Od Abdullaha b. Amra prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., održao hutbu na dan osvojenja Meke i rekao: “Doista sva tradicija iz predislamskog doba u vidu krvarine ili nekog materijalnog dobra koja se spominje i potražuje jest pod mojim nogama, osim tradicije pojenja hadžija i brige o Kabi. Krvarina za ubistvo greškom koje je slično namjernom ubistvu, a to je ubistvo koje se učini bičem ili štapom, iznosi stotinu deva, od kojih je četrdeset sa mladunčetom u stomaku.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Sva tradicija koja se spominje i pamti od nekih plemenitosti, predislamske aristokratije i ponosa nije valjana, osim onog što je vezano za pojenje hadžija i službe oko Božije kuće i Hrama, odnosno ove dvije tradicije i službe ostaju onakve kao što su bile i ranije. U predislamsko doba čuvari Kabe bili su iz plemena Benu Abduddar, pojenjem su se bavili ljudi iz plemena Benu Hašim, i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., je to potvrdio. Nakon toga je spomenuo ubistvo i krvarinu. 

Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema čovjeka koji pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a on to zna, a da time nije učinio kufr. A ko sebi pripiše ono što mu ne pripada, taj nije od nas i neka sebi pripremi mjesto u vatri. I ko optuži čovjeka sa nevjerstvom ili kaže Allahov neprijatelju, a on ne bude takav, te riječi će se vratiti njemu.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

U ovom hadisu izrečena je teška prijetnja i jasna opomena onima koji urade jednu od ove tri stvari – a šta je tak sa onima koji ih urade sve! Prva stvar je to da čovjek poznaje svoga oca i svoje porijeklo, a onda sve to negira pozivajući se na nekog drugog mimo svoga oca ili na neku drugu porodicu mimo svoje porodice. Druga stvar je da čovjek, znajući i svjesno lažući, pripiše sebi ono što mu ne pripada, bilo da se radi o porijeklu, imetku ili bilo kojem drugom pravu, pa čak i vještini, ili umisli i sebi pripiše svojstvo koje ne posjeduje i nastoji da ga ljudi zbog tog svojstva cijene. Takvom pripada teška kazna, a to je da ga se Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odrekao i preporučio mu da sebi izabere mjesto u Vatri, jer je zaslužio da bude od njenih stanovnika. Treća stvar jest to da optuži nedužnog muslimana za nevjerstvo ili da mu kaže da je židov ili kršanin ili da je Allahov neprijatelj. Sve ovo i slično tome se vraća njemu, jer je on preči da se opiše takvim ružnim atributima. 

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne pripada nam onaj ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu!”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Allahovo je ono što uzme i ono što nam da, i u tome je potpuna mudrost i ispravno postupanje. Ko se tome suprotstavi, kao da se suprotstavlja Allahovoj odredbi, koja je korisna i mudra, i ona je osnova pravde i dobra. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da onaj ko se ljuti i žalosti zbog Allahove odredbe, nije na njegovom, pohvalnom i poželjnom, putu (sunnetu), jer ga je takvo postupanje odvelo na put onih koji kada ih zadesi nekakva nedaća, budu razdražljivi i nerazumni, utoliko više jer su oni vezani za život na dunjaluku i ne žele da strpljenjem na iskušenju postignu nagradu kod Allaha i Njegovo zadovoljstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nema ništa sa onima koji, zbog slabosti imana, ne mogu da podnesu nevolju, pa ih to odvede u ljutnju i suprotstavljanje srcem, riječima ili djelima. Oni tako oživljavaju džahilijetske običaje. Allahovi su štićenici oni koji se kada ih zadesi nekakva nedaća, predaju Allahovoj odredbi i kažu: “Doista smo mi Allahovi i Allahu ćemo se vratiti!” A njih čekaju oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu. Stav ehli-sunneta je da musliman ne izlazi iz okvira islama samim činjenem grijeha, čak i ako čini veliki grijehi, kao što je bespravno ubistvo. Postoji mnogo šerijtskih tekstova čija vanjština ukazuje na to da musliman izlazi iz islama čineći neke velike grijehe, a jedan od tih tekstova jest i hadis o kojem govorimo. Najbolje tumačenje ovih dokaza jest, kako je rekao šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, da postoje dvije vrste imana: 1. iman koji sprečava ulazak u džehennem; 2. iman koji ne sprečava ulazak u džehennem, ali sprečava vječni boravak u njemu. Onaj ko upotpuni svoj iman i bude slijedio put Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je taj čiji iman sprečava njegov ulazak u džehennem. Ovaj islamski autoritet veli: “Svaka stvar ima svoje uvjete i zabrane, pa se nijedna stvar neće desiti sve dok se ne ispune njeni uvjeti i otklone njene smetnje. Primjer toga jest kazna koja slijedi nakon učinjenog djela: ona bi bila obavezna kada ne bi postojalo nešto što je sprečava, a najveća takva stvar je iman, koji sprečava vječni boravak u džehennemu.” 

Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik rekao: “Nema zaraze, nema lošeg predznaka, nema sove, nema crva u utrobi (pesimizma u mjesecu saferu)!”” (Buhari i Muslim). Muslim dodaje: “…nema zvijezda koje nagovještavaju kišu, niti zloduha.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Imajući u vidu da je predislamski period bio prepun raznih praznovjerja i neutemeljenih pojava, islam je imao za cilj da svoje sljedbenike zaštiti od svih tih izmišljotina u koje su vjerovali mušrici, a koje su spomenute u ovom hadisu. Neke od tih pojava negirane su u samome korijenu, tj. negiranje njihovog postojanja, kao što je slučaj sa lošim predznacima, dok je nekima zanegiran utjecaj u smislu da te pojave mogu same po sebi nešto učiniti, jer dobro ne donosi niko osim Allah i zlo ne uklanja niko osim Njega. 

Prenosi se od Abdullaha Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Čuvajte se pretjerivanja, jer je ono uništilo one prije vas.'”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je pretjerivanje u vjeri, a to je prelaženje dozvoljene granice, kako ne bismo bili uništeni, kao što su uništeni narodi prije nas jer su pretjerali u vjeri i pralazili dozvoljene granice u ibadetima. 

Aiša, radijallahu anha, je rekla: “Neki ljudi pitali su Allahova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o vračarima, pa im je rekao: ‘Oni nisu ništa.’ Tada su ljudi rekli: ‘O Allahov Poslaniče, oni nam nekada govore stvari koje se zaista tako i dese.’ Na to im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘To je riječ istine koju ugrabi džin, pa je dostavi na uho svoga prijatelja vračara i sa njom pomiješa još stotinu laži.'” A u predaji koju je zabilježio imam Buhari od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je ona čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Zaista meleki u oblacima silaze i spominju događaje koji su već određeni na nabesima. Šejtan kradom prisluškuje pa ako šta načudne, to prenese vračaru, i na to od sebe doda još stotinu laži.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Aiša, radijallahu anha, kazuje da su neki ljudi upitali Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o onima koji ih ponekad obavještavaju o nepoznatim budućim događajima, pa im je rekao da se ne zamaraju njima i da ne uzimaju njihove riječi. Na to su ashabi rekli da ponekad zaista i bude kako oni kažu, kao npr. da će se u budućnosti desiti to i to tog i tog dana, i zaista tako bude. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio: “Zaista džini kradom ugrabe nešto od vijesti koje se prenose na nebesima, i onda nakon toga dolaze svojim prijateljima vračarima i obavijest ih o onome što su čuli, i još na to od sebe dodaju stotinu laži.” Značenje predaje koju je zabilježio imam Buhari jest da meleki na nabesima čuju događaje koje je Allah odredio stanovinicima Zemlje za svaki dan, zatim se na oblacima spuštaju i razgovaraju jedni sa drugima o tome. Šejtan krišom prisluškuje te vijesti, i nakon toga odlazi svojim podanicima vračarima i obavještava ih o onome što je čuo, a onda vračar na to od sebe doda stotinu laži pa i više.  

Od Imrana b. Husajna, r.a., i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas onaj koji gata i kome se gata, onaj koji proriče i kome se proriče, onaj koji pravi sihr i onaj za koga se pravi sihr. Onaj ko ode vračaru i povjeruje u njegov govor postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Bezzar

Objašnjenje

Kaže Vjerovjesnik, s.a.v.s., da neće biti od naših sljedbenika i onih koji slijede naš šerijat oni koji se bave gatanjem, proricanjem ili sihrom, kao ni oni koji za sebe tvrde da poznaju gajb (nedokučivog znanje), koji poznaje samo Uzvišeni Allah. Time se ništi i vjera i um. A onaj ko potvrdi istinitost ovih djela, on postaje nevjernik u Božiju objavu koja je došla da poništi ove predislamske običaje i da sačuva ljudski razum od toga. Tome se pridodaju i djela nekih ljudi, kao što je gledanje u dlan i fildžan, ili povezivanje nečije sreće ili nesreće sa nebeskim tijelima i slično tome. Dvojica imama, el-Begavi i Ibn Tejmijja, objasnila su značenje i odredili ko je gatar, vračar, astrolog i drugi koji se bave proricanjem, i ustanovili da svako onaj ko tvrdi da poznaje nedokučivo znanje potpada pod termin “gatar” ili se podudara s njim u značenju tako da se tretira isto. A gatar je onaj koji obavještava o onome što će se desiti u budućnosti i pri tome se pomaže džinima i šejtanima koji pokušavaju dokučiti nebeske tajne. 

Od Džabira se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitan o otklanjanju sihra sihrom: “To je šejtanski posao.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ebu Davud

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitan je o liječenju opsihrene osobe na način koji je bio zastupljen u predislamsko vrijeme, kao npr. da se sihr otkloni drugim sihrom, pa je odgovorio da je to šejtansko djelo. To je koje se čini preko šejtana jer se koriste vrste sihra i šejtanluka koje su vid širka i kao takve zabranjene su. Lliječenje sihra koje je dozvoljeno je uklanjanje sihra putem rukje ili traganje za tim sihrom kako bi se uklonio rukom, uz učenje Kur'ana ili dozvoljenih dova. 

Preuzeto: (hadeethenc.com)