjene nestane.
Šta se smatra nečistim?
Nečistim se smatra sve što izađe it dva ljudska otvora: izmet, mokraća, mezija, vedija i sl. Zatim mokraća, balega i izmet svih životinja čije je meso zabranjeo jesti: Zatim krv, gnoj i ono što se povrati u slučaju da toga ima puno, te sve od uginulih životinja, osim kože ako se uzme i uštavi i tako očisti, jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka koža je čista ako se uštavi.” (Muslim, Ebu Davud i Et Tirimizi)
Koža životinja čije je meso zabranjeno jesti nije dozvoljena ni nakon što se uštavi, jer je njena osnova nečista, dok koža uginulih životinja čije se meso u osnovi može jesti da je zaklano na propisan način, čista je ako se uštavi.
Sperma je u osnovi čista, i ako je od stvari koje je potrebno odstraniti. Njen izlazak povod je nužnosti kupanja. Ona se može odstraniti sa odjeće pranjem vodom ili suhim istuširanjem.
(Fetve stalne komisije, 5/281)
Priredio: https://vodicdodzenneta.com/
Pregledao i Prilagodio: prof. Muhamed Ikanović
