Abdullah b. Mes’ud, radijallahu ‘anhu, je rekao: ”Ušao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on je bio u teškim bolovima. Stavio sam svoju ruku na njega i rekao: ‘Allahov Poslaniče, vidim da trpiš teške bolove.’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Da, moji bolovi su kao bolovi dvojice ljudi od vas.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ibn Mes'ud, radijallahu ‘anhu, spominje da je ušao kod Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok je bio u teškim bolovima zbog težine bolesti. Stavio je svoju ruku na njega i rekao mu: “Ti zaista imaš teške bolove”, pa ga je, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obavijestio da su njegovi bolovi kao bolovi dvojice ljudi. Sve iz razloga kako bi imao veću nagradu na njihovom podnošenju i strpljenju.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko me neće poselamiti a da mi Uzvišeni Allah neće vratiti dušu kako bih mu odvratio selam.”
Lanac prenosilaca je dobar. – Hadis bilježi Ebu Davud
Objašnjenje
Riječima:“Niko me neće poselamiti a da mi Uzvišeni Allah neće vratiti dušu kako bih mu odvratio selam”, Poslanik, sallallahu alajhi ve sellem, kazuje da svaki vjernik treba imati na umu da, kada god nazove selam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah vrati mu dušu i on odgovori na selam. Osnovno značenje hadisa upućuje na to da će Poslanik odgovoriti na selam onome ko mu selam nazove dok se nalazi u Poslanikovoj blizini, pored njegovog kabura, i koji kaže: “Neka su na tebe, Vjerovjesniče, selam, Allahova milost i Njegov blagoslov”, a moguće je i da hadis ima općenito značenje, tj. da ukazuje na to da će Poslanik odgovoriti na selam svima koji mu nazovu selam. Uzvišeni Allah je Svemogući!
Prenosi se od Ebu Seleme b. Abdurrahmana da je upitao Aišu: “Kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uz ramazan?” Aiša, radijallahu anha, na to kaza: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi ništa povećavao na jedanaest rekata ni ramazanom, a ni u drugo vrijeme. Klanjao bi četiri rekata – ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu! Potom bi opet klanjao četiri rekata – ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu, a zatim bi klanjao još tri rekata.” Aiša je upitala: “Allahov Poslaniče, da li zaspiš prije obavljenog vitra?” “Aiša, moje oči spavaju, a moje srce ne spava”, odgovorio je.
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Poznato je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao noćni namaz u ramazanu i izvan mjeseca ramazana. Pošto je to tako, Ebu Selema je upitao o njegovom noćnom namazu u mjesecu ramazanu – da li se razlikovao od njegovog noćnog namaza izvan mjeseca ramazana, glede broja rekata i tome slično. Aiša, radijallahu anha, odgovorila mu je da nije bilo razlike između njegovog noćnog namaza u mjesecu ramazanu i noćnog namaza izvan tog mjeseca, jer tokom čitave godine klanjao je u jednoj noći jedanaest rekata i nije tome ništa dodavao. Zatim mu je objasnila način na koji je klanjao tih jedanaest rekata: “Klanjao bi četiri rekata”, odnosno klanjao bi dva rekata i predao selam, a zatim još dva rekata i predao selam. Ovako je kazala, jer je ovdje općenito objašnjavala, dok je u hadisu koji je zabilježio imam Muslima detaljnije pojasnila i rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bi noćni namaz u vremenu nakon što bi završio sa klanjanjem jacija-namaza pa do nastupanja sabah-namaza jedanest rekata, i predavao bi selam nakon svaka dva rekata, a na kraju bi učino svoj namaz neparnim klanjajući jedan rekat vitr-namaza.” Usto postoji i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kome kaže: “Noći namaz klanja se dva po dva rekata” (Buhari i Muslim). “…ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu”, odnosno ne pitaj o svojstvu ova četriri rekata, jer su ona obavljenja na najbolji mogući i najpotpuniji način, glede učenja Kur'ana, dužine stajanja, zadržavanja na ruku i sedždi i svemu ostalom. Isto tako, i ostala četiri rekata bi klanjao dva po dva, i ne pitaj o njihovoj potpunosti, ljepoti. “…a zatim bi još klanjao tri rekata.” Iz ovoga se može zaključiti da je ova tri rekta klanjao bez prekida, i da bi tek na trećem rekatu sjedio na tešehudu i nakon toga predao selam. Međutim, u drugoj predaji Aiša, radijallahu anha, objasnila je da bi predavao selam na drugom rekatu, a zatim bi klanjao jedan rekat vitr-namaza. Tekst tog hadisa glasi: “Predavao bi selam nakon svaka dva rekata, i na kraju bi klanjao jedan rekat vitr-namaza.” Što nam govori da je ova tri rekta razdvojio predavanjem selama na drugom rekatu. Aiša je upitala: “O Allahov Poslaniče, da li zaspiš prije obavljenog vitra?”, tj. kako spavaš prije klanjanja vitr-namaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “O Aiša, moje oči spavaju, a moje srce ne spava.” Ovo znači da srce Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije odsutno kao što su odsutne oči, nego zna i osjeća svaku stvar, a u to spada i svijest o vremenu i njegovo određivanje. Zbog toga je san vjerovjesnika objava.
Džabir b. Abdullah prenosi hadis u kojem stoji da je on putovao na devi koja se toliko umorila da ju je htio pustiti. Džabir veli: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, me tada sustigao i dovu za mene proučio, te je devu malo udario, a ona je počela da ide kao nikada do tada. On tada reče: ‘Prodaj mi je za ukijju (40 dirhema).’ Rekao sam: ‘Ne.’ Potom opet reče: ‘Prodaj mi je.’ Ja sam mu je prodao, ali sam tražio da se njome koristim do Medine, dok ne dođem svojoj porodici. Kada sam stigao, odveo sam mu devu, a on mi je platio. Nakon što sam se vratio, on je poslao po mene i rekao: ‘Zar misliš da sam se s tobom cjenkao da bih došao do tvoje deve? Uzmi i tvoju devu i dirheme, to tebi pripada.'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Džabir b. Abdullah je bio sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u jednoj od bitaka i putovao je na devi koja se toliko umorila da ju je htio pustiti, jer od nje nije bilo koristi. Poslanik, sallalahu ‘alejhi ve sellem, iz svoje samilosti prema ashabima, onima koji su slabi i nemoćni, išao je na začelju kolone. On je tada sustigao Džabira koji je bio na izmorenoj devi. Tada mu je dovu proučio, te je devu malo udario, što je uticalo da ona dobije snagu i počela je da ide kao nikada do tada. Želeći nakon toga iz svoje dobrote da Džabiru olakša putovanje i da ga razveseli, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, počeo je razgovor sa njim. On tada reče: “Prodaj mi je za ukijju (40 dirhema).” Džabir je želio i bio je zadovoljan Allahovom dobrotom i znao je da na vjeru negativno ne utiče ako ne proda nešto, jer to ne ulazi u obaveznu pokornost, osim ako se radi o naredbi. I pored toga Poslanik opet reče: “Prodaj mi je.” On mu je prodao, ali je tražio da se njome koristi do Medine, dok ne dođe svojoj porodici, što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prihvatio. Kada su stigli, odveo je devu, i dao je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on mu je platio. Nakon što se Džabir vratio, on je poslao po njega i rekao mu: “Zar misliš da sam se s tobom cjenkao da bih došao do tvoje deve? Uzmi i tvoju devu i dirheme, to tebi pripada.” Ovo nije ništa čudno kada se zna dobrota i plemenitost Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ovakvih veličanstvenih primjera ima puno.
Enes, radijallahu anhu, kazuje:„Ebu Talha rekao je Ummu Sulejm: ‘Čuo sam glas Allahovog Poslanika, sallallahu alej hi ve sellem, koji je bio jako slab, i prepoznao sam u njemu glad. Imate li imalo hrane? ‘Da’, odgovorila je i iznijela ječmene kolutove. Onda je hljeb zamotala u svoj veo, zatim ga je stavila ispod moje odjeće, a ostatkom vela me je ogrnula, te me je poslala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Otišao sam i našao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji u društvu nekih ljudi. Prišao sam im, pa me on upita: ‘Je li te poslao Ebu Talha?’ ‘Da’, rekao sam. ‘Je li zbog hrane?’ ‘Da’, odgovorio sam. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada onima koji su bili s njim reče:'Pođite!’ Krenuli su, a ja sam otišao pred njima, došao sam do Ebu Talhe i obavijestio ga (o tome). ‘Ummu Sulejm’, reče Ebu-Talha, ‘došao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa ljudima, a mi nemamo hrane da ih nahranimo!’ ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!’, odgovori ona. Ebu Talha je izašao u susret Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je došao i zajedno s Ebu Talhom ušao (u kuću), govoreći: ‘Iznesi, Ummu Sulejm, ono što kod tebe ima za jesti!’ Ona je donijela onaj hljeb, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da se izmrvi. Ummu Sulejm je iscijedila mješinu za maslo i tako ga začinila. Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nad tom hranom izgovorio ono što je Allah htio da on kaže, a onda je rekao: ‘Daj dopuštenje deseterici!’ Ebu Talha im je dopustio, te su jeli sve dok se nisu zasitili, a zatim izašli. ‘Daj dopuštenje deseterici!’, ponovo reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On im je dopustio, i svijet je jeo dok se nije zasitio. Bilo je tada prisutno sedamdeset ili osamdeset ljudi.” (Muttefekun alejhi) U drugoj predaji stoji: „Ulazila su deseterica, a izlazila su deseterica, sve dok nisu ušli svi koji su bili prisutni. Svi oni su se najeli, a nakon toga hrane je bilo isto kao i kad su je počeli jesti.“ U drugoj predaji stoji: „Ulazila su deseterica po deseterica, sve dok ih osamdeset nije jelo. Nakon toga je jeo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ukućani, i nakon njih je ostalo hrane.“ U drugoj predaji stoji: „A zatim su ostatak uručili komšijama.“ U drugoj predaji od Enesa stoji: „Došao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zatekao sam ga kako sjedi sa svojim ashabima. Primijetio sam da mu je stomak podvezan jednim povezom, pa sam upitao neke od njegovih drugova: ‘Zbog čega je to učinio? Oni kazaše: ‘Zbog gladi.’ Otišao sam do Ebu Talhe, muža Ummu Sulejm, i kazao mu: ‘O oče, vidio sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako je podvezao stomak povezom, pa sam pitao njegove drugove i rekli su mi da je to zbog gladi! Tada je Ebu Talha upitao moju majku ima li šta za jelo, a ona je kazala: ‘Imam samo komadiće hljeba i hurme. Ukoliko dođe samo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nahranit ćemo ga, a ako dođe još neko drugi s njim, neće biti dovoljno…'“
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Jednom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjećao veliku glad. Ebu Talha, radijallahu anhu, saznao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u takvom stanju, na temelju njegova slabašnog glasa. O tome je obavijestio svoju suprugu Ummu Sulejm, radijallahu anhuma, te je upitao: “Da li kod vas ima nešto hrane?” “Da”, odgovorila je, tj. imamo tek toliko da utolimo glad Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim je izvadila ječmene kolutove, uzela svoj veo (ogrtač) i omotala hljeb, te ga stavila ispod odjeće Enesa, radijallahu anhu, a od ostatka vela napravila je ogrtač koji će ga pokriti. Kada je Enes, radijallahu anhu, stigao do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, našao ga je među svojim drugovima, te im prišao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao: “Da li te je poslao Ebu Talha?” “Da”, reče on. “Zbog hrane?”, upita Poslanik, tj. da li te je poslao da nas pozoveš na jelo. Enes reče: “Da.” A nije mogao da Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uruči hranu, zbog velikog broja ashaba koji su bili kod njega i zbog toga što je znao da će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u odnosu na sebe, drugima dati prednost. Zbog toga je i rekao: “Da”, kako bi ga pozvao da s njim sam ode do Ebu Talhine kuće i da uzme hranu koja je planirana za njega. U tom momentu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je svima: “Pođite!”, i oni su krenuli. Enes kaže: “Ja sam krenuo ispred njih.” U drugoj verziji stoji: “Bio sam tužan, jer je bio veliki broj onih koji su s njim pošli.” Dalje nastavlja i kaže: “Kada sam došao do Ebu Talhe i o tome ga je obavijestio, Ebu Talha je kazao: ‘O Ummu Sulejm, došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i s njim još ljudi, a mi nemamo čime da ih nahranimo.’ Ona reče: ‘Allah i Njegov Poslanik, najbolje znaju.'” Ummu Sulejm, radijallahu anha, stvar je prepustila Allahu i Njegovom Poslaniku, jer, kao da je znala da je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namjerno učinio, kako bi pokazao keramet (počast, nadnaravnost) u povećanju hrane. Ovo je samo pokazatelj njene oštroumnosti i pronicljivosti. Poslije je Ebu Talha otišao i dočekao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te su se poselamili i ušli, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Iznesi hranu!” U drugoj predaji stoji: “Ebu Talha ga je dočekao, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, mi nemamo osim ovog koluta kojeg je napravila Ummu Sulejm.'” U drugoj predaji stoji: “Ebu Talha je rekao: ‘Allahov Poslaniče, to je samo kolut’, a on reče: ‘Allah će dati blagoslov u tome.'” U sljedećem predanju stoji: “Ebu Talha reče: ‘Allahov Poslaniče, poslao sam Enesa da te samog pozove, a kod nas nema od hrane osim ovo što vidiš.'” Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u kuću Ebu Talhe, kazao je: “Iznesi ono što imaš, o Ummu Sulejm.” Ona je donijela onaj hljeb, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se on smrvi. Ummu Sulejm je iscijedila mješinu za maslo i tako ga začinila. Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nad tom hranom izgovorio ono što je Allah htio da izgovori, tj. zamolio je Allaha da u toj maloj količini hrane da blagosov. U drugoj verziji stoji: “Donijela sam, pa ju je on odvezao, a onda kazao: ‘U ime Allaha! Allahu, povećaj blagoslov u ovoj hrani!'” Potom je rekao: “Dozvoli deseterici da jedu.” Oni su jeli dok se nisu zasitili, a onda su izašli. Potom je opet rekao: “Dozvoli desetirici da jedu.” I oni su jeli dok se nisu zasitili. Svi su jeli i zasitili se, a bilo ih je sedamdeset ili osamdeset (muttefekun alejhi). U drugoj verziji stoji: “Ulazila su deseterica, a izlazila su deseterica, sve dok nisu ušli svi koji su bili prisutni. Svi oni su se najeli, a nakon toga hrane je bilo isto kao i kad su je počeli jesti.” U drugoj predaji stoji: „Ulazila su deseterica po deseterica, sve dok ih osamdeset nije jelo. Nakon toga je jeo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ukućani, i nakon njih je ostalo hrane.” U drugoj predaji stoji: „A zatim su ostatak uručili komšijama.“
Burejda, radijallahu anhu, veli: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je pljucnuo na otkinutu nogu Amra b. Muaza, nakon što mu je noga amputirana, i on je ozdravio.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Hiban
Objašnjenje
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, simbolično je pljunuo na patrljak Amra b. Muaza, nakon što mu je noga amputirana, i on je ozdravio. Ovo je bila jedna od Poslanikovih mudžiza.
Ebu Zejd b. Ahtab, radijallahu anhu, priča: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pomilovao me je po licu i zamolio za mene.” Jedan je čovjek kasnije govorio: “Ebu Zejd živio je stotinu i dvadeset godina, a na glavi je imao tek nekoliko sijedih vlasi.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi
Objašnjenje
Ebu Zejd b. Ahtab, radijallahu anhu, priča: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pomilovao me je po licu i zamolio za mene.” Jedan je čovjek kasnije govorio: “Ebu Zejd živio je stotinu i dvadeset godina, a na glavi je imao tek nekoliko sijedih vlasi.” Prema drugoj verziji, Poslanik je za ovog ensariju proučio sljedeću dovu: “Allahu, daj mu dugotrajnu ljepotu!” Za ovog se čovjeka govorilo da je imao pravilne crte lice, te da nije imao na njemu bore. Sve je to posljedica blagoslova Poslanikove dove i milovanja po licu.
Jezid b. Esved, radijallahu anhu, kazuje da je jednom prilikom obavio s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, sabah-namaz i da su ljudi nakon namaza skočili kako bi Poslanikovom rukom potrali svoja lica. “I ja uzeh njegovu ruku te potrah po svom licu: ustanovio sam da je bila hladnija od snijega i ljepše mirisala od miska”, govorio je Jezid.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Jezid pripovijeda da je jednom prilikom obavio sabahski namaz s Vjerovjesnikom, te da su ljudi, nakon što su predali selam, požurili da Poslanikovom rukom potaru svoja lica, radi berićeta. I on je isto to učinio, te je ustanovio da je Poslanikova ruka bila hladnija od snijega i da je mirisala ljepše od miska.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, ispričao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio nas je i malo odspavao kod nas prije podne, te se oznojio. Moja je majka donijela neku posudu i u nju kupila Poslanikov znoj. Vjerovjesnik se probudio i upitao: ‘Ummu Sulejm, šta to radiš?’ ‘Kupim tvoj znoj, koji miješamo u mirise, tim prije jer miriše ugodnije od najboljih mirisa!’, odgovorila je ona.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Jednom, Resulullah je, prije podne, posjetio Ummu Sulejm i odspavao. Tokom spavanja se oznojio, pa je Enesova majka, Ummu Sulejm, donijela staklenu posudu u koju je sakupljala Poslanikov znoj. Utom se Poslanik probudi i upita je u vezi s tim njenim postupkom, a ona odgovori: “Kupim tvoj znoj, koji miješamo u mirise, tim prije jer miriše ugodnije od najboljih mirisa!”, odgovorila je ona.
Dža’d je rekao: “Saib b. Jezid kazuje: ‘Moja me tetka odvela Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: ‘Allahov Poslaniče, ovog mog sestrića boli!’ Poslanik me pomilovao po glavi i zamolio Allaha da me blagoslovi. Nakon toga uzeo je abdest, pa sam popio dio vode kojom je uzeo abdest. Utom sam stao iza njegovih leđa i vidio poslanički pečat između njegovih plećki. Izgledao je poput golubijeg jajeta.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Saib b. Jezid kazuje da ga je njegova tetka odvela do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te mu kazala da je bolestan. Poslanik je potrao Saibovu glavu i zamolio Allaha da mu podari berićet, a nakon toga se abdestio. Saib je popio vodu koja je kapala sa dijelova tijela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što se abdestio. Potom je stao iza leđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te pogledao u njegov pečat između plećki i uočio je da izgleda poput jajeta goluba.
Ebu Zejd el-Ensari, radijallahu anhu, kazuje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio mi se: ‘Približi mi se!’, što sam učinio. Zatim reče: ‘Uvuci ruku u moj haljetak i potari po leđima!’ To sam učinio, te sam dodirnuo poslanički pečat.” Kasnije, Ebu Zejda su upitali u vezi s tim pečatom, na što je odgovorio: “To je čuperak između plećki.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Ebu Zejd el-Ensari, radijallahu anhu, kazuje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio mi se: ‘Približi mi se!’, što sam učinio. Zatim reče: ‘Uvuci ruku u moj haljetak i potari po leđima!’ To sam učinio, te sam dodirnuo poslanički pečat.” Kasnije, Ebu Zejda su upitali u vezi s tim pečatom, na što je odgovorio: “To je čuperak između plećki Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
Abdullah b. Serdžis, radijallahu anhu, ispričao je: “Jedanput sam s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jeo meso i kruh…”, a u drugoj verziji navodi se da je rekao “poparu”. Neko je upitao Abdullaha: “Je li Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha da ti oprosti grijehe?” On je odgovorio: “Da, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, molio je za oproštaj mojih i tvojih grijeha”, te je proučio Božije riječi: “Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!” (Muhammed, 19). Ovaj ashab dalje pripovijeda: “Stao sam iza Poslanika i ugledao poslanički pečat na gornjoj lijevoj strani plećke; izgledao je poput mladeža veličine malehne skupljene šake.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ashab Abdullah b. Serdžis, radijallahu anhu, ispričao je da je jednom sjedio sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i sa njim jeo meso i kruh. Učenik ga je upitao: “Je li Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha da ti oprosti grijehe?”, a on je odgovorio: “Da, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, molio je za oproštaj grijeha svih vjernika, jer mu je to Allah naredio: ‘Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!’ (Muhammed, 19).” Zatim mu je Abdullah b. Serdžis kazao: “Stao sam iza Poslanika i ugledao poslanički pečat na gornjoj lijevoj strani plećke; izgledao je poput mladeža veličine malehne skupljene šake. Imao je boju različitu od boje tijela.” Ovo nije u koliziji sa predajom koja pečat opisuje kao skupljene dlake, ili kao jaje goluba, jer značenje svih tih predaja moguće je spojiti.
Abdullah b. Mesud, r.a., kazuje: “Rascijepio se mjesec u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na dvije polovice; jednu je zaklonilo brdo, a druga je bila iznad brda, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Allahu, posvjedoči!'”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Abdullah b. Mesud, r.a., kazuje: “Rascijepio se mjesec u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na dvije polovice; jednu je zaklonilo brdo, a druga je bila iznad brda, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Allahu, posvjedoči!'”, tj. budi mi svjedok protiv njih da sam im pokazao dokaz mog poslanstva.
Prenosi se da je Enes kazivao: “Zejd b. Harisa došao je da se požali, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo govoriti: ‘Boj se Allaha i nemoj razvesti svoju ženu!’ Da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išta krio, sakrio bi ovaj slučaj! Zejneba se znala ponositi u odnosu na druge Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene, pa bi govorila: ‘Vas su udale vaše porodice, a mene je udao Uzvišeni Allah iznad sedmerih nebesa!'” Od Sabita se prenosi da je ajet: “U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao…” objavljen povodom slučaja Zejnebe i Zejda b. Harise.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari
Objašnjenje
Zejd b. Harise došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći mu se na svoju suprugu Zejneb b. Džahš, te je tražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, savjet u vezi s rastavom od nje. Allah Uzvišeni objavio je Poslaniku da će se on oženiti Zejnebom; to mu je objavio prije nego što je Zejd razveo Zejnebu. Kada mu je Zejd došao u vezi s tim, Poslanik je kazao: “Boj se Allaha i ne puštaj svoju ženu!” Nakon toga ga je Allah ukorio riječima: “A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: ‘Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!’ – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali…” Ono što je Poslanik skrivao bilo je to što nije želio da se njome oženi iz bojazni od onoga šta će ljudi pričati, imajući u vidu da bi oženio ženu svoga usvojenog sina. Enes dalje pripovijeda: “Da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išta krio, sakrio bi ovaj slučaj!”, tj. pod pretpostavkom da je mogao nešto skriti od Objave, sakrio bi ovaj ajet, ali to je nedopustivo i šerijatski nemoguće. Onaj ko razmisli ustanovit će da je ovaj ajet jedan je najvećih dokaza istinitosti Muhammedova poslanstva. Naime, Allah obavještava ono što je krio u prsima od straha ljudi, pa je on to dostavio i pored činjenice da ga ovi ajeti ukoravaju, za razliku od stanja kada je čovjek lažov koji radi sve da se ne bi otkrio i na takav način doživio sramotu. Primjer tome jest i ajet: “Okrenuo se i namrštio…” Zejneba se znala ponositi u odnosu na druge Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene – smatrala je da je njen brak sa Poslanikom bio po naredbi Allaha Svevišnjeg, i da je to jedna od najvećih vrijednosti, te da joj u tome nijedna Poslanikova žena nije ravna. Govorila je: “Vas su udale vaše porodice, a mene je udao Uzvišeni Allah iznad sedmerih nebesa!” Ovaj dio hadisa potvrđuje Allahovu uzvišenost, što je bilo poznato među vjernicima i općeprihvaćeno kod većine muslimana, a također i kod većine ljudi, osim kod onih koji su svoju prirodu iskrivili. To je jedno od svojstava koje se spoznalo na osnovu Objave, razuma i neiskvarene prirode. “I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo”, tj. tad je Allah Uzvišeni preuzeo na Sebe njenu udaju.
Prenosi se da je Imran b. Husajn, radijallahu ‘anhuma, kazao: “Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u jednom vojnom pohodu. Putovali smo noću i pri kraju noći smo pospali. Putniku nema slađeg sna od ovoga, pa nas nije probudilo ništa nego samo sunčana žega. Prvi koji se probudio bio je taj i taj, iza njega taj i taj, a potom taj i taj. Četvrti je bio Omer b. Hattab. Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spavao, ne bi ga budili sve dok se ne bi sam probudio, jer mi nismo znali šta mu se pri njegovom spavanju dešava. Pošto se Omer probudio i vidio šta je zadesilo svijet, a bio je snažan čovjek, uzviknuo je tekbir i izgovarajući ga dizao je svoj glas. Neprestano je donosio tekbir i podizao glas da se i Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, od njegova glasa probudio. Kada se probudio, oni su mu se požalili na ono što ih je zadesilo. ‘Nema štete.’, rekao je. “Krećite!” Potom je i on krenuo, malo putovao, a onda odsjeo i zatražio vodu za uzimanje abdesta. Pošto je uzeo abdest i pošto je izučen ezan, on ga je s prisutnima i obavio. Kada je obavio namaz, vidio je kako neki čovjek stoji po strani i nije klanjao s njima. ‘Šta te je, čovječe, omelo da nisi klanjao s ovim narodom?’, upitao je ‘alejhisselam. ‘Zadesio me dženabet, a nema vode.’, odgovorio je. ‘Posluži se površinom čiste zemlje, ona ti je dovoljna.’ Potom je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem,nastavio putovanje i svijet mu se potužio zbog žeđi. On je odsjeo, pozvao tog i tog, a pozvao je Aliju i rekao im: ‘Idite i potražite nam vode!’ Oni su otišli i susreli jednu ženu na kamili između dvije mješine, ili između dva mijeha vode. ‘Gdje je voda?’, pitali su je. ‘Vodu nisam vidjela dan i noć, a naša je (muška) družina otputovala.’ odgovorila je ona. ‘Idi!’, rekli su joj obojica. ‘A kuda?’, upitala je. ‘Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’, odgovorili su. ‘Je li to onaj što ga zovu ‘es-sabi’?’, upitala je žena. ‘To je upravo onaj na kog misliš. A sada kreni.’ Oni su je doveli Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ispričali mu ovaj slučaj i zatražili od nje da siđe sa svoje deve. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zatražio je jednu posudu i u nju kroz gornji otvor mješina, ili mijehova nasuo vode, zatim stegao te otvore, a odvezao donje otvore i narodu se razglasilo: ‘Natočite i napijte se!’ Ko je točio, taj je i natočio, a ko je htio piti, taj se i napio. Posljednje što je bilo jeste da je data posuda s vodom onome što ga je zadesio dženabet. ‘Idi i salij je na sebe!’, rekao mu je ‘alejhisselam. ‘Žena je stajala i gledala šta se radi s njenom vodom; tako mi Allaha, ona je ostala u mješini, a čak nam se činilo da su sada bile punije nego što su bile u samom početku. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je. ‘Skupite joj štogod!’ Oni joj tada skupiše datula, brašna i još uprženog brašna. Tako su joj prikupili hrane, stavili u haljinu i natovarili je na devu, a haljinu (svežanj) stavili pred nju, i ‘alejhisselam joj reče: ‘Neka znaš, mi nismo ništa tvoje vode umanjili, nego je Allah Taj koji nas je napojio.’ Ona je kasnije otišla svojima, a kako je kod njih izbivala, oni su je upitali: ‘O ženo, šta te je toliko zadržalo?’ ‘Čudo.’ ‘Susrela su me dva čovjeka i odvela do onoga za koga se govori da je ‘es-sabij’, pa je učinio tako i tako. Allaha mi, on je najveći čarobnjak između ovog i ovoga.’, pokazujući sa svoja dva prsta, kažiprstom i srednjakom, dignuvši ih prema nebu, misleći time na nebo i zemlju – ili je stvarno Allahov Poslanik. Kasnije su muslimani napadali na idolopoklonike iz okolnih naselja, ali ne na naselje iz koga je bila ona. Jednog dana ona je rekla svome narodu: ‘Ono što ja mislim, jeste da su ovi ljudi ostavili vas na miru namjerno, pa hoćete li stupiti u islam?’ Oni su je poslušali i primili islam.”
Vjerodostojan – Muttefekun alejh
Objašnjenje
Ovaj nam hadis govori o nekoliko propisa i nadnaravnih djela koja su se pojavila ashabima, Allah njima bio zadovoljan. Jedne prilike bili su na putovanju, pa ih je savladao san i prošao ih je sabah namaz. Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije preostalo ništa drugo osim da im pojasni ono što im je obavezno da čine kada ih zadesi ovakvo stanje, a radi se o obavezi naklanjavanja namaza što prije. Među ashabima bilo je onih koji su osvanuli džunupi, a nisu imali vode, pa im je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio da uzmu tejemmum. Iz ovog se razumije da u nedostatku vode tejemmum mijenja kupanje. Treća stvar jeste nadnaravno djelo koje se desilo Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Naime, ljudi su se žalili na žeđ i nedostatak vode, pa je on poslao nekog da traži vodu. Međutim, oni nisu pronašli vodu, ali su našli neku ženu koja je imala dvije mješine vode. Doveli su je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je on uzeo vode iz njene mješine, te uputio dovu Allahu Uzvišenom, tako da je vode bilo u izobilju, ashabi su se napili koliko su mogli, a bilo je vode i za onoga koji se trebao okupati, pa je i on uzeo koliko mu je trebalo. Nakon toga, ova žena uzela je mješine i kazala: “Kao da su sad punije nego što su ranije bile. Također, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio je da joj se sakupi hrana kao nagrada i nakdnada za vodu koju su od nje uzeli, što je kasnije bilo razlogom da ona i njeno pleme prihvate islam.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Ebu Džehl upitao: “Spušta li Muhammed među vama svoje lice na tlo?” “Spušta”, neko je odgovorio. On reče: “Tako mi Lata i Uzzaa, ako ga vidim da to čini, nogom ću mu vrat pritisnuti, ili ću mu lice njegovo u prašinu zabiti!” Zatim je došao do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on klanjao htijući mu nauditi, ali se svi iznenadiše kad on poče uzmicati i braniti se rukama. Upitali su ga: “Šta ti je?” On reče: “Između mene i njega bio je neki jarak pun vatre, nešto sam strašno vidio i krila.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da mi se približio, meleki bi ga raskomadali dio po dio.” Zatim je Uzvišeni Allah objavio: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi? Reci mi ako on misli da je na pravom putu, ili ako traži da se kumirima moli, reci mi, ako on poriče i glavu okreće. Zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku, kiku lažnu i grešnu pa neka on pozove društvo svoje, Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to. Ti njega ne slušaj… ” (el-Alek, 14–19). Ubejdullah, jedan od ravija u svome predanju dodaje: Naredio mu je ono što je naredio. Ibn Abdu-l-Eala, drugi ravija dodaje: Neka on pozove društvo svoje, znači: narod svoj.
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim
Objašnjenje
Ebu Džehl je upitao: “Je li Muhammed među vama spušta svoje lice na zemlju?” “Spušta”, neko je odgovorio. On reče: “Tako mi Lata i Uzzaa, ako ga vidim da to čini, nogom ću mu vrat pritisnuti, ili ću mu lice njegovo u prašinu zabiti!” Zatim je došao do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on klanjao htijući mu nauditi, ali se svi iznenadiše kad on poče uzmicati i braniti se rukama. Upitali su ga: “Šta ti je?” On reče: “Između mene i njega bio je neki jarak pun vatre, nešto sam strašno vidio i krila.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da mi se približio, meleki bi ga raskomadali dio po dio.” Zatim je Uzvišeni Allah objavio: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi? Reci mi ako on misli da je na pravom putu, ili ako traži da se kumirima moli, reci mi, ako on poriče i glavu okreće. Zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku, kiku lažnu i grešnu pa neka on pozove društvo svoje, Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to. Ti njega ne slušaj… ” (el-Alek, 14–19). Ovdje se misli na Ebu Džehla koji je ustrajavao u nevjerovanju i griješenju, sebe je smatrao neovisnim. Allah naglašava Poslaniku da će se taj nevjernik vratiti Allahu i da će ga On kazniti teškom kaznom. Allah se obraća Poslaniku: Zar nisi vidio Ebu Džehla koji te odvraća od namaza kod Kabe i okreće se od istine, poričući je. Ima li šta čudnije od toga? Ako ebu Džehl ne prestane sa sa poricanjem i vrijeđanjem, uzet ćemo ga za prednji dio glave koji je lažan i griješan, pa neka on pozove narod svoj da ga pomogne, a ako to učini, i mi ćemo pozvati snažen meleke. O Muhammede, nemoj mu se pokoravati pa ostaviti namaz, nego klanjaj i pokornošću se približi Allahu.
Alija, radijallahu anhu, izjavio je: “Nakon što me je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom Bitke na Hajberu, kad sam dobio zastavu, pomilovao po licu i pljucnuo u moje oči, nisam osjetio bol u očima, a ni glavobolju.”
Hadis je hasen (dobar) – Hadis bilježi Ebu J'ala
Objašnjenje
Alija b. ebi Talib osjećao je bol u očima, u bici na Hajberu, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomilovao po licu i pljucno u oči, te je uz Allahovu pomoć ozdravio. Nakon toga dao mu je bajrak, pa je Allahovom voljom on zauzeo utvrde Hajbera. Alija je kasnije kazao da nije imao nikakav bol, od kada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomilovao po licu i pljucnuo u oči na Hajberu. Ovo je je jasna mudžiza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ebu Ala b. Umejr, radijallahu anhu, kazuje: “Bio sam prisutan kad je Katada b. Milhan ležao na samrti. Neki je čovjek prošao kroz stražnji dio kuće, te sam ga opazio na Katadinom licu – imaše sjajno lice, kao da je namazano uljem, jer ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogladio po licu.”
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed
Objašnjenje
Ebu Ala b. Umejr bio je kod Katade b. Milhana, radijallahu anhu, koji je ležao na samrtnoj postelji, te je neki čovjek prošao stražnjim dijelom kuće, a Ebu Ala vidio ga je na licu Katade, jer je njegovo lice bilo poput ogledala i izgledalo je kao da je namazano uljem. Lice Katade ovako je izgledalo jer ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom pogladio po licu. Zbog tog čina i bereketa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovo lice postalo je čisto i sjajno.
Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, gasulio je Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, tijelo, te je gledao hoće li uočiti na njemu promjenu koja se pojavi na tijelu umrlih ljudi, i nije je uočio. Zatim je rekao: “Draži si mi od oca, mirisao si za života, a mirišeš, evo, i nakon smrti!”
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže
Objašnjenje
Alija je gasulio Poslanika islama, pa je pazio hoće li uočiti izlazak mokraće, izmeta ili bilo čega drugog, što se, usljed opuštenosti tijela, obično pojavi na tijelu umrle osobe, ali ništa nije uočio. Nakon toga rekao je: “Draži si mi od oca, mirisao si za života, a mirišeš, evo, i nakon smrti!”
Preuzeto: (hadeethenc.com)
Revizija: prof. Ibrahim Muratović