Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Najviše dvoličnjaka u mom umetu činit će učači Kur’ana.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Ovaj hadis sadrži pogrdu onima koji uče Kur’an te ga neispravno tumače i primjenjuju onako kako ne treba. Moguće je da se ove Poslanikove riječi odnose na one koji pamte Kur’an kako bi se sačuvali ukora i sumnjičenja, ali ne postupaju u skladu s njime. Kaže se da se ovaj hadis odnosi na licemjerstvo u djelima, a ne u vjerovanju, utoliko što dvoličnjak pokazuje da vjeruje, no ne vjeruje, a ovaj uči Kur’an pokazujući da želi ahiretsku nagradu, no želi ljudsku pohvalu i prolazna dobra ovog svijeta. Zajedničko za njih jest to što jedno pokazuju, a sasvim drugo taje.
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mislim da ta dvojica ljudi ne znaju ništa o islamu!” (Buhari) Lejs b. Sa'd, jedan od prenosilaca ovog hadisa, veli da su ta dvojica ljudi bili licemjeri.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Aiša nam kazuje da ju je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o dvojici ljudi koji nisu ništa o islamu znali, jer su islam samo ispoljavali, a nevjerovanje su u prsima skrivali. Spominjanje ove odvojice u njihovoj odsutnosti ne smatra se zabranjenim ogovaranjem, nego je to djelo koje se mora učiniti, kako oni koji ih ne poznaju ne bi bili obmanuti njihovom formom. Riječi: “Mislim…”, u ovom slučaju znače: uvjeren sam, jer je Poslanik, poznavao munafike, imajući u vidu da ga je o njima Allah obavijestio u suri Tevba. Ibn Abbas kazuje: “Nazivali smo suru Tevbe: el-Fadiha (ona koja sramoti).” Ibn Abbas veli: “Stalno je objavljivano: ‘Među njima ima onih… Među njima ima onih…’, tako da smo se pobojali da neće nikog izostaviti.”
Zejd b. Erkam, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: “Na jednom putovanju s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ljude je zadesila oskudica, zbog čega Abdullah b. Ubejj reče: ‘Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahovog Poslanika, ne bi li ga napustili! Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači iz nje protjerati slabije!’ Kada sam rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta je rekao, on pozva Abdullaha b. Ubejja i Abdullah mu se zakle najvećom zakletvom da to nije rekao. ‘Zejd je slagao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.’, rekoše neki. To me je teško boljelo, sve dok Allah nije objavio ajet koji je potvrdio istinitost mojih riječi: ‘Kada ti dođu licemjeri…’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ih je da im zamoli Allaha za oprost, na što su oni oholo otresli glavama.” (Muttefekun alejhi)
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Zejd b. Erkam, radijallahu ‘anhu, pripovijeda da je bio na jednom putovanju s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na kojem su bili i vjernici i licemjeri. Ljude je zadesila oskudica, zbog čega Abdullah b. Ubejj, poglavar nevjerstva i licemjerstva reče: “Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahovog Poslanika, ne bi li ga napustili!” (El-Munafikun, 7.), tj. nemojte im davati nikakvu opskrbu, kako bi izgladnili, razišli se i napustili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Također je rekao: “Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači iz nje protjerati slabije!” (El-Munafikun, 8.) Pod jačim mislio je na sebe i svoje ljude, a pod slabijim je mislio na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To je čuo Zejd b. Erkam i o tome obavijestio Poslanika. On pozva Abdullaha b. Ubejja i Abdullah mu se zakle najvećom zakletvom da to nije rekao. Ovo je jedno od svojstava licemjera, jer oni se zaklinju kada govore laž. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatao je njihovu vanjštinu, a nije se bavio onim što kriju. Kada je Zejd čuo šta se desilo, palo mu je teško, jer se ovaj pred Poslanikom zakleo i slagao. Oni su kazali: ““Zejd je slagao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.” Tako je bilo sve dok Allah nije objavio ajet koji je potvrdio istinitost njegovih riječi: “Kada ti dođu licemjeri…”, tj. suru o munaficima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je munafike na čelu sa Abdulahom b. Ubejjom da im zamoli Allaha za oprost, na što su oni oholo otresli glavama, okrenuli se i uzoholili, ponižavajući tako Poslanika.
Muhammed b. Zejd kazuje da su neki ljudi upitali njegovog djeda Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu: “Kada posjećujemo vladare, mi govorimo suprotno onome što govorimo kada izađemo?” Abdullah im odgovori: “To smo ubrajali u licemjerstvo u doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Prenosi se od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da su neki ljudi došli njemu i kazali: “Mi, kada dođemo kod vladara, govorimo riječi suprotne onima koje govorimo kada nismi kod njih.” On je tada kazao: “Mi smo to smatrali vidom licemjerstva u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” A razlog tome jest to što su oni pričali pa lagali, a iskren savjet koji su trebali uputiti, nisu uputili, nego su iznevjerili. Obaveza je onome ko posjeti vođe, ministre, poglavare i vladare da govori onako kako i jest.
Ebu Mes'ud Ukbe b. Amir, radijallahu ‘anhu, je rekao: “Kada je objavljen ajet o sadaki, mi smo na sebi nosili tovare da udijelimo. Potom je došao jedan čovjek udijelo mnogo imetka, pa su neki rekli: “Hvalisavac.” I došao je drugi čovjek koji je udijelo samo jedan pregršt, pa neki rekli: “Allahu nije potreban taj jedan pregršt.” Nakon toga je objavljeno: “One koji vjernike ogovaraju zato što sadaku udjeljuju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju – Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna.” (Et-Tewbeh: 79).
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Rekao je Ebu Mes'ud, radijallahu ‘anhu: “Kada je objavljen ajet o sadaki”, odnosno ajet koji podstiče na udjeljivanje sadake. Kaže Ibn Hadžer: “Kao da ukazuje na govor Uzvišenog: ‘Uzmi od dobara njihovih sadaku, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.'” (Et-Tewba: 103), .”.mi smo žureći na sebi nosili tovare da udijelimo. Svaki od njih je donosio onoliko koliko je bio u mogućnosti, tako da je neko došao i udijelio mnogo imetka, a neko malo. Munafici su nakon što bi čovjek udijelio mnogo imetka govorili: “Ovaj se samo hvali, on ne želi Allahovo zadovoljstvo”, a kada bi došao čovjek i udijelio malo imetka rekli bi: “Ovo Allahu nije potrebno.” Tako je došao jedan čovjek i udijelo pregršt svog imetka, pa su mu rekli: “Allah nije potreban ovog tvog pregršta.” Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio: “One koji vjernike ogovaraju zato što sadaku udjeljuju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju – Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna.” (Et-Tewbeh, 79.) I isto kao što su se oni ismijavali sa vjernicima, Allah Uzvišeni je njih izvrgao poruzi i obećao im da će ih kazniti bolnom i nesnosnom kaznom. Da nas Allah sačuva od toga.
Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao:
“Munafik (Licemjer) je poput smetene (izgubljene i zalutale) ovce, koja se dvoumi između dva stada: sada se prikloni i priđe jednom, a sada drugom.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam pojašnjava stanje munafika. On je, naime, poput smetene ovce koja ne zna kojem stadu da se prikloni i da ga slijedi. Čas ode u jedno stado, čas u drugo. Munafici su, isto tako, smeteni i izgubljeni između imana i kufra. Niti su sa vjernicima, svojom nutrinom i vanjštinom, a niti sa nevjernicima nutrinom i vanjštinom. Oni su vanjštinom sa vjernicima, a nutrinom sa nevjernicima, te se na taj način priklanjaju čas ovima, čas onima.
Koristi hadisa
- Od upute Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jeste i da navodi primjere kako bi pobliže pojasnio pouke koje nam želi saopćiti.
- Munafik je na raskoraku, smeten je i nije stabilan.
- Upozorenje na stanje munafika i podsticaj da čovjek bude iskren i odlučan u svome vjerovanju nutrinom i vanjštinom.
Od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se merfu predaja: “Naš će Gospodar potkoljenicu Svoju otkriti, pa će Mu sedždu učiniti svaki vjernik i vjernica, a ostat će svaki onaj koji je činio sedždu na dunjaluku licemjerno. Takvi će krenuti da učine sedždu, ali će im leđa postati ravna (tj. neće se moći saviti kao da nemaju pršljenove).”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Uzvišeni Gospodar će otkriti Svoju plemenitu potkoljenicu, pa će mu na sedždu pasti svaki vjernik i vjernica. Što se tiče licemjera koji su sedždu činili da bi ih ljudi vidjeli, oni će biti onemogućeni da je učine jer neće leđa moći saviti zbog toga što na dunjaluku nisu iskreno Allahu činili sedždu, nego su to radili zbog dunjalučkih interesa. Nije dozvoljeno tumačiti riječi Sak (potkoljenica) kao poteškoća i nedaća i sl., nego je obaveza to svojstvo potvrditi Allahu bez zalaženja u kakvoću, i bez poređenja, te bez iskrivljavanja i negiranja.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Nema težeg namaza munaficima od sabaha i jacije, a kad bi znali šta je u njima, dolazili bi da obave ta dva namaza, pa makar pužući. Odlučio sam zapovjediti da se zanijeti klanjati namaz, a da ja odem do kuća ljudi koji ne prisustvuju namazu (u džamiji), pa da im spalim kuće.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Licemjeri su se pretvarali pred ljudima, Allaha su spominjali veoma malo, kao što nam o tome kazuje Uzvišeni Allah. Njihova nemarnost posebno se ispoljavala na jaciji i sabah namazu, jer su to namazi koji se klanjaju po noći i ljudi koji klanjaju nisu ih mogli vidjeti. Većina licemjera su nemarni prema ova dva namaza koji se obavljaju u vrijeme odmora i spavanja i njih na pravi način ne izvršava osim onaj koga vjera u Allaha na to podstiče i ko se nada nagradi od Allaha na Ahiretu. Imajući u vidu sve ovo, licemjerima su ova dva namaza najteža, a da znaju koliko je vrijedno ova dva namaza obaviti u džematu sa muslimanima dolazili bi pužući poput djece. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zakleo se da je imao namjeru kazniti one koji izostaju iz džemata na način da naredi otpočinjanje namaza, a zatim da naredi čovjeku da ljudima umjesto njega predvodi namaz, a da on ode sa drvima do ljudi kojih nema u džematu i da im spali kuće, a razlog tome je njihovo ostavljanje namaza u džematu, i to bi uradio da u kućama nije bilo žena i djece, onih koji su nevini, koji nemaju grijeha, kao što se to spominje u drugim verzijama hadisa.
Preuzeto: (hadeethenc.com)
