“Onom ko odsjedne na nekom mjestu i izgovori ove riječi: ‘Utječem se pomoću Allahovih savršenih riječi od zla svega što je stvorio!’ neće na tom mjestu ništa nauditi.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Allahov je Poslanik ukazao svom umetu na veoma koristan način traženja zaštite od svakog zla. Naime, kad dođe na neko mjesto, bez obzira na to radilo se o putovanju, izletu i tome slično, musliman treba proučiti sljedeći zikr: “Utječem se pomoću Allahovih savršenih riječi od zla svega što je stvorio!” Ovdje se pod izrazom “Allahove savršene riječi” misli na časni Kur’an, koji je dovoljan i djelotvoran lijek i koji je čist od bilo kakvog nedostatka. Onaj ko izgovori ove riječi bit će siguran na mjestu na kojem je odsjeo.
Sulejman b. Sured rekao, radijallahu ‘anhu, je kazao: “Sjedio sam s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a neka dva čovjeka su se međusobno grdili, te je jednom od njih pocrvenjelo lice, a vratne žile se naduhle, pa je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ‘Ja znam riječ zbog koje bi, kad bi je ovaj izgovorio, otišlo od njega ono što osjeća. Kad bi rekao: ‘E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim’, otišlo bi od njega ono što osjeća.’ ‘Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže da zatražiš zaštitu kod Allaha od šejtana.’, rekoše mu.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Sulejman b. Sured, radijallahu ‘anhu, prenosi da su se neka dva čovjeka posvađala kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa se jedan naljutio, tako da je pocvenio. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “Ja znam riječi, koje kada bi kazao, napustila bi ga srdžba. Kada bi kazao: ‘Utičem se Allahu od šejtana prokletog.’, to bi ga napustilo.”, jer ljutnja koja ga je zadesila je od šejtana, pa kada čovjek zatraži utočište kod Allaha od zla šejtana, On će ukloniti ljutnju koja ga je pogodila, zbog berićeta tih riječi. Tada su tom čovjeku rekli da mu Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, savjetuje da izgovori: “E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim.” U nekim drugim verzijama spominje se da zbog velike ljutnje to nije izgovorio, nego je rekao: “Zar sam poludio?”
Alija b. Ebi Talib, prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Škrtac je onaj u čijem prisustvu budem spomenut, pa na mene ne donese salavat.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Potpuni je škrtac onaj u čijem se prisustvu spomene Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovo ime, a on ne donese salavat na njega, jer nedonošenje salavata na njega ustvari je neispunjavanje obaveze koju ima i gubljenje deset salavata od Allaha za samo jedan salavat. Ta osoba je poput onoga ko ne voli dobrotu, do te mjere da ne voli ni da se prema njemu učini dobrota. Onaj ko ne donese salavat na Poslanika, upoređen je sa onim ko škrtari kada je u pitanju udjelivanje imetka u dobrotvorne svrhe.
Od Muaza b. Enesa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nakon jela kaže: ‘Neka je hvaljen Allah koji me je ovim nahranio, i dao mi opskrbu bez moje snage i moći.’, biće mu oprošteni prethodni grijesi.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Obaveza je čovjeku, nakon jela, da zahvali Allahu, subhanehu ve teala, tako što će reći: “Neka je hvaljen Allah, Koji me je ovim nahranio, i dao mi opskrbu bez moje snage i moći.” Ovim je ukazano na dva načina dolaska do hrane, pa snažan čovjek dolazi do hrane svojom snagom, a slab se koristi lukavstvom. Ovom zahvalom se ukazuje na to da je ovo blagodat samo od Allaha, subhanehu ve teala, i da niko osim Njega nema udjela u tome.
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio leći puhnuo u dlanove i proučio El-Mu'avizzetejn (El-Felek i En-Nas), a zatim bi rukama potrao po tijelu. U drugoj predaji stoji da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svaku noć kada bi legao u postelju sastavljao dlanove, puhnuo u njih, a zatim proučio: ” Kul huvallahu ehad (Reci: On je Allah-Jedan), Kul e'uzu bi rabbil-felek (Reci: Utječem se Gospodaru svitanja), i Kul e'uzu bi rabbin-nas (Reci: Tražim zaštitu Gospodara ljudi).” Zatim bi potrao rukama koliko je mogao po tijelu počevši od glave i lica, zatim prednji dio tijela, i to bi činio tri puta.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Prenosi nam majka vjernika i supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dunjaluku i na Ahiretu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svaku noć kada bi legao u postelju, sastavljao dlanove, puhnuo u njih bez da izađe pljuvačka i proučio: “Reci: ‘On je Allah- Jedan!'”, “Reci: ‘Utječem se Gospodaru svitanja.'”, i “Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi.'” Ovaj hadis ne ukazuje na redoslijed radnji pa se može prvo proučiti navedeno a zatim puhnuti u dlanove ili obrnuto. Zatim bi potrao glavu i lice i prednji dio tijela i sve bi to ponovio triput, dakle: učenje, puhanje u dlanove i potiranje tijela.
Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “El-Hamdu lillahillezi et'amena ve sekana ve kefana ve avana fe kem mim men la kafije lehu ve la mu'vi/Hvaljen neka je Allah koji nas je nahranio i napojio, zaštitio i utočište nam dao. Koliko je onih koji nemaju ni zaštitnika ni utočišta!”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio leći proučio bi: “El-Hamdu lillahillezi et'amena ve sekana ve kefana ve avana fe kem mim men la kafije lehu ve la mu'vi/Hvaljen neka je Allah Koji nas je nahranio i napojio, zaštitio i utočište nam dao. Koliko je onih koji nemaju ni zaštitnika ni utočišta.” Zahvalio bi Allahu, subhanehu ve teala, Koji ga je nahranio i napojio jer da nije Allah, subhanehu ve teala, olakšao konzumiranje hrane i pića, čovjek ne bi ni jeo ni pio. Zatim bi zahvalio Allahu Koji nas je zaštitio i olakšao nam stvari, i Koji nam je dao utočište u koje se sklanjamo, jer koliko je ljudi koji nemaju ni zaštitnika ni utočišta. Ovaj zikr se izgovara prilikom odlaska u postelju.
Ubejj b. Ka'b prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ne grdite vjetar. Ako puhne vjetar koji vam se ne dopada, vi recite: ‘Allahu, mi Te molimo da nam podariš hairli vjetar, dobro u njemu, i dobro u onome što mu je naređeno, a utječemo Ti se od zla ovog vjetra, zla koje je u njemu i zla u onome što mu je naređeno.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je vrijeđanje vjetra, jer on je stvoren da sprovodi Allahove naredbe. Vrijeđanje vjetra je, ustvari, vrijeđanje Allaha i vid nezadovoljstva Njegovom odredbom. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usmjerio ljude da se obrate Tvorcu vjetra i da Ga mole za njegovo dobro, i da ih sačuva njegovog zla, jer to predstavlja obožavanje Allaha i stanje onih koji su pravi vjernici, sljedbenici tevhida.
Od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: ‘Neka bude ponižen čovjek u čijem prisustvu budem spomenut, a on na mene ne donese salavat.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ovaj nam hadis pojašnjava jednu veoma važnu stvar, a radi se o obaveznosti salavata na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uputio dovu protiv onoga ko čuje njegovo plemenito ime, a na njega ne donose salavat. Takav je ponižen jer je ostavio salavat na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i pored mogućnosti da ga donese.
Od Alije, r.a., prenosi se da Allahov Poslanik, s.a.v.s., njemu i Fatimi rekao: “Kad htjednete poći na počinak”, ili je rekao: “Kad legnete u postelju, veličajte Allaha tekbirom (Allahu ekber) 33 puta, slavite Ga (subhanallah) 33 puta i zahvalite Mu (elhamdulillah) 33 puta.” U drugoj predaji se kaže: “…slavite Ga 34 puta…”, a u još jednoj verziji stoji: “…veličajte Ga tekbirom 34 puta…”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Fatima se požalila Vjerovjesniku, s.a.v.s., na teškoću rada sa mlinom (tadašnja alatka za mljevenje žita koja prouzrokuje žuljeve na rukama), i zatražila od Poslanika slugu, pa joj je on rekao: “Hoćete li vas dvoje da vam ukažem na nešto bolje od sluge?” Zatim ih je nasavjetovao da uče zikr koji je naveden u predanju. Zatim je kazao: “To vam je bolje nego da imate slugu.” Prema ovom hadisu, sunnet je da čovjek, kada legne u postelju, izgovori subhanallah 33 puta, elhamdulillah 33 puta, Allahu ekber 34 puta, što je stotinu puta. Ovo pomaže čovjeku da ispunjava svoje potrebe, a isto tako s time postiže da zaspi spominjući Allaha.
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu kada zapuše vjetar: „Gospodaru, ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi i za dobro s kojim je poslan, a utječem Ti se od njegovog zla, zla koje nosi i zla sa kojim je poslan.“ (Muslim)
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
„Gospodaru, ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi…”, tj. vjetar, kojeg je Allah stvorio i kojim upravlja, djeli se na dvije vrste: prvo, obični vjetar i prilikom njega nije sunnet učiti neki precizirani zikr; drugo, oluja. Narod Ad je uništen jakim vjetrom, pa kada takav vjetar zapuše, treba proučiti ono čine nas je Poslanik podučio: „Gospodaru, ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi i za dobro s kojim je poslan, a utječem Ti se od njegovog zla, zla koje nosi i zla sa kojim je poslan.“ Treba moliti Allaha za dobro ovog vjetra i za koristi koje nosi, jer on nekad nosi dobro, a nekada zlo. I treba od Allaha moliti da nas zaštiti zla kojeg nosi i zla sa kojim je poslan, jer on nekada bude kazna. Kada čovjek zatraži zaštitu, Allah će ga zaštititi i imat će korist od tog vjetra. (“Merkatul-mefatih”, 3/1115, “Muraatul-mefatih”, 5/197, “Šerhu rijadis-salihin”, 6/471-472)
Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Vjetar je dio Allahove milosti, on donosi i milosrđe i patnju. Kada vidite vjetar, ne grdite ga, nego molite Allaha da vam podari dobro u njemu, i od Allaha zatražite utočište od njegovog zla.” (Ebu Davud, sa dobrim lancem prenosilaca)
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai
Objašnjenje
“Vjetar je dio Allahove milosti prema robovima, on donosi i milosrđe i patnju…”, tj. Allah šalje vjetrove kao milost Svojim robovima, pa ljudi od toga imaju korist, kao što stoji u ajetu: “Mi šaljemo vjetrove da oplođuju”, i u ajetu: “Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada”, i u ajetu: “On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo.” “…i donosi patnju…”, kao što se kaže u ajetu: “I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju”; “Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana. I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: ‘Ovaj nam oblak kišu donosi!’ – ‘Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi’”; “Kada vidite vjetar, ne grdite ga…”, tj. nije dozvoljeno muslimanu da grdi vjetar jer je on Allahovo stvorenje koje ispunjava Njegove naredbe i vjetar bez Njegove volje nema nikakvog utjecaja, niti koristi, niti štetu donosi. Eto, grđenje vjetra je ustvari vrijeđanje Tvorca, Koji ga je dao. “…nego molite Allaha da vam podari dobro u njemu, i od Allaha zatražite utočište od njegovog zla”, tj. nakon što je Poslanik zabranio psovanje vjetra, uputio je umet da prilikom puhanja mole Allaha da im u njemu podari korist, a da ih zaštiti njegove štete i zla. (“El-Kavlul-mufid, 2/379” i “Šerhu rijadis-salihin”, 6/470, šejha Ibn Usejmina.)
Prenosi se od Osmana ibn Ebi el-‘Asa, radijallahu anhu,
da je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te da mu je kazao: “Allahov Poslaniče, šejtan se ispriječio između mene i namaza. Učenje Kur'ana mi šejtan dovodi u pitanje.” Poslanik mu kaza: “To je šejtan koji se zove Hinzeb, kada ga osjetiš prouči “euzu” (traži od Allaha utičište od njega) i pljucni tri puta na lijevu stranu.” “Tako sam uradio, pa ga je Allah udaljio od mene”, rekao je Osman.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Jednom prilikom Osman ibn Ebi el-‘As je pristupio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te mu je kazao: “Allahov Poslaniče, šejtan mi pravi probleme u mom namazu. Odvraća me od skrušenosti i navodi me da sumnjam u ispravnost mog učenja Kur'ana.” Poslanik će mu na to: “To je šejtan koji se zove Hinzeb. Kada osjetiš njegovo prisustvo potraži utočište kod Allaha i skloni se u Njegovo okrilje. Usto, pljucni na tvoju lijevu stranu tri puta.” Osman je, nakon toga, uradio to čemu ga je Poslanik posavjetovao pa je Allah odmaknuo šejtana od njega.
Koristi hadisa
- Važno je biti skrušen u namazu i biti fokusiran na njega. Šejtan se, naime, trudi da ljudima poremeti koncentraciju u namazu i navodi ih da posumnjaju u njegovu ispravnost.
- Pohvalno je tražiti utočište kod Allaha od šejtana kada nas on navodi na loše misli u namazu, a usto trebamo i pljucnuti na našu lijevu stranu tri puta.
- U ovom hadisu zapažamo kako su se ashabi obraćali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ih zadesio neki problem kako bi im Poslanik dao prave smjernice.
- Srca ashaba su bila izuzetno živa i njihova briga je bila onaj svijet.
Enes, radijallahu anhu, prenosi: “Došao je neki čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, ja sam pošao na put, pa me otpremi i opskrbi!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah te opskrbio takvalukom (bogobojaznošću)!’ Čovjek je rekao: ‘Daj mi još!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘I grijehe ti oprostio!’ Čovjek kaza: ‘Daj mi još!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘I olakšao ti dobro gdje god se našao!'”
Hadis je hasen garib. – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je neki čovjek, koji se spremao na putovanje, došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći dozvolu i opskrbu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio mu je dovu čija će mu korist biti poput opskrbe, a najbolja opskrba je provođenje dužnosti i ostavljanje zabrana. Čovjek je zatražio još, želeći korist i blagoslov dove, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, unoseći radost u njegovo srce, kazao: “I neka ti grijesi budu oprošteni.” Poslije je ovaj čovjek zatražio još, želeći korist i blagoslov dove, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio je riječima koje sadrže svako dobro i uspjeh, proučivši mu dovu da mu Allah olakša dobro na oba svijeta, bez obzira gdje se ono nalazio i u kojem vremenu bio.
Od Ebu Umamea, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nakon što se podigne trpeza, govorio: “Elhamdu lillahi hamden kesiren tajjiben mubareken fihi, gajre mekfijjin ve la muveddein, ve la mustagnen ‘anhu rabbena – Hvala Allahu zahvalom velikom, savršenom, blagoslovljenom, Onome Koji je dovoljan svakom robu i bez Kog se ne može, Koga ne možemo ostaviti i o Kome ne možemo neovisni biti, Gospodaru naš.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Značenje hadisa je da Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podučavao ashabe sunnetu riječima i djelima. Od zikrova koji su nam prenešeni od njega nakon završetka jela jeste da bi: “Nakon što se podigne trpeza”, odnosno nakon što završi sa jelom, i krene da podigne posudu iz koje je jeo, rekao bi: “Elhamdulillah – Hvala Allahu”, što znači da istinska zahvala i pohvala pripada Allahu, subhanehu ve teala, i nikom drugom osim Njemu. “Hamden kesiren – velikom (mnogom) zahvalom”, odnosno mnogom hvalom koja dolikuje Njegovoj uzvišenosti, savršenosti i ljepoti. Ova velika zahvala se izražava zbog neizmjernih blagodati, kao što kaže Uzvišeni: “Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati”. “Tajjiben – lijepom zahvalom”, odnosno, iskenom zahvalom u kojoj nema licemjerstva. “Mubareken – blagoslovljenom zahvalom”, odnosno, onom koja se prima a ne odbija, jer je značenje breketa hajr (dobro), a djelo koje se odbija (ne prihvata se) nema dobra. “Gajr mekfijjin – Onome Koji je dovoljan svakom robu a bez Kog se ne može”, odnosno: zahvaljujemo Mu, azze ve dželle, zbog toga što je On dovoljan Svome robu, a On je neovisan o bilo kome i nije potreban nikoga. “Ve la muveddein – Koga ne možemo ostaviti”, odnosno zahvaljujemo Mu, azze ve dželle, jer je On Onaj Koga nikad ne ostavljamo (ne napuštamo, niti se okrećemo od Njega), zbog toga što smo u stalnoj potrebi za našim Gospodarom.
Prenosi se da je Alija b. Rebi'a kazao: „Bio sam prisutan kad je Aliji dovedena životinja da je uzjaše. Pošto stavi nogu u uzengiju, reče: ‘Bismillah/S Allahovim imenom’, a kada se uspravi na njenim leđima, reče: ‘El-Hamdulillahi/Hvala Allahu’, a potom prouči: ‘Subhanellezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinin. Ve inna ila Rabbina lemunkalibun/Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe. Mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!’ Potom tri puta kaza: ‘El-Hamdulillahi/Hvala Allahu’, zatim tri puta: ‘Allahu ekber/Allah je najveći’, i (jedanput) ‘Subhaneke inni zalemtu nefsi fagfirli innehu la jagfiruz-zunube illa ente/Hvaljen neka si, ja sam sebi nasilje učinio, pa mi oprosti, jer samo Ti praštaš grijehe’, a onda se nasmijao. ‘Zašto si se nasmijao, Vladaru pravovjernih?’ – upitah, a on reče: ‘Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je uradio ovo što sam ja uradio, a onda se nasmijao. Upitao sam ga: ‘Zašto si se nasmijao, Allahov Poslaniče?’, a on je odgovorio: ‘Tvoj Gospodar se divi Svome robu koji kaže: ‘Gospodaru, oprosti mi moje grijehe … ‘, jer zna da niko drugi osim Njega grijehe ne može oprostiti.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Prenosi se da je Alija b. Rebi'a, jedan od starijih tabiina, kazao: „Bio sam prisutan kad je Aliji dovedena životinja da je uzjaše. Pošto stavi nogu u uzengiju, reče: “Bismillah/S Allahovim imenom”, a kada se uspravi i ustabili na njenim leđima, reče: “El-Hamdulillahi/Hvala Allahu”, tj. hvala Mu na velikim blagodatima, što nam je potčinio ove životinje da ih jašemo i da se ne plašimo njihovog zla. On nam je potčinio ove životinje, jer mi to ne bismo bili u stanju. Mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti! Nakon hvale Allahu koja je ograničena na pohvali onoga čime nas je darovao, kazao je : El-Hamdulillahi/Hvala Allahu, tri puta. Ponavljanje ove hvale ukazuje na veličinu Allaha i na to da rob ne veliča Allaha onoliko koliko bi trebao, te da mu je naređena pokornost onoliko koliko je u mogućnosti. Zatim je tri puta kazao: “Allahu ekber/Allah je najveći”, i (jedanput: “Hvaljen neka si, i slavljen, ja sam sebi nasilje učinio, jer nisam pravo prema Tebi u potpunosti izvršio i nisam Ti se dovoljno na blagodatima zahvalio, pa mi oprosti, i nemoj me zbog toga kažnjavati, jer samo Ti praštaš grijehe. Ovim se priznaju propusti i pored toga što nam je Allah dao velike blagodati.”) A onda se nasmijao. “Zašto si se nasmijao, Vladaru pravovjernih?” – upita Ibn Rebiah. U dorađenoj i ispravljenoj verziji Šemaila navodi se: “Rekao sam: ‘Šta te je nasmijalo, vođo vjernika?’” Nakon što nije razumio ono zbog čega se nasmijao, pitao je o čemu se radi, ali je prvo dozvao vođu, pa ga onda pitao, jer to je edeb prilikom govora. a on reče: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je uradio ovo što sam ja uradio, popeo se na životinju i proučio ovaj zikr, a onda se nasmijao. Upitao sam ga: ‘Zašto si se nasmijao, Allahov Poslaniče?’, a on je odgovorio: ‘Tvoj Gospodar se divi Svome Svome robu…’” Kada se Alija toga sjetio nasmijao se.
Abdullah b. Serdžis, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada krene na put, zatražio zaštitu od Allaha Uzvišenog od zamora i nesreća na putu, neimaštine i nevolje nakon bogastva i rahatluka, dove onoga kome je učinjena nepravda i svakog vida zla u porodici i imetku.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio bi zaštitu od Allaha Uzvišenog od teškoće i zamora na putu, kao i da se vrati sa putovanja tužan zbog nedaće koja zadesi njegovu porodicu ili imovinu. Također se Allahu utjecao od toga da mu se stanje pogorša i dovio je Allaha da ga spasi dove onoga kome je učinjena nepravda.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se predaja od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Kada neko od vas htjedne leći u postelju, neka dušek istrese unutrašnjom stranom haljina, jer ne zna šta je nakon njega tu došlo. Zatim neka kaže: ‘S Tvojim imenom, Gospodaru moj, spuštam se na stranu i s njim se podižem! Ako mi dušu uzmeš, budi joj milostiv, a ako je vratiš, čuvaj je kao što čuvaš Svoje dobre robove!'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Spavanje je trenutak kada čovjek predaje svoju dušu Gospodaru, onda kada ne posjeduje snagu niti moć, tako da je ostavlja u ruci njenog Stvoritelja da je čuva, a onda da je vrati, a sve to uz potpunu predanost Uzvišenom Allahu. Učenjaci kazuju: “Mudrost zikra i dove pred spavanje i pri buđenju jest da završetak djela tog dana bude u pokornosti, i prvo djelo kojim počinje dan da bude u pokornosti.” Vjerovjesnik, s.a.v.s., nas je uputio na lijepu praksu rekavši: “Kada neko od vas htjedne leći u postelju, neka istrese dušek…” Ovo se čini iz razloga što su Arapi ostavljali postelju ne dirajući je, pa postoji mogućnost da se neke životinje uvuku tu nakon što čovjek ode, ili da se zaprlja i zapraši i sl. Vjerovjesnik, s.a.v.s., zbog toga je naredio da se dušek istrese prije spavanja, a zatim je objasnio i čime će se očistiti i istresti rekavši: “…izarom…” tj. donjim dijelom haljina, a misli se na unutarnji kraj donje odjeće jer je to najlakše, te da se ne isprlja vanjski dio, koji se vidi, što je i logičnije, zbog otkrivanja tijela. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., objasnio efektivni uzrok istresanja i čišćenja: “…jer ne zna šta je nakon njega tu došlo…” Ovo upućuje na činjenicu da šerijat pazi na čuvanje tijela, pošto tijela daju snagu vjeri. Ovako završava praktični sunnet objašnjenjem njegovog efektivnog uzroka. Zatim dolazi sunnet u riječima: “Zatim neka kaže: ‘S Tvojim imenom, Gospodaru moj…'”, odnosno s Allahovim veličanstvenim imenom spuštam ovo “ugašeno” tijelo na postelju. Ovo upućuje na činjenicu da je lijepo da čovjek konstantno zikri i spominje Gospodara, u svakom vremenu, a zatim kaže: “…spuštam se na stranu i s njim se podižem…”, tj. doista ja ne spuštam niti dižem ovo tijelo, osim uz zikr. Zatim je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “…ako mi dušu uzmeš, budi joj milostiv…”, ovo je metafora za smrt. A riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s.: “…a ako je vratiš…”, ovo je metafora za život. Riječi Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s.: “…čuvaj je kao što čuvaš Svoje dobre robove” znače: čuvaj moju dušu kao što čuvaš Svoje robove, a to je općenito čuvanje od griješenja, upropaštavanja i zla, kao što su riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s.: “Čuvaj Allaha, i On će te čuvati.” I ovo je općenito značenje, zbog toga je ovo ograničio riječima “dobrim robovima”, s obzirom na to da se specifično čuvanje Gospodara postiže samo dobrotom i valjanošću. Oni koji prelaze granice i prave propuste nemaju udjela u ovoj posebnoj Allahovoj zaštiti, koju Uzvišeni daje Svojim štićenicima (evlijama), međutim nešto od one opće zaštite može ih obuhvatiti, ipak.
Talha b. Ubejdullah, radijallahu anhu, prenosi da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi ugledao mlađak, rekao: “Allahu moj, neka nam mlađak dođe sa sigurnošću i imanom, sa mirom i islamom! Moj i tvoj Gospodar je Allah, ti si mlađak upute i dobra!”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Ebi Šejbe
Objašnjenje
Talha b. Ubejdullah, radijallahu anhu, obavještava nas da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad bi ugledao mlađak, prve, druge ili treće noći po njegovom pojavljivanju, izgovarao ovu veličanstvenu dovu, kojom se moli Uzvišeni Allah da mlađak ukaže sa sigurnošću i bez straha po vjeru ili dunjaluk, da u novom mjesecu učvrsti iman i zaštiti ga od svega što mu može naštetiti. Ovom dovom traži se od Uzvišenog Allaha da sačuva islam, da podari sigurnost od svakog zla, odnosno da odagna sve što šteti čovjeku, njegovoj vjeri i imanu, a da podari sve ono što koristi i njemu i njegovoj vjeri i imanu.
Džabir, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: “Kada bismo se (za vrijeme putovanja) popeli na kakav brežuljak (uzvišicu), učili bismo tekbir ‘Allahu ekber’, a kada bismo sišli u dolinu, učili bismo tesbih ‘Subhanallah!'” (Buhari) Ibn Omer, radijallahu ‘anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i njegova vojska, kada bi se na uzvišicu popeli, tekbir donosili, a kada bi se u dolinu spustili, tesbih (“Subhanellah”) bi učili. (Ebu Davud, sa senedom koji sahih)
Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Tekbir se izgovara prilikom penjanja na uzvišeno mjesto. Uzdizanje je čovjeku drago jer se prilikom toga čovjek čini velikim, i upravo zbog toga kaže se “Allah je najveći”, i time sebe podsjeća na sopstvenu malenkost. Onaj ko osjeti da se uzdiže, treba da se prisjeti Allahove veličine te da je On veći od svega. Treba da ga veliča kako bi mu zahvalio i kako bi mu još više dao iz Svoga obilja. Tesbih odnosno riječi “subhanallah” izgovaraju se prilikom spuštanja jer je nisko mjesto prostor gdje se osjeća suženost, pa je tesbih propisan, jer on je uzrok spasa, kao što se spominje u kazivanju o Junusu koji je Allaha slavio u tminama pa je spašen. Spuštanje aludira na nizinu i vid poniženja, pa se kaže “subhanallah”, tj. Allah je daleko i čist od bilo kakvog poniženja, jer On je iznad svega. Jedno od pohvalnih djela koje su činili Poslanik i ashabi jeste da prilikom penjanja kažu: “Allahu ekber”, a kada se spuste u neku dolinu kažu “subhanallah”. Također se prilikom podizanja aviona treba donijeti tekbir, a prilikom spuštanja tesbih, jer je razlika između dizanja u zrak i spuštanja na zemlju.
Prenosi se da je Suhejl rekao: “Ebu Salih nam je naredio da, kada neko od nas pođe spavati, legne na svoju desnu stranu i kaže: ‘Allahumme Rabbes-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-‘aršil-‘azimi, Rabbena ve Rabbe kulli šej‘in, Falikal-habbi ven-neva ve Munzilet-Tevrati vel-Indžili vel-Furkani: E’uzu bike min šerri kulli šej‘in ente ahizun bi nasijetihi, Allahumme Entel-Evvelu fe lejse kableke šej‘un, ve Entel-Ahiru fe lejse ba'deke šej‘un, ve Entez-Zahiru fe lejse feukake šej‘un, ve Entel-Batinu fe lejse duneke šej‘un, ‘ikdi ‘anned-dejne ve agnina minel-fakri – Moj Bože, Gospodaru nebesa, Gospodaru Zemlje, Gospodaru velikog prijestolja (Arša), naš Gospodaru i Gospodaru svega (postojećeg), Koji daješ da sjemenje i koštice proklijaju, Koji si spustio Tevrat, Indžil i Furkan, sačuvaj me od zla svega onoga čime upravljaš. Moj Bože, Ti si Prvi (oduvijek), prije Tebe nema ničega, Ti si Posljednji (vječni), poslije Tebe nema ničega, Ti si Uzvišeni, ništa nije iznad Tebe, Ti si Bliski (prisutni), ništa nije bliže od Tebe, riješi naš dug i sačuvaj nas siromaštva.” On to prenosi od Ebu Hurejre, a on od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je naređivao svojim ashabima da kada legnu, okrenu se na desnu stranu i prouče: “O Allahu, Gospodaru nebesa, Gospodaru Zemlje, Gospodaru velikog prijestolja, naš Gospodaru i Gospodaru svega (postojećeg)”: Allahu moj, Gospodaru nebesa i Zemlje, njihov Vlasniče i Upravitelju njihovih stanovnika i Gospodaru Arša veličanstvenog, Njegov Stvoritelju i Vlasniče i Stvoritelju svih ljudi, njihov Vlasniče i Upravitelju i Gospodaru svega. “Koji daješ da sjemenje i koštice proklijaju”: O Ti Koji daješ da one proklijaju pa da iz njih pojave se razne voćke i hurme. Ovo dvoje je izdvojeno zbog mnoštva koristi koje daju ili zbog velikih količina u arapskim zemljama. “Koji si spustio Tevrat, Indžil i Furkan”: O Ti Koji Si objavio Tevrat Musau, Indžil Isau, i Kur'an Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem. “sačuvaj me od zla svega onoga čime upravljaš”: Tebi pribjegavam tražeći spas od zla svakog stvorenja, jer sva su ona pod Tvojom vlašću i Ti njima upravljaš. “O Allahu, Ti si Prvi, prije Tebe nema ničega, Ti si Posljednji, poslije Tebe nema ničega, Ti si Uzvišeni, iznad Tebe nema ničega, Ti si Bliski (prisutni) i ništa nije bliže od tebe”: Poslanik je protumačio ova četiri imena veoma jasno: Prvi: ovo ime ukazuje da je sve mimo Njega nastalo nakon što nije postojalo i ono roba obavezuje da uoči dobrotu Allahovu u svakoj blagodati, vjerske ili ovosvjetske prirode. Dakle, i uzrok i uzrokovano je od Njega. Posljednji: ovo ime ukazuje da je On vječan, a da će sve ostalo nestati, i da je On utočište kojem se usmjeravaju sva stvorenja, iz straha i nade. “Uzvišeni”: ovo ukazuje na uzvišenost Njegovih svojstava i da je sve neznatno u poređenju sa Njegovim Bićem i svojstvima, i ukazuje da je On iznad svih stvorenja. “Bliski (Prisutni)”: ukazuje da on poznaje nevidljivo, ono što je skriveno i sve detaljno poznaje, a također ukazuje i na Njegovu blizinu. To što je On Uzvišeni i Bliski nije kontradiktorno, jer Allahu ništa nije slično u svojstvima. On je Uzvišen iako je blizu, i Blizak iako je Uzvišen. “riješi naš dug i sačuvaj nas od siromaštva”: zatim je molio Allaha da mu pomogne vratiti dug i da ga sačuva od siromaštva. On to prenosi od Ebu Hurejre, a on od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, rekao je: “U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došlo je do pomračenja sunca, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao prestrašen, bojeći se da je nastupio Sudnji dan, i tako došao u mesdžid te klanjao. Nisam vidio da je ikada klanjao sa dužim stajanjem i sedždom kao tad. Zatim je rekao: “Zaista ovi ajeti, koje Allah Uzvišeni šalje, nisu došli zbog smrti ili rođenja ikoga od ljudi, već ih Allah šalje kako bi uplašio Svoje robove. Kada vidite neke od njih, tražite spas u spominjanju Allaha, u dovi upućenoj Njemu i traženju oprosta!”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Kada je nastalo potpuno ili djelomično pomračenje sunca u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on se uplašio i ustao, jer njegova potpuna spoznaja Uzvišenog Gospodara nužno je uzrokovala da ima veliki strah od Njega i stalno iščekivanje, dok je većina stanovnika Zemlje nemarna, pa je pomislio da je nastupio Sudnji dan. Tako preplašen ušao je u mesdžid i klanjo sa svijetom namaz prilikom pomračenju sunca. Pri tome je mnogo oduljio namaz, više nego obično, kako bi iskazao kajanje i traženje oprosta od Allaha Uzvišenog. Kada je završio sa namazom i obraćanjem Allahu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se ljudima i, savjetujući ih, objasnio da su to znakovi koje šalje Allah Uzvišeni kao pouku Svojim robovima, i kako bi ih podsjetio i uplašio na strahote Sudnjeg dana, i kako bi oni zbog toga požurili ka Allahu Uzvišenom tražeći spas u Njegovom spominjanju, molitvi, dovi i traženju oprosta.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
