Navodili smo već nekoliko stavova ranije uleme na ovu tamu i vidjeli smo da neki džini posigurno posjeduju znanje i spretnost kako da preuzmu govorne organe osobe u kojoj se nastane. Međutim, upravo zbog ove sposobnosti džina, bitno je pojasniti neke pojave u vezi s ovim pitanjem, ali i skrenuti pažnju na zamke i fitne zbog komuniciranja sa džinima. Možda je ovo goruća tema kod većine radoznalih ljudi – kako to izgleda, kada se džin ljudskom artikulacijom javi iz neke osobe, šta priča itd. Ovo je nažalost nije rijetka pojava i kod onih koji se samo površno posvete liječenju Kur’anom, pa čak i kod nekih učača šerijatske rukje. 

Džini, kao i ljudi, moraju svoje izjave i tvrdnje potvrditi valjanim dokazima, inače te njihove tvrdnje nemaju validnosti u onima koji ih čuju. Nema smetnje upustiti se u dijalog sa džinima u opsjednutoj osobi ukoliko dozvoljavaju uvjeti i ukoliko to ide u prilog oboljelome da ozdravi ili da se razotkrije sihr, ali ono što zabrinjava jest tendencija nekih liječnika Kur’anom da sa džinima vode bezpredmetne, bespotrebne i duge razgovore, kojima se ništa ne postiže, osim da džin dobije osjećaj da je jako bitan, što jača njegovo samopouzdanje i učvršćuje njegovo uvjerenje da treba ostati u osobi. Neki “učači” štaviše zavlače džine u oboljelom u razgovor kako bi saznali informacije o sebi i svojoj porodici, da li su opsihreni, da li su komšije “pod džinima” i sl. 

Ovakvi postupci samo štete oboljelom jer se džin navakiva da preuzme “komandnu ploču” pogođenog pa da to čini i mimo rukje, a još tragičnije je ako se osoba ne izliječi u prvim rukjama, da džin, tokom narednih rukji, preuzima govorne organe i vilicu oboljelog pa da “melje k’o prazan mlin”, zavodeći tako i učača i oboljelog, odugovlačeći boravak u njegovom tijelu. 

Osim toga, džin iz tijela zastrašuje učača, ali prvenstveno i oboljeloga, tvrdeći kako nije sam, kako ih je mnogo, mijenjajući glasove na usta oboljeloga, kao dobar glumac, pa se učač rukje, ako nije dovoljno iskusan, uplaši. Ovakvo zastrašivanje, valja znati, najgori trag ostavi u psihi opsihrenoga, poput duboka, neizbrisiva pečata, pa onaj koji je ospihren počne sumnjati u svoje ozdravljenje. U ovakvim slučajevima, u to prvo poluvrijeme, što bi se običnim rječnikom kazalo, sigurno pobjeđuje džin. 

Kad džini osjete da se mogu poigravati s učačem rukje ili s oboljelim, tad prestaje realnost i nastaju bajkovita kazivanja. Džin tvrdi da zna gdje je sakriven ili zakopan sihr pa se cijela kuća prevrne naopačke i sve se raskopa radi traženja sihra, ali sihra nigdje! Nerijetko se traže lopate i krampovi pa se kopaju bunarovi ispred kuće i po avliji, u potrazi za sihrom, ali na kraju ostanu samo žuljevi na rukama ukućana i ciničan osmijeh džina na licu oboljeloga. Ovo je smiješna i, na neki način “fizička strana” priče. 

Tragika nastaje kad džin ustvrdi da je sihr napravila najbliža rodbina ili komšija, prijatelji, a za to ne postoje nikakvi dokazi osim strašne vriske – biva reakcije džina svaki put kad se spomene određeno ime iz familije ili komšiluka. Bilo je slučajeva gdje su članovi porodice fizički nasrtali jedni na druge, što je završavalo intervencijom sigurnosnih organa i sudova. Na kraju se ispostavilo da je džin sve slagao, ali je zauvijek ostao nepremostiv jaz između zavađenih i osumnjičenih strana, i to je upravo ono što je džin, ili sihirbaz, želio.

Zato je preporuka i neposredna konsultacija s iskusnijim učačima rukje jako bitna. Nije pogrešno ni otići drugom učaču na rukju, ili radi savjeta, jer prvobitni učač može nešto previdjeti, ili, možda, nije lijek od sihra kod njega propisan. Ovo, naravno, ne treba razumjeti kao poziv da se često mijenjaju učači, jer se tad džin još više uzoholi i sebi umisli da mu niko ništa ne može. 

Bilo je slučajeva, kad bi džin progovorio iz oboljele osobe i otkrivao privatne tajne učača rukje pred prisutnima, pokušavajući ga naljutiti, dekocenentrirati i osramotiti, psujući i prijeteći njemu i njegovoj porodici. Također se dešavalo da učači koji se nisu stalno pridržavali pravila učenja rukje budu napadani od džina iz opsjednute osobe, pa bi džin javno otkrivao mahane oboljeloga, itd.

Priredio: hfz. Fuad Seferagić