Pitanje: Brak iz interesa – oblici i mišljenja učenjaka?

Odgovor: Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu. Brak iz interesa nema za cilj stvarno formiranje porodice i klasične bračne veze, nego se zasniva isključivo radi ostvarenja određene koristi. Najviše je zastupljen u materijalno razvijenim zemljama, gdje se putem braka pokušava ostvariti pravo na boravak, radnu dozvolu, socijalnu pomoć i slične privilegije.

Tri oblika braka iz interesa

Brak iz interesa pojavljuje se u različitim formama, a može se klasificirati u tri vrste:

Prva vrsta: Muškarac i žena sklapaju legalan brak u matičnom uredu, međutim, među njima postoji dogovor da muškarac uruči ženi određeni iznos, koji će isplatiti u gotovini ili na rate, a brak će trajati sve dok muž ne ostvari zacrtani cilj, kao što je pravo na radnu dozvolu, a potom se brak okončava. Za vrijeme ovog braka muž i žena žive bračnim životom kao u klasičnom braku. Ovaj brak specifičan je po tome što između muža i žene postoji dogovor o prekidu bračne veze nakon što muž ostvari cilj zbog kojeg je stupio u brak. Ovaj je dogovor interan među njima i ne obznanjuju ga prilikom sklapanja braka.

Druga vrsta: Ova vrsta braka iz interesa poput je prethodne, osim što muž ne živi sa ženom s kojom je sklopio brak, nego svako od njih dvoje živi svoj život, a zakonski se tretiraju mužem i ženom.

Treća vrsta: Muškarac i žena sklapaju klasičan brak koji ispunjava sve potrebne uvjete, s tim što muškarac već prilikom sklapanja braka ima namjeru da razvede suprugu, nakon određenog vremena, kao što je sedmica, mjesec i sl., ili nakon što ostvari određenu korist, kao što je pravo na boravišnu vizu, međutim, tu svoju namjeru krije od supruge i ne ispoljava je.

Mišljenja savremenih učenjaka o braku iz interesa

O braku iz interesa učenjaci govore sa aspekta specifičnosti ovog braka, a podrazumijeva se da brak ispunjava uvjete ispravnosti braka, poput pristanka mladenaca, dozvole staratelja, prisustva svjedoka, te da među mladencima ne postoji neka od zapreka braka, jer ukoliko nedostaje neki od uvjeta braka ili postoji neka od zapreka, brak je samim tim ništavan.

Učenjaci imaju različita mišljenja o spomenutim oblicima braka. Što se tiče prve i druge vrste, dovoljno je ukazati na odabrano mišljenje jer drugo mišljenje nije zasnovano na jakim argumentima, dok je, govoreći o propisu treće vrste, nužno ukazati na razilaženje i argumente svakog mišljenja.

Prva i druga vrsta braka iz interesa, u kojoj se muškarac i žena prethodno dogovore da se bračna veza okončava po ostvarenju određene koristi – haram je, a brak je ništavan. Osnovni razlog zabrane i ništavnosti ovakvog braka jeste njegovo vremensko ograničenje, jer se mladenci dogovaraju da brak traje do trenutka ostvarenja određene koristi, kao što je postizanje prava na radnu dozvolu, a potom se brak prekida. Ovaj brak nalikuje tzv. mut’a braku u kojem muškarac kaže ženi: “Dat ću ti toliko i toliko da živim s tobom jedan dan, mjesec, godinu” i sl., svejedno bilo vrijeme zajedničkog života određeno fiksnim periodom, kao što je u spomenutim primjerima ili bilo određeno varijabilnim vremenskim periodom, kao što je period boravka u nekom mjestu, okončanje školovanja i tome slično. Kada se utvrđeni vremenski period završi, mut’a brak se prekida bez posebnog razvoda. (El-Mevsuatul-fikhijetul-Kuvejtijja, 41/333) Učenjaci ehli-sunneta smatraju zabranjenim mut’a brak, za razliku od šiita koji dozvoljavaju takav brak, iako na zabranu ukazuju jasni šerijatski dokazi. (Vidjeti: Muslim, br. 1406) Hanefijski učenjak Kasani kaže: “Vremenski ograničen brak nije dozvoljen, a to je brak mut’a.” (Bedaius-sanai, 2/272) Poznati učenjak šafijskog mezheba Nevevi kaže: “Vremenski ograničen brak je ništavan, svejedno bio ograničen nepoznatim vremenskim periodom ili poznatim, i to je brak mut’a.” (Revdatut-talibin, 7/42) Hanbelijski učenjak Ibn Kudama kaže: “Brak mut’a zabranjenim smatraju imam Malik i stanovnici Medine, Ebu Hanifa u Iraku, Evzai u Šamu, Lejs u Misru (Egiptu), Šafija i svi oni koji slijede predaje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba.” (El-Mugni, 7/178)

Bračni odnos u ovom braku poput je zinaluka, jer je brak ništavan. U drugoj vrsti braka iz interesa muž ne živi sa ženom, ali se ona zakonski tretira njegovom suprugom. U isto vrijeme ta žena možda živi sa drugim muškarcem i ako se desi da rodi dijete, ono se pripisuje formalnom mužu koji je pred zakonom njen stvarni muž, što je jasan haram. Isto tako, ako bi formalni muž od nje zahtijevao bračni odnos, zakonski mu se ne može suprotstaviti, naročito ako je ona ta koja je u potrebi za radnom dozvolom ili sličnom koristi. Isto tako, ovakvim postupcima muslimani drugima daju lošu sliku o sebi, a time i o islamu koji predstavljaju, čime udaljavaju od islama umjesto da njemu pozivaju.

Treća vrsta braka iz interesa jeste brak pri kojem se ispunjavaju svi potrebni uvjeti braka, s tim što muškarac krije namjeru da će, čim ostvari određeni cilj, razvesti suprugu. Ovakav brak poznat je kod islamskih učenjaka pod nazivom “brak s namjerom razvoda”. Ovakav brak ne mora nužno proizaći iz želje za ostvarenjem materijalne koristi, kao što je radna dozvola, državljanstvo određene zemlje i sl., nego se nekad ovim brakom želi sačuvati harama i uživati blagodati zajedničkog života u okrilju braka, s tim što muž prilikom samog sklapanja braka ima namjeru da nakon određenog vremena razvede suprugu, ali je o tome ne obavještava prilikom sklapanja bračnog ugovora. Ovakvoj formi braka ponekad pribjegavaju muškarci koji privremeno borave u nekom mjestu, radi okončanja školovanja, službenog boravka i sl.

Da li je ovakav brak ispravan i dozvoljen ili ne? Klasični, kao i potonji, učenjaci o tome imaju različita mišljenja.

Mišljenja učenjaka o braku s namjerom razvoda

Prvo mišljenje: Brak u kojem muškarac, već pri samom sklapanju braka, ima nijet da, nakon što okonča svoj boravak u nekom mjestu ili ostvari određeni cilj, razvede suprugu smatra se validnim brakom. Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka. Rekao je imam Malik: “Brak je halal, i ako želi, održat će bračnu vezu, a ako želi, razvest će se.” (Šatibi, El-Muvafekat, 1/387) Šafijski učenjak Maverdi kaže: “Brak je validan s obzirom da u tom ugovoru ne postoji uvjet koji bi ga učinio neispravnim, međutim, takav je brak pokuđen, jer u njemu muž krije namjeru čijim bi ispoljavanjem brak postao ništavan. Ipak, sami nijet ne utječe na ispravnost braka, jer nekad čovjek nešto naumi, a potom to ne učini, a nekad učini ono što nije ranije namjeravao.” (El-Havil-kebir, 9/333) Ibn Tejmijja o ovom braku kaže: “Ispravno mišljenje jeste da ovo nije brak mut’a i nije haram. Razlog za to jeste to što muškarac ima namjeru sklopiti brak i to želi, za razliku od muhallila (muškarca koji sklopi brak sa ženom koju je prvi muž tri puta razveo, kako bi je razveo i učinio dozvoljenom prvom mužu), međutim, nema namjeru da žena s njim ostane trajno, a to nije uvjet da bi brak bio ispravan, jer trajni ostanak žene uz njega nije obavezan, naprotiv, on ima pravo da je razvede, te ako ima namjeru da je razvede nakon nekog vremena, namjeravao je dozvoljenu stvar. Za razliku od mut’a braka, koji je poput najamnine koja se završava nakon određenog vremenskog perioda, tako i u ovom slučaju nakon prolaska određenog vremena muž nad ženom nema nikakvu vlast. U braku sa nijetom razvoda, vlast muža nad ženom ostaje i nakon isteka perioda, a moguće je da mu se i namjera promijeni, pa da je zadrži u braku, što mu je dozvoljeno, isto kao da je oženi s namjerom da s njom trajno živi, a potom odluči da je razvede…” (Medžmuul-fetava, 32/147)

Ovo mišljenje temelji se na sljedećim argumentima:

– Ovakav bračni ugovor ispunjava sve potrebne uvjete, a namjera da nekad u budućnosti razvede suprugu ne čini ugovor neispravnim, jer ta je namjera varijabilna i moguće je da u budućnosti muž promijeni mišljenje i zadrži suprugu.

– Brak sa namjerom razvoda ne može se poistovjetiti sa mut’a brakom u kojem se sa ženom sklapa bračna veza do određenog roka, iz čega proizlazi da se bračni ugovor prekida nakon isteka utvrđenog roka, a ni muž ni žena pri tome nemaju izbora.

Drugo mišljenje: Brak sa nijetom razvoda je neispravan, i to je vrsta mut’a braka. Ovo mišljenje zastupa Evzai i to je preferirajuće mišljenje hanbelijskog mezheba. Rekao je Evzai: “Ako bi se oženio ne uvjetujući vremenski period, međutim, namjera mu je da je zadrži samo mjesec ili tome slično i da je potom razvede, to je mut’a i u tome nema dobra.” (Ibn Abdulberr, El-Istizkar, 5/508) Hanbelijski učenjak Merdavi kaže: “Ako nijeti srcem, to je kao da je uvjetovao; to je ispravan stav našeg mezheba.” (El-Insaf, 8/163)

Dokaz za ovo mišljenje jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što naumi.” (Buhari, br. 1, i Muslim, br. 1907) Ovim brakom muškarac namjerava vremensko ograničenje, pa je prema tome jednak mut’a braku. Ako bi muž, stupajući u brak sa ženom koju je prethodni muž razveo tri puta, imao namjeru da je učini dozvoljenom prvom mužu i da je potom razvede, to imama status “halalitelja” iako to izravno ne uvjetuje prilikom sklapanja braka, a isto takom ako stupa u brak s namjerom razvoda, tada takav brak ima status mut’a braka. Zatim, brak s nijetom razvoda oprečan je ciljevima braka kojima stremi šerijat, od kojih su formiranje porodice, smiraj muškarca i žene, odgoj djece, jačanje društvenih veza između porodice muža i žene i sl., i zbog toga je zabranjen mut’a brak, a zbog istog nužno je da i brak s nijetom razvoda bude zabranjen.

Treće mišljenje: Brak s nijetom razvoda je haram zbog prevare i obmane, ali je bračni ugovor validan. Ovo mišljenje zastupa Pravni kolegij pri Rabiti, kao i šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin. Na svojoj redovnoj osamnaestoj sjednici Pravni kolegij donio je zaključak u kojem se, između ostalog, navodi: “Brak sa nijetom razvoda smatra se ženidbom pri kojoj su ispunjeni svi temelji i uvjeti braka, međutim, muž krije namjeru da razvede suprugu nakon određenog vremena, kao što je deset dana, ili neodređenog vremena, kao što je vrijeme školovanja ili završetak nekog cilja zbog kojeg boravi u dotičnom mjestu. Iako je jedna skupina učenjaka ovakvu vrstu braka dozvolila, Pravni kolegij tretira ga zabranjenim, jer u sebi nosi prevaru i obmanu. Kada bi žena i njen staratelj znali o tome, ne bi prihvatili taj ugovor. Isto tako, ovakav ugovor rezultira mnogim negativnim posljedicama i velikim štetama koje daju lošu sliku o muslimanima.”

Šejh Usejmin o ovom braku kaže: “Prevara i obmana u ovom braku ogledaju se u tome da, kada bi supruga i njen staratelj znali kakva je namjera tog muža i da je njegov nijet da samo neko vrijeme živi s njom i da je potom razvede, ne bi prihvatili njegovu bračnu ponudu. Dakle, s te strane to je prevara i obmana supruge i staratelja. Ako bi muž otkrio svoju namjeru i pojasnio da on namjerava s njom biti u braku samo za vrijeme svog boravka u tom mjestu, i kada bi supruga i staratelj to prihvatili, to bi postao brak mut’a. Stoga, moje je mišljenje da je to zabranjeno, međutim, ako se neko usudi i stupi u takav brak, brak je validan.” (Likaul-babil-meftuh, 60/21)

Ovo mišljenje sinteza je prethodna dva mišljenja. Ovakav brak tretira se validnim jer ispunjava uvjete braka, a zabranjen je zbog obmane i prevare od strane muža i zbog toga što na izvjestan način nalikuje mut’a braku, i što je to vid poigravanja sa institucijom braka kojoj šerijat daje posebno veliki značaj. Tome se još mogu pridodati negativne posljedice koje iz ovakvog braka proizlaze po suprugu, njenu porodicu, kao i na cijelu zajednicu, s obzirom da rezultira gubljenjem povjerenja, prezirom i neprijateljstvom. Zbog toga je imam Malik o braku s nijetom razvoda kazao: “To nije od plemenitog ljudskog morala.” (Šerhun-Nevevi ala Muslim, 9/182)

Rezimirajući prethodno možemo zaključiti da brak iz koristi praktično poprima raznolike forme. Ukoliko se mladenci dogovore da će brak biti prekinut prolaskom određenog vremenskog perioda ili ostvarenjem određenog cilja, takav je brak zabranjen i u osnovi je ništavan. Ukoliko nema dogovora o prekidu braka, ali muškarac krije namjeru da razvede suprugu čim ostvari svoj cilj, takav je brak predmet razilaženja učenjaka, a odabrano mišljenje jeste da je bračni ugovor validan, ali je takav postupak haram. Razvod braka je dozvoljen, ali on dolazi naknadno i ne smije se uvjetovati prilikom samog sklapanja braka, niti je dozvoljeno imati takav nijet.

Različita su mjerila u odabiru bračnog druga, a Poslanikov savjet jeste da se u prvom redu gleda vjera: “Ženu udaju četiri stvari: njen imetak, porijeklo, ljepota i vjera; a ti uzmi vjernicu, zla ne vidio!” (Buhari, br. 5090, i Muslim, br. 1466)

Piše: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/