Sehl b. Sa'd Es-Saidi prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Sutra ću predati zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika i koga voli Allahov i Njegov Poslanik. Allah će dati pobjedu pod njegovim vodstvom.” Svijet je tu noć proveo pričajući o tome kome li će je dati. Kada su osvanuli, otišli su Allahovom Poslaniku i svako od njih je želio da njemu bude data. Tada je on upitao: “Gdje je Alija b. Ebi Talib?” “Njega oči bole.”, rečeno je. Poslali su po njega i on je doveden. Poslanik mu je pljucnuo u oči i proučio mu dovu. Ozdravio je kao da ga nije ni boljelo. Potom mu je dao zastavu i rekao: “Polahko idi dok ne dođeš u njihovo područje. Potom ih pozovi u islam i obavijesti ih kakve obaveze oni imaju prema Allahu Uzvišenom, jer, tako mi Allaha, da budeš uzrok da Allah uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao je svoje ashabe pobjedom narednog dana nad jevrejima i to po vođstvom čovjeka čije su vrijednosti velike, koji voli Allaha i Poslanika i koga voli Allah i Njegov Poslanik. Svako od ashaba očekivao je da se to odnosi na njega pa kada su došli na sastanak, Poslanik je tražio Aliju koji nije bio tu, jer je imao bol u očima.Kada je stigao, Poslanik je pljucno u oči svojom mubareć pljuvačkom, pa je bolest nestala kao da nije ni bila, tako da je Alija mogao predvoditi vojsku. Poslanik mu je naredio da ide staloženo dok ne dođe do granice sa neprijateljem, pa kada dođe – da ih pozove u islam, te da ako mu se odazovu pozove ih u izvršavanje drugih obaveza. Zatim je Poslanik Aliji pojasnio vrijednost dave i da je čovjeku bolje da bude uzrok upute samo jednog čovjeka nego najbolji dunjalučki imetak, pa kako li je tek ako bude uzrok više njih.
Abdullah b. Abbas, radijallahu ‘anhuma, je rekao: “Kada su Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi ashabi stigli u Mekku, mušrici su govorili: “Dolazi vam narod kojeg je oslabila Jesribska groznica.”, pa je Posalnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio ashabima da prva tri kruga tavafa žurno hodaju, a da između jemenskog ugla i crnog kamena normalno hodaju, a nije im naredio da žurno hodaju sve krugove samo zbog samilosti i blagosti prema njima.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Šeste godine po Hidžri Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je krenuo u Mekku obaviti umru i sa njim su krenuli mnogi ashabi. Kada su to čuli, mušrici Mekke su izašli da im zabrane ulazak u Mekku i da se zbog toga bore sa njima. Sve se završilo sporazumom u kome je dogovoreno da se Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ashabi ove godine vrate, a da sljedeće godine dođu na umru, i da pri tome u Mekki ostanu tri dana. Kada su sljedeće godine došli kako bi obavili naknadnu umru, mušrici su jedni drugima govorili: “Dolazi vam narod koga je oslabila Jesribska groznica.”, omalovažavajuću i ismijavajući time ashabe. Kada je to čuo Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio je ashabima da žurno obavljaju tavaf oko Ka'be, osim između jemenskog ugla i crnog kamena, tada su mogli normalno hodati jer ih mekanski mušrici koji su stajali na brdu Ku'ajkian na toj strani nisu mogli vidjeti. Kada su vidjeli vjernike da tako hodaju, razljutili su se i rekli su: “Ovi su kao gazele.”, pa je brzo hodanje prva tri kruga pri obavljanju prvog ili dolazećeg tavafa postalo sunnet, slijedeći i čuvajući spomen na pelemenite ashabe, i njihovo zalaganje za ovu vjeru i uzdizanje Allahove riječi. Molimo Allaha da nas učini od onih koji ih slijede.
Od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu ‘anhuma, se prenosi da je rekao: „Na dan Uhuda neki čovjek je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Šta misliš ako ja poginem, gdje ću?’ Reče: ‘U Džennet.’, pa on baci hurme koje je držao u ruci, a zatim stupi u borbu protiv neprijatelja dok ne poginu.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Džabir nas obavještava da je čovjek po imenu Umejr b. el-Humam na dan bitke na Uhudu, kazao: “O Allahov Poslaniče, šta veliš kada bih se ja borio dok me neko ne bi ubio”, tj. kada bih se ja borio protiv mušrika i poginuo, “kakvo bi moje pristanište bilo?” Poslanik mu reče: “Ti bi tada bio u Džennetu.” Tada je on bacio hurme koje su bile sa njim, i kazao: “Dugo mi je čekati da pojedem ove hurme.” Tada je krenuo da se bori dok nije poginuo, Allah sa njim bio zadovoljan.
Od El-Berraa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek naoružan, u panciru, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, da li da se borim ili da primim islam?’ On mu reče: ‘Primi islam, a zatim se bori!’ On je primio islam, borio se, a zatim poginuo, na što je Allahov Poslanik rekao: ‘Uradio je malo, a nagrađen je puno!'” (Muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je čovjek koji je iskazao da želi da ide u džihad sa njim, a bio je u panciru, međutim, još nije primio islam. Čovjek mu je kazao: “O Poslaniče, da li da se borim pa primim islam, ili da primim islam, a potom se borim?” On mu reče: “Primi islam, a zatim se bori!” On je primio islam, borio se, a zatim poginuo na što je Allahov Poslanik rekao: “Uradio je malo, a nagrađen je puno!” U odnosu na period u kojem je bio u islamu, njegova nagrada je velika, jer džihad na Allahovom putu kako bi se uzdigla Božija riječ jedno je od najboljih i najvrednih djela.
Ibn Mes'ud, radijallahu ‘anhu, veli: „Na dan bitke na Hunejnu u raspodjeli imetka, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je dao prednost određenim ljudima. Dao je El-Akre'u b. Habisu i Ujejni b. Hisnu po stotinu deva, a također je tog dana i još nekim prvacima i uglednicima među Arapima dao prednost. Neki čovjek je kazao: ‘Allaha mi, ovo nije pravedna raspodjela i njome nije bio cilj postići Allahovo Lice i zadovoljstvo.’ Rekao sam: ‘Allaha mi ću o tome obavijestiti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’ Kada sam to prenijeo Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovo lice se promijenilo i zacrvenilo, a potom je kazao: ‘A ko je pravedan, ako to nisu Allah i Njegov Poslanik!? Allah se smilovao Musau koji je strpljivo podnosio i gora uzemiravanja.’ Rekao sam nakon toga: ‘Nikada mu ništa loše više neću prenijeti.'“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu ‘anhu, u ovoj predaji prenosi da su oni bili u bici na Hunejnu, a to je bitka na Taifu, nakon oslobođenja Mekke. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u toj bici sakupio je mnogo plijena, kamila, ovaca, srebrenjaka, i zlatnika. Poslije je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odsjeo u mjestu Dži'rana, na granici harema, sa strane Taifa. Tu je odsjeo kako bi podijelio plijen učesnicima ove bitke. Dao je El-Akreu b. Habisu stotinu deva, a isto toliko je dao i Ujejni ibn Hisnu. Dao je i ljudima koji su bili uglednici među Arapima, kako bi pridobio njihova srca, jer ukoliko ovi budu dobri u islamu zbog toga, islam će prihvatiti i oni koji ih slijede, a to će donijeti snagu islamu. One koji su bili jakog vjerovanja, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izostavio je iz ove podjele, oslanjajući se na njihovo vjerovanje. Jedan čovjek, nakon što je vidio kako Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, daje prvacima plemena i uglednicima, a drugima ne daje, kazao je: “Ovo nije pravedno davanje i njime se ne želi Allahovo zadovoljstvo.” Kada je Ibn Mesud čuo ove riječi, žurno je otišao do Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a prije toga se zakleo da će o tome obavijesiti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada mu je kazao šta se desilo, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naljutio se i lice mu je postalo crveno, a onda je rekao: “Ko je to pravedan, ako Allah i Njegov Poslanik nisu”, negirajući time riječi onog čovjeka. Potom je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Allah se smilovao Musau koji je mnogo više bio uznemiravan, pa se strpio.” Kada je Ibn Mes'ud, radijallau ‘anhu, vidio stanje u kojem se nalazi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao je: “Kada čujem neki govor od tog naroda, a koji nije lijep, neću o tome kazati Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” To je kazao zbog ljutnje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koja je bila izazvana kazanim riječima od strane onog čovjeka. Dakle, neće više ništa prenjeti od tog ružnog govora, sve dok njegova šteta ne pogađa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i islam.
Ebu Abdullah Džabir b. Abdullah, radijallahu ‘anhuma, veli: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poslao da presretnemo kurejševićku karavanu. Za zapovjednika nam je odredio Ebu Ubejdu. Za hranu nam je dao torbu datula, nije našao ništa drugo. Ebu Ubejde je svakom od nas davao po jednu hurmu.” Upitan je: “Kako ste postupali sa njima?” Rekao je: “’Sisali smo hurmu onako kao što novorođenče sisa majku.’ Potom bi se napili vode. To bi nam bilo dovoljno za taj dan, do noći. Štapovima bismo tresli otpalo lišće, malo ga polili vodom i jeli. Poslije smo se prebacili na obalu mora. Ispred nas se nešto pojavi poput velike pješčane dine. Kad smo tamo došli, našli smo ogromnu ribu poznatu pod imenom anber (vrsta kita: ulješura). Ebu Ubejde reče: ‘Strvina!’ A potom je rekao: ‘Ne! Pejgamber nas je poslao na Allahov put, a vi ste u nuždi, jedite ga!’ Bilo nas je tri stotine i ostali smo tamo mjesec dana, dok se nismo ugojili. Vadili smo krčagom loj iz njegove duplje, rezali od njega komade mesa koliko bik ili ravne biku. Ebu Ubejde je uzeo između nas trinaestoricu i smjestio ih u njegovu duplju, zatim je uzeo jedno njegovo rebro i uspravio ga, potom je osedlao najveću devu koju smo imali i njome prošao ispod njega. Snabdjeli smo se komadima mesa (za puta). Kada smo se vratili u Medinu, otišli smo kod Pejgambera i ispričali mu šta je bilo, na šta je on rekao: ‘To je bila opskrba koju vam je Allah dao. Da li imate neki komad mesa da je ostao, tako da bi ga mogli nama dati?’ Poslali smo Pejgamberu jedan komad mesa i on ga je pojeo.’”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jedinicu, na čije čelo je odredio Ebu Ubejdu, da presretnu kurejševićku karavanu koja je nosila hranu. Za hranu im je dao torbu datula, a zapovjednik je svakom od njih davao po jednu hurmu, jer nije bilo dovoljno. Oni su sisali hurmu, a potom bi se napili vode. Štapovima bi tresli otpalo lišće, malo ga polili vodom i jeli. Poslije su se prebacili na obalu mora. Ispred im se nešto pojavilo poput velike pješčane dine. Kad su tamo došli, našli su ogromnu ribu poznatu pod imenom kit. Ebu Ubejde, njihov vođa im je zabranio da jedu jer je to strvina a ona je zabranjena po kur'ansko-hadiskom tekstu, a potom je promjenio stav i dozvolio im jer su u nuždi, posebno jer su na putovanju koje je ibadet. Nisu znali da je morska strvina halal. Oni su jeli i kada su se vratili u Medinu, otišli su kod Pejgambera i ispričali mu šta je bilo, a on ih je podržao u tome i pojeo jedan dio.
Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je bio dan Bitke na Bedru, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pogledao je u idolopoklonike kojih je bilo hiljadu, a njegovih ashaba samo tri stotine i devetnaest. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, okrenuo se tada prema kibli, ispružio svoje ruke i počeo skrušeno dozivati svoga Gospodara i moliti Ga: “Allahu, daj mi ono što si obećao. Allahu moj, ako ova skupina muslimana bude uništena, Tebe više neće imati ko obožavati na Zemlji!” Neprestano je molio i dozivao svoga Gospodara ispruženih ruku, okrenut prema kibli, toliko da mu je ogrtač spao s ramena. Prišao mu je Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, uzeo njegov ogratač i stavio mu ga na ramena. Zagrlio ga je s leđa i rekao mu: “Allahov Poslaniče, dosta ti je obraćanja Gospodaru. On će ispuniti ono što ti je obećao.” Potom je Allah objavio ovaj ajet: “I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.’ Pa ga je Allah pomogao s melekima.” Ebu Zumejl je rekao: “Kazivao mi je Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, i rekao: ‘Dok je jedan od muslimana tada pomno pratio jednog idolopoklonika, ispred sebe, čuo je udarac biča, a iznad sebe konjanika kako govori: ‘Napred Hajzume!’ Bacio je pogled na idolopoklonika kojeg je pratio i vidio ga kako pada na leđa. Kada je malo bolje pogledao, vidio je da mu je nos razbijen i lice presječeno kao udarcem biča. Sve je pozelenilo. Potom se ensarija uputio Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo. Rekao je: ‘Istinu si rekao.’ To je rezultat pomoći s trećeg neba.’” Tada su pobili sedamdeset idolopoklonika i isto toliko zarobili. Ebu Zumejl nastavlja i kaže: “Ibn Abbas mi je potom rekao: ‘Kada su muslimani zarobili idolopoklonike, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obratio se Ebu Bekru i Omeru, i rekao: ‘Šta smatrate da treba uraditi s ovim zarobljenicima?’ Ebu Bekr je rekao: ‘Allahov Poslaniče, oni su sinovi amidža i rodbine. Smatram da bi od njih trebalo uzeti otkup kako bismo se osnažili protiv nevjernika. Možda ih Allah uputi, pa da prime islam.’ Potom je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: ‘Šta ti veliš, sine Hattabov’? Rekao je: ‘Ne tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja se ne slažem sa onim što predlaže Ebu Bekr. Ja smatram da treba da nam omogućiš, pa da ih pobijemo. Treba da dozvoliš Aliji da ubije Akila. Da meni dozvoliš pa da ubijem tog i tog (svoga zeta). Oni su, zaista, kolovođe kufra.’ Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naginjao je onome što je rekao Ebu Bekr, a ne onome što je Omer rekao. Kada je osvanulo Omer je došao i zatekao Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, kako sjede i plaču. Upitao je: ‘Allahov Poslaniče, reci zbog čega ti i tvoj drug plačete? Pa ako nešto bude za plača, plakat ću i ja, a ako ne, onda ću skupa sa vama plakati, zbog toga što i vi plačete.’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ‘Plačem zbog prijedloga tvojih drugova da prihvate otkup. Pokazana mi je patnja idolopoklonika bliže od onoga stabla, a stablo je bilo blizu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Potom je Allah objavio: ‘Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji…’, pa sve do ajeta: ‘Sada jedite ono što ste zaplijenili, kao dopušteno i lijepo’, pa im je Allah tako dozvolio ratni plijen.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Kada je bio dan Bitke na Bedru, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pogledao je u idolopoklonike kojih je bilo hiljadu, a njegovih ashaba samo tri stotine i devetnaest. Znao je da ih je malo u odnosu na mušrike, pa se okrenuo tada prema kibli, ispružio svoje ruke i počeo skrušeno dozivati svoga Gospodara i moliti Ga: “Allahu, daj mi ono što si obećao. Allahu moj, ako ova skupina muslimana bude uništena, Tebe više neće imati ko obožavati na Zemlji!”, tj. ostvari ono što si mi obećao, pomozi muslimane protiv nevjernika, jer ako uništiš ovu skupinu muslimana, nećete imati ko na Zemlji da Te obožava. Neprestano je molio i dozivao svoga Gospodara ispruženih ruku, okrenut prema kibli, toliko da mu je ogrtač spao s ramena. Prišao mu je Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, uzeo njegov ogratač i stavio mu ga na ramena. Zagrlio ga je s leđa i rekao mu: “Allahov Poslaniče, dosta ti je obraćanja Gospodaru. On će ispuniti ono što ti je obećao.” Potom je Allah objavio ovaj ajet: “I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.’” (El-Enfal, 9.), tj. kada ste od Allaha molili da vam dadne pobjedu, pa vam se On odazvao i poslao vam hiljadu meleka koji su jedni za drugima pristizali. Kazivao je Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, i rekao: “Dok je jedan od muslimana tada pomno pratio jednog idolopoklonika, ispred sebe, čuo je udarac biča, a iznad sebe konjanika kako govori: ‘Napred Hajzume!’ Bacio je pogled na idolopoklonika kojeg je pratio i vidio ga kako pada na leđa. Kada je malo bolje pogledao, vidio je da mu je nos razbijen i lice presječeno kao udarcem biča. Sve je pozelenilo. Potom se ensarija uputio Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo. Rekao je: ‘Istinu si rekao. To je rezultat pomoći s trećeg neba.’ Tada su pobili sedamdeset idolopoklonika i isto toliko zarobili.” Hajzum je ime konja na kojem je bio taj melek. Kada su muslimani zarobili idolopoklonike, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obratio se Ebu Bekru i Omeru, i rekao: “Šta smatrate da treba uraditi s ovim zarobljenicima?” Ebu Bekr je rekao: “Allahov Poslaniče, oni su sinovi amidža i rodbina. Smatram da bi od njih trebalo uzeti otkup kako bismo se osnažili protiv nevjernika. Možda ih Allah uputi, pa da prime islam.” Omer je rekao: “Ne tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja se ne slažem sa onim što predlaže Ebu Bekr. Ja smatram da treba da nam omogućiš, pa da ih pobijemo, da svako ubije svoga bližnjega. Oni su, zaista, kolovođe kufra.” Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naginjao je onome što je rekao Ebu Bekr, a ne onome što je rekao Omer. Kada je osvanulo došao je Omer i zatekao Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, kako sjede i plaču. Upitao je: “Allahov Poslaniče, reci zbog čega ti i tvoj drug plačete? Pa ako nešto bude za plač, plakat ću i ja, a ako ne, onda ću skupa sa vama plakati zbog toga što i vi plačete.” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Plačem zbog prijedloga tvojih drugova da prihvate otkup. Pokazana mi je patnja idolopoklonika bliže od onoga stabla.”, a stablo je bilo blizu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Potom je Allah objavio: “Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži zarobljenike dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji…”, pa sve do ajeta: “Sada jedite ono što ste zaplijenili, kao dopušteno i lijepo.” (El-Enfal, 69.), tj. ne priliči vjerovjesniku koji se bori protiv nevjernika koji žele da ugase Allahovo svjetlo i unište vjeru, da zadržava zarobljenike radi otkupa, jer to je neznatna vrijednost u odnosu na suzbijanje njihovog zla. Sve dok su oni jaki, ne treba ih držati kao zarobljenike s ciljem otkupa, a kada oslabe, onda se mogu s tim ciljem zadržati. Pa im je Allah tako dozvolio ratni plijen kojeg na silu uzimaju od nevjernika.
Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, rekao je: “Ja ću biti prvi koji će kleknuti pred Milostivim Sudnjem danu, da mu On presudi.” Kajs b. Abbad rekao je: “Oni su povod objave ajeta: ‘Ova dva protivnička tabora spore se u vezi sa Gospodarom svojim’ (El-Hadždž, 19). To su oni koji su učestvovali u dvoboju na dan Bedra: Hamza, Alija i Ubejda, ili Ebu Ubejda b. Haris, Šejba b. Rebia, Utba b. Rebia i Velid b. Utba.’”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
U ovom predanju Alija, radijallahu anhu, obavještava o sebi i kaže da će biti prvi koji će kleknuti pred Uzvišenim Gospodarom svjetova zbog parnice na Sudnjem danu i da je ovaj ajet: “Ova dva protivnička tabora spore se u vezi sa Gospodarom svojim” (El-Hadždž, 19), objavljen povodom njega, Hamze i Ebu Ubejde, radijallahu anhum, zato što su se borili u dvoboju protiv uglednih nevjernika na dan Bitke na Bedru, a to su bili: Šejba b. Rebia, Utba b. Rebia i Velid b. Utba, što upućuje na dozvoljenost dvoboja. Dvoboj između dvojice protivnika odvijao se prije početka bitke i u njemu su se protivnici borili sabljama.
Prenosi se od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je kazao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je u Nedžd jednu izvidničku četu u kojoj sam se i ja nalazio, pa smo zaplijenili deve i stoku, tako da je udio svakog od nas dostigao po dvanaest deva. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svakome od nas dao još po jednu devu.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, pripovijeda da ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u Nedžd kao izvednicu. Zaplijenili su veliki broj deva i stoke, i udio svakog od njih bio je dvanaest deva, a on je svakom od njih dao još po jednu devu kao dodatak na njihov udio.
Od Abdullaha b. Omera, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: “Pokazan sam Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na dan Uhuda, kada sam imao četrnaest godina, pa me je odbio, a kada sam mu pokazan na dan Handeka, u petnaestoj godini, dozvolio mi je učestvovanje u bici.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Abdullah b. Omer, radijallahu ‘anhu, nas obavještava da je bio na pregledu za odlazak u bitku sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pregledu koji se obavlja pred komandantom pred bitku na Uhudu, koja se desila treće godine po Hidžri. On je tada bio u svojoj četrnaestoj godini pa ga je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, vratio zbog mladosti. Kada mu je pokazan u godini u kojoj se odigrala bitka na Handeku, pete godine po Hidžri, imao je petnaest godina, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvolio da se bori. Vjerovatno je Abdullah u vrijeme bitke na Uhudu bio negdje na početku svoje četrnaeste godine, a za vrijeme bitke na Handeku na kraju petnaeste.
Od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Kad je bila Bitka na Hendeku došao je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, nakon zalaska Sunca, grdeći nevjernike Kurejšije, pa je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, nisam stigao klanjati ikindiju sve dok Sunce nije gotovo zašlo!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Tako mi Allaha, ni ja nisam klanjao!’ Otišli smo u Buthan (medinska dolina), pa je uzeo abdest, a i mi smo se abdestili, zatim je klanjao ikindiju nakon zalaska Sunca, a nakon nje je klanjao akšam.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Došao je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je bila Bitka na Hendeku nakon zalaska Sunca psujući nevjernike Kurejšije, jer su ga zaokupili od ikindija-namaza, pa je klanjao tek kada je Sunce bilo pri zalasku. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zakleo se, a on govori istinu, da ni on nije sve do sad klanjao ikindiju, da bi umirio Omera, radijallahu anhu, kojem je to teško palo. Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo abdest, a to su učinili i njegovi ashabi, te zatim klanjao ikindiju nakon što je zašlo Sunce, odnosno nakon isteka namskog vremena, a nakon toga je klanjao akšam.
Ebu Musa, radijallahu anhu, kazivao je: „Krenuli smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vojni pohod, a bilo nas je šesterica. Imali smo jednu devu na kojoj smo naizmjenično jahali, pa su nam ispucale noge. I moje noge su bile ispucale i nokti mi pootpadali. Omotavali smo noge raznim krpama, pa je ta bitka nazvana Zatur-rika (Bitka u krpama).“ Ebu Burda veli: “Ebu Musa je ovo ispričao, ali kasnije nije volio govoriti o tome, rekavši: ‘Nisam to radio da bih to spominjao’, kao da nije volio da otkriva nešto od svojih dobrih djela.“ (Muttefekun alejhi)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ebu Musa pošao je sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vojni pohod, a tu su bili još neki ashabi čije je broj dosezao šest. Imali su jednu devu na kojoj su naizmjenično jahali, sve dok nisu stigli do cilja. U hadisu stoji: “Pa su nam ispucale noge. I moje noge su ispucale i nokti mi pootpadali”, a razlog tome jest dugo pješačenje po pustinji. Oni nisu imali nešto čime bi omotali svoja stopala, nego su hodali bosi, što im je naštetilo, ali i pored toga nisu se zaustavljali u svojoj namjeri da se susretnu sa neprijateljem. U hadisu dalje stoji: “Omotavali smo noge raznim krpama…”, što ukazuje na to da im je i ono što su imali na nogama popucalo od dugog pješačenja po pustinji. Ebu Burda veli: “Ebu Musa je ovo ispričao, ali kasnije nije volio govoriti o tome, rekavši: ‘Nisam to radio da bih to spominjao'”, kao da nije volio da otkriva nešto od svojih dobrih djela. Dakle, nakon što je Musao ispričao ovo kazivanje, poželio je da ga nije ispričao, jer kroz njega on na neki način hvali sebe, a skrivanje dobrog djela bolje je od njegovog otkrivanja, osim kada za to postoji opravdan razlog, kao npr. želja da se povedu za tim djelom i drugi ljudi. U drugom hadisu stoji: “…pa sakrije sadaku tako da ljevica ne zna šta je desnica udjelila.”
Od Enesa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Moj amidža, Enes, b. Nadr, radijallahu ‘anhu, nije prisustvovao Bici na Bedru, pa je rekao: ‘Allahov Poslaniče, izostao sam od prve borbe u kojoj si se borio protiv mušrika. Ako mi Allah omogući izlazak na bojno polje protiv mušrika, zaista će pokazati Allah ljudima šta mogu učiniti.’ Pošto je došao dan Uhuda (Bitka na Uhudu), muslimani su se pokolebali, a on reče: ‘Allahu moj, izvinjavam Ti se zbog čina ovih (tj. muslimana), a perem se i odričem od djela onih (mušrika).’, a zatim je krenuo naprijed. Sreo ga je Sad b. Muaz pa mu on reče: ‘O Sad ibn Muaze, Džennet želim. Gospodara mi Nadrovog (očevog), ja osjećam njegov miris ispod Uhuda.’ Sa’d priča: ‘O Allahov Poslaniče, ja ne bih mogao učiniti ono što je on učinio.’ Našli smo ga sa osamdeset i nekoliko rana od sablje, proboda kopljem i rana od strijela.” Našli smo ga poginulog, mušrici su ga cijelog unakazili da ga niko nije mogao poznati osim njegove sestre. Poznala ga je po vrhovima jagodica na prstima.'” Enes, radijallahu ‘anhu, veli: “Mislili smo i pretpostavljali da je o njemu objavljen ajet koji glasi: ‘Među muminima, ima ljudi koji su iskreni na onom što su Allahu obećali…’, pa do kraja ajeta.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Prenosi se da od Enesa radijallahu anhu, da njegov amidža Enes b. Nadr nije učestvovao u bici na Bedru, a razlog tome jeste što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije otišao na Bedr s ciljem borbe nego s ciljem da presretne karavanu Kurejšija. Sa njim je tada bilo oko tri stotine i deset ljudi, sedamdeset kamila i dva konja na kojima su se smjenjivali. U toj bici mnogi ashabi nisu učestvovali jer na nju niko nije pozvan. Enes b. Nadr je kazao Poslaniku: “Allahov Poslaniče, bio sam odsutan od prve borbe u kojoj si se ti borio protiv idolopoklonika. Ako mi Allah još pruži priliku za borbu protiv idolopoklonika, vidjet ćeš šta ću napraviti.” Pa kada je bila Bitka na Uhudu godinu i mjesec dana nakon bitke na Bedru muslimani su u početku dana imali prednost, ali su strijelci ostavili mjesto na kojem im je naređeno da budu. Kada su mušrici skoro bili poraženi ovi strijelci su napustili mjesto, pa su ih s te strane mušrici napali, tako da su neki muslimani pobjegli. Enes je krenuo prema neprijatelju i rekao: “Bože moj, ispričavam Ti se za ono što ovi (povlačenjem) učiniše, (mišljaše na svoje drugove), a ponovo se odričem pred Tobom onoga što ovi učiniše (smjerajući na idolopoklonike).” Potom je prošao naprijed, pa se okrenuo Sa'du ibn Mu'azu koji ga je pitao gdje ide, a on mu je rekao: “O, Sa'du b. Mu'azu, želim Džennet! Tako mi Gospodara Nadra, ja osjećam njegov miris ispred Uhuda.” On je stvarno osjetio miris Dženneta i to mu je bila počast od Allaha prije nego je postao šehid. Tada je krenuo, i borio se dok nije bio ubijen. Sa'd je kasnije rekao: “Allahov Poslaniče, ja ne bih bio u mogućnosti da učinim ono što je on tada počinio.” Enes kaže: “Kasnije smo na njemu našli osamdeset i nekoliko rana od sablje, uboda koplja ili strijele; našli smo ga ubijena, a idolopoklonici su ga iznakazili toliko da ga je prepoznala samo njegova sestra po njegovim jagodicama.” – Muslimani su smatrali da se na njega i njemu slične odnosi ovaj ajet: “Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu … ” (El-Ahzab, 23). Nema sumnje da se ovaj ajet odnosi prije svega na njega i na slične njemu jer oni su ispunili ono što su Allahu obećali. Enes je kazao: “Ako mi Allah još pruži priliku za borbu protiv idolopoklonika, vidjet ćeš šta ću napraviti.” On je to i uradio i takvo nešto ne može uraditi osim onaj kome Allah to podari dok ne postane šehid.
Enes, radijallahu ‘anhu, pripovijeda i kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi krenuli su da preteknu mušrike na Bedru a mušrici su došli. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Neka ni jedan od vas ne počinje ništa bez mene lično.’ Mušrici se približiše, pa Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Krenite u Džennet, čija je širina kao širina nebesa i Zemlje.’ Tada je ‘Umejr El-Hamam el-Ensari, radijallahu ‘anhu, rekao: ‘O Allahov Poslaniče, zar u Džennet čija je širina kao nebesa i Zemlja?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da.’ A ‘Umejr reče: ‘Behin beh’ (u značenju divno). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Šta te je navelo da kažeš behin beh’ Reče: ‘Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, nije me ništa drugo navelo da to govorim do nada da budem jedan od stanovnika tog Dženneta.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ti si zaista njegov stanovnik.’ ‘Umejr istrese nekoliko hurmi iz bisaga, pa ih poče jesti, a zatim reče: ‘Ako bih ja živio dok pojedem ove hurme, to bi dugo potrajalo’, pa ih baci, i krenu na neprijatelja, boreći se sve dok ne pogibe.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Enes, radijallahu ‘anhu, pripovijeda da su Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi izišli iz Medine s ciljem da preteknu karavanu Ebu Sufjana koja je dolazila iz Šama i išla prema Mekki. Oni nisu došli s ciljem da se bore, ali je Allah dao da se oni susretnu sa svojim neprijateljima, bez dogovorenog plana, pa je zbog toga iz te bitke izostao veliki broj ashaba, ali ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga nije osudio niti kritikovao. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao, odsjeo je sa svojim ashabima na Bedru prije nego su odsjeli kurejšijskij nevjernici, pa kada su oni stigli, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Neka ni jedan od vas ne počinje ništa bez mene lično.’ Tj. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da ashabi bilo šta rade, sve dok on ne bude njima najbliži, kako ne bi izostala neka korist za koju oni ne znaju. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Krenite u Džennet, čija je širina kao širina nebesa i Zemlje.’ Tj. Požurite i ne kasnite u svom trudu na Allahovom putu, jer je rezultat toga Džennet koji je prostran koliko su prostrani nebesa i Zemlja. Ovo je kazao kao vid podsticaja na borbu protiv nevjernika. Tada je ‘Umejr El-Humam el-Ensari, radijallahu ‘anhu, rekao: ‘O Allahov Poslaniče, zar u Džennet čija je širina kao nebesa i Zemlja.’ Resul, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da.’ A ‘Umejr reče: ‘Behin beh’ (u značenju veličanja toga). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Šta te je navelo da kažeš behin beh’? Tj. Šta je razlog ta kažeš te riječi, da li je to strah? On reče: ‘Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, nije me ništa drugo navelo da to govorim do nada da budem jedan od stanovnika tog Dženneta.’ Tj. razlog zbog kojeg sam to rekao jeste moja želja da budem džennetlija. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ti si zaista njegov stanovnik.’ Ovo je bila radosna vijest koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao svojim ashabima kako bi se oni što više potrudili. Kada je ‘Umejr b. Humam, radijallahu ‘anhu, čuo ovu radosnu vijest od onoga ko je iskren i kome se vjeruje, koji ne govori po svome nahođenju, istresao je nekoliko hurmi iz bisaga, pa ih poče jesti, a zatim reče: ‘Ako bih ja živio dok pojedem ove hurme, to bi dugo potrajalo’, pa ih baci, i krenu na neprijatelja, boreći se sve dok nije poginu, Allah bio zadovljan njime.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom Oslobađanja Meke ušao u Meku, a na glavi je imao šljem. Kada ga je skinuo, došao mu je neki čovjek i rekao: “Ibn Hatal se eno drži za ogrtač Kabe”, na šta on reče: “Ubijte ga.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Između nevjernika plemena Kurejš i Poslanika, sallallallahu alejhi ve sellem, postojao je ugovor o međusobnom nenapadanju, pa kada su ga oni prekršili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je u pohod na Meku, i pri tome je naredio da se ubiju deveterica ljudi. U Meku je ušao sa oprezom, tako da je na glavi nosio ratni šljem. Ashabi su zatekli Ibn Hatala kako se uhvatio za ogrtač Kabe kako bi se njenom svetosti zaštitio od smrtne kazne, jer je znao za svoje prijašnje ružno ophođenje i zlodjela prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Oni se nisu usudili da ga u takvom stanju ubiju prije negoli još jednom upitaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su ga upitali, rekao im je: “Ubijte ga.” I ubijen je između crnog kamena i Mekami-Ibrahima (mjesta na kome se nalaze otisci stopala Ibrahima, alejhisselam).
Od Ebu Hurejre ili od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijallahu ‘anhu, – prenosilac nije bio siguran – prenosi se da je rekao: “U vrijeme bitke na Tebuku ljude je pogodila glad pa su rekli: “Allahov Poslaniče, kada bi nam dozvolio da pokoljemo deve i jedemo a iskoristimo i njihov loj. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem reče: “Učinite tako.” Došao je Omer, radijallahu ‘anhu, i rekao: “Allahov Poslaniče, ako to uradiš smanjiće se broj jahalica, nego pozovi sve da prikupe višak hrane koji im je ostao, zatim dovi Uzvišenom Allahu da da bereket i blagoslov u tome, pa će možda i dati bereket u tome. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se složio, pa je zatražio prostirač od kože koji je prostro, a zatim zatražio da svako donese svoj višak hrane. Neko je donio pregršt kukuruza, neko pregršt datula, neko komad nečeg, tako da se na prostiraču prikupilo nešto malo hrane i Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poče doviti za bereket i blagoslov, a onda kaza: “Donesite i punite vaše posude!” Donijeli su sve posude koje su našli u čitavom logoru i nisu izostavili posudu a da je nisu napunili. Zatim su se najeli do sitosti i opet je ostalo, pa je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Svjedočim da nema Boga sem Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Ko god s ova dva svjedočanstva sretne Uzvišenog Allaha, bez da posumnja u njih, neće mu biti uskraćen Džennet.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
U vrijeme bitke na Tebuku ljude je pogodila glad pa su rekli: “Allahov Poslaniče, kada bi nam dozvolio da pokoljemo deve i jedemo, i da iskoristimo njihov loj. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvolio im je i rekao: “Učinite tako.” Došao je Omer, radijallahu ‘anhu, rekavši: “Allahov Poslaniče, ako to uradiš smanjiće se broj jahalica koje nas nose i biće ih premalo, nego pozovi sve da prikupe višak hrane koji im je ostao, zatim dovi Uzvišenom Allahu da da bereket i blagoslov u tome, pa će možda i dati bereket u tom hajru i blagoslov u malo hrane. Allahov Poslanik. sallallahu ‘alejhi ve sellem, se složio i zatražio prostirač od kože koji je zatim prostro, a onda zatražio da donesu preostali višak hrane. Neko je donio pregršt kukuruza, neko pregršt datula, neko komad kruha, tako da se na prostiraču prikupilo nešto malo hrane i Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uze doviti za bereket i blagoslov, a onda kaza: “Donesite i punite vaše posude!” Donijeli su sve posude koje su našli u vojsci ne izostavljajući posudu a da je nisu napunili, zatim su se najeli do sitosti i opet je ostalo, pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Svjedočim da nema Boga sem Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Ko god s ova dva svjedočanstva sretne Uzvišenog Allaha, bez da posumnja u njih, neće mu biti uskraćen Džennet.” On mora ući u Džennet, ili odmah na početku sa onima koji su se spasili, ili makar nakon što izađe iz Vatre.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poslao je desetak osoba u izvidnicu i postavi im za emira Asima b. Sabita, ensariju, radijallahu ‘anhu. Oni su putovali sve dok ne stigoše u mjesto Hedat između Usfana i Meke. Tu su bili otkriveni od jednog ogranka plemena Huzejl, zvanog Benu Lihjan. Blizu stotinu naoružanih strijelaca pojurilo je prema njima, slijedeći ih i prateći po njihovu tragu. Kada ih je primijetio Asim i njegovo društvo, sklonili su se na jedno mjesto, a naoružani progonitelji su ih opkolili, pa onda rekoše: ‘Dođite i predajte se, a mi vam garantiramo i savjetujemo da nećemo ubiti ni jednog od vas.’ Asim b. Sabit, zapovjednik muslimanske čete reče: ‘O ljudi, što se tiče mene, ja ne vjerujem ni jednom nevjerniku (ne predajem se). Allahu, izvijesti o nama svoga Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Zasuli su ih strijelama i ubiše Asima. Trojica ljudi im se predade na čvrsto obećanje. To su bili: Hubejb, Zejd b. Desine i još jedan čovjek. Pošto im se predadoše, razoružaše ih i povezaše. Onaj treći čovjek zarobljenik reče: ‘Ovo je prava izdaja, tako mi Allaha, ja sa vama neću ni koraka dalje.’ Zaista, u ovim pogubljenim ja imam primjer. Oni su ga vukli i gonili da ide sa njima, ali on ne htjede nikako ići, pa ga oni ubiše. Tada su krenuli sa Hubejbom i Zejd b. Desinom. Na kraju su ih prodali mušricima u Meki, poslije događaja na Bedru. Hubejba je kupio Benul-Haris b. Amir b. Nevfel b. Abdu Menaf. Hubejb je na Bedru pogubio njihovog oca Harisa. Hubejb je ostao kod njih u zarobljeništvu dok se ne slože da ga ubiju. Jednog dana je Hubejb zatražio od jedne Harisove kćeri britvu, da bi se njom obrijao (po stidnim mjestima), pa mu je ona dala. Njen sinčić je dopuzao do njega. Bila je zaboravila na dijete, pa kada vidje dijete u njegovom krilu, a britva mu u ruci, žestoko se prepade za dijete da ga on ne ubije. Njen strah je Hubejb primijetio pa joj reče: ‘Jesi li se prepala, da ga ja ne ubijem. Ne boj se, ja to neću učiniti.’ Ona je rekla: ‘Tako mi Allaha, ja nisam vidjela hairnijeg (boljeg) zarobljenika od njega. Tako mi Allaha, ja sam ga zatekla jednog dana gdje jede tek ubrani grozd iz ruke, a okovan u sindžire.’ A u Meki tada nigdje nije bilo ploda (voća). To je zaista bila hrana kojom je Allah hranio Hubejba.’ Kada je došlo vrijeme njegove pogibije, sinovi Harisovi su ga izveli iz harema da bi ga ubili van harema. Tada im Hubejb reče: ‘Pustite me da klanjam dva rekata.’ Oni ga pustiše, on klanja dva rekata, a onda reče: ‘Tako mi Allaha, da vi ne smatrate da me je strah, ja bih još produžio namaz.’, a onda reče: ‘Allahu moj, sve ih obuhvati i uništi! Nemoj ostaviti od njih ni jednog!’ Onda je nastavio u stihu: ‘Budući da ginem kao musliman, ja zato nikakve tuge nemam. Na koju god stranu ja budem pao, svejedno mi je, jer moja pogibija je radi Allaha. Moja pogibija je smrt radi Allaha, pa On, ako hoće, blagoslovit će svaki dio moga tijela raskomadana.’ Tako je Hubejb učinio sunnetom svakog muslimana koji sigurno gine – da klanja namaz. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obavijestio je ashabe o cijelom slučaju istog dana, te šta su sve učinili mušrici. Jedna grupa Kurejšija krenuše da traže Asima b. Sabita čim su saznali da je on poginuo, ne bi li ga po čemu raspoznali, jer on bijaše pogubio jednog njihova prvaka. Ali mu se nisu mogli približiti od ogromnog roja skakavaca, koje Allah posla kao oblak na to mjesto. Asim je bio zaštićen od predstavnika Kurejšija, tako da nisu mogli ni jedan komadić tijela od njega odsjeći.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
U kazivanju o Asimu b. Sabitu El-Ensariju, i njegovim drugovima, radijallahu ‘anhum, iskazana je jedna vidljiva počast (keramet) nekih ashaba Poslanika, sallallahu “alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu “alejhi ve sellem, poslao je njih deset da idu špijunirati neprijatelje, kako bi otkrili njihove planove i tajne. Kada su se približili Mekki, skupina iz Huzejla od stotinjak ljudi, vrsnih strijelaca, opkolili su ashabe i zatražili od njih da se predaju, garantujući im sigurnost, obećavajući im da ih neće pobiti. Asim je kazao: „Tako mi Allaha neću im otići i prihvatiti nevjerničko obećanje, jer nevjernik je iznevjerio Uzvišenog Allaha, a onaj ko Allaha iznevjeri, to će učiniti i sa Njegovim robovima.“ Oni su i gađali strijelama, pa su ubili Asima i još šest osoba, dok su trojica ostala u životu i složili se da se predaju. Pripadnici Huzejla, zarobili su ih i ruke im vezali. Jedan od njih je kazao: „Ovo je prva prevara i ja neću da vam se pridružim.“, pa su ga ubili. Poslije su Hubejba i njegovom druga odveli u Mekku i prodali ih. Hubejba, radijallahu ‘anhu, su kupile neke Mekkelije čiji je vođa ubijen na Bedru, pa su uvidjeli da je ovo prava prilika za osvetu. Ostavili su ga kod njih kao zarobljenika, pa mu se jednog dana približilo dijete tih ukućana, a Hubejb ga je uzeo i stavio u svoje krilo. Prije toga posudio je od ukućana britvu kako bi uklonio dlake. Na početku majka djeteta nije ni obraćala pažnju na to šta se dešava, pa kada je vidjela, pobojala se da njeno dijete bude ubijeno. Međutim, kada je on, radijallahu ‘anhu, osjetio da se ona pobojala, kazao je: “Tako mi Allaha, neću ga ubiti.” Ta žena je govorila: “Tako mi Allaha, nisam vidjela boljeg zarobljenika od Hubejba. Ja sam ga zatekla jednog dana gdje jede tek ubrani grozd iz ruke, a okovan u sindžire. U Meki tada nigdje nije bilo ploda (voća). To je zaista bila hrana kojom je Allah hranio Hubejba.“ Poslije su se složili oni čiji je otac ubijen od strane Hubejba, da ga ubiju, ali poštivajući svetost Harema odlučili da ga ubiju van njegovih granica. Kada su otišli van granica Harema, Hubejb je tražio da klanja dva rekata, pa kad je završio, kazao je: “Tako mi Allaha, da vi ne smatrate da me je strah, ja bih još produžio namaz.” Međutim, on radijallahu ‘anhu, klanjao je samo dva rekata, a onda je proučio dovu protiv njih: “Allahu moj, sakupi ih jednog po jednog, a likvidiraj ih sve pojedinačno. Nemoj ostaviti od njih ni jednog.” Allah se odazvao njegovoj dovi i nije prošla ni godina dana, a svi su već bili poubijani. To je bila počast za Hubejba. Onda je nastavio u stihu: “Budući da ginem kao musliman, ja zato nikakve tuge nemam. Na koju god stranu ja budem pao, svejedno mi je, jer moja pogibija je radi Allaha. Moja pogibija je smrt radi Allaha, pa On, ako hoće, blagoslovit će svaki dio moga tijela raskomadana.” Kada je u pitanju Asim b. Sabit, koji je ubijen, jedna grupa Kurejšija krenu da ga traži, čim su saznali da je on poginuo, ne bi li ga po čemu raspoznali, jer on bijaše pogubio jednog njihova prvaka. Ali mu se nisu mogli približiti od ogromnog roja skakavaca, koje Allah posla kao oblak na to mjesto kako bi ga zaštitili i kako ne bi uzeli ništa od njegovog tijela. Kada su to vidjeli, pobojali su se i vratili. Dakle, Asim je bio zaštićen od predstavnika Kurejšija, tako da nisu mogli ni jedan komadić tijela od njega odsjeći i to je bila počast njemu od Allaha Uzvišenog koji je spriječio njegovo tijelo od masakriranja.
Od Džabira, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Kopali smo na dan Hendeka, pa smo naišli na tvrd kamen (kojem nisu mogli ništa), pa su došli Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekli mu: ‘Ovaj nam se kamen popriječio u hendeku!’ A on im rekao je: ‘Sići ću ja.’ Zatim je ustao, a za stomak mu je bio vezan kamen, jer tri dana nismo ništa okusili, pa je uzeo kramp i udario njime i on se (kamen u hendeku) sav izmrvi. Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da odem kući! ‘ Rekao sam potom svojoj ženi: ‘Vidio sam na Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nešto na šta se više nije moguće strpiti, mora da kod tebe ima nešto!’ Rekla je: ‘Imam ječma i jare.’ Pa sam zaklao jare i samljeo ječam. Stavili smo meso u lonac i onda sam došao Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok je tijesto već bilo pečeno, a lonac na kamenju skoro prokuhao. Rekao sam: ‘Imam nešto malo jela, pa pođi ti, Allahov Poslaniče, i s tobom jedan ili dvojica!’ A on mi reče: ‘Koliko imaš?’ Pa sam mu rekao, na šta on reče: ‘Dosta, i dobro; reci joj neka ne skida lonac i kruh s vatre dok ne dođem!’ Zatim je rekao: ‘Pođite!’ Pa su muhadžiri i ensarije pošli. Ušao sam kod nje i rekao joj: ‘Teško tebi. Došao je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, muhadžiri, i ensarije, i ostali. Rekla je: ‘Je li te pitao?’ Rekao sam: ‘Da!’ On im rekao je: ‘Uđite i ne gurajte se!’ Tada je počeo lomiti kruh i stavljati meso na njega pokrivajući lonac i pećnicu kada bi izvadio. Donosio bi ashabima da jedu, zatim bi se povratio (ponovo lomio hljeb i vadio meso), i tako, sve dok se nisu svi najeli, a nešto je i ostalo. Tada je rekao (mojoj ženi): ‘Ti pojedi ovo, a pokloni i drugome, jer je ljude zadesila glad.'” U drugom predanju stoji: “Kada se kopao hendek, vidio sam da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jako gladan. Otišao sam svojoj ženi i upitao je: ‘Imaš li nešto (za jesti), jer sam na Allahovom Poslaniku primijetio veliku glad!’ Žena je iznijela posudu, u kojoj je bio jedan sa’ ječma, a imao sam kod kuće i jedno jare, pa sam ga zaklao, a ona je samljela ječam. Završila je svoj posao istovremeno kad sam i ja završio svoj, a onda sam ja iskomadao meso u ćup. Zatim sam krenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ona mi je rekla: ‘Nemoj me sramotiti pred Allahovim Poslanikom, i onima koji su s njim!’ Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao mu tiho: ‘O Allahov Poslaniče, zaklali smo jedno naše jare i samljeo sam jedan sa’ ječma, pa dođi ti i jedna grupa s tobom!’ Tada je Allahov Poslanik,sallallahu ‘alejhi ve sellem, pozvao glasno: ‘O, vi u Hendeku, Džabir nam je napravio gozbu, pa dođite svi.’ Tada je Vjerovjesnik rekao: ‘Nemojte skidati ćup i nemojte mijesiti tijesto dok ja ne dođem!’ Došli smo ja i Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prije ostalih. Kada sam došao ženi, rekla mi je: ‘Bježi, bježi!’ Rekao sam: ‘Uradio sam ono što si ti rekla!’ Ona je izvadila tijesto, a on, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pljunuo je u njega i poželio berićet, a onda je otišao do ćupa, pljunuo u njega i zamolio za berićet, a zatim rekao je: ‘Pozovi jednu kuharicu neka s tobom mijesi tijesto i zahvati kutlačom iz ćupa i nemojte ga skidati s vatre.’ A bilo ih je hiljadu, kunem se Allahom, da su svi jeli i otišli, a naš ćup je ključao kao i prije, a tijesto je ostalo kao što je i bilo.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Džabir, radijallahu ‘anhu, kazivao je da su oni kopali rov na dan Hendeka, oko Medine, kako bi ih taj rov odvojio od neprijatelja. Naišli su na tvrd kamen kojem nisu mogli ništa, pa su došli Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i žaleći mu se. Rekli su da su naišli na kamen kojeg zbog tvrdoće nisu mogli razbiti. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spustio se u kanal, a za stomak mu je bio vezan kamen, jer je bio veoma gladan. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzeo je kramp i udario njime po kamenu koji se rasuo. Rekao je Džabir: “Otišao sam do svoje kuće i suprugu upitao da li ima nešto od hrane?” Obavijestio ju je o stanju gladi u kojem je bio Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tada je njegova supruga izvadila kožnu posudu u kojoj je bio ječam, a imali su i jare koje su zaklali. Ona je skuhala ječam, a meso stavila u lonac od kamena. Džabir je otišao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i u tajnosti mu kazao da ima malo hrane koju je za njega spremio, ali da ta količina neće moći biti svima koji su sa njim. Zatražio je da on i neki njegovi drugovi dođu. Međutim, on je pozvao sve prisutne i kazao da je Džabir spremio hranu, te ih pozvao da požure. Poslije je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, otišao do Džabira, tražio tijesto u kojeg je radi berićeta pljucno, a također pljucnuo i u lonac. Ovo je posebnost i berićet Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Zatražio je da pozove nekog da pomoge Džabirovoj ženi u pripremi hrane. Došlo je mnogo ljudi, svi su jeli, a hrane je bilo kao na početku. Lonac je vrio, a tijesto se mjesilo, kao da ga nije nestajalo.
“Pošto je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz Pohoda na Tebuk, svijet je izašao pred njega na doček. Ja sam ga dočekao sa djecom kod Senijjetul-vedaa” (Ebu Davud, sa ispravnim senedom). Buharijeva verzija glasi: “Mi smo sa djecom izašli da dočekamo Allahovog Poslanika kod Senijjetul-vedaa.”
Hadis je sahih sa svoja dva lanca prenosilaca – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Ljudi su izašli dočekati Poslanika kod Senijetul-vedaa, u blizini Medine, i to kad se vratio iz Pohoda na Tebuk.
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, kazuje: “Moga oca su donijeli pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bio je sav iznakažen. Kad ga staviše pred njega, ja priđoh da mu otkrijem lice, pa mi ljudi to ne dadoše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Još mu meleki svojim krilima prave hladovinu.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Otac Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, donesen je na dan Uhuda, a bio je sav iznakažen, kao i neki drugi ubijeni muslimani. Kad ga staviše pred njega, Džabir priđe da mu otkrije lice, pa mu ljudi to ne dadoše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Još mu meleki svojim krilima prave hladovinu”, kao vid počasti.
Od Ebul-Fadla el-Abbasa b. Abdulmuttaliba, r.a., prenosi se da je rekao: “Na dan Hunejna bio sam uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ja i Ebu Sufjan b. el-Haris b. Abdulmuttalib bili smo uz Allahovog Poslanika,s.a.v.s., ne odvajajući se od njega, a on je bio na bijeloj muli. Kada su se sukobili muslimani i idolopoklonici, muslimani su krenuli bježati, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., počeo je tjerati svoju mulu u pravcu nevjernika, dok sam ja hvatao njene uzde u želji da je zadržim kako ne bi tamo hitala; Ebu Sufjan se držao za uzengije Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: ‘Abbase, zovi one koji su bili pod ‘Semurom’ (a to su bili oni koji su izvršili prisegu pod drvetom)!'” Abbas, koji je bio izuzetno jakog i prodornog glasa, kazuje: “Zavikao sam iz sveg glasa: ‘Gdje su oni koji su bili pod ‘Semurom’!’ Tako mi Allaha, kao da ih je to toliko dirnulo kada su čuli moj glas da su pohrlili kao kada krava hrli za svojom teladi. Povikaše: ‘Odazivamo ti se, odazivamo ti se!’ Tako su se sukobili sa nevjernicima, a onda je uslijedio poziv i ensarijama: ‘Ensarije! Ensarije!’ Potom se poziv sveo na pripadnike plemena Benul-Haris b. el-Hazredž. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sa svoje mule, uzdignut nad njom, gledao borbu, pa je kazao: ‘Ovako izgleda kada se rasplamsa borba!’ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo šaku kamenčića, bacio ih u lice nevjernika, a onda je kazao: ‘Pobjeđeni su, tako mi Gospodara Muhammeda!’ Otišao sam gledati bitku u kojoj se borba, kako je meni izgledalo, odvijala istom žestinom, ali, tako mi Allaha, tek što je Poslanik, s.a.v.a., na njih bacio svoje kamenčiće, neprestano sam gledao kako njihova oštrina slabi i kako se povlače i bježe.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Od Ebul-Fadla el-Abbasa b. Abdulmuttaliba, r.a., prenosi se da je rekao: “Na dan Hunejna bio sam uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ja i Ebu Sufjan b. el-Haris b. Abdulmuttalib bili smo uz Allahovog Poslanika,s.a.v.s., ne odvajajući se od njega, a on je bio na bijeloj muli. Kada su se sukobili muslimani i idolopoklonici, muslimani su krenuli bježati, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., počeo je tjerati svoju mulu u pravcu nevjernika, dok sam ja hvatao njene uzde u želji da je zadržim kako ne bi tamo hitala; Ebu Sufjan se držao za uzengije Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: ‘Abbase, zovi one koji su bili pod ‘Semurom’!'” Oni su dobili ime po drvetu “semura”, pošto su pod njim na Hudejbiji dali prisegu Allahovom Poslaniku, šeste godine po Hidžri. Abbas, koji je bio izuzetno jakog i prodornog glasa, kazuje: “Zavikao sam iz sveg glasa: ‘Gdje su oni koji su bili pod ‘Semurom’!’ Tako mi Allaha, kao da ih je to toliko dirnulo kada su čuli moj glas da su pohrlili kao kada krava hrli za svojom teladi. Povikaše: ‘Odazivamo ti se, odazivamo ti se!’ Tako su se sukobili sa nevjernicima, a onda je uslijedio poziv i ensarijama: ‘Ensarije! Ensarije!’ Potom se poziv sveo na pripadnike plemena Benul-Haris b. el-Hazredž. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sa svoje mule, uzdignut nad njom, gledao borbu, pa je kazao: ‘Ovako izgleda kada se rasplamsa borba!’ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo šaku kamenčića, bacio ih u lice nevjernika, a onda je kazao: ‘Pobjeđeni su, tako mi Gospodara Muhammeda!’ Otišao sam gledati bitku u kojoj se borba, kako je meni izgledalo, odvijala istom žestinom, ali, tako mi Allaha, tek što je Poslanik, s.a.v.a., na njih bacio svoje kamenčiće, neprestano sam gledao kako njihova oštrina slabi i kako se povlače i bježe.” Eto tako su poraženi nevjernici.
Od Aiše, r.a., prenosi se da je kazala: “Nakon što se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio sa Hendeka, odložio oružje i okupao se, dođe mu Džibril, a.s., i kaza: ‘Odložio si oružje! Tako mi Allaha, nismo ga odložili, pođi na njih!’ Poslanik reče: ‘Kuda da idem?’ ‘Tamo’, reče Džibril, pokazujući na stranu gdje se nalazio Benu Kurejza. I Vjerovjesnik, s.a.v.s., pođe na njih.” (Zabilježio ga je Buhari.)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Nakon što se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio iz Bitke na Hendeku, a to je bitka protiv saveznika, kada ga je Uzvišeni Allah pomogao protiv idolopoklonika Kurejša i njihovih saveznika, ušao je u kuću odložio oružje i okupao se od prašine. U tom momentu dolazi mu Džibril, a.s., i govori mu: “Ti si odložio oružje, a meleki su još uvijek pod oružjem i nisu ga odložili.” Onda mu je naredio da ide u borbu protiv plemena Benu Kurejza, a to je jevrejsko pleme koje je nastanjivalo predio oko Medine, i koje je, prekinuvši ugovor potpisan sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pomogo idolopoklonicima Kurejša. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao je sa svojim ashabima i borio se protiv njih dok ga Uzvišeni Allah nije pomogao.
Prenosi se od Enesa, radijallahu ‘anhu, da je rekao: “Kao da gledam prašinu uzdignutu u sokaku Benu Ganma od Džibrilove povorke kada je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, krenuo prema Benu Kurejza.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Enes radijallahu ‘anhu, pripovijeda da je vidio podignutu prašinu u sokaku Benu Ganm, jednom od kvartova Hazredža, a koja je ostala nakon vojske meleka, čiji je vođa bio Džibril, ‘alejhi selam, kada su krenuli s Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u pohod na pleme Benu Kurejza. Viđenje tragova ne podrazumijeva i viđenje meleka, jer ih je on možda vidio, a možda i nije, a nema sumnje da je naučio od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kakva je povorka Džibrila.
Prenosi se od Ebu Hurejre: “Neka izaslanstva došla su kod Muavije. Bilo je to u ramazanu. Jedni drugima smo pripremali hranu. Ebu Hurejra nas je najčešće pozivao kod sebe. Pomislio sam: ‘Zašto da i ja ne pripremim jelo i ne pozovem ih kod sebe?!’ Naredio sam da se pripremi jelo. Rekao sam Ebu Hurejri, kada sam ga sreo, da mi dođe na iftar. On reče: ‘Pretekao si me u dobru!’ Kad se okupiše, Ebu Hurejra upita: ‘Zašto da vam ne ispričam jedan hadis koji se odnosi na vas, skupino ensarija?!’ Zatim je spomenuo oslobađanje Meke i rekao: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao je u Meku. Za vođu jednog krila vojske odredio je ez-Zubejra, a za vođu drugog krila Halida. Onima koji nisu imali oklopa postavio je za vođu Ebu Ubejdu. Krenuli su kroz dolinu, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je s ostatkom vojske. Ugledao me i rekao: ‘Ebu Hurejra!’ Rekao sam: ‘Izvoli, Allahov Poslaniče!’ On reče: ‘Sakupi mi ensarije!’ Okupili su se oko njega. Kurejšije su sakupile ljude iz raznih plemena i svoje pristalice i rekli: ‘Poturit ćemo ove naprijed – ako pobijede, bit ćemo s njima, a ako izgube, dat ćemo što smo im obećali.’ Allahov Poslanik je na to rekao: ‘Da li vidite sljedbenike Kurejšija i njihove pristalice?’ Stavio je ruke jednu na drugu i rekao: ‘Krenite, i srest ćemo se na Safi.’ Krenuli smo. Svako od nas ko je htio da ubije nekoga od njih ubio ga je, niko od njih se nije branio. Potom je došao Ebu Sufjan i rekao: ‘Allahov Poslaniče, nestade Kurejšija! Njih poslije ovog dana više neće biti.’ Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ko uđe u Ebu Sufjanovu kuću, siguran je.’ Tad su ensarije jedni drugima rekli: ‘Poslanika je obuzela ljubav prema njegovom gradu i samilost prema njegovom narodu!’ Tad je spuštena objava, a kad bi dolazila, to nam ne bi bilo skriveno i nepoznato. Naime, kad bi objava dolazila, niko od nas ne bi podizao pogled prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok se to ne bi završilo. Kad je objavljivanje završeno, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘O ensarije!’ Rekli su: ‘Izvoli, Allahov Poslaniče!’ On reče: ‘Vi ste rekli: ‘Poslanika je obuzela ljubav prema njegovom gradu i samilost prema njegovom narodu!’’ ‘Da, rekli smo tako’, kazaše oni. On reče: ‘Ne, nije tako! Allahov rob i Poslanik učinio je hidžru Allahu i vama. Ja ću živjeti samo s vama i umrijeti uz vas.’ Krenuli su prema njemu plačući i govoreći: ‘Tako nam Allaha, mi smo to rekli samo iz ljubomore prema Allahu i Njegovom Poslaniku.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Allah i Njegov Poslanik vam, uistinu, vjeruju i primaju to vaše opravdanje.’ Ljudi su nagrnuli u kuću Ebu Sufjanovu, a drugi su zaključali svoja vrata. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je do Crnog kamena i dodirnuo ga, a zatim je počeo tavafiti oko Kabe. Kad je došao do jednog kipa koji je bio pored Kabe, a koji su mnogobošaci obožavali, u ruci je imao luk. Uzeo je luk za kraj i, kad je kipu sasvim prišao, počeo ga je ubadati u oko govoreći: ‘Došla je istina i nestalo je laži’ (el-Isra, 81). Kad je završio s tavafom, krenuo je prema Safi. Kad se uspeo na nju, okrenuo se prema Kabi, podigao ruke i počeo hvaliti Allaha i obraćati Mu se.’”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da su neki ljudi došli kod Muavije b. ebi Sufjana u Šam i to tokom ramazana. Jedni drugima su pravili hranu i jeli su zajedno. Ebu Hurejre je mnogo puta pravio hranu i druge zvao da jedu kod njega. Abdullah b. Rebah jednog dana odlučio je da napravi jelo i da druge zovne kod sebe. Nakon toga sreo je Ebu Hurejru i kazao mu: Pozivam te večeras kod sebe na večeru. Ebu Hurejre mu reče: Preduhitrio si me. Kada su se okupili, Ebu Hurejre kazao je prisutnima: O Ensarije, hoćete li da vam ispričam jedan hadis o vama. Spomenuo im je kazivanje o oslobođenju Mekke, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Mekku i kada je je Zubejra b. Avvama odredio za zapovjednika jednog, a Halida b. Velida za zapovjednika drugog krila vojske. Tom prilikom odredio je Ebu Ubejdu b. Džerraha da predvodi vojsku koja nije imala pancire i oklope. Poslije su se zaputili u dolinu Mekke, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u sredini vojske. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je u jednom trenutku prema Ebu Hurejri i kazao mu da pozove Ensarije i nikog više osim njih.Okupili su se oko njega. Kurejšije su sakupile ljude iz raznih plemena i svoje pristalice i rekli: ‘Poturit ćemo ove naprijed – ako pobijede, bit ćemo s njima, a ako izgube, dat ćemo Muhammedu ono što želi i što smo im obećali.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se pobiju grupe okupljene oko Kurejša i da se skupe na brdu Saffa kod Mekke. Ashabi su krenuli ubijati grupe Kurejšija i niko od njih nije mogao da se spasi. Tada je došao Ebu Sufjan i kazao: O Allahov Poslaniče, nestade Kurejšija! Njih poslije ovog dana više neće biti.’ Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ko uđe u Ebu Sufjanovu kuću, siguran je.’ Tad su ensarije jedni drugima rekli: ‘Poslanika je obuzela ljubav prema njegovom gradu i samilost prema njegovom narodu!’ Pomislili su da je on obustavio ubijanje Kurejšija i da će se vratiti da u Mekki živi te da će napustiti njih i Medinu. To im je palo teško, pa je Allah dao Objavu koju im je Poslanik saopćio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao im je: ‘Vi ste rekli to i to.’ ‘Da, rekli smo tako’, kazaše oni. Ovo je jedna od Poslanikovih mudžiza. Kada bi dolazila Objava Poslaniku, to bi ashabi vidjeli. Ne bi dizali svoj pogled dok se Objava ne bi završila. Kada ih je Poslanik obavijestio o onome što su kazali i kada ih je upoznao s tim da je on pravi poslanik kojem dolazi Objava i da govori o stvarima kojima nije prisustvovao, kao što je slučaj ovdje, to je značilo da oni trebaju imati povjerenje u njega, jer je on Allahov rob i Poslanik. Zatim ih je umorio, kazavši da se on iselio kod njih i da će s njima nastaviti živjeti i kod njih umrijeti. Ovo je također jedna od mudžiza. Kada im je sve to kazao, oni su se izvinuli i kazali da su to rekli samo zbog ljubomore i želje da se druže s njim i da se okoriste njegovim boravkom s njima, u smisli da ih vodi pravim putem, kao što Allah kaže: “Ti doista vodiš pravom putu.” Poslanik im je kazao da Allah i Njegov Poslanik znaju da oni govore istinu i da primaju njihovo izvinjenje. Kada je Poslanik kazao da se ide u kuću Ebu Sufjana i da će tamo biti sigurni, ljudi su počeli hrliti i zaključavati svoja vrata. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je do Crnog kamena i dodirnuo ga, a zatim je počeo tavafiti oko Kabe. Kad je došao do jednog kipa koji je bio pored Kabe, a koji su mnogobošaci obožavali, u ruci je imao luk. Uzeo je luk za kraj i, kad je kipu sasvim prišao, počeo ga je ubadati u oko govoreći: ‘Došla je istina i nestalo je laži.’ Kad je završio s tavafom, krenuo je prema Safi. Kad se uspeo na nju, okrenuo se prema Kabi, podigao ruke i počeo hvaliti Allaha i obraćati Mu se.’”
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Sa'd je ranjen u Bici protiv saveznika, pogodio ga je jedan Kurejšija koji se zvao Hibban b. Arika, odnosno Hibban b. Kajs, a vodi porijeklo od Beni Me'is b. Amira b. Luejja. Pogodio ga je baš u središnju venu na ruci, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio šator u džamiji kako bi ga često posjećivao. l kad se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio sa hendeka, odložio oružje i okupao se, došao mu je Džibril, alejhis-selam, otresajući prašinu sa glave i rekao: ‘Ti si već odložio oružje. Tako mi Allaha, ja ga nisam odložio. Kreni na njih!’ Kamo?’, upitao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve seiiem, a Džibril pokaza na pleme Kurejzu. Tada se prema njima zaputio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i oni su pristali da im on presudi, ali je on prepustio tu presudu Sa'du. ‘Ja u pogledu njih presuđujem’, reče Sa'd, ‘da njihovi borci budu poubijani, žene i djeca da budu porobljeni, a da se njihov imetak razdijeli.'” Hišam je izjavio da ga je izvijestio njegov otac prenoseći od Aiše da je Sa'd rekao: “Moj Gospodaru, Ti znaš da mi je najdraže da se, u ime Tebe, borim protiv naroda koji je u laž utjerivao Tvoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji ga je protjerao. Moj Gospodaru, ja smatram da si dokinuo rat između nas i njih. Ako je ostao još kakav rat protiv Kurejšija, poživi me, kako bih se protiv njih borio, u ime Tebe, a ako si dokinuo rat, daj da se moja rana pogorša i daj mi smrt od nje. I rana se raspršila u gornjem dijelu prsa. U džamiji je bio šator plemena Benu Giffar, i odjednom je ljude uplašila krv koja je tekla prema njima, pa su povikali: ‘Hej vi u šatoru! Šta je ovo što nam dolazi iz vašeg pravca?’ Bila je to Sa'dova rana iz koje je tekla krv i od koje je on umro.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Sa'du b. Muazu, vrijednom ashabu, postavljen je šator u mesdžidu kako bi ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mogao obilaziti, i to nakon što je ranjen u jednoj od bitaka u borbi na Allahovom putu. On je presudio plemenu Kurejza presudom koja odgovara Allahovoj presudi iznad sedam nebesa, a to je da se njihovi odrasli muškaci pobiju, žene i djeca porobe i da se uzme njihov imetak, zbog toga što su izdali muslimane i prekršili mirovni ugovor, koristeći se teškim stanjem muslimana nakon što su se Kurejšije i sva arapska plemena okupila protiv muslimana u bici na hendeku. Takođe, njegova vrijednost zaključuje se iz njegove dove koju je uputio Allahu Uzvišenom – da ga ostavi u životu sve dok traje bitka između muslimana i Kurejšija, a da ga usmrti kao šehida onda kada ta bitka između njih prestane, pa mu je Allah Uzvišeni uslišio dovu: Sa'd je preselio na ahiret nakon završetka bitke od posljedica rane koju je zadobio.
Selema b. el-Ekva, radijallahu anhu, ispričao je: “Borili smo se skupa s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Hunejnu. Kad smo se suočili s neprijateljem, krenuo sam naprijed i uspeo se na jedan brežuljak. Tu me je dočekao neki neprijateljski vojnik. Odapeo sam na njega strijelu, pa mi se izgubio iz vida. Ne znam šta je bilo s njim. Pogledao sam i vidio da su se neprijateljski vojnici uspeli na drugo brdo i sukobili s Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, drugovima. Tad su se ashabi dali u bijeg. Vratio sam se poražen. Na meni su bila dva ogrtača. Jedan sam obukao kao donji, a drugi kao gornji haljetak. Donji se utom razvezao, pa sam ga ponio i tako prošao pored Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio na svojoj crnobijeloj mazgi. Kad me je ugledao, rekao je: ‘Ibnul-Ekva je vidio nešto što ga je uznemirilo!?’ Kad su mnogobošci opkolili Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je sišao sa mazge, zatim je uzeo šaku prašine i bacio je u njihova lica govoreći: ‘Unakažena bila!’ I svima su se oči napunile prašinom. Zatim su se nevjernici dali u bijeg, Allah ih je porazio. Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio muslimanima ratni plijen koji je ostao iza njih.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ebu Selema pripovijeda da su se borili skupa s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Hunejnu. Kad su se suočili s neprijateljem, Ebu Selema krenu naprijed i uspe se na jedan brežuljak. Tu ga je dočekao neki neprijateljski vojnik. Odape Ebu Selema na njega strijelu, pa mu se on izgubi iz vida. Nije znao šta je bilo s njim. Pogledao je i vidio da su se neprijateljski vojnici uspeli na drugo brdo i sukobili s Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, drugovima. Tad su se ashabi dali u bijeg. Ebu Selema vratio se poražen. Na njemu su bila dva ogrtača. Jedan je obukao kao donji, a drugi kao gornji haljetak. Donji se utom razvezao, pa ga je ponio i tako prošao pored Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio na svojoj crnobijeloj mazgi. Kad ga je Poslanik ugledao, rekao je: “Ibnul-Ekva je vidio nešto što ga je uznemirilo!?” Kad su mnogobošci opkolili Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je sišao sa mazge, zatim je uzeo šaku prašine i bacio je u njihova lica govoreći: “Unakažena bila!” I svima su se oči napunile prašinom. Zatim su se nevjernici dali u bijeg, Allah ih je porazio. Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio muslimanima ratni plijen koji je ostao iza njih.
Abdurrahman b. Ganm kazuje: “Opsjedali smo grad Kinnesrin sa Šurahbilom b. Simtom. Kada ga je osvojio, zaplijenio je mnogo ovaca i krava. Jedan dio nam je podijelio, a ostatak dodao ratnom plijenu. Nakon toga sreo sam Muaza b. Džebela i to mu ispričao, a Muaz reče: ‘Ratovali smo uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Hajberu pa smo zaplijenili ratni plijen. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio je dio jednoj grupi, a preostali dio stavio je u ostatak ratnog plijena.’”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Abdurrahman b. Ganm spominje da je ratovao u vojsci pod komandom Šurahbila b. Simta kod grada Kinnesrina u Šamu i da je Šurahbil nakon osvajanja grada zaplijenio dosta krava i ovaca, pa je neke vojnike nagradio podijelivši im dio plijena, a ostatak je vratio u ratni plijen za svu vojsku. Zatim pripovijeda da je sreo Muaza b. Džebela, radijallahu anhu, pitajući ga o tome, a on ga obavijesti da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako postupio nakon osvojenja Hajbera, kada je zaplijenio stada ovaca. Ovo se zove “tenfil” i podrazumijeva dodatno nagrađivanje, dakle vojnicima se daje dodatni dio plijena, pored uobičajenog dijela koji im pripada.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
Revizija: prof. Ibrahim Muratović
