Od Ebu ‘Azzea el-Huzelijja, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Kada Uzvišeni Allah hoće da usmrti nekoga u nekoj zemlji, učini da tamo ima neku potrebu.'”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Kada Uzvišeni Allah hoće da neko od Njegovih robova umre u određenoj zemlji, učini mu da ima neku potrebu tamo, pa kada ode u tu zemlji po potrebu Uzvišeni Allah ga usmrti. Ono što Uzvišeni odredi i upiše, to mora tako da se desi kako je On odredio. Ovo je princip vjerovanja u Božije određenje i predestinaciju.
Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: “Kad je Allah stvorio Adema potro ga je po leđima i iz njegovih leđa izveo sve duše od kojih će stvarati Njegovo potomstvo sve do Sudnjeg dana. On učini da svaki od njih ima svijetleći sjaj među očima, a onda ih predoči Ademu. On upita: ‘Gospodaru, ko su ovi?’ On reče: ‘To su tvoji potomci.’ Među njima on ugleda jednog potomka čiji ga sjaj među očima zadivi. ‘Gospodaru, ko je ovaj čovjek?’, upita. On reče: ‘To je jedan od tvojih potomaka koji će se pojaviti među posljednjim narodima, a koji će se zvati Davud.’ ‘Gospodaru, koliki si mu životni vijek odredio?’, upita. ‘Šezdeset godina.’, reče On, a Adem će na to: ‘Dodaj mu od mog života još četrdeset godina.’ Kada je istekao Ademov životni vijek, došao mu je melek smrti, a on je upitao: ‘Zar mi nije još ostalo četrdset godina?’ Melek će reći: ‘Zar ih nisi dao svom potomku Davudu?’ Adem je to porekao, pa će i njegovi potomci poricati i Adem je zaboravio, pa će i njegovi potomci zaboravljati i Adem je pogriješio, pa će i njegovi potomci griješiti.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Kada je Allah stvorio Adema, potrao ga je po leđima, pa je iz njih izišao svaki čovjek kojeg će On u njegovom potomstvu stvoriti do Sudnjeg dana. Ovo potiranje i izvođenje ljudi bilo je stvarno, a ne metaforično, pa ga nije dozvoljeno metaforično tumačiti mimo njegovog vanjskog značenja, što je stav sljedbenika Sunneta i džemata. Kada ih je izveo iz njegovih leđa, dao je da svaki čovjek među očima ima svjetlost, a potom ih je predočio Ademu, koji je upitao: “Gospodaru, ko su ovi?” Allah mu je odgovorio da su to njegovi potomci. Adem je poslije vidio jednog čovjeka čija ga je svjetlost među očima zadivila, pa je upitao o kome se radi, na šta mu je Allah odgovorio da je to Davud. Adem upita: “Koliki si mu životni vijek odredio?” A Allah reče: “Šezdeset godina.” Adem reče: “Gospodaru, daj mu od mojih godina još četrdeset.” Kada je Adem okončao svoj životni vijek, došao mu je melek smrti da mu uzme dušu, na šta je Adem kazao: “Ostalo mi je još četrdeset godina.” Reče mu: “Te godine si dao svome potomku (sinu) Davudu.” Adem je to zanegirao, jer je bio u svijetu koji se naziva ‘alemuz-zerr (svijetu duša koje je Allah izveo iz Adema) i nije mu ni bilo na umu stanje u kojem će mu doći melek smrti. Adem je porekao to, pa su i njegovii potomci porekli, Adem je zaboravio, pa su i njegovi potomci zaboravili, i Adem je pogriješio, pa su i njegovi potomci pogriješili, jer potomci su slični ocu. Davudu je propisano da živi četrdeset godina, pa mu je Allah dao da živi šezdeset. On Uzvišeni zna ono što je bilo i šta će biti, kao i ono što nije bilo, kako bi bilo da je bilo. On zna što je zapisao njemu i zna koliko mu je povećao nakon toga, dok meleki ne znaju osim ono što ih Allah poduči. Allah zna stvari i pojave prije nego se pojave, a i nakon što se pojave. Zbog toga učenjaci kažu: “Brisanje (oduzimanje) i dodavanje (potvrđivanje) je u spisima kod meleka, a kada je u pitanju Allahovo znanje, ono nije u koliziji, i ne može se pojavit ono što On ne zna, tako da u vezi njega nema dodavanja, niti oduzimanja.”
Prenosi tabi'in Usejd b. Ebu Usejd, da je jedna žena koja je dala prisegu kazala: “Od stvari na koje smo dale prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kad je u pitanju da mu nećemo biti nepokorne u dobrom, bile su: da nećemo griješiti, da se (prilikom nesreće) nećemo udarati po licu, da nećemo kukati, da sebi nećemo cijepati odjeću, niti čupati kosu.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzeo je prisegu i zavjet od ashabijki koji se sastojao u tome da mu neće biti nepokorne, a što je podrazumijevalo da se neće prilikom nesreće udarati po licu, obrazima, da neće naricati i kukati, da neće svoju odjeću cijepati i kosu čupati.
Usame b. Zejd, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ne putujte u mjesto u kojem se pojavi kuga, a ako se već tamo zadesite, ne napuštajte ga.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Kada se u jednom mjestu pojavi zarazna bolest, a čovjek nije u njemu, onda mu nije dozvoljeno da u njega ulazi, kako bi sačuvao svoje i zdravlje drugih, a ako se zadesi u zaraženom mjestu, onda mu nije dozvoljeno da iz njega izlazi, nego treba da se strpi nadajući se nagradi od Allaha.
Od Omer el-Džumeija, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah hoće dobro za Svog roba upotrijebi ga prije njegove smrti.” Neko ga upita: “Kako ga upotrijebi?” On reče: “Uzvišeni Allah ga uputi činjenju dobrih djela prije smrti, zatim ga usmrti u takvom stanju.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Kada Uzvišeni Allah hoće dobro nekom od Svojih robova, onda ga pomogne da čini dobra djela prije svoje smrti. Tako i umre radeći dobro, postižući lijep kraj i završetak života, i uđe u Džennet.
Ibn Dejlemi veli: “Došao sam Ubejju b. Ka'bu i rekao: ‘U duši osjećam nešto spram Allahove odredbe, pa mi kaži nešto što će to ukloniti.’ Rekao je: ‘Kada bi dao zlata koliko brdo Uhud, Allah to od tebe ne bi prihvatio, sve dok ne povjeruješ u odredbu (kader). Znaj da što god te zadesi, nije te moglo zaobići, i šta god da te zaobiđe, nije te moglo zadesiti. Kada bi umro bez ovog uvjerenja, bio bi stanovnik Vatre.” Rekao je: “Otišao sam kod Abdullaha b. Mesuda, Huzejfe b. Jemana i Zejda b. Sabita, pa su mi svi isto kazali od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Abdullah b. Fejruz ed-Dejlemi, Allah mu se smilovao, kazuje da je u prsima osjećao neku nejasnoću u vezi odredbe, pa se pobojao da ga to ne odvede u negiranje iste. Otišao je do učenih ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se riješio tog problema. Ovako treba da postupa i svaki vjernik i da se obrati učenjacima kada ima nešto što ne shvata i što mu predstavlja poteškoću, povodeći se u tome za ajetom: “Pitajte učene, ako ne znate.” Svi ovi učenjaci su mu kazali da mora vjerovati u odredbu i da ni velika sadaka neće biti primljena bez tog vjerovanja, te da će u Vatru onaj ko ne bude vjerovao u odredbu.
Prenosi se od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, da je rekao vezujući predaju za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Nastoj da radiš ono što će ti koristiti, i traži pomoć od Allaha, a nemoj klonuti, a kada te neka nedaća pogodi nemoj reći: ‘Da sam uradio tako, bilo bi tako i tako’, nego reci: ‘Allah je odredio i uradio je šta je htio’, jer doista ‘da sam’ otvara šejtanu mogućnost djelovanja.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ovdje se htjelo kazati da je snažan vjernik po svom vjerovanju, a ne snažan tijelom, bolji i draži Allahu od slabog vjernika, pa kada se izjednače snažan i slab po vjerovanju, korist od jakoga osjete i drugi, dok korist od slabog ostaje samo njemu. Po ovoj logici jaki je vrijedniji od slabog, iako je u svakom od njih dobro, i kako ne bi neko krivo pomislio da u slabom vjerniku nema dobra. Naprotiv i u slabom vjerniku je dobro i on je, definitivno, bolji od nevjernika. Potom je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, oporučio svome ummetu kompletnu oporuku koja generalno sadrži pozitivno ili isključuje negativno, pa im je naredio da se potrude do krajnje granice svojih mogućnosti u priskrbljivanju i činjenju onoga što im koristi, bilo da se radi o vjeri ili dunjaluku. Ako dođe do kolizije i sukoba između koristi vjere i dunjaluka, onda se daje prednost koristi vjere; jer kad je vjera u redu, onda je i dunjaluk, a ako je dunjaluk u redu uz pokvarenost vjere i on će propasti. I oporučio im je da traže pomoć od Allaha pa makar i u najsitnijim stvarima i neka se ne prepuste lijenosti i nemoći. Zatim im je naredio nakon što se potrude i upotrijebe svoje mogućnosti, oslone na Allaha i aktiviraju u poslu, pa ako sve to rezultira suprotno od onoga što su željeli, da u toj situaciji ne kažu: “Da smo uradili ovako i ovako bilo bi tako”, jer je ta situacija iznad njihovih mogućnosti. Čovjek uradi ono što mu je naređeno, a Uzvišeni Allah je nad njim. Riječi “da sam” otvaraju šejtanarije, žalost, tugu i nespokoj. Međutim, uz sve to čovjek treba da kaže ono što je Allahov Poslanik rekao: “Ovo je Božije određenje, a On čini ono što On hoće.”
Od Ebu Musaa ‘Abdullah b. Kajsa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da se Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odriče narikače, i one koja se obrije ili potrga svoju odjeću iz očaja pogođena Božijom odredbom.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Allahu pripada ono što je uzeo i ono što je dao, i u tome je savršena mudrost, i ispravan postupak. Ko se usprotivi ovome i ne prihvati to, kao da se protivi Božijoj odredbi koja je eksplicitna korist i mudrost te temelj pravde i ispravnosti. Zbog toga Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spominje da onaj ko se naljuti i žali na Allahovu odredbu, on je na pogrešnom putu i pogrešnoj praksi, put ga je odveo na stranu onih koji kada ih pogodi kakvo zlo tuguju i uzrujaju se, jer su vezani za ovaj svijet tako da ne žele svojom strpljivošću nad svojom nesrećom Allahovu nagradu i Njegovo zadovoljstvo. Allahov Pslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se odriče onoga kome oslabi vjerovanje pa ne može podnijeti udarac nesreće tako da ga to vodi u mržnju srca ili naricanje, žaljenje, proklinjanje; ili pogrešnog djela kao da obrije kosu, ili pocijepa i trga odjeću, povodeći se tako za predislamskim običajima. Njegovi sljedbenici su oni koji kada ih pogodi neka nesreća potčine se Allahovoj odredbi i samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti! Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Kome Allah Uzvišeni želi dobro, stavi ga na kušnju.“
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Kada Allah Svojim robovima želi dobro, iskuša ih u njima samima, njihovom imetku i djeci, kako bi to iskušenje bilo uzrokom praštanja grijeha i podizanja deredža. Nema sumnje u to da je to za njih dobro i na ovome i na onome svijetu. Dobro je na ovome svijetu, jer na taj način oni pribjegavaju Allahu, dovu Mu upućuju i ponizno ispoljavaju svoje potrebe, dok se dobro na onome svijetu ogleda u tome što im se praštaju grijesi i podižu deredže. Allah Uzvišeni kaže: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive” (el-Bekara, 155). Ibn Usejmin veli: “Ovaj hadis, koji je općeg karaktera, ograničen je drugim hadisima koji ukazuju na to da se ovo odnosi na onoga ko se strpi i želi nagradu. Ako se ne strpi, onda ga mogu zadesiti velike nedaće u kojima nije dobro, pa mu tako Allah ne želi dobro. Nevjernike pogađaju velike nedaće, ali i pored toga oni ustrajavaju u nevjerovanju sve do smrti i nema sumnje da se njima ne želi dobro. Dakle, značenje je: Allah želi dobro onom kome da kakvu nevolju i potakne ga na strpljenje.”
Preuzeto: (hadeethenc.com)
