Pitanje: Propis maloljetnog djeteta kada jedan od roditelja primi islam
Odgovor: Nema razilaženja kod islamskih učenjaka da nevjerničko dijete uzima propis roditelja koji prime islam. Imam Maverdi navodi konsenzus pravnika po ovom pitanju. (Vidjeti: El-havil-kebir, 17/406.). Meðutim, postoji razilaženje oko propisa djeteta kada je u pitanju ulazak u islam jednog od roditelja. Većina islamskih učenjaka smatra da dijete prima propis boljeg roditelja, tj., roditelja koji primi islam. Ovo je stav učenjaka hanefijske, šafijske i hanbelijske pravne škole. (Vidjeti: El-mebsut, 10/120, Hašijetu Ibni-Abidin, 2/229, El-muhezzeb, 2/239 i El-mugni, 9/215 i 9/235.). Neki učenjaci hanefijske pravne škole, iako se slažu u osnovi propisa, prave razliku izmeðu roditelja i djeteta shodno zemlji u kojoj borave. Tako smatraju da otac koji živi u zemlji islama i primi islam neće utjecati na propis dijeteta koje živi u zemlji koja je u sukobu s muslimanima. (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 3/417 i El-bahrur-raik, 3/225.).
Većina islamskih učenjaka koristi naredne argumente:
1. Riječi Uzvišenog Allaha: “Oni koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu.” (Prevod značenja, Et-Tur, 21.). Citirani ajet ukazuje da će Allah priključiti djecu roditeljima muslimanima i nije napravljena razlika izmeðu jednog ili oba roditelja.
2. Ebu-Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Djeca muslimana su na posebnom brdu u džennetu. O njima se brinu Ibrahim, a.s., i Sarra, a na Sudnjem danu biće vraćeni svojim roditeljima.” (Ahmed, 2/326, Hakim, 1/541/1418 i Bejheki u El-basu ven-nušur, 231. Šejh Albani ovaj hadis smatra vejrodostojnim. Vidjeti: Es-silsiletus-sahiha, 3/451.).
3. Ebu-Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o djeci muslimana rekao: “Ona će biti vječno u džennetu.” (Muslim, 16/156/2635, Ahmed, 2/488.).
Učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje kažu: “Dijete slijedi svoje roditelje u vjeri. Ako se njihova vjera bude razlikovala tada treba slijediti roditelja muslimana, kao što dijete iz mješovitog braka slijedi oca muslimana ne majku kršćanku.” (Vidjeti: El-mugni, 9/26.). Islam je istina a nevjerstvo krivi put, pa je slijeðenje pravog puta i istine preče od slijeðenja zablude. (Vidjeti: El-havil-kebir, 17/407.). Uzvišeni Allah je rekao: “I učinio je da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ-ona je gornja.” (Prevod značenja, Et-Tevbe, 40.).
Druga skupina učenjaka smatra da djeca slijede oca kada je u pitanju vjera. Ako otac primi islam tada dijete postaje musliman bez obzira na majku da li primila islam ili ne. Ovo je stav učenjaka malikijske pravne škole. (Vidjeti: El-mudevvenetul-kubra, 2/220 i 3/307 i El-kafi, 1/209.). Ova skupina učenjaka kao dokaz koristi ajet u kome Uzvišeni Allah navodi riječi raskošnika koji kažu: “Zatekli smo očeve naše kako ispovijedaju vjeru i mi tragove njihove slijedimo.” (Prevod značenja, Ez-Zuhruf, 23.). Citirani ajet ukazuje da potomci slijede vjeru očeva, ne vjeru majki.
Treće mišljenje zastupa poznati tabi’in Ata’. On smatra da dijete slijedi majku, ne oca, jer se kategorički može tvrditi da je majka djeteta, uistinu, njegova majka, dok se se za oca ne može tom sigurnošću tvrditi da je otac. (Vidjeti: El-havil-kebir, 17/406.).
Preferirajuće mišljenje:
Smatram, a Uzvišeni Allah najbolje zna, da je mišljenje većine islamskih učenjaka zasnovano na najjačim i najprihvatljivijim dokazima. Dakle, malodobna djeca bilo da razaznaju ili nerazaznaju ili punoljetna ali umno poremećena, slijede roditelja muslimana. Islam je Allahova vjera koju je objavio da bi ljudi bili sretni na obadva svijeta, pa je najpreče da dijete slijedi boljeg roditelja. Što se tiče ajeta iz sure Ez-Zuhruf kojim malikijski učenjaci dokazuju svoj stav, na njega se može odgovoriti da je Uzvišeni spomenuo njihove riječi u pogrdnom kontekstu, pa nisu validan argument u ovom slučaju.
Kada pravnici raspravljaju o ovom pitanju, spominju pitanje da li dijete slijedi djeda ili nanu ako su muslimani a roditelji djeteta nemuslimani. Učenjaci hanefijske, malikijske i hanbelijske pravne škole smatraju da unuče neće primiti propis djeda niti nane bilo da su roditelji živi ili ne. (Vidjeti: El-havil-kebir, 17/407, El-mebsut, 10/123, Bedaeus-sanaia, 7/139 i Ahkamud-dahili fil-islam, str, 76.). Kada bi dijete slijedilo npr., djeda onda bi slijedilo i cijelu uzlaznu lozu djedova i sve tako do prvog oca Adema a.s. Pored ovoga, imamo mišljenje učenjaka šafijske pravne škole koji smatraju da djed i nane utječu na propis djeteta bez obzira bili roditelji živi ili ne. Neki učenjaci smatraju da djed i nane utječu na propis ako roditelji nisu živi u protivnom ne utječu, a Uzvišeni Allah najbolje zna.
Prvi put objavljeno: subota, 30 Lipanj 2007 03:45
Piše: Mr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
