Od Abdullaha b. ‘Amra, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kazuje: ‘Uzvišeni Allah je stvorio Svoja stvorenja u tami, zatim im je dao Svoje svjetlo. Koga pogodi to svjetlo upućen je, a koga promaši ode u zabludu. Zbog toga kažem: ‘Pero se osušilo u skladu s Božijim znanjem.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ovaj hadis objašnjava da je Uzvišeni Allah stvorio Svoja stvorenja u tami pa im je dao nešto od Svoga svjetla. Koga pogodi nešto od tog svjetla bude upućen na put koji vodi u Džennet. Koga promaši to svjetlo, zaluta i skrene sa pravog puta jer uputa i zabluda dolaze u skladu sa Allahovim znanjem i po onome kako je On odredio u praiskonu, što se ne mijenja, a na to upućuju riječi kako se Pero osušilo.
Prenosi se od Numana b. Bešira, radijallahu anhuma, da je rekao: „Jednom prilikom je Abdullah b. Revaha pao u nesvijest, pa je njegova sestra počela plakati i govoriti: ‘O oslonče moj, o ovaj, o onaj’, nabrajajući njegove vrline, pa je on, kad se osvijestio, rekao: „Nisi ništa rekla, a da meni nije rečeno: ‘Jesi li ti takav!?'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
En-Numan b. Bešir, radijallahu anhuma, nas obavještava da je Abdullah b. Revaha, radijallahu anhu, jednom prilikom zbog jačine bolesti pao u nesvjest, pa kada ga je u takvom stanju njegova sestra, radijallahu anha, vidjela pomislila je da je mrtav, i počela je plakati govoreći “O oslonče naš, o planino naša”, odnoso da joj je on bio kao planina u kojoj su nalazili utočište pri nedaćama. Na taj način je spominjala njegovu dobrotu i vrijednost, kao što je to bio običaj Arapa u predislamskom periodu. Pošto se on osvijestio, obavijestio ju je o onome što mu se, dok je bio bez svijesti, dogodilo, a to je da je bio upitan: “Da li si ti zaista utočiste i planina u kojoj traže zaštitu, da li si ti zaista onakav kakvim te opisuju?” Bio je pitan u vezi sa svime što je ona nabrajala. Sve to vodi u pretjerivanje, pa je na taj način i upozoreno na to djelo. Prenosi se da kada je preselio na ahiret, njegova sestra nije za njim žalila na ovakav način.
Prenosi se od Abdullaha b. Džafera da je kazao: „Nakon Džaferove smrti, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj porodici nije išao tri dana. Zatim im je otišao i rekao: ‘Od danas više nemojte plakati za mojim bratom’, a onda je rekao: ‘Dovedite mi sinove moga brata.’ Doveli su nas, a bili smo poput malih ptića. Onda je rekao: ‘Zovnite mi bricu! Pošto je došao, on mu naredi te nam obrija glave.'“ (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca koji odgovara kriterijima Buharija i Muslima)
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai
Objašnjenje
Kada je Džafer u Bici na Muti pao kao šehid, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dolazio njihovoj porodici tri dana kako bi se smirili i kako bi im tuga utišala. Zatim im je otišao i rekao: “Od danas više nemojte plakati za mojim bratom…”, zabranio im je da nakon trećeg dana plaču jer prvi udarac i vrijeme tuge nisu neprekidni. Ovdje je blaža zabrana u pitanju, jer je dozvoljeno plakati i više od tri dana, ako se ne čini haram. Onda je rekao: “Dovedite mi sinove moga brata”, a oni su Muhammed, Abdullah i Avf. “Doveli su nas, a bili smo poput malih ptića, koji su bili tužni zbog gubitka svoga oca.” Onda je rekao: “Zovnite mi bricu!” Pošto je došao, on mu naredi te im obrija glave. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da im se obrije glava jer je vidio da je njihova majka Esma b. Umejs zauzeta, te nema vremena da im uređuje kosu; bili su se pojavili prljavština i vaške. Kada se kosa otkloni, to će biti za njih i za njihovu majku, koja je bila zauzeta nečim drugim. Napomena: poznato je da je brijanje glave uslijed nedaće zabranjeno. U hadisu stoji: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je ženu koja prilikom nesreće nariče, ženu koja brije kosu prilikom nedaće i ženu koja cijepa haljine na sebi.“ Međutim brijanje kose Džaferove djece bilo je iz drugog razloga. (“Avnul-ma'bud”, 11/164, “Šerhu rijadis-salihin”, 6/382)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Raspravljali su se Adem i Musa, pa Musa reče Ademu: ‘O Ademe, ti si naš otac, razočarao si nas, i tvojom smo greškom izvedeni iz dženneta.’ Adem mu odgovori: ‘O Musa, Allah te je odlikovao Svojim govorom i napisao ti objavu Svojom rukom, zar me koriš za nešto što mi je Uzvišeni Allah odredio na četrdeset godina prije nego što me je stvorio?’ Tako je Adem pobijedio u preprici Musaa! Tako je Adem pobijedio u prepirci Musaa.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Riječi: “Raspravljali su se Adem i Musa”, neka je na njih dvojicu Božiji spas, tj. svaki od njih dvojice iznio je svoje argumente drugome. Moguće je da se desilo nakon što je Musa umro, ili se njihov susret desio u snovima, a snovi poslanika su vid objave. Iako ne možemo da odgonetnemo suštinu ovog događaja, moramo u njega vjerovati. Riječi: “…pa Musa reče Ademu: ‘O Ademe, ti si naš otac, razočarao si nas, i tvojom smo greškom izvedeni iz dženneta'” znače: bio si uzrok naše pogreške i našeg zavođenja od šejtana tvojom greškom na osnovu koje si izveden iz dženneta, tako da smo i podložni šejtanskom zavođenju. Riječi: “Adem mu odgovori: ‘O Musa, Allah te je odlikovao Svojim govorom i napisao ti objavu Svojom rukom, zar me koriš za nešto što mi je Uzvišeni Allah odredio na četrdeset godina prije nego što me je stvorio?'” znače: Musa, Uzvišeni Allah te je odabrao da direktno možeš slušati Njegov govor (to je slučaj samo sa Musaom, jer Uzvišeni Allah razgovarao je jedino sa njim direktno, bez posrednika), i On ti je Tevrat Svojom rukom napisao (mi moramo vjerovati u to bez određivanja kako je to bilo, bez iskrivljavanja ili materijaliziranja), dakle, Musa, zar me koriš zbog nečeg što mi je Uzvišeni Allah odredio i zapisao u Ploči pomno čuvanoj, kao i u svicima Tevrata i njenim stranicama i prije nego što me je stvorio. Riječi: “Tako je Adem pobijedio u prepirci Musaa”, tj. pobijedio ga svojim argumentom, a dokaz Adema protiv Musaa ogleda se u tome što je Uzvišeni Allah znao da će Adem izaći iz dženneta i nastaniti se na Zemlji, pa kako da se poništi znanje Uzvišenog Allaha. Naime, ono što Allah odredi ne može se promijeniti ni spriječiti. Ipak, kaderom, sudbinom, ne može se opravdati greška što se još nije desila, jer je čovjeku naređena pokornost i ostavljanje griješenja. Božiji rob ne zna ono što mu je određeno sve dok se ne desi, pa kada se desi i kada više ne postoji mogućnost da se to izbjegne, onda se pokori odredbi i kaže: “Božija odredba! On čini šta hoće”, tražeći oprost za grijehe. Iz ovoga se razumije da je Adem pobijedio argumentom Musaa, koji je htio ukoriti Adema na osnovu toga što je bio uzrokom nesreće svojim potomcima. Adem je dokazao da je ova nesreća određena te da se morala desiti, ma čijim uzrokom, tj. da je to Božije davanje. Čovjek nije oslobođen greške niti odgovornosti za nju zbog toga što je istu tu grešku počinio na temelju kadera.
Od Tavusa se prenosi da je rekao: “Sreo sam neke ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme koji su govorili da je sve određeno i čuo sam Abdullaha bin Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je kazao:
‘Sve je određeno, pa čak i ostavljanje i činjenje djela’, ili: ‘činjenje i ostavljanje djela.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam pojašnjava da je sve određeno, pa čak i nečinjenje ili odgađanje djela koje je obavezno činiti bilo da je vezano za ovaj ili onaj svijet. Isto tako, određeno je i aktivno i vješto činjenje djela koja se tiču dunjaluka i ahireta. Prema tome, Allah je sve odredio i ništa se ne dešava u ovom kosmosu, a da prethodno Allah nije znao da će se desiti i da nije htio da se desi.
Koristi hadisa
- Pojašnjenje vjerovanja ashaba u vezi sa Allahovom odredbom.
- Sve što se dešava, dešava se shodno Allahovoj odredbi pa čak i aktivno činjenje djela i njihovo zanemarivanje.
- Ashabi su bili izuzetno pažljivi prilikom prenošenja hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
- Vjerovanje u Allahovu odredbu, dobra i zla.
Abdullah bin Mes'ud, radijallahu anhu, je kazao:
“Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on je iskreni, onaj čija je iskrenost potvrđena: ‘Zaista, stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana (kap sjemena), zatim se toliko vremena transformira u zakvačak (ar. aleka), zatim se toliko vremena transformira u ugrušak (ar. mudga), zatim Uzvišeni Allah pošalje meleka, pa mu udahne dušu; i tom meleku naredi se da zapiše četiri stvari: nafaku, dužinu života, kakvo će mu djelo biti i da li će biti sretan ili nesretan. Pa, tako mi Allaha, osim koga nema istinskog boga, neko čini ono što vodi Džennetu tako da između njega i Dženneta ostane još samo jedan lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano, i on počne raditi djela koja vode u Džehennem, te uđe u njega; drugi, opet, čini ono što vodi u Džehennem, tako da između njega i Džehennema ostane još samo jedan lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano te on počne raditi djela koja vode u Džennet, te uđe u njega.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ibn Mes'ud nam kazuje: “Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on je iskren u govoru i njegovu iskrenost je Allah potvrdio. Stvaranje čovjeka biva u utrobi majke njegove tako da kada muška sperma uđe u maternicu, ona u njoj boravi četrdeset dana u toj formi. Zatim će se transformirati u zakvačak krvi sljedećih četrdeset dana. Zatim će u trećih četrdeset dana biti u obliku mesnog ugruška, veličine jednog zalogaja. Poslije svega toga, Uzvišeni šalje meleka koji će u to biće udahnuti dušu. Tada se meleku naređuje da zapiše četiri stvari koje se tiču tog novostvorenog čovjeka: 1. nafaku koja obuhvata sve blagodati koje će taj čovjek koristiti u svom životu. 2. Smrtni čas, to jeste koliko će živjeti na ovom svijetu. 3. Kakvo će mu djelo biti i 4. da li će biti sretan ili nesretan. Allahov Poslanik se potom zakleo Allahom da će biti ljudi koji će raditi djela stanovnika Dženneta kroz prizmu onoga što je ljudima poznato i tako će biti sve dok ih od Dženneta ne bude dijelio samo jedan lakat. Tada će ga sustići ono što mu je određeno i počet će raditi djela stanovnika Džehennema pa će i završiti u njemu. Uslov prihvatanja dobrih djela jeste da čovjek ustraje na njima i da se ne promijeni, a to ovaj nije uspio postići. Nadalje, imamo ljude koji će cijeli život raditi djela stanovnika Džehennema sve dok ih od njega ne bude dijelio samo jedan lakat. Tada će njih sustići ono što im je određeno pa će početi činiti djela džennetlija i u njega će i ući.
Koristi hadisa
- U konačnici stvari će ispasti onako kako je prethodno bilo određeno.
- Upozorenje da se ljudi ne obmane formom samog djela, jer djela se cijene prema njihovoj konačnici.
Alija, radijallahu anhu, kazuje: “Bili smo na dženazi u Bekiu-garkadu, pa nam je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te je sjeo; posjedali smo oko njega. On je imao štap kojim je pognute glave kopkao zemlju, zatim je rekao: ‘Svakom je čovjeku već određeno mjesto u džehennemu ili džennetu.’ Prisutni upitaše: ‘Allahov Poslaniče, da li da se oslonimo na ono što nam je određeno?’ On reče: ‘Trudite se, a svakom je olakšano da čini ono za šta je stvoren.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ashabi, radijallahu anhum, bili su jednom prilikom na dženazi na medinskim mezarju, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo između njih, a u njegovoj ruci bio je štap. Pognuo je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju glavu prema tlu, kao da razmišlja i kao da je u brigama, te je svojim štapom kopkao zemlju, a potom je rekao: “Allah je sudbine ljudi već zapisao i odredio njihova mjesta u džennetu ili u Vatri.” Kada su to čuli, ashabi su kazali: “Ako je sve već određeno, ako će nesretnik biti nesretan, sretnik – sretan, dženetlija u džennetu, džehennemlija u Vatri, zašto da ne ostavimo činjenje djela, jer u tom slučaju nema smisla niti koristi da se trudimo, s obzirom da je sve zapisano i određeno.” Tada im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Radite i trudite se, ne oslanjajte se na Allahovu odredbu dobra i zla. Radite shodno onome što vam je naređeno i klonite se onog što vam je zabranjeno, jer džennet ne dolazi osim uz djela, a ni Vatra ne dolazi osim uz djela. U Vatru neće ući osim onaj ko bude radio djela džehennemlija, niti će u džennet ući osim onaj ko bude radio djela dženetlija, i svakome je olakšano da čini ono za šta je stvoren. Sretniku će Allah olakšati da radi djela sretnika, dok će nesretniku biti olakšana djela nesretnika.”
Ubade b. Samit, radijallahu ‘anhu, rekao je svome sinu: “Sinčiću moj, nećeš osjetiti slast istinskog vjerovanja sve dotle dok ne shvatiš da ono što te je desilo nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo nije te moglo zadesiti. Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v. s., kada veli: ‘Prvo što je Allah stvorio bilo je pero. Onda mu je rekao: ‘Piši!’ ‘ Šta ću pisati, Gospodaru?’ – upita ono. On reče: ‘Piši sve ono što će se dešavati do Sudnjeg dana.’ Sinčiću moj, čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: ‘Ko umre vjerujući drukčije, ne pripada meni.”‘ U verziji kod imama Ahmeda stoji: “Prvo što je Allah stvorio bilo je pero, pa mu je kazao da piše. Tada je zapisano sve što će se desiti do Sudnjeg dana.” U verziji Ibn Vehba stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Onoga ko ne vjeruje u odredbu dobra i zla, Allah će spaliti Vatrom.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Vehb u djelu “El-Kader”.
Objašnjenje
Ubade b. Samit, radijallahu ‘anhu, savjetovao je svoga sina Velida da vjeruje u Allahovu odredbu dobra i zla, te mu je pojasnio rezultate, i posljedice koje iz toga vjerovanja proizilaze, i plodove koje će pobrati i na dunjaluku i na Ahiretu zbog tog vjerovanja. Zatim mu je pojasnio poljedice koje slijede ukoliko se ta odredba bude negirala, i zlo koje ga u tom slučaju čeka i na dunjaluku i na Ahiretu. Svoj savjet dokazao je sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji potvrđuje da je Allah odredio sudbine i da je naredio peru da sve to zapiše, prije nego što su ova stvorenja postojala. U svemiru se ništa ne događa i neće se ništa do Sudnjeg dana desiti i zbiti, a da već nije određeno i zapisano.
Prenosi se od Abdullaha bin Amra bin Asa da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Allah je odredio sudbinu svakog živog bića na pedeset hiljada godina prije nego što su stvorena nebesa i Zemlja, dok je Njegovo prijestolje iznad vode bilo.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas u ovom hadisu obavještava da je Uzvišeni odredio i zapisao u Levhi Mahfuzu (Ploči pomno čuvanoj), sve što će se stvorenjima dešavati poput života, smrti, opskrbe i tako dalje. To se sve zbilo pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju i sve se to dešava tačno onako kako je On odredio. Prema tome, sve što se dešava, dešava se u skladu sa Allahovim određenjem. Ono što zadesi roba nije ga moglo mimoići, a ono što ga mimoiđe nije ga moglo zadesiti.
Koristi hadisa
- Obaveza je vjerovati u Allahovo određenje.
- Allahovo određenje obuhvata da On poznaje sve stvari, da ih je zapisao, te da ih je stvorio onako kako je htio.
- Vjerovanje da je sve određeno prije nego što su nebesa i Zemlja stvoreni – to čovjeka navodi da se pomiri sa onim što je određeno i da time bude zadovoljan.
- Prijestolje (ar. Arš) Milostivog je bilo iznad vode prije stvaranja nebesa i Zemlje.
Od Ibn Abbasa, radjallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Bio sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (na jahalici) pa mi je rekao: ‘O dječače, naučit ću te nekoliko stvari: Pazi na Allaha, i On će na tebe paziti, pazi na Allaha, pa ćeš Ga naći uvijek u svojoj blizini (kako te pomaže). Ako budeš od koga nešto tražio, traži samo od Allaha, a ako tražiš pomoć, onda je samo od Allaha traži. Znaj da, kada bi se cijeli svijet sakupio da ti pribavi korist, neće ti koristiti nimalo više nego što ti je Allah već propisao i odredio, i kada bi se svi sakupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili ništa više nego što ti je Allah već bio propisao i odredio. Pera (za pisanje odredbi) podignuta su, a tinta se osušila (određeno se više ne mijenja).“ A u drugom rivajetu: „Pazi na Allaha, naći ćeš Ga uvijek uz sebe (na pomoći), ne zaboravi na Allaha u bogatstvu, On te neće zaboraviti u siromaštvu, i znaj da, što god te mimoiđe, nije ni moglo da te zadesi (bilo od dobra ili zla), a što god te zadesi, nikako te nije ni moglo mimoići, i znaj da je uspjeh sa saburom, da je olakšanje poslije tegobe, i da je s teškoćom i olakšica.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
U ovom veličanstvenom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje ovom dječaku (Ibn Abbasu, radijallahu anhu) jasne savjete i oporuke da naprestano čuva naredbe i zabrane Allaha, subhanehu ve teala. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči Ibn Abbasa ispravnom vjerovanju (akidi) od ranog djetinjstva, da nema Stvoritelja osim Allaha, i da je sva moć kod Allaha, azze ve dželle, da samo Allah upravlja svime, te da nema posrednika između roba i njegovog Gospodara, azze ve dželle. Allah, subhanehu ve teala, je Onaj u koga se čovjek uzda kada ga zadesi musibet (nevolja, iskušenje). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je usadio u srce Ibn Abbasa, radijallahu anhu, iman (vjerovanje) u Allahovu volju i određenje (kada i kader), i da sve biva Njegovom voljom i određenjem.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
