Ebu Seid Hudri, radijallahu ‘anhu, koji je zajedno s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ratovao u 12 vojni, rekao je: “Od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čuo sam četvero što mi se veoma dopalo, a to je: “Neka žena ne putuje dva dana hoda osim samo sa mahremom; neka se ne posti dva dana: (prvi dan) Ramazanskog i Kurban-bajrama; neka se ne klanja namaz poslije (obavljenog) farza sabaha dok Sunce ne izađe, i poslije farza ikindije dok Sunce ne zađe; da se ne čine namjenska putovanja osim samo radi tri džamije: radi Mesdžidul-Harema (Ka'be), Mesdžidui-Aksaa (u Jerusalemu) i radi ove moje džamije (u Medini).”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Ebu Seid Hudri, radijallahu ‘anhu, kazuje da je zajedno s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ratovao u dvanaest vojni i da je čuo od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, četvero što mu se veoma dopalo, a to je: Prvo: “Neka žena ne putuje dva dana hoda osim samo sa svojim mužem ili sa mahremom”, tj. ženi nije dozvoljeno da putuje bez mahrema, a oni su: muž ili svaki rođak koji joj za sva vremena ne može biti muž, poput oca, djeda, sina, brata, amidže, dajdže. Dakle, zabranjeno joj je da putuje dva dana, odnosno osamdeset kilometara. U drugoj verziji stoji: “Nije dozvoljeno ženi da putuje dan i noć hoda, osim ako je sa njom mahrem.” U drugom predanju stoji: “dan hoda.” U drugom: “noć hoda.” U drugom: “Neka žena ne putuje tri dana hoda, a da s njom nije mahrem.” U Ebu Davudovoj verziji stoji: beriden (pola dana). Imam Nevevi veli: “Ovdje se ne cilja ograničavanje, nego sve što se smatra putovanjem, ženi je zabranjeno osim ako je s njom mahrem. Ograničavanje koje se spominje ne shvata se bukvalno, već se radi o obavještenju o događaju, i iz spomenutog ograničenja ne proističe da na manjoj razdaljini žena može putovati.” I ovo se odnosi ako putovanje nije nužda i prijeka potreba. Ako se radi o nuždi, onda je putovanje dozvoljeno, kao npr. kada bi žena prihvatila islam u nevjerničkoj zemlji ili zemlji sa kojom su muslimani u ratu, te se pobojala da će biti uznemiravana ako ostane među nevjernicima. U ovakvoj situaciji, dozvoljeno joj je da putuje sama. Drugo: neka se ne posti dva dana: (prvi dan) Ramazanskog i Kurban-bajrama. Nije dozvoljeno postiti na dan ramazanskog i kurban bajrama, bez obzira da li se radilo o napaštanju propuštenog posta ili o zavjetnom postu. Kada bi neko postio u ta dva dana ili jednom od njih, ne bi mu se post računao i bio bi griješan ako to čini namjerno. U hadisu stoji: “Zabranio je post ova dva dana: Kurban bajrama zbog prinošenja žrtve i jedenja od nje i ne treba da ljude post odvrati od klanja kurbana i konzumiranja mesa, jer te dvije radnje su simboli islama koji se javno čine. Razlog zabrane posta prvog dana ramazanskog bajrama je sam naziv tog dana (el-fitr), kada ljudi trebaju da mrse i da ne poste. Također taj dan pravi razliku i razdvaja mjesec ramazana i mjeseca ševala, pa je obavezno da se tada ne posti. Treći propis: neka se ne klanja namaz poslije sabaha. Vanjski dio hadisa ukazuje na zabranu nafile nakon pojave zore, ali se ovdje ne cilja vanjsko značenje, jer drugi hadisi ukazuju na pohvalnost dva rekata suneta nakon pojave zore, što je stav svih učenjaka. A nije dozvoljeno klanjati nakon sabah namaza. Na ovo ograničenje ukazuje predaja od Ebu Seida koju bilježi Buhari: “Nema namaza poslije ikindije dok Sunce ne zađe i nakon sabaha dok Sunce ne iziđe.” U verziji kod Musliman stoji: “Nema namaza nakon sabaha.” “I poslije farza ikindije, pa dok Sunce ne zađe”, tj. kada čovjek klanja ikindiju, poslije toga neće klanjati nafile. Kada je u pitanju naklanjavanje, ono nije zabranjeno nakon ikindije jer je obaveza požuriti da se sa sebe skine odgovornost. Četvrto: da se ne čine namjenska putovanja osim radi tri džamije: radi Mesdžidul-Harema (Ka'be), Mesdžidui-Aksaa (u Jerusalemu) i džamije u Medini, tj. čovjek ne treba da poduzima posebno putovanje u neko mjesto s ciljem približavanja Allahu na tom mjestu ili pak zbog toga što smatra da je ono posebno vrijedno, osim kada se radi o tri spomenute džamije, jer u tom slučaju nije problematično poduzeti posebno putovanje, s obzirom da tekst hadisa to dozvoljava.  

Preuzeto: (hadeethenc.com)

Revizija: prof. Ibrahim Muratović