Šehr b. Havšeb zapitao je Ummu Seleme, radijallahu ‘anha: “Majko pravovjernih, koju dovu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, najčešće učio kada je bio kod tebe?” “Najčešće je učio: ‘O Ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri!'”
Vjerodostojan zbog drugih predaja koje ga pojačavaju. – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Dova koju je Poslanik najviše učio bila je: “O Ti Koji srca okrećeš”, tj. Koji nekada daješ da budu pokorna, a nekada da budu nepokorna, nekada da budu svjesna, a nekada nemarna. “učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri”, tj. daj da bude postojano u Tvoj vjeri, a ne da se od nje i od Pravog puta okreće.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: “Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ovo je jedna od dova koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio. U noj je tražio dobro ovoga i onoga svijeta, da smrt učini odmorom od svakog zla na dunjaluku i u kaburu te da mu u životu da sve što voli, a otkloni ono što ne voli.
Ebu Musa prenosi da je Poslanik učio ovu dovu: “Gospodaru, oprosti mi grijehe i neznanje, pretjerivanje u postupcima mojim, i ono što Ti bolje znaš od mene samoga. Gospodaru, oprosti mi zbilju i šalu, pogrešku i namjeru, jer sve to je pri meni. Gospodaru, oprosti mi prijašnje i kasnije grijehe, ono što učinih tajno i javno i ono što Ti bolje znaš od mene samoga. Ti Svom rahmetu približuješ onoga koga Ti hoćeš, a od njega udaljuješ onoga koga hoćeš, i Ti nad svim imaš moć.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je ove veličanstvene riječi koje sadrže traženje oprosta za svaki grijeh i grešku, bez obzira na to o kakvom obliku grijeha se radilo, te poniznost pred Allahom Uzvišenim. Musliman treba učiti ovu dovu i time slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavljao ove riječi kada je omrkavao i osvanjivao: “Allahumme inni es'elukel-afijete fi dini, ve dunjaje, ve ehli, ve mali, Allahummestur avrati, ve amin rev'ati, vahfazni min bejni jedejje, ve min halfi, ve an jemini, ve an šimali, ve min fevki, ve euzu bi azametike en ugtale min tahtii / Allahu moj, tražim od Tebe zdravlje u mojoj vjeri, ovosvjetskim poslovima, porodici i imetku. Allahu moj, pokrij moje nedostatke i umiri moje strahove, i sačuvaj me s moje prednje i stražnje strane, i sa desne i sa lijeve strane, i iznad mene, a Tvojoj se veličini utječem da budem zgrabljen odozdo.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Gospodara da mu podari ispravnost vjere, udaljenost od svih grijeha i novotarija, sretan život i sačuvanost od nedaća i zla, i da sačuva njegovu porodicu od neposlušnosti i raznih bolesti, kao i imetak od harama i svega što ga kvari. Zatim Ga je molio da sakrije sve njegove sramote, grijehe i nedostatke i umiri njegove strahove, te da od njega otkloni iskušenja sa svih strana…
Prenosi se od Aiše, radijallahu ‘anha, da ju je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podučio ovoj dovi: „Allahumme inni es'eluke minel-hajri kullihi, ‘adžilihi ve adžilihi, ma ‘alimtu minhu ve ma lem e'alem, ve e'uzu bike mine-š-šerri kullihi, ‘adžilihi ve adžilihi, ma ‘alimtu minhu ve malem e'alem. Allahumme innii es'eluke min hajri ma se'eleke ‘abduke ve nebijjuke, ve e'uzu bike min šerri ma ‘aze minhu ‘abduke ve nebijjuke. Allahumme inni es'elukel-Džennete, ve ma karrebe ilejha min kavlin ev ‘amelin, ve e'uzu bike mine-n-nari, ve ma karrebe ilejha min kavlin ev ‘amelin, ve es'eluke en tedž'ale kulle kadain kadajtehu lii hajren – Allahu moj, tražim od Tebe svako dobro, prije (na ovome svijetu) i kasnije (na onome svijetu), ono što znam od njega i ono što ne znam, i Tebi se utječem od svakog zla, prije (na ovome svijetu) i kasnije (na Ahiretu), onoga što znam od njega i onoga što ne znam. Allahu moj, od Tebe tražim dobro koje od Tebe traži tvoj rob i vjerovjesnik i Tebi se utječem od zla od kojeg je utočište tražio tvoj rob i vjerovjesnik. Allahu moj, od Tebe tražim Džennet i ono što približava njemu od riječi i djela, i tražim utočište kod Tebe od Vatre i onoga što približava njoj od riječi i djela. I tražim od Tebe da učiniš svaku odredbu dobrom za mene.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podučio je Aišu, radijallahu ‘anha, ovoj dovi koja sadrži veoma korisne poruke i dobro dunjaluka i Ahireta, traženje utočište od zla i na dunjaluku i na Ahiretu, molbu za Džennet i djela koja vode njemu, zaštitu od Vatre i djela koja vode ka njoj, te da Allah dadne dobro u svemu što odredi. Također, sadrži upućivanje dove i traženje dobra kojeg je tražio i Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te zaštitu od zla od kojeg je zaštitu tražio i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Od Abdullaha ibn Omera se prensi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, učio ovu dovu: “Gospodaru moj, utječem Ti se od prolaska Tvojih blagodati, promjene Tvoje zaštite, Tvoje iznenadne kazne i sve Tvoje srdžbe.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
U ovoj veličanstvenoj dovi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, učio je: “Gospodaru moj, utječem Ti se od prolaska Tvojih blagodati”, tj. tražim zaštitu kod Tebe od toga da ove blagodati nestanu, a da ne budu zamijenjene drugim. Također “od promjene Tvoje zaštite”, pa da nakon zdravlja dođem u stanje bolesti i siromaštva. Tražio je zaštitu od svega što je loše i na ovom i na budućem svijetu. “Tražim zaštitu i od Tvoje iznenadne kazne i Tvoje velike srdžbe”, tj. utičem Ti se od toga da spustiš kaznu i utječem Ti se od tvog iznenadnog kažnjavanja. Svoju dovu je završio molbom da ga sačuva od svega što bi moglo rasrditi Allaha.
Prenosi se od Abdullaha b. Omera, radijallahu ‘anhuma, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio bi: ‘Allahumme innii e'uzu bike min galebetid-dejni, ve galebetil-‘aduvvi, ve šemateti-l-e'adai – Allahu moj, utječem Ti se od toga da me nadvlada dug, da me nadvlada neprijatelj i likovanja neprijatelja.'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se uticao Allahu Uzvišenom od težine duga kojeg neće moći vratiti, od neprijatelja koji će ga savladati i njime zavladati i od neprijateljske radosti zbog onoga što bi mu se desilo, a vezano je za njegovo tijelo, porodicu ili imetak.
Najčešća Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova bila je: “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu i sačuvaj nas patnje u Vatri!”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je učio ovu dovu, koja je zapravo kur'anski ajet; ona obuhvata sve što je vezano za dunjaluk i za ahiret. Dobro koje se ovdje spominje označava blagodat, pa ga je on molio da mu podari i ovosvjetske i ahiretske blagodati, te da ga spasi od Vatre. U dunjalučku blagodat spada traženje od Allaha svega što se želi, a ahiretska blagodat je najveća blagodat – Allahovo zadovoljstvo i ulazak u džennet. Spas od Vatre predstavlja upotpunjenje te blagodati, i nestanak straha i nedaća.
Alija radijallahu ‘anhu, prenosi da mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Reci: ‘Allahu moj, uputi me i učini me ispravnim.'“ U drugoj verziji stoji: “Allahu, ja Te molim za uputu i ispravnost.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim putem svoja dva lanca prenosilaca.
Objašnjenje
Ovo je jedan od hadisa koji je veoma kratak, ali je sadržajan, pun koristi. Nema sumnje da je kratak i sadržajan jer u sebi obuhvata svaki vid dobra. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio je Aliji da uči ove riječi, rekavši: “Reci: ‘Allahu moj, uputi me i učvrsti.'” “Allahu moj”: dova kojom se iskazuje poniznost Allahu putem Njegovog imena koje samo On posjeduje i koje obuhvata sva druga Allahova imena. To ime je Allah. “uputi me”: imperativ kojim se cilja traženje i nadanje u dobitak onoga što se traži, tj. kao da moli Allaha da mu podari potpunu uputu. “i učvrsti”: uputom me nadahni i daj da uvijek budem na pravoj strani u svim svojim i dunjalučkim i ahiretskim poslovima. Izraz označava ispravljanje greške i propusta. Zbog toga, ova dova sadrži dvoje: 1. nadahnuće uputom 2. molba da se ustraje na pravom putu bez ikakvih skretanja i zabluda. Koga Allah nadahne ovom dovom on će biti ustrajan na uputi i pravim putem će hoditi, a od zablude i skretanja biće siguran.
Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. govorio: “Allahu, ja se Tebi utječem od lepre, ludila, gube i pogubnih bolesti!”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai
Objašnjenje
U hadisu se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., tražio zaštitu od određenih bolesti. Pošto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražio zaštitu od njih, to upućuje na njihovu opasnost i pogubnost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražio je zaštitu od nekoliko bolesti posebno, a zatim je molio za zdravlje i spas od pogubnih bolesti općenito, tako da ova dova sadrži: specifikaciju i generalizaciju. “Allahu, ja se Tebi utječem od lepre”, a to je vrsta boleti kada se na tijelu bolesnika ukažu bijele fleke koje prouzrokuju odbojnost i izolaciju takve osobe od drugih ljudi, što čovjeka jednostvno uništava, da nas Uzvišeni zakloni od toga. Riječ “ludilo” predstavlja gubitak pameti, koja je uvjet vjerske odgovornosti, na osnovu čega rob Božiji obožava Gospodara, i sa kojom planira i razmišlja o Božijim stvorenjima i Njegovom veličanstvenom govoru, časnom Kur'anu. Gubitak pameti znači gubitak čovjeka, pa je zbog toga Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Pero ne piše djela trojice ljudi…”, gdje je spomenuo ludu osobu. Naime, sve dok je neko lud, njegova se djela ne pišu. Riječ “guba” odnosi se na jednu njenu vrstu (elefantijaza), a to je zarazna bolest koja uzrokuje gubitak i otpadanje dijelova tijela, da nas Uzvišeni spasi od toga. To je pogubna i zarazna bolest za koju se u hadisu kaže: “Bježi od zaraženog gubom kao što bježiš od lava!” Riječi “i pogubnih bolesti”, tj. odbojnih bolesti, a to su one koje prouzrokuju izolaciju i odbojnost ljudi, jer to ljudska priroda ne podnosi, kao što su paraliza tijela, sljepilo, rak itd. Sve su to teške bolesti koje zahtijevaju velika materijalna sredstva za liječenje i veliku strpljivost koju ne može podnijeti osim onaj koga Uzvišeni Allah pomogne i učvrsti mu srce. U ovome se vidi sveonuhvatnost ove vjere koja čuva i štiti tijelo muslimana i vjeru.
Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, kazuje: “Neki je beduin došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Poduči me riječima koje ću izgovarati’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Izgovaraj: Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga! Allah je uistinu najveći, Allahu pripada neizmjerna hvala, slavljen neka je Allah, Gospodar svjetova, nema moći niti snage osim moći i snage Allaha, Silnog i Mudrog!’ Tada beduin reče: ‘Te riječi su za moga Gospodara, a koje su riječi za mene?’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Izgovaraj: Allahu moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me i opskrbi me!’”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
“Neki je beduin došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Poduči me riječima koje ću izgovarati’”, zatraživši na taj način da ga Poslanik poduči zikru koji će izgovarati u bilo kojem vremenu. Poslanik mu je rekao da izgovara: “Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga!”, čime mu je stavio do znanja da prvo treba izgovoriti riječi tevhida, odnosno riječi kojima potvrđuje da je Allah jedini koji zaslužuje da bude obožavan; a riječima: “Allah je uistinu najveći”, ukazuje se da se Allahu potvrđuje da je iznad svega; “Allahu pripada neizmjerna hvala”, tj. Allahu se iskazuje neograničena zahvala; riječima: “slavljen neka je Allah, Gospodar svjetova”, ukazuje se na to da je Allah Gospodar svega stvorenog. Riječima: “nema moći niti snage osim moći i snage Allaha, Silnog i Mudrog”, ukazuje se na to da se sve odvija sa dozvolom Uzvišenog Allaha i u skladu sa Njegovom mudrošću. Nakon što mu je Poslanik rekao koji će zikr izgovarati, beduin je rekao: “Te riječi su za moga Gospodara”, želeći time reći da se tim riječima slavi i veliča Allah, pa je upitao za riječi kojima će upućivati dovu za sebe, a Poslanik mu je rekao da izgovara: „Allahu moj, oprosti mi”, tj. obriši moje grijehe; “smiluj mi se”, tj. podari mi uspjeh u činjenju djela pokornosti u svakom stanju; “i opskrbi me”, tj. podari mi dozvoljeni imetak, zdravlje i svako dobro.
Prenosi Šekl b. Humejd, radijallahu anhu, da je rekao Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, pouči me nekoj dovi.”, pa mu je rekao: “Kaži: ‘O Allahu, utječem ti se od zla svog sluha, i od zla svog vida, i od zla svog jezika, i od zla svog srca, i od zla svog stidnog mjesta.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Otišao je Šekl b. Humejd, radjallahu anhu, kod Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći dobro dunjaluka i Ahireta. On nije tražio prolazni dunjaluk, niti šačicu imetka, niti pregršt hrane, nego je otišao tražeći dovu. Htio je da ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pouči dovi koja će mu koristiti u pogledu dunjaluka i vjere. Takvi su bili ashabi, radijallahu anhum, tražili su uvijek Allahovo zadovoljstvo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je poučio ovoj vrijednoj, veličanstvenoj dovi i rekao mu: “O Allahu”, pa ga je poučio da dozove Allaha Njegovim imenom koje obuhvata sva ostala Allahova lijepa imena. Zatim je rekao: “Utječem ti se od zla mog sluha”, što znači: Tražim zaštitu kod Allaha od zla mog sluha, a pod tim zlom se podrazumijeva ono što čovjek sluša od zabranjenih stvari kao što je lažno svjedočenje, riječi kufra, ono što vrijeđa vjeru ili bilo šta drugo od harama što dopre do čovjekovog sluha. “I od zla mog vida”, a to znači da čovjek koristi svoj vid da gleda ono što je zabranjeno od filmova i odvratnih prizora. “I od zla mog jezika”, odnosno od svakog harama kojeg bi čovjek mogao izgovoriti svojim jezikom kao što je lažno svjedočenje, proklinjanje, vrijeđanje vjere i njenih sljedbenika, ili da čovjek govori ono što ga se ne tiče a ne spominje ono što ga se tiče…itd. “I od zla mog srca”, a pod tim se podrazumijeva da čovjekovo srce ne spominje Allaha, subhanehu ve teala, ili da čini ibadet nekom drugom mimo Allaha, kao što su strah, nada, veličanje, ili da ostavi ono što je naređeno od srčanih ibadeta da se čini samo Allahu, azze ve dželle. “I od zla mog stidnog mjesta”, odnosno da ne uradim ono što je Allah zabranio od zinaluka (bluda) ili onoga što prethodi bludu kao što je zabranjeni pogled, dodir, ili odlučnost da se počini blud. U ovoj dovi je sadržano čuvanje udova koji su blagodat od Allaha, subhanehu ve teala. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje ovom ashabu da traži od Allaha, subhanehu ve teala, zaštitu od zla ovih blagodati, a nije mu naredio da se utječe od samih blagodati. Nije mu rekao, naprimjer, da kaže: “Utječem se Allahu od svog sluha”, zato što su ovo blagodati kojima se obožava Allah, subhanehu ve teala, pa one nisu same po sebi zlo da bi se tražilo utočište od njih, nego se traži utočište od zla koje može proizaći iz njih. Njihovo čuvanje biva tako da se koriste za ono zašto su stvorene i da se njima ne čine grijesi, niti da se njima pomaže širenje loših stvari, jer će čovjek na Sudnjem danu biti odgovoran za njih, kao što kaže Allah, subhanehu ve teala: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36.)
Abdullah b. Amr b. El-‘As prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Uistinu su srca svih ljudi između dva prsta Milostivog, poput jednog srca, i on njima upravlja onako kako želi.” Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu, Ti Koji okrećeš srca, okreni i usmjeri naša srca ka pokornosti Tebi.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovome hadisu saopćava nam da Allah Uzvišeni upravlja srcima Svojih robova i svime ostalim, onako kako On hoće i želi. Njemu ništa nije nemoguće i Njemu ne promiče ništa što želi. Srca svih ljudi su između prstiju Milostivog i On ih okreće shodno onome što želi učiniti sa Svojim robom i shodno odredbi koju je Allah robu zapisao. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je dovu: “Allahu, Ti Koji okrećeš srca, okreni i usmjeri naša srca ka pokornosti Tebi.” Ta dova znači: O ti koji usmjeravaš srca onako kako želiš, usmjeri naša srca ka pokornosti Tebi. Ovdje nije dozvoljeno spomenute prste tumačiti u prenesenom značenju, pa kazati da se misli na snagu, moć i sl., nego je obaveza potvrditi ovo svojstvo Allaha Uzvišenog, bez iskrivljavanja, negiranja, zalaženja u kakvoću i poistovjećivanja.
Prenosi se od Aiše, radijallahu ‘anha, da je kazivala: “Kod mene su ušle dvije starice židovke iz reda medinskih židova i rekle mi: ‘Zaista se mrtvi izlažu patnji u svojim kaburima!’ Smatrala sam da lažu, i nisam im u početku vjerovala. One su izišle, a kod mene je ušao Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sam mu rekla: ‘Allahov Poslaniče, dvije starice…’, spomenuvši mu šta su rekle. On reče: ‘Istinu su rekle, i doista se mrtvi izlažu patnji koju čuju sve životinje!’ Nisam ga nikad vidjela u namazu, a da nije tažio zaštitu (kod Allaha) od patnje u kaburu.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Kod Aiše, radijallahu ‘anha, ušle su dvije starice jevrejke iz Medine i kazale joj: “Mrtvi se kažnjavaju u kaburovima.” Ona je smatrala da lažu i nije to prihvatila s obzirom da joj se to nije svidjelo, imajući u vidu laži koje iznose Jevreji po pitanju vjere, kao i njihovo izvitoperivanje knjige. One su otišle od Aiše, a potom se pojavio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kojem je ona ispričala šta su kazale one dvije jevrejke. Tada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: Istinu su kazale. Mrtvi se uistinu kažnjavaju u kaburima, a to čuju sve životinje. Poslije je ona kazivala da nikada nije vidjela Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako klanja, a da ne traži kod Allaha zaštitu od kaburske kazne.
Ebul-Fadl el-Abbas b. Abdulmuttalib veli: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, pouči me nečemu što ću tražiti od Allaha.’ On reče: ‘Molite Allaha za spas od nedaća.’ Prošlo je nekoliko dana, pa sam ponovo došao i kazao: ‘Allahov Poslaniče, pouči me nečemu što ću tražiti od Allaha.’ On reče: ‘O Abbase, amidžo Allahovog Poslanik, molite Allaha za spas na dunjaluku i na ahiretu.'”
Vjerodostojan zbog drugih predaja koje ga pojačavaju. – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ovaj hadis nosi veoma sažete i nadasve korisne poruke. Izraz “nečemu” nije određen, i ukazuje na značaj, jer on je želio nešto što je lahko na jeziku, čime će moliti Allaha, a zbog čega će imati nagradu. Poslanik je rekao: “…molite Allaha za spas”, a neograničavanje ovog izraza ukazuje na to da je on sveobuhvatan i da se odnosi na spas od svakog zla i na dunjaluku i na ahiretu.
Abdullah b. ‘Abbas, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, imao običaj učiti slijedeću dovu: „Allahumme leke eslemtu, ve bike amentu, ve ‘alejke tevekkeltu, ve ilejke enebtu, ve bike hasamtu. Allahumme e'uzu bi ‘izzetike, la ilahe illa ente, en tudilleni, ente-l-Hajjullezi la jemutu ve-l-džinnu ve-l-insu jemutune-Allahu moj, Tebi se pokoravam, u Tebe vjerujem, u Tebe se uzdam, Tebi se vraćam i samo se u ime Tvoje borim i parničim. Allahu moj, utječem se Tvojim dostojanstvom, nema Boga osim Tebe, da me sačuvaš od zablude, Ti si vječno Živi, Besmrtni, a svi džini i ljudi su smrtnici.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, traži utočište kod svoga Gospodara i približava Mu se dovom, i obavještava nas da je on sve stvari prepustio Allahu, subhanehu ve teala, da se samo na Njega oslanja i da se Njemu srcem vraća, te da je Allahovom voljom i pomoći porazio Njegove neprijatelje jasnim dokazima i argumentima koje mu je Allah, azze ve dželle, dao. Zatim se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, utječe Allahu, azze ve dželle, Njegovom nadmoći tražeći da ga ne uništi ostavljajući ga bez razboritosti, upute i umjerenosti. U riječima: “nema Boga mimo Tebe”, je potvrda da se samo kod Allaha traži utočište. Zatim nas Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava da je Allah, subhanehu ve teala, Živi Koji ne umire, a ljudi i džini umiru. Spomenuo je ljude i džine zbog toga što su oni šerijatski obveznici kojima je dostavljena Objava.
Enes, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Čvrsto se držite i puno učite riječi: ‘Ja zel-Dželali vel-ikram – O Uzvišeni i Plemeniti!'” (Tirmizi, Nesai putem Rebie b. Amira, a Hakim veli da hadis ima sened koji je sahih)
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
U hadisu se spominje forma imperativa: čvrsto se držite, tj. mnogo učite ovu dovu, odnosno u vašim dovama neka budu zastupljene ove riječi koje obuhvataju jedno od Allahovih imena za koje se kaže da je najuzvišenije, i koje obuhvata sva svojstva gospodarenja (rububijet) i božanstvenosti (uluhijet).
Kutba b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu: “Allahu, udalji me od lošeg ponašanja, loših djela, strasti i bolesti.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Poslanik je molio Allaha da ga udalji od četiriju stvari: ružnih i prezrenih osobina (ponašanja), grijeha, strasti koje čovjekova duša želi, a koje ga uništavaju, te od hroničnih i neizlječivih bolesti.
Od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu a'nhu, prenosi se da je rekao: ,,Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ,,Allahu, kao što si uljepšao moje stvaranje, uljepšaj i moj moral.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Obaveza je čovjeku da moli Uzvišenog Allaha, kao što je uljepšao i upotpunio njegov pojavni, materijalni lik, da uljepša i njegovu unutrašnjost darujući mu plemeniti odgoj s kojim će održavati svoju humanost i čime će čistiti svoju unutrašnjost.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi učio: “Gospodaru, zaštiti me od nemoći i lijenosti, škrtosti, duboke starosti i kazne u kaburu. Gospodaru, dušu mi nadahni bogobojaznošću i od grijeha je očisti, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti; Ti si njen zaštitnik i njeno utočište! Gospodaru, utječem Ti se od beskorisnog znanja, neskrušenog srca, nezasitne duše i dove koju Ti ne primaš.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Traženje utočišta i zaštite jedan je od ibadeta srca, i on se upućuje jedino Allahu. Nemoć i lijenost jesu dvije osobine koje prekidaju puteve koji vode do dobra na dunjaluku i na ahiretu. Ove dvije osobine ukazuju na nemoć i nemar. Ako čovjek svojom voljom zastane na putu prema dobru, onda je to lijenost. Upravo zbog toga Allah Uzvišeni opisuje licemjere riječima: “A kada namaz hoće da obave, s lijenošću mu pristupaju…”, jer im je vjerovanje slabo i srca su im bolesna. Lijenost se ne javlja osim kod čovjeka čija je duša bolesna. Ako čovjek mimo svoje volje zastane na putu prema dobru, onda je to nemoć. Škrtost je osobina koja čovjeka sprečava da dijeli svoj imetak na putu dobra. Ta osobina čovjeka čini željnim imetka koji skuplja i ne da mu da ga troši u ciljeve koje je Allah odredio. Duboka starost jest period kada čovjek gubi snagu, a razum i njegove želje te prohtjevi oslabe. Nije u mogućnosti da učini bilo kakvo dobro, ni ono koje je vezano za dunjaluk, a ni ono koje je vezano za ahiret. Allah Uzvišeni kaže: “Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo.” Kazna u kaburu istinita je, po konsenzusu učenjaka ehli-sunneta. Allah Uzvišeni kaže: “…pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.” Kabur može biti džennetska bašča ili džehennemska provalija. Zato je sunnet da čovjek od Allaha traži zaštitu od Vatre, na svakom namazu. Poslanikove riječi: “Gospodaru, dušu mi nadahni bogobojaznošću” znače: pomozi mi da se pridržavam Tvojih naredbi i da se sustežem od zabrana. Kaže se da bogobojaznost znači nešto što je naspram grijeha i svega što je zlo, kao što kaže Allah: “…pa joj put dobra (bogobojaznosti) i put zla shvatljivim učini.” “I od grijeha je očisti”, tj. očisti moju dušu od poroka, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti i niko više. “Ti si njen zaštitnik i pomagač i njeno utočište”, tj. njen vlasnik i Onaj Koji joj daje blagodati. “Gospodaru, utječem Ti se i od Tebe tražim zaštitu od beskorisnog znanja…”, tj. od znanja od kojeg nema koristi ili znanja po kojem se ne radi, koje će biti dokaz protiv na Sudnjem danu, kao što kaže Poslanik: “Kur'an će biti dokaz za tebe ili protiv tebe.” Beskorisno znanje je ono znanje kojim čovjek ne čisti svoju nutrinu koja se ispoljava na ponašanju i za koju čovjek ima sevap. Neskrušeno srce jest ono srce koje nema strahopoštovanja prilikom spomena Allaha i Njegovog govora. To je tvrdo srce koje nije skrušeno prema Allahu, koje ne prihvata ono što On želi i koje ne prihvata Njegovo svjetlo. Zato je obaveza tražiti od Allaha da nas sačuva od takvog srca. Allah Uzvišeni veli: “Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah.” Riječi: “…nezasitne duše…”, tj. od one koja žudi na prolaznim dunjalukom, koja je pohlepna i ulaže nadu u nešto što je daleko. “…i dove koju Ti ne primaš…”, tj. od svih uzroka koji utiču da se dova odbije, jer znak odbijanja dove jest i znak odbijanja onoga ko dovi, za razliku od dove vjernika koja se ne odbija, nego, ili se primi na dunjaluku, ili će mu Allah zbog nje ukloniti nedaću, ili će mu je sačuvati za ahiret. Dakle, dova vjernika neće propasti, za razliku dove kafira, za kojeg Allah kaže: “Molitva nevjernika je stvar izgubljena.”
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Gospodaru moj, utječem Ti se od gladi, doista je ona loš sudrug; i utječem Ti se od hijaneta (izdaje i pronevjere), doista je ona loša pratnja.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Poslanik je tražio od Allaha da ga spasi gladi, jer ona sprečava rahatluk duše i tijela i tražio je spas od hijaneta (izdaje i pronevjere), bilo da se radi o tome da izda stvorenja ili da pronevjeri emanet kojim ga je obavezao Stvoritelj, jer je hijanet doista loša pratnja.
Prenosi Alija, radijallahu anhu, da mu je došao rob kojem je njegov vlasnik odredio iznos kojim će otkupiti svoju slobodu i rekao mu: “Ja nisam u mogućnosti da se otkupim pa mi pomozi.”, na to mu Alija reče: “Poučit ću te riječima koje me je naučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi imao duga koliko je brdo Allah bi ga uklonio od tebe. Reci: “Allahumme ikfini bi halalike ‘an haramike ve agnini bi fadlike ‘an men sivake.” / “Allahu moj, učini mi dovoljnim ono što je dozvoljeno (halal) da ne posegnem za onim što je zabranjeno (haramom), i učini me Svojom dobrotom neovisnim od bilo koga drugog osim Tebe.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Došao je kod Alije, radijallahu anhu, mukateb-rob kojem je njegov vlasnik odredio iznos kojim će kupiti svoju slobodu, i taj se iznos plaća na rate. On se požalio Aliji, radijallahu ‘anhu, da nije u mogućnosti da isplati taj novac i zatražio od njega da mu pomogne u tome, a Alija, radijallahu anhu, ga upućuje na nešto bolje od toga. To je dova koju ga je naučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ko je izgovori iskreno iz srca Allah, subhanehu ve teala, će mu otklonuti od njega taj dug pa čak i ako bi bio velik poput brda. Kazao mu je: Reci: “Allahumme ikfini bi halalike ‘an haramike ve agnini bi fadlike ‘an men sivake.” / “Allahu moj, učini mi dovoljnim ono što je dozvoljeno (halal) da ne posegnem za onim što je zabranjeno (haramom), i učini me Svojom dobrotom neovisnim od svakog mimo Tebe.”
Enes, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu: “Gospodaru, utječem Ti se od nemoći, lijenosti, straha, duboke starosti i škrtosti, i utječem Ti se od kazne u kaburu i iskušenja u životu i poslije smrti.” U drugom hadisu se dodaje.” … da me dug ne pritisne i da mi ljudi zlo ne nanesu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ovaj hadis je jedna od kratkih sadržajnih izreka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je Poslanik u njemu tražio zaštitu od svakog zla i svega što ometa roba na putu ka Allahu. Tražio je zaštitu od: nemoći, lijenosti: ovo dvoje sprečava kretanje i zaustavlja čovjeka. Nečinjenje djela može biti zbog slabosti ambicija i nepostojanja želje, a to je lijenost. Lijen čovjek ima najslabije ambicije i najmanju želju za radom i trudom. Nekada nečinjenje djela biva zbog nemogućnost a to je nemoć.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, bi kada bi zajahao svoju devu da krene na put, tri puta donio tekbir, a zatim rekao: “Subhanellezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinin, ve inna ila Rabbina le munkalibun. Allahumme inna nes'eluke fi seferina haza el-birre vet-takva ve minel-‘ameli ma terda. Allahume hevvin ‘alejna seferena haza vatvi ‘anna bu'dehu. Allahume entes-sahibu fis-seferi vel-halifetu fil-ehli. Allahume inni e'uzu bike min va'sa'is-seferi ve ke'abetil-menzari ve su'il-munkalebi fil-mali vel-ehli vel-veledi/Hvaljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti! Gospodaru naš, molimo Te na ovom našem putovanju za dobročinstvo i bogobojaznost, i za djela s kojima ćeš Ti biti zadovoljan. Gospodaru naš, olakšaj nam ovo putovanje i skrati nam njegovu razdaljinu (čineći ga udobnim)! Gospodaru naš, Ti si saputnik na putu i zastupnik obitelji. Gospodaru naš, utječem Ti se od poteškoća puta, od tužnih prizora i ružna povratka u imetku, obitelji i djeci.” A kada bi se vratio, izgovorio bi te riječi i dodao: “Ajibune, taibune, ‘abidune li Rabbina hamidun/Vraćamo se, tevbu čineći, robujući i zahvaljujući Gospodaru našem!” U drugoj verziji stoji: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi prilikom povratka sa hadža ili ‘umre, kad god bi se na kakav prijevoj ili uzvišicu ispeo, tri puta tekbir proučio, a onda rekao: la ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘ala kulli šej'in kadir, ajibune, ta'ibune, ‘abidune, sadžidune, li Rabbina hamidune, sadekallahu va'dehu, ve nasare ‘abdehu, ve hezemel-ahzabe vahdehu/Nema drugog Boga, osim Jedinog Allaha; On nema druga. Njemu pripada vlast i zahvala i On je svemoćan. Vraćamo se, tevbu čineći, robujući, na sedždu padajući i zahvaljujući Njemu, Gospodaru našem! Allah je obistinio Svoje obećanje, potpomagao Svoga roba i sve (neprijateljske) saveznike On je Sam porazio!” U drugoj predanju stoji da bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, izgovorio ove riječi kada bi se vraćao iz borbe, pohoda, hadža ili ‘umre.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ibn Omer, radijallahu ‘anhuma, pojašnjava u ovom hadisu da bi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi želio krenuti na putovanje i popeo se na jahalicu, govorio tri puta „Allahu ekber“, a zatim bi proučio ovu veličanstvenu dovu koja sadrži veoma važna i sadržajna značenja od kojih je: negiranje da Allah Uzviženi ima bilo kakvu potrebu ili mahanu, osjećaj i svijest o Allahovim blagodatima koje daje robovima, negiranje da bilo ko mimo Allaha ima apsolutnu snagu i moć, potvrđivanje povratka Allahu Uzvišenom, molba Allahu da podari dobro i da nas učini bogobojaznim, da nas usmjeri ka djelu koje On voli i koje će biti primljeno kod Njega, oslanjanje i pouzdanje u Allaha Uzvišenog i prepuštanje svakog slučaja i stanja Njemu, molba Allahu da nas sačuva, kao i naše porodice, da otkloni poteškoće putovanja i da nam pruži zaštitu od svakog zla i štete koji se mogu pojaviti tom prilikom, kao npr. da sačuva putnika od toga da se vrati kući i da vidi u svojoj porodici, imetku ili djeci nešto što će ga uznemiriti. Ibn Omer, radijallahu ‘anhu, spominje i drugu verziju u kojoj se navodi da bi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prilikom povratka učio ovu dovu, dodavši još riječi: „Ajibune (Mi se vraćamo), taibun (kajaći se od grijeha), abidune (obožavajući Allaha) li Rabbina hamidun (bivaju zahvalni našem Gospodaru).“ Navodi se i da bi, kada se penje na neko mjesto, izgovarao tekbir Allahu ekber, tako da bi sebe smatrao sićušnim u poređenju sa veličinom Allaha Uzvišenog. Zatim bi govorio: „Nema Boga sem Allaha Koji nema sudruga“, potvrđujući tako da je samo On Bog Koji zaslužuje da bude obožavan, da On jedini stvara i održava i da On jedini ima lijepa imena i savršena svojstva, te da je On, Uzvišeni, pomagač Svojih dobrih robova i Svoje vojske.
Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražite da vas Allah zaštiti od teškoće iskušenja, od toga da vas susretne nesreća, od zle odredbe i neprijateljeve zlobe.” U drugoj predaji navodi se da je Sufjan rekao: “Sumnjam da sam jednu od spomenutog ja dodao.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ovaj hadis je vid jezgrovitog i sadržajnog govora. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je zaštitu od četiri stanja, a ko bude sačuvan od tih stanja, biće miran i na dunjaluku i na Ahiretu, što predstavlja jasan uspjeh i veličanstvenu pobjedu. Jezgrovit govor označava mali broj riječi koje nose veliki broj značenja i poruka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je utočište od četiri stanja i situacije, a one su: teškoća iskušenja, tj. žestoko i ogromno iskušenje. Razlog tome je što čovjek kada ga pogodi jako iskušenje nije siguran za sebe od ispoljavanja nezadovljstva i srdžbe prema Allahovoj odredbi, te na taj način može izgubiti i dunjaluk i Ahiret. Zatim, tražio je zaštitu od nesreće i susreta sa njom. To je uopćeno a prije svega obuhvata ahiretsku nesreću nakon koje nema smiraja, za razliku od ovosvjetske koja se može promijeniti, jer postoje dani kada si sretan, a postoje dani i kada nisi. Tražio je zaštitu i od zle odredbe, tj. od onoga što Allah odredi da se desi robu, a sa čime nije sretan, što obuhvata i ovosvjetske poslove i stanja, poput imetka, djece, zdravlja, supruge i sl., kao i ahiretska stanja. Pod odredbom se misli na ono što se desilo, jer znamo da kader kao Allahova odredba i presuda u potpunosti je dobro, s obzirom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Zlo se ne pripisuje Tebi.” Nakon toga, tražio je utočište od neprijateljske zlobe, jer na čovjeka negativno djeluje kada neprijatelj bude sretan zbog toga što ga je zadesila nedaća. U suštini, muslimanski neprijatelji su nevjernici koji se raduju muslimanskim nedaćama, njihovim međusobnim sukobima i poniženju. Prije svega ovo se odnosi na neprijatelje u vjeri, a onda i na dunjalučke neprijatelje. Međutim, ambicije onoga ko dovi trebaju biti velike, tako da prije svega cilja na neprijatelje vjere, a zatim na svoje neprijatelje među muslimanima. Molimo Allaha da popravi odnose među muslimanima.
Aiša, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj učiti ovu dovu: “Gospodaru moj, zaštiti me od iskušenja Džehennema, kazne u njemu, i zla bogatstva i siromaštva.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Odabrani Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je zaštitu od četvero: „Gospodaru moj, zaštiti me od iskušenja Džehennema“, tj. od iskušenja koja vode u Vatru. Postoji mogućnost da se misli na pitanja koja će stanovnicima Džehennema uputiti meleki stražari Džehennema kao vid ukora, a koje se spominje u ajetu: „Kad god se koja gomila u njega baci, stražari u njemu će je upitati: ‘Zar nije niko dolazio da vas opominje?'“ „od patnje u Džehennemu“, tj. zaštiti me od toga da budem stanovnik Džehennma, da budem od nevjernika, jer su nevjernici ti koji će se istinski kažnjavati u Džehennemu, dok će kazna onih vjernika koji uđu u Vatru biti radi odgoja i čišćenja, a ne radi kazne. „od patnje u kaburu“: ovdje se misli na zagrobni život, a kabur je spomenut jer je to mjesto u koje se mrtvac uglavnom stavlja nakon smrti, a može se reći da svako mjesto na kojem počivaju dijelovi umrlog naziva se njegovim kaburom. „od iskušenja u kaburu“: tj. pitanja dvojice meleka. „od zla bogatstva“: oholosti, nepravde i sticanja imetka na haram način, te njegovog trošenja u grijehe, i hvalisanja njime. „od zla siromaštva“: od zavidnosti bogatima i pohlepe za njihovim imetkom, od poniženja koje prlja ugled i vjeru i poput nezadovoljstva onim što je Allah dao ili svega drugog čiji završetak nije pohvalan. Četvrta stvar od koje je Poslanik tražio zaštitu je iskušenje bogatstva, tj. pohlepa za skupljanjem imetka i želja da se dođe do njega na bilo koji način te da ga to spriječi od obaveza udjeljivanja. Pod siromaštvom se misli siromaštvo koje se ne može trpiti i koje čovjeka tjera da čini ono što ne priliči te koje biva uzrokom da se čini bilo koji haram.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je neki čovjek rekao: “O Allahov Poslaniče, hoću putovati, pa me posavjetuj!” Na to mu Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, reče: “Drži se bogobojaznosti i tekbir donosi na svakom prijevoju (brežuljku).”, a kada je čovjek otišao, dodao je: “Gospodaru moj, skrati mu put i olakšaj mu ga!”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Neki čovjek je htio putovati pa je tražio od Poslanika savjet, a Poslanik mu je kazao da se boji Allaha i da donosi tekbir na svakom brežuljku. Kada se čovjek udaljio, Poslanik je uputio dovu da mu Allah olakša, da mu jahalica bude udobna kako bi stigao odmoran i da ga na tom putu sačuva od svega što bi ga uznemirilo.
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je rekao: “Spavao sam jedne noći u kući Mejmuninoj, pa je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ustao, obavio nuždu, oprao lice i ruke i legao. Zatim je ponovo ustao, došao do mješine (s vodom) i odvezao otvor. Potom se abdestio tako što je oprao sve dijelove tijela, a nije trošio mnogo vode. Vodom je obuhvatio sve što treba oprati – i onda klanjao. Tada sam i ja ustao i protegao se, ne želeći da primijeti kako ga promatram, te sam se abdestio. On je ustao da klanja, a ja sam stao s njegove lijeve strane, ali me je on uzeo za uho i premjestio me na desnu stranu. Završio je svoj namaz trinaestim rekatom, a zatim legao i zaspao, tako da je počeo puhati – a obično je puhao kada spava. Potom ga je Bilal obavijestio da je vrijeme za (sabah) namaz, pa je klanjao i nije se ponovo abdestio. U svojoj bi dovi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, (obično) govorio: ‘Allahu, učini da u mome srcu bude svjetlo, i u mojim očima svjetlo, i u mojim ušima svjetlo, i s moje desne strane svjetlo, i s moje lijeve strane svjetlo, i iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo, i iza mene svjetlo, i obasjaj me svjetlom!'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Prenosi Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, da je jedne noći spavao u kući svoje tetke Mejmune, supruge Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ustao, obavio nuždu, oprao lice i ruke i legao. Oprao je lice kako bi se osvježio, a ruke kako bi ih očistio. Zatim je ponovo ustao, došao do mješine (s vodom) i odvezao grlić koji se inače veže da nešto ne padne u vodu. Potom se abdestio za namaz ne trošeći mnogo vode, a perući svaki dio tijela koji treba oprati manje od tri puta, što je dozvoljeno, ali je Sunnet da se pere tri puta. Vodom je obuhvatio sve što treba i sve što je obavezno oprati – i onda klanjao noćni namaz. Tada sam i ja ustao i protegao se, veli Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, koji je pratio postupke Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ovdje se protegao ne želeći da primijeti kako ga promatra. Dakle, to je bio uzrok zbog čega se Ibn Abbas pravio da se proteže, a to je uradio, jer u većini slučajeva, kada se čovjek osami u svojoj kući, čini postupke za koje ne želi da ih drugi vide, ili zbog toga što se bojao da Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne ostavi neka svoja djela, jer ga neko prati, s obzirom da je poznato da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ostavljao neka djela, iz straha da se ona ne stave u obavezu njegovom ummetu. Zato je želio da skrije to djelo, kako bi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naučio sve detalje od vremena kada ustane dok ne dođe poziv za sabah namaz. Ovo samo ukazuje na trud koji je Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, ulagao na putu sticanja znanja sa izvora. Zatim kaže: “Abdestio sam se.” U drugoj verziji stoji: “Abdestio sam se slično onome kako se on abdestio.” U verziji koju prenosi Buhari stoji: “Ustao sam i radio sve što on radi.” On je ustao da klanja, a ja sam stao s njegove lijeve strane. Dakle, kada je Ibn Abbas vidio da Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, klanja, priključio mu se, ali je stao s njegove lijeve strane. Međutim, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzeo ga je za uho i premjestio na desnu stranu. U jednoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stavio svoju desnu ruku na njegovu glavu, te je uzeo za njegovo desno uho, okrećući ga rukom. Prvo je stavio ruku, kako bi mogao uzeti uho ili je pak ruka bez namjere pala na uho, ili da se spusti njen berićet, kako bi zapamtio sve Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postupke te noći. Okrenuo mu je uho kako bi ga upozorio da je prekršio sunnet ili da ga upozori da što bolje zapamti te radnje, ili da mu ukloni drijemež, ili da ga premjesti na desnu stranu ili da mu dadne do znanja da nije sam, jer je bila velika tama, kao što je to kazao Ibn Abbas u verziji koja se nalazi kod Buharije, ili da ga razbudi ili da mu pokaže koliko ga voli, jer je Ibn Abbas bio dječak, kojem je, kao malo djetetu, bila potrebna ljubav. Dakle, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, premjestio ga je na desnu stranu, jer to je mjesto gdje klanja džematlija kada je sam sa imamom. “Završio je svoj namaz s trinaestim rekatom”, tj. klanjao je trinaest rekata računajući i rekat vitr namaza, a između svaka dva rekata predavao je selam, kao što se spominje u verziji kod Buharije, a u verziji kod Buharije i Muslima stoji: “Zatim je klanjao dva rekata, zatim dva, zatim dva, zatim dva, zatim dva, zatim dva, a onda je klanjao vitr namaz jedan rekat, odvojeno od prethodna dva rekata. Klanjao je šest puta po dva rekata, što iznosi dvanaest rekata. S obzirom da je ukupno klanjao trinaest, nije mu ostao osim jedan rekat vitr namaza. Zatim je legao i zaspao, tako da je počeo puhati – a obično je puhao kada spava. Potom ga je Bilal obavijestio da je vrijeme za (sabah) namaz, pa je klanjao dva rekata sunneta, a onda je otišao u džamiju i klanjao farz u džematu, i nije se ponovo abdestio, nego je to učinio sa onim prethodnim abdestom. Ovo je naravno specifičnost Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kojem san nije kvario abdest, jer su samo njegove oči spavale, dok srce nije, jer da je kojim slučajem izgubio abdest u snu, to bi osjetio, za razliku od drugih ljudi. Kada ga je Aiša, radijallahu ‘anha, upitala: “Zar spavaš prije nego klanjaš vitr?” On je kazao: “Moje oči spavaju, ali srce ne spava.” U svojoj bi dovi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tu noć, između ostalog, govorio: “Allahu, učini da u mome srcu bude svjetlo, i u mojim očima svjetlo, i u mojim ušima svjetlo, i s moje desne strane svjetlo, i s moje lijeve strane svjetlo, i iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo, i iza mene svjetlo, i obasjaj me svjetlom!” Molio je Allaha da mu osvijetli tjelesne organe i strane, a pod ovim se misli na pojašnjavanje istine i uputu ka njoj. Traži je od Allaha svjetlo za sve tjelesne organe, svoje postupke, strane kojim se kreće, kako ne bi skrenuo sa tog puta.
Sa'd b. Ebu Vekas, radijallahu ‘anhu, kaže: “Obišao me je Allahov Poslanik u bolesti, pa reče: ‘Allahu moj, izliječi Sa'da, Allahu moj, izliječi Sa'da, Allahu moj, izliječi Sa'da.'”
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Muslimova verzija.
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obišao je Sa'd b. Ebi Vekkasa u bolesti, pa reče: „Allahu moj, izliječi Sa'da, Allahu moj, izliječi Sa'da, Allahu moj, izliječi Sa'da.“ Hadis je dokaz da je od Sunneta posjetiti bolesnika, te da se Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, lijepo ophodio prema ashabima. On je posjećivao bolesne i dovio za njih. Po ovome hadisu lijepo je učiti dovu tri puta: Allahu, izliječi tog i tog, jer to može biti uzrokom izliječenja.
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je kazao: “Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, molio bi riječima: ‘Rabbi e'inni ve la tu'in ‘alejje, vensurni vela tensur ‘alejje, vemkur li vela temkur ‘alejje, vehdini ve jessir hudaje ilejje, vensurni ‘ala men bega ‘alejje. Allahumme ‘idžalni leke šakiren, leke zakiren, leke rahiben, leke mitva'an, ilejke muhbiten (ili je rekao: muniben). Rabbi tekabbel tevbeti vagsil havbeti ve edžib da'veti ve sebbit hudžžeti vehdi kalbi ve seddid lisani veslul sehimete kalbi – Gospodaru, podupri me (protiv mojih neprijatelja), a nemoj njih podupirati protiv mene. Pomozi me (protiv njih), a njih nemoj potpomagati protiv mene. Pomozi mi u razotkrivanju njihovih zamki i ometi njihove zamke prema meni. Uputi me na dobro i olakšaj mi da činim dobro i pomozi me protiv onih koji me ugnjetavaju. Allahu, Gospodaru, učini me od onih koji Ti puno zahvaljuju, koji Te se puno sjećaju, koji Te se puno boje, koji su Ti puno pokorni, koji su Ti puno ponizni, koji Te često dozivaju (ili je rekao: koji Ti se vraćaju). Gospodaru, primi moje pokajanje, izbriši moje grijehe, primi moju dovu, učini me uvjerljivim u mojim dokazima, uputi moje srce, učini moj jezik ispravnim, i izbaci iz mog srca mržnju i podlost.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, molio bi i upućivao dovu riječima: “Rabbi e'inni”: usmjeri me i podrži da Ti činim zikr, da Ti se zahvaljujem i da Ti ibadet na naljepši način činim. “Vela tu'in ‘alejje”: Ne potpomaži i ne podupiri protiv mene one koji će me spriječiti da Ti budem pokoran, bilo da se radi o ljudskim ili džinskim šejtanima. “Vensurni vela tensur ‘alejje”: Pomozi me protiv naroda nevjerničkog i nemoj dopustiti da me oni nadvladaju ili pomozi me protiv mene samog jer ja sam sebi najveći neprijatelj, a nemoj pomagati dušu koja je sklona zlu protiv mene pa da slijedim prohtjeve i napustim Pravi put. “Vemkur li vela temkur ‘alejje”: Učini da u spletke padnu moji neprijatelji koji pletke protiv mene pletu i da u njih padnu odakle se i ne nadaju, a nemoj tako prema meni učiniti i nemoj dozvoliti da se to meni desi. Mekr (pravljenje spletki), jedno je od Allahovih svojstava djelovanja (sifat fi'lijjeh), ali se Allah njime ne opisuje uvijek i u svakom slučaju tj. općenito, nego samo ona kada je to svojstvo pohvalno, kao npr. kada se radi o Njegovim spletkama prema nevjernicima, prema onima koji prave spletke vjernicima i sl. Nije ispravno negirati od Allaha ovo svojstvo, jer ga je On sebi pripisao, nego ga je obaveza potvrditi na način kako to Njemu i dolikuje. “Vehdini ve jessir hudaje ilejje”: Uputi me ka onome što je dobro, olakšaj mi slijeđenje upute, kako mi pokornost Tebi ne bi bila teška i kako me nešto od ibadeta ne bi odvratilo. “Vensurni ‘ala men bega ‘alejje”: Pomozi mi protiv onoga ko mi nepravdu čini i uznemirava me. “Allahumme ‘idžalni leke šakiren”: Allahu, daj da Ti na blagodatima zahvaljujem, “leke zakiren”: da Te se sjećam i uvijek Te spominjem, “leke rahiben“: da Te se bojim i javno i tajno, “leke mitva'an”: da Ti budem puno pokoran i ponizan, “ilejke muhbiten”: da Ti budem ponizan i skrušen. “Muniben”: i da Ti se kajem i vraćam tevbom, jer je tevba, ustvari vraćanje sa puta grijeha na put pokornosti. “Rabbi tekabbel tevbeti”: primi moje pokajanje i daj da ono bude ispravno, da bude u skladu sa pravillima i da ispuni uslove primanja. “Vagsil havbeti”: Obriši moje grijehe, “ve edžib da'veti”: primi moje dove, “ve sebbit hudžžeti”: učvrsti moje dokaze prema neprijateljima na ovome svijetu, ili učvrsti moj govor i potvrdu vjerovanja na ovome svijetu i prilikom odgovora melecima. “Vehdi kalbi ve seddid lisani”: Daj da moj jezik ispravno govori i da ne govori osim istinu, “veslul sehimete kalbi”: izbaci iz mog srca zlobu, podlost, zavist i slične ružne osobine koje nastanjuju srce.
Ibn Mes'ud, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, učio: “Allahumme inni es'elukel-huda vet-tuka vel-‘afafe vel-gina/Gospodaru, molim Te za uputu, bogobojaznost, čednost i zadovoljstvo (neovisnost).”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ova dova je od najjezgrovitih i najkorisnijih dova, sadrži u sebi traženje dobra u vjeri i dunjaluku. El-Huda (uputa) je korisno znanje, et-tuka (bogobojaznost) je činjenje dobra i ostavljanje onoga što je zabranio Allah i Njegov Poslanik, el-‘afaf (čednost) je suzdržavanje od traženja onoga što je kod ljudi, i suzdržavanje od loših stvari, el-gina (neovisnost) je da čovjek bude zadovoljan onim čime ga je Allah opskrbio.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj učiti slijedeću dovu: „Allahumme leke eslemtu, ve bike amentu, ve ‘alejke tevekkeltu, ve ilejke enebtu, ve bike hasamtu. Allahumme eu'zu bi ‘izzetike, la ilahe illa ente, en tudilleni, entel-Hajju ellezi la jemutu vel-džinnu vel-insu jemutune” (“Allahu dragi, Tebi se pokoravam, u Tebe vjerujem, u Tebe se uzdam, Tebi se vraćam i samo se u ime Tvoje borim i parničim! Allahu moj, utječem se Tvojim dostojanstvom i snagom, nema drugog boga osim Tebe, da me sačuvaš od zablude! Ti si vječno Živi, Besmrtni, a svi džini i ljudi su smrtnici!”)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj učiti slijedeću dovu: „Allahumme leke eslemtu”, što znači: Tebi sam poslušan svojom vanjštinom i djelima. “Ve bike amentu”, što znači: u Tebe istinski, srcem vjerujem. “Ve ‘alejke tevekkeltu” – na Tebe se u svim stvarima istinski oslanjam, jer ja ne mogu sebi donijeti kakvu korist niti štetu bez Tvoje dozvole. “Ve ilejke enebtu” – iz nepokornosti vraćam se Tebi u pokornost, i iz nemara vraćam se u okrilje Tebi. “Ve bike hasamtu”, a to znači: borim se protiv Tvojih neprijatelja. “Allahumme e'uzu bi ‘izzetike”, tj. tražim Tvoju pomoć, jer sva snaga pripada samo Tebi. “La ilahe illa ente”, tj. nema istinskog boga i božanstva kojem priliči da bude obožavano, da se od njega traži neka potreba ili zaštita, osim Tebe. “En tudilleni”, tj.Tebi se utječem od zablude, pa me nemoj odvesti na stranputicu nakon što si me uputio da Tebi ibadet javno i tajno činim, i nakon što si odredio da se Tebi kajem i da se u Tvoje ime borim i parničim sa Tvojim neprijateljima, i nakon što si odredio da kod tebe utočište i zaštitu tražim u svim situacijama. “Entel-Hajju ellezi la jemutu vel-džinnu vel-insu jemutune” – Ti si vječno Živi, Besmrtni, a svi džini i ljudi su smrtnici.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
