Putovanje u zemlju idolopoklonika

Nije dozvoljeno putovati u nevjerničke zemlje osim pod tri uvjeta.

Prvi uvjet: da čovjek posjeduje dovoljno ispravnog znanja da od sebe odvrati sumnje koje mu nevjernici nameću, a koje ga lahko mogu zavesti i odvesti u zabludu. Zato je neophodno da čovjek zna kako im
se oduprijeti i tako se sačuvati od njihovog zla. Nevjernici su neprijatelji Allahove vjere, pa čak su i Allahovi neprijatelji i neprijatelji Allahovih štićenika. Oni ulažu maksimalan trud za širenje svoje vjere, kao i za širenje raznih vrsta sumnji, sve kako bi muslimane zbunili i u njima pobudili sumnje u ispravnost njihove vjere. Zato ćeš vidjeti kako šalju brošure i audio-kasete u naše krajeve radi poziva naših sinova u kršćanstvo. Kršćani neće klonuti. Oni rade danju i noću, bez imalo umora, radi izvođenja muslimana iz vjere. Ovo što vam sada govorim, smatrajte posebnom oporukom: Čuvajte se zla kršćana, kao što vam savjetujem da se čuvate zla židova, komunista i munafika koji u javnosti ispoljavaju islam, a ustvari su njegovi neprijatelji. Naglašavam zato važnost ispunjenja ovog uvjeta za onoga ko ide u nevjerničke države, i ponovo ga ponavljam: Čovjek mora imati znanje kojim će odagnati i odvratiti sumnje.

Drugi uvjet: da čovjek bude na dovoljnom visokom stepenu vjere koja će ga zaštititi od strasti kojih su nevjerničke države pune: “Oni su poput stoke, pa čak su i više zalutali” (El-Furkan, 44); “Oni koji ne vjeruju naslađuju se i jedu kao što jede stoka, a vatra je njihovo sklonište” (Muhammed, 12). Oni su odani provodu, njima vladaju različiti porivi i strasti, kao što su seksualne i ideološke, i one su svima dostupne, tako da bludnik može da čini blud kako želi, homoseksualac da čini razvrat kada želi, pijanica da pije itd. Tamo su prisutni svi oblici griješenja i niskosti. Ukoliko čovjek nema vjere koja će ga sačuvati od ovih strasti, sigurno će u njih zapasti.

Treći uvjet: da čovjek ima neku potrebu za putovanjem u te zemlje, kao naprimjer radi liječenja, ili znanja do kojeg ne može doći u svojoj državi, ili radi poziva ka Allahu i drugih stvari zbog kojih postoji potreba za putovanjem u nevjerničke države. Ukoliko, pak, za tim putovanjem nema potrebe, čovjeku nije dozvoljeno da putuje, zbog ogromne opasnosti kojoj se izlažu oni koji putuju u ovakve zemlje. Koliki je samo broj onih, a posebno omladine, koji su otputovali u ove države s jednim, a vratili se s drugim srcem, tj. otputovali su sa ispravnim i zdravim, a vratili se sa izopačenim srcem. Na ovo moramo obratiti posebnu pažnju. Neki ljudi putuju u nevjerničke države i uzimaju njihova državljanstva, pa kažu: Ukoliko uzmem državljanstvo, onda će me besplatno liječiti i imat ću mnoštvo povlastica koje ima i domicilno stanovništvo te zemlje. Bez obzira na sve, ovo apsolutno nije dozvoljeno, jer uzimanje državljanstva te dotične države nalaže lojalnost u ratu i miru, teškoći i olakšici. Uzvišeni Allah kaže: “0 vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah, uistinu, neće ukazati na pravi put ljudima zulumćarima. Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati.” (El-Maide, 51-52) Oni koji imaju bolesno srce, nemaju uvjerenja niti pouzdanja u Allahovo obećanje, zato ih i možeš vidjeti kako trče da lojalnost i ljubav izraze nevjernicima.