Islam

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi
da su neki mnogobošci ubijali i pretjerivali u tome, te da su činili zinaluk (blud) i u tome pretjerivali, a zatim su došli poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu: “Ono čemu nas pozivaš je dobro, ali kad bi nas obavijestio da se za ono što smo uradili možemo otkupiti!”, pa je objavljen ajet: “I oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad se na to ima pravo, i koji ne bludniče” (el-Furkan, 68.), a također je objavljeno i: “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste protiv sebe u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost!'” (ez-Zumer, 53.)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Neki su mušrici, koji su mnogo ubistava i preljuba počinili, došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa su ga upitali: “Islam i njegova učenja u koja nas pozivaš, to je nešto lijepo. Međutim, šta ćemo sa širkom i velikim grijesima koje smo činili, ima li za njih kakav iskup?”
Nakon toga, ova dva ajeta su objavljena, a u njima nas Uzvišeni obavještava da od ljudi prihvata pokajanje bez obzira kolike i kakve grijehe počinili. Da to nije tako, oni bi nastavili sa kufrom i griješenjem i ne bi ušli u ovu vjeru.

Koristi hadisa

Vrijednost i veličanstvenost islama budući da se, nakon njegovog prihvatanja, svi grijesi čovjeku brišu.
Velika je Allahova milost i oprost prema Njegovim robovima.
Širk je zabranjen, kao i bespravno ubojstvo, te i blud. Ko počini ove grijehe, žestoka prijetnja ga sljeduje.
Iskreno pokajanje i dobra djela brišu sve velike grijehe, uključujući i kufr.
Zabranjeno je izgubiti nadu u Allahovu milost.

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu,
da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao svom amidži: “Reci: ‘nema istinskog boga mimo Allaha’, riječi sa kojima ću se zauzimati za tebe na Sudnjem danu.” Amidža mu reče: “Da mi neće pleme Kurejš prigovarati govoreći: ‘Na to ga je samo žalost navela’, obradovao bih te sa njima.” Uzvišeni je povodom toga objavio: “Ti, doista, ne možeš dati Uputu kome bi ti volio, jer Allah upućuje koga On hoće, i On najbolje zna one koji će Uputu slijediti.” (El-Kasas, 56).
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je zamolio svoga amidžu Ebu Taliba u smrtnim mukama da izgovori: “Nema istinskog boga mimo Allaha”, kako bi se sa tim zauzeo za njega na Sudnjem danu. Međutim, on to nije prihvatio bojeći se da ga Kurejš neće grditi govoreći: “On je primio islam samo zbog straha od smrti i slabosti!” Osim toga, kazao je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Da nije toga, unio bih ti radost u srce sa tim svjedočenjem i ispunio bih ti želju.” Uzvišeni Gospodar je tada objavio ajet u kojem naznačava da Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne može nikome da podari uputu. To samo Allah može i niko drugi, a Poslanik može samo da ljudima pojašnjava i da ih podučava istini.

Koristi hadisa

Istina se ne smije zanemariti zbog govorkanja ljudi.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, može samo da pojasni uputu, a ne može je nikome podariti.
Propisano je posjetiti bolesnog nevjernika kako bi se pozvao u islam.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se trudio u pozivanju Allaha u svim stanjima i situacijama.

Od ‘Adijja ibn Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Jevreji su oni na koje je Allah srdit, a kršćani su u zabludi.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava da su Jevreji oni na koje je Uzvišeni ljut, budući da su spoznali istinu, ali ne postupaju u skladu s njom. S druge strane, istakao nam je i da su kršćani u zabludi s obzirom da oni rade bez znanja.

Koristi hadisa

Objediniti znanje i djelo je jedini način kako se čovjek može spasiti onih na koje je Uzvišeni ljut i onih koji su u zabludi.
Upozorenje na opasnost puta Jevreja i kršćana. Neophodno je, naime, da se čovjek pridržava pravog puta, a to je islam.
I kršćani i Jevreji su u zabludi i oni na koje je Uzvišeni srdit. No, izraženije svojstvo Jevreja jeste da je Uzvišeni ljut na njih, a izraženije svojstvo kršćana jeste da su u zabludi.

Od Enesa bin Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je kazao:
“Dok smo sjedjeli u džamiji s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dođe na devi jedan čovjek, zaustavi je (pred džamijom) i sveza, a onda ashabima (njima) reče: ‘Ko je od vas Muhammed?’ Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sjedio je među njima naslonjen i mi mu odgovorismo: ‘Ovaj naslonjeni bijeli čovjek!’ Potom onaj čovjek reče: ‘Sine Abdul-Muttaliba!’ ‘Odazivam ti se!’ odgovorio mu je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Čovjek je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, opet rekao: ‘Pitat ću te i bit ću uporan, pa ne ljuti se na mene.’ ‘Pitaj što god hoćeš!’ reče Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on reče: ‘Pitam te, tako ti tvoga Gospodara i Gospodara onih prije tebe, je li tebe Allah poslao cijelom svijetu?’ ‘Allahu moj, da’, kazao je. ‘Pitam (zaklinjući) te Allahom’, reče čovjek, ‘je li tebi Allah naredio da klanjamo pet namaza u toku dana i noći?’ ‘Allahu moj, da’, reče ponovo. ‘Pitam (zaklinjući) te Allahom’, upita opet čovjek, ‘da li ti je Allah naredio da postimo svake godine ovaj mjesec?’ ‘Allahu moj, da’, odgovori on. ‘Pitam (zaklinjući) te Allahom’, reče čovjek, ‘je li ti Allah naredio da od naših bogataša uzimaš zekat i dijeliš našim siromasima?’ ‘Allahu moj, da’, potvrdi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Potom čovjek reče: ‘Vjerujem u sve što si (od Allaha) donio. Ja sam Dimam ibn Salebe, brat Benu-Sa'da ibn Bekra, izaslanik svoga naroda, koji je iza mene ostao.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Enes bin Malik, radijallahu anhu, nas obavještava da je neki čovjek došao kada su oni sjedili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Čovjek je zaustavio svoju devu, zavezao je, a potom je upitao: “Ko je od vas Muhammed?” Allahov Poslanik je bio tu naslonjen, pa smo mi kazali: “Evo ovaj bijeli naslonjeni čovjek.” Čovjek mu se obratio rekavši: “Sine Abdul-Muttaliba!” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu je tada kazao da ga slobodno može pitati ono što ga zanima. Čovjek će tada Poslaniku: “Pitat ću te nešto i bit ću eventualno naporan, ali nemoj mi zamjeriti!” To jeste, nemoj se naljutiti na mene i neka ti ne bude neugodno. Poslanik kaza: “Pitaj slobodno!” “Pitam te, tako ti tvoga Gospodara i Gospodara onih prije tebe, je li tebe Allah poslao cijelom svijetu?”, upita čovjek. “Allahu moj, da”, Poslanik će na ovaj način kako bi dodatno potvrdio odgovor. “Pitam (zaklinjući) te Allahom”, reče čovjek, “je li tebi Allah naredio da klanjamo pet namaza u toku dana i noći?” To jeste, pet obaveznih namaza. “Allahu moj, da”, reče ponovo. “Pitam (zaklinjući) te Allahom”, upita opet čovjek, ‘da li ti je Allah naredio da postimo svake godine ovaj mjesec?” To jeste, mjesec ramazan. “Allahu moj, da”, odgovori Poslanik. “Pitam (zaklinjući) te Allahom”, čovjek će opet, “je li ti Allah naredio da od naših bogataša uzimaš zekat i dijeliš našim siromasima?” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu reče: “Allahu moj, da.” Dimam je tada primio islam i Poslaniku je kazao da će svoj narod pozivati u islam. Potom se predstavio rekavši Poslaniku: “Ja sam Dimam bin Salebe, brat Benu-Sa'da bin Bekra.”

Koristi hadisa

Poniznost Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Čovjek ga, naime, nije mogao prepoznati među ashabima.
Lijepo ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ljubaznost prilikom odgovora na upite. Iz ovog hadisa možemo zaključiti također i da je davanje odgovora na lijep i odgovarajući način uzrok da neko primi islam.
Dozvoljeno je čovjeka opisati da je bijel ili crn, visok ili nizak i tako dalje, pod uslovom da se time ne namjerava ponižavanje i da se taj čovjek neće naljutiti.
Dozvoljeno je nevjerniku da uđe u džamiju radi potrebe.
Allahov Poslanik mu nije spomenuo hadždž, a razlog može biti taj što možda u to vrijeme hadždž još nije bio propisan.
Ashabi su se trudili u pozivanju ljudi u islam. Ovaj čovjek je, naime, odmah po prihvatanju islama krenuo da svoj narod u njega pozove.

Abdullah bin Mes'ud, radijallahu anhu, je kazao:
“Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on je iskreni, onaj čija je iskrenost potvrđena: ‘Zaista, stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana (kap sjemena), zatim se toliko vremena transformira u zakvačak (ar. aleka), zatim se toliko vremena transformira u ugrušak (ar. mudga), zatim Uzvišeni Allah pošalje meleka, pa mu udahne dušu; i tom meleku naredi se da zapiše četiri stvari: nafaku, dužinu života, kakvo će mu djelo biti i da li će biti sretan ili nesretan. Pa, tako mi Allaha, osim koga nema istinskog boga, neko čini ono što vodi Džennetu tako da između njega i Dženneta ostane još samo jedan lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano, i on počne raditi djela koja vode u Džehennem, te uđe u njega; drugi, opet, čini ono što vodi u Džehennem, tako da između njega i Džehennema ostane još samo jedan lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano te on počne raditi djela koja vode u Džennet, te uđe u njega.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ibn Mes'ud nam kazuje: “Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on je iskren u govoru i njegovu iskrenost je Allah potvrdio. Stvaranje čovjeka biva u utrobi majke njegove tako da kada muška sperma uđe u maternicu, ona u njoj boravi četrdeset dana u toj formi. Zatim će se transformirati u zakvačak krvi sljedećih četrdeset dana. Zatim će u trećih četrdeset dana biti u obliku mesnog ugruška, veličine jednog zalogaja. Poslije svega toga, Uzvišeni šalje meleka koji će u to biće udahnuti dušu. Tada se meleku naređuje da zapiše četiri stvari koje se tiču tog novostvorenog čovjeka: 1. nafaku koja obuhvata sve blagodati koje će taj čovjek koristiti u svom životu. 2. Smrtni čas, to jeste koliko će živjeti na ovom svijetu. 3. Kakvo će mu djelo biti i 4. da li će biti sretan ili nesretan. Allahov Poslanik se potom zakleo Allahom da će biti ljudi koji će raditi djela stanovnika Dženneta kroz prizmu onoga što je ljudima poznato i tako će biti sve dok ih od Dženneta ne bude dijelio samo jedan lakat. Tada će ga sustići ono što mu je određeno i počet će raditi djela stanovnika Džehennema pa će i završiti u njemu. Uslov prihvatanja dobrih djela jeste da čovjek ustraje na njima i da se ne promijeni, a to ovaj nije uspio postići. Nadalje, imamo ljude koji će cijeli život raditi djela stanovnika Džehennema sve dok ih od njega ne bude dijelio samo jedan lakat. Tada će njih sustići ono što im je određeno pa će početi činiti djela džennetlija i u njega će i ući.

Koristi hadisa

U konačnici stvari će ispasti onako kako je prethodno bilo određeno.
Upozorenje da se ljudi ne obmane formom samog djela, jer djela se cijene prema njihovoj konačnici.

Od Hakima bin Hizama, radijallahu anhu, se prenosi da je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
“Allahov Poslaniče, što se tiče djela koja sam radio u džahilijjetu poput udjeljivanja imetka, oslobađanja robova, održavanja rodbinskih veza – hoću li za njih imati nagradu?” “Primio si islam uz dobra djela koja si prethodno uradio”, odgovori mu Poslanik.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu pojašnjava da nevjernik kada primi islam, biće nagrađen za sva dobra djela koja je učinio prije islama poput sadake, oslobađanja robova, održavanja rodbinskih veza i tako dalje.

Koristi hadisa

Dobra djela koja učini nevjernik na dunjaluku, za njih neće imati nagradu na ahiretu ukoliko umre na nevjerstvu (kufru).

Od Enesa bin Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao:
“Allah neće učiniti nepravdu vjerniku po pitanju dobrih djela, dat će mu nagradu i na ovom i na onom svijetu. A nevjernik će dobiti na ovom svijetu zbog dobrih djela koja je radi Allaha uradio, no na onom svijetu neće imati dobrog djela radi kojeg bi bio nagrađen.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu pojašnjava koliko je krupna Allahova blagodat prema vjernicima, te kako je pravedan prema nevjernicima. Kada je posrijedi vjernik, imat će nagradu za dobro koje je učinio i na ovom i na onom svijetu, s tim što mu može ponekad cijela nagrada ostati samo za ahiret. A što se tiče nevjernika, Allah će mu dati nagradu na ovom svijetu za dobra djela koja je učinio, no kada pristupi onome svijetu nikakve nagrade neće imati. Treba imati u vidu da, naime, dobra djela koriste na oba svijeta samo ukoliko je čovjek vjernik.

Koristi hadisa

Ko umre čineći kufr, dobra djela mu neće koristiti.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Šejtan dođe čovjeku i zapitkuje ga: ‘Ko je stvorio ovo, a ko je stvorio ono?’ Sve dok ga ne upita: “A ko je stvorio tvoga Gospodara?’ Pa, kada se to desi, neka zatraži utočište kod Allaha i neka prestane razmišljati o tome.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu skreće pažnju na djelotvorni lijek protiv pitanja koje čovjeku šejtan došaptava. Šejtan veli: “Ko je stvorio ovo, a ko je stvorio ono? Ko je stvorio nebesa, a ko Zemlju?” Vjernik odgovara na osnovu vjere, neiskvarene prirode i razuma govoreći mu: “Allah je to stvorio.” Međutim, šejtan se sa vesvesama tu ne zaustavlja, već mu postavlja pitanje: “A ko je onda stvorio Allaha?” Tada se vjernik tome treba oduprijeti sa troje:
1. vjerovanjem u Allaha,
2. traženjem utočišta kod Allaha,
3. zaustaviti razmišljanje o tim vesvesama.

Koristi hadisa

Potrebno je odagnati šejtanske vesvese i ne razmišljati o njima. Naprotiv, čovjek treba da potraži pomoć i utočište kod Allaha kako bi ih se zaštitio.
Svaka misao suprotna šerijatu na koju čovjek pomisli, ona je od šejtana.
Zabranjeno je razmišljati o Allahu na način kako se aludira u hadisu, već je potrebno promišljati o Allahovim ajetima i stvorenjima.

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, upitala Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
“Allahov Poslaniče, Ibn Džud'an je u džahilijjetu (periodu prije Islama) održavao rodbinske veze i hranio je siromahe. Hoće li mu to koristiti?” “To mu neće koristiti. On nikada u životu nije kazao: ‘Gospodaru, oprosti mi grijehe na Sudnjem danu!'” odgovori Poslanik.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam je u ovom hadisu kazao nešto o Abdullahu bin Džud'anu koji je prije islama bio jedan od starješina plemena Kurejš. Činio je razna dobra djela poput održavanja rodbinskih veza, hranjenja siromaha i tako dalje. Međutim, sva ta dobra djela mu neće koristiti na Sudnjem danu uslijed toga što nije povjerovao u Allaha na pravi način i nikada tokom svoga života nije kazao: “Gospodaru, oprosti mi grijehe na Sudnjem danu!”

Koristi hadisa

Pojašnjenje vrijednosti ispravnog vjerovanja i ono je uslov kako bi sva ostala dobra djela bila prihvaćena.
Pojašnjenje loše završnice nevjernika. Nevjerstvo im, naime, poništava sva dobra djela koja su radili.
Nevjernicima neće koristiti na Sudnjem danu dobra djela zbog toga što nisu na ispravan način povjerovali u Allaha i u Sudnji dan.
Dobra djela koja je čovjek radio prije prihvatanja islama biće prihvaćena kada primi islam i biće nagrađen za njih.

Od en-Nu'mana b. Bešira, radijallahu ‘anhu, prenosi se predaja koju vezuje za Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Primjer vjernika u svojoj međusobnoj ljubavi, milosti i suosjećanju je kao primjer jednog tijela; kada se jedan organ požali na bol, sa njim se solidariše ostatak tijela bdijenjem i temperaturom.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

“Primjer vjernika u međusobnoj samilosti, druženju i pomaganju je kao primjer tijela u odnosu na sve svoje organe, pa kada neki dio pogodi bol, poziva ostatak tijela da se pridruži tome osjećaju i onome što rezultira od toga u vidu nespavanja i temperature.”

Od Usame b. Zejda, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: “Poslao nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ogranku plemena Džuhejne (koji se zvao) El-Hureka, pa smo ih zatekli ujutro. Jedan Ensarija i ja smo stigli kod jednog od njih, pa kada smo potegli svoje oružje na njega on je rekao: ‘La ilahe illallah- Nema Boga osim Allaha.’ Ensarija ga je ostavio i udaljio se od njega a ja sam ga probo svojim kopljem i ubio ga. Kada smo stigli u Medinu, vijest o tome je stigla do Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: ‘O Usama, zar si ga ubio nakon što je rekao: La ilahe illallah?!’ Rekao sam: ‘Allahov poslaniče, rekao je to samo da se spasi.’ Na to mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zar si ga ubio nakon što je rekao: La ilahe illallah?!’ Ponavljao je to toliko puta, sve dok nisam poželio da sam tek tog dana primio islam.” U drugoj verziji hadisa je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Zar je on rekao: La ilahe illallah, a ti si ga ubio?!” Na to je Usama rekao: “Allahov Poslaniče, rekao je to iz straha kad je vidio oružje.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: “Zar si ti otvorio njegovo srce pa da znaš je li zbog toga rekao ili ne?!” Kaže Usama: “Pa je to ponavljao sve dok nisam poželio da sam tek tog dana primio islam.” Od Džunduba b. Abdullaha, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao vojsku idolopokloničkom plemenu, pa su se susrele vojske. Jedan od idolopoklonika bi, kada naumi ubiti jednog muslimana, išao za njim dok ga ne stigne. A kada musliman naumi ubiti idolopoklonika, on bi čekao da ovaj bude neoprezan. Kaže Džundub: “Govorili smo da je to bio Usama b. Zejd, pa kada je podigao sablju na idolopoklonika ovaj je rekao: “La ilahe illallah- Svjedočim da nema Boga osim Allaha”, a on ga je nakon toga ubio. Došao je glasnik kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te ga je on ispitivao o borbi a glasnik je odgovarao. Tako ga je obavijestio o ovome što je uradio ovaj čovjek (za kojeg su mislili da je Usama b. Zejd), pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao i upitao: “Zašto si ga ubio?” Rekao je: “Allahov Poslaniče, on je ubio dosta muslimana, (pa je spomenuo imena muslimana koje je ubio ovaj idolopoklonik) i ja sam krenuo na njega sabljom da ga ubijem, pa kad je vidio sablju rekao je: “La ilahe illallah – Nema Boga osim Allaha.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upitao: “Jesi li ga ubio?”, odgovorio je: “Jesam”. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao: “Šta ćeš sa (njegovim šehadetom) la ilahe illallah na Sudnjem danu?” Kazao je: “Allahov poslaniče, traži za mene oprosta kod Allaha.”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ponavljao: “Šta ćeš sa la ilahe illallah na Sudnjem danu?” i nije na to ništa dodavao.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim putem svoja dva lanca prenosilaca.

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao u tajnosti Usamu b. Zejda (sa vojskom) ogranku plemena Džuhejne (koji se zvao) El-Hureka. Nakon što su stigli do njih i opkolili ih, pobjegao je jedan od idolopoklonika, pa su krenuli za njim Usama i jedan ensarija želeći da ga ubiju. Kada su ga stigli on je izgovorio: La ilahe illallah- nema Boga osim Allaha. Ensarija je ustuknuo od njega i ostavio ga nakon što je to izgovorio, a Usama ga je ubio. Nakon što su se vratili u Medinu, vijest o tome je stigla do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao Usami: “Zar si ga ubio nakon što je rekao la ilahe illallah?”, odgovorio je: “Jesam Allahov Poslaniče, on je to rekao da bi se spasio smrti.” Zatim ga je ponovo upitao: “Zar si ga ubio nakon što je rekao la ilahe illallah?”, a on je odgovorio: “Jesam, rekao je to da se spasi smrti, a prije toga je ubio toliko i toliko muslimana.” Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar si ti otvorio njegovo srce pa se uvjerio u to (da je to rekao da se spasi smrti). Šta ćeš sa njegovim la ilahe illallah kada dođe na Sudnjem danu?” Ko će se zagovarati za tebe i braniti te kada se dođe sa riječima tevhida i budeš upitan: Kako si ubio onoga koje izgovorio riječi tevhida?” Usama, radijallahu anhu, je rekao da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, toliko ponavljao ove riječi da je Usama poželio da nije primio islam prije tog dana, jer da je bio nevjernik pa tog dana primio islam, bilo bi mu oprošteno ono što je bilo prije toga, a on je učinio ovo djelo kao musliman.

Mikdad b. Esved, radijallahu ‘anhu, kazuje da je pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ako se sukobim s nevjernikom i on mi sabljom odsiječe ruku, a zatim pobjegne na drvo i kaže: ‘Prihvatam islam.’, smijem li ga ubiti nakon što to kaže, Allahov Poslaniče?’ ‘Ne smiješ!’ ‘Ali, Allahov Poslaniče, on mi je odsjekao ruku, a zatim je to rekao pošto ju je odsjekao!?’ ‘Ne smiješ ga ubiti, jer ako ga ubiješ, on bit će u položaju u kom si ti bio prije nego što si ga ubio, a ti ćeš biti u položaju u kom je on bio prije nego što je to izgovorio.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Mikdad b. Esved upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće: “Allahov Poslaniče, ako sretnem mušrika u borbi pa me on udari sabljom, i odsječe mi jednu ruku, a zatim se sakrije od mene iza nekog drveta, i kaže: ‘Svjedočim da je samo Allah Bog.’, da li da ga ubijem nakon toga?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Ne ubijaj ga.” A Mikadad ponovi: “Odsjekao mi je ruku, a onda je to kazao kako ne bi bio ubijen.” Pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne ubijaj ga, jer ako ga ubiješ nakon što je rekao šehadet, i nakon što je njegov život postao zaštićen, kao i tvoj prije nego si ga ubio, u tom slučaju tvoj život će biti poput njegovog, prije nego je kazao te riječi.”

Rekao sam: „Allahov Poslaniče, obavijesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet i udaljiti od Vatre.“ On reče: ‘Upitao si me o krupnoj stvari, ali je ona lahka za onoga kome je Allah učini lahkom: obožavaj Allaha i ne smatraj Mu ništa ravnim, klanjaj namaz, dijeli zekat, posti ramazan i hodočasti Ka'bu.’ Potom reče: ‘Hoćeš li da te uputim na vrata dobra? Post je štit, sadaka briše grijehe kao što voda gasi vatru, i čovjekov namaz u dubini noći.’ Zatim je proučio ajet: ‘Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.’ Nakon toga reče: ‘Hoćete li da vas obavijestim o osnovi svake stvari, njenom stubu i njenom vrhuncu?’ Rekoh, hoću Allahov Poslaniče.’ Reče: ‘Osnova vjere je islam, njen stub je namaz, a vrhunac islama je borba na Allahovom putu.’ Zatim reče: ‘Hoćeš li da te obavijestim šta je temelj svega toga?’ Rekoh: ‘Hoću Allahov Poslaniče.’ On rukom uze za svoj jezik i reče: ‘Čuvaj ovo.’ ‘Allahov Poslaniče, zar ćemo biti pitani za ono što budemo govorili.’, upitah. On reče: ‘Majka te izgubila Muaze, a zar će nešto drugo u Džehennem izvrtati ljude na lica njihova u Džehennem do ono što su počinili njihovi jezici?'“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Ovaj nam hadis ukazuje na djelo koje će nas spasiti Vatre, i uvesti u Džennet, a radi se o ibadetu samo Allahu, bez bilo kakvog širka, uz izvršavanje obaveza kojima je Allah zadužio roba, kao što su namaz, zekat, post, hadždž. Zatim nam pojašnjava vrata svakog dobra, a to su dobrovoljna sadaka, post i noćni namaz. glava svega je islam, stupovi su namaz, a džihad na Allahovom putu je vrhunac. Sve to treba biti popraćeno čuvanjem jezika zbog kojeg se mogu poništiti sva ova djela. Tako da svaki musliman koji učini neko dobro djelo treba da čuva svoj jezik kako ta djela ne bi uništio i na taj način bio stanovnik Vatre.

Omer, njegov sin Abdullah i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, prenose da je Allahov Poslanik rekao: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne budu svjedočili da je Allah jedini bog i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjali namaz i davali zekat. A kada to učine, zaštitili su od mene svoje živote i imetke, izuzev kada se ogriješe o propise islama, a Allahu će polagati račun.”
Vjerodostojan – Hadis je muttefekun alejhi sa svim lancima prenosilaca.

Objašnjenje

Allah Uzvišeni naređuje borbu protiv mnogobožaca sve dok ne posvjedoče da Allah nema sudruga i da jedino On zaslužuje da bude obožavan, i da je Muhammed Njegov Poslanik, te dok ne budu radili ono što proizlazi iz tih svjedočenja, kao što je obavljanje pet obaveznih namaza, i davanje zekata, ako se ispune uslovi. Ukoliko ispune ove temelje i druge obaveze, onda su sačuvali svoje živote i imetke, osim ako islam ne zahtijeva drukčije, poput odmazde, šerijatske kazne i sl. Onaj ko uradi ono što mu se naređuje, smatra se vjernikom, a ko to uradi iz straha za svoj život, on je licemjer. Allah zna šta takav krije, pa će mu na osnovu toga suditi.

Od Talhe ibn ‘Ubejdullaha radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neki čovjek iz Nedžda, raščupane kose. Čuli smo njegov glas, ali nismo razumjeli šta kaže dok se nije približio Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Pitao je o islamu i Allahov Poslanik mu rekao je: ‘To je pet namaza u toku dana i noći!’ Na to mu čovjek reče: ‘Imam li kakvih drugih obaveza, osim toga?’ On mu odgovori: ‘Ne, osim dobrovoljno!’ Zatim mu je Allahov Poslanik rekao: ‘I post mjeseca ramazana.’, a čovjek mu reče: ‘Jesam li još šta dužan osim posta?’ A on mu reče: ‘Ne, osim nafile.’ Zatim mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spomenuo zekat, a čovjek ga je upitao: ‘Imam li obaveza osim njega?’ On mu je odgovorio: ‘Ne, osim da dijeliš dobrovoljno!’ Potom se čovjek okrenuo, govoreći: ‘Tako mi Allaha, niti ću na ovo šta dodati niti oduzeti!’, na što Allahov Poslanik reče: ‘Spasio se, ukoliko je istinu rekao!'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Neki je čovjek iz Nedžda došao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kosa mu je bila raščupana, a glas povišen. Ashabi nisu razumjeli šta govori, sve dok se nije približio Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i upitao ga o dužnostima u islamu. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, otpočeo je sa namazom, kazavši mu da je obaveza klanjati pet namaza tokom dana i noći. Čovjek upita: “Da li mi je pored tih pet namaza obaveza klanjati nešto drugo?” Odgovorio mu je: “Nije ti obaveza ništa osim ovih pet namaza”, u koje se ubraja i džuma namaz, jer je i ona među namazima koji se klanjaju danju, “osim ako želiš da klanjaš neke dobrovoljne namaze”, u čemu je velika korist. Zatim je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao da mu je obaveza i da posti mjesec ramazana. Čovjek je upitao: “Da li pored ramazana moram postiti neke druge dane?” A Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ne moraš da postiš ništa mimo ramazana, osim ako dobrovoljno”, želiš postiti ponedjeljak, četvrtak, šest dana mjeseca ševvala, dan Arefata i dr., jer u tome je velika korist. Potom je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spomenuo zekat, a čovjek ga je ponovo upitao da li pored toga mora još u nešto izdvajati svoj imetak, pa mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao da ne mora osim ako to dobrovoljno želi, jer je u tome velika korist. Nakon što je čuo od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, islamske dužnosti, okrenuo se i Allahom zakleo da će te dužnosti izvršavati, ne dodajući ništa na njih, niti od njih oduzimajući. Poslije je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Ako je ovaj bio iskren, onda će uspjeti”, jer je ispunio uzroke uspjeha, a to je izvršavanje Allahovih naredbi.

Od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
‘Neki čovjek je kazao: ‘Allahov Poslaniče, hoćemo li biti kažnjeni za ono što smo radili u džahilijjetu?’ ‘Ko bude dobro činio u islamu, neće biti kažnjen za ono u džahilijjetu; a ko bude činio zlo u islamu biće odgovoran i za prvo i za drugo stanje”, odgovori mu Poslanik.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam pojašnjava vrijednost prihvatanja islama. Ko bude primio islam, te bude činio dobro, neće biti kažnjen za grijehe koje je počinio u džahilijjetu. S druge strane, onaj ko bude loše činio nakon prihvatanja islama kao na primjer munafici ili oni koji se odmetnu od islama – takav će biti odgovoran i za ono što je činio u džahilijjetu, te i za ono što je činio u islamu.

Koristi hadisa

Ashabi su vodili računa i strahovali od onoga što su radili za vrijeme džahilijjeta.
Podsticaj na ustrajnost u islamu.
Vrijednost prihvatanja islama tako što se time poništavaju djela koja su prethodno učinjena.
Otpadnik i munafik će biti kažnjeni za sve što su radili u džahilijjetu i u islamu.

Od Abdullaha ibn ‘Amra, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Islam je izgrađen na pet temelja: svjedočenju da nema drugog istinskog boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam islam upoređuje sa precizno sazidanom zgradom. Pet islamskih ruknova predstavlja temelje zgrade, a ostala propisana djela označavaju nadogradnju. Prvi islamski rukn su dva šehadeta. Svjedočenje da nema istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Ova dva svjedočenja predstavljaju jedan rukn, ne može se jedno odvojiti od drugog. Dakle, rob je dužan da verbalno potvrdi da je Allah jedan i da samo On zaslužuje da mu se čini ibadet, te da djeluje u skladu s tim, a nužno je i da potvrdi Muhammedu poslanstvo i da ga slijedi. Drugi rukn je obavljanje namaza što obuhvata pet obaveznih namaza tokom dana i noći: sabah, podne, ikindija, akšam i jacija; sa svim njihovim šartovima, ruknovima i vadžibima. Treći rukn je davanje obaveznog zekata. To je obavezni materijalni ibadet u određenim vrstama imetka. Daje se šerijatski precizirana količina onima kojima je namijenjen. Četvrti rukn je obavljanje hadža. To predstavlja posjetu Mekke kako bi se obavili precizirani obredi kojima se ljudi približavaju Uzvišenom. Peti rukn je post mjeseca ramazana. Neophodno je, naime, suzdržavanje od jela, pića i ostalih stvari koje kvare post od pojave zore do zalaska sunca kako bi se čovjek Allahu približio.

Koristi hadisa

Dva šehadeta međusobno su nerazdvojna. Jedan nije ispravan bez drugog i uslijed toga, oni su na poziciji jednog rukna.
Dva šehadeta predstavljaju temelj vjere. Nijedan govor niti djelo neće biti uopće prihvaćen bez njih.

Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao Muazu kada ga je poslao u Jemen: “Ti ideš sljedbenicima Knjige. Prvo ih pozovi svjedočenju da je samo Allah Bog.” U drugoj verziji stoji: “da samo Allaha vjeruju.” Ukoliko to prihvate, poduči ih da im je Allah stavio u obavezu pet namaza u toku dana i noći. Ukoliko i to prihvate, poduči ih da im je Allah stavio u obavezu zekat na imovinu, koji će se uzimati od njihovih imućnih i dijeliti njihovim siromašnima. Ako i to prihvate, onda pazi da im (na ime zekata) ne uzimaš najbolju imovinu. Pazi se dove onoga kome je nasilje učinjeno, jer između nje i Allaha nema nikakve prepreke.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, šaljući Mu'aza b. Džebela, radijallahu ‘anhu, u Jemen kao misionara i učitelja, poučava ga metodologiji koju će primijeniti u svom Pozivu, objasnivši mu da će se susresti sa judeokršćanskim narodom učenim i sposobnim za raspravu te da se pripremi za disputaciju i pobijanje njihovih sumnji. Prvo s čime će započeti svoju misiju jeste ono što je najpreče najprečeg, odnosno da započne sa ispravljanjem njihovog vjerovanja, a to je prva osnova. Kada to prihvate, onda će im narediti obavljanje namaza jer je to najveličanstvenija obaveza nakon tevhida. A kada uspostave namaz, narediće njihovim bogatim da podijele zekat njihovim siromašnim, da bi jačali društvene veze i da bi tako zahvalili Uzvišenom na blagodatima. Zatim ga je upozorio na uzimanje najvrijednijeg imetka za zekat, jer je obaveza da se uzme sredina. Potom ga je stimulirao na pravdu i ostavljanje nepravde, kako ga ne bi stigla kletva onoga kome se učini, jer se kletva onoga kome je nepravda učinjena uslišava.

Preuzeto: (hadeethenc.com)