Poslanik, sallallah alejhi ve sellem, je imao u svojoj kući divan život koji se isticao čednošću. To je postigao živeći životom čovjeka velikog srca i duboke samilosti. Njegov bračni život bio je primjer radinosti, životne energije i prirodnosti. Sagradio je svoju kuću toplinom i bliskošću tako da u njoj nije bilo mrtvila niti ravnodušnosti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije učinio poslanstvo barijerom protiv svojih žena. Naprotiv. Zbog samilosti koju je posjedovao te privrženosti prema njima, praštao im je i dopuštao da stoje pored njega rame uz rame, da razgovaraju i žive sa njim, istim životom na istom mjestu.

“Ovaj čovjek, Muhammed, je poseban. Ne može se uporediti ni sa kim.” – rekao je Omer ibn Esed, Hatidžin bliži rođak, na sastanku koji je održan nakon njegovog povratka u Mekku. Hatidža je zapazila da je u njenom imetku mnogo više zarade nego što je to bio slučaj u ranijim trgovačkim poduhvatima. Njen sluga, koji je pratio Muhammeda na tom putovanju, obavijestio ju je o njegovim dobrim osobinama, njegovoj časti, dubokoj promišljenosti i potpunoj iskrenosti. Tada je shvatila da je njenoj kući potreban takav čovjek. Svoju želju da se uda za njega predočila je prijateljici, Nefisi. Ona je odmah pohitala ka Muhammedu i saopštila mu tu lijepu vijest. On se složio sa tim, predloživši svome amidži da ode do Hatidžinog kako bi se detaljnije dogovorili o tome. Njihov sastanak je završio obostranim pristankom; Benu-Hašima i Hatidžine rodbine koju je zastupao Omer ibn Esed.
Novosti su prodrle duboko u društvo. Tako je jednog dana došao neki čovjek kod Kurejšija te ih zapitao:
– O narode Kurejša, niste li čuli novost?
– Koju? – upitaše.
– Muhammed sin Abdullahov, čoban, koji je čuvao naše ovce po obroncima Mekke, oženio je Hatidžu kćerku Huvejlida sina Esedovog – odgovori ovaj.
Tada neko iz skupine odgovori: “Teško tebi rođače! On je sin Abdul-Muttaliba. Najpovjerljiviji je među nama. Reci mi ko od Kurejša više odgovara Hatidži od njega? Uostalom, ima li iko među nama da se može uporediti sa Muhammedom?”
Nakon što se blagoslovljeni brak sklopio, budući Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dobio više vremena da razmišlja o stvarima koje su ga okruživale. Mnoge sate, pa i dane, provodio je u pećini Hira. Osamljen i zadubljen u misli. Hatidža, radijellahu anha, je za to vrijeme vodila brigu o njemu i njihovoj kući, puneći je veseljem i ugodnostima.
Tako je bilo sve do dana kada se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vratio kući drščući od straha.
“Pokrite me! Pokrite me!” – govorio je.

Kada se malo umirio poče da pripovjeda šta mu se desilo: “Izašao sam iz pećine, i dok sam još bio na brdu, začuh glas sa neba kako me doziva: “O Muhammede, ti si Allahov poslanik, a ja sam Džibril.” Podigao sam glavu prema nebu pa ugledah meleka čija je pojava ispunila čitav horizont. Ponavljao je: “Ti si Božiji poslanik, a ja sam Džibril.” Tada sam se zaustavio gledajući ga. I nisam stupio naprijed niti se vratih unatrag sve dok ne nestade sa obzorja. I eto, tako se vratih kući, o majko Abdullahova.” {Nap. prev.: Ibn-Hišam 1/237-238}
Hatidža, radijellahu anha, mu brižno reče: “O Ebul-Kasime, poslala sam svoje glasnike da te traže po čitavoj Mekki, ali te ne nađoše.”, osmjehnu mu se, pa nastavi, “Razvedri se dragi moj mužu. Ustani i izdrži. Vjerujem da si ti Poslanik ovog ummeta.”
Zajedno posjetiše njenog rođaka Vereku ibn Neufela ibn Eseda ibn Abdul-‘Uzzaa, koji je primio kršćanstvo u tom predislamskom periodu. Bio je to slijepi starac koji je proučavao Indžil. Hatidža, radijellahu anha, mu reče: “O amidžiću, poslušaj priču svoga rođaka.”
On odvrati: “Pričaj, rođaće, šta si vidio?” Kada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o onome šta je vidio ovaj zaključi: “Bio je to melek koji je poslan i Musau, alejhis-selam. Volio bih da sam mlađi pa da budem živ kada te tvoj narod bude u laž ugonio i protjerivao.”
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, začuđeno zapita: “Zar će se to dogoditi? Oni će me proganjati?”
Vereka mu potvrdi: “Ko bi došao sa nečim sličnim bivao je maltretiran. Ako doživim te dane svakako ću te svesrdno pomoći.”

Nakon što se ovaj slučaj završio i sve postalo jasno, objava je krenula svojim tačno određenim tokom. Razne nevolje i nedaće su obavijale to vrijeme, pa da čujemo kakvo je mjesto zauzimala Hatidža, radijellahu anha, u tom prvom islamskom periodu.
Atif El-Kindi, čovjek već u godinama, došao je taj dan u Mekku. Želio je da kupi nešto odjeće i mirisa za svoju ženu. Susreo je Abbasa ibn Abdul-Muttaliba kod Kabe, pa su zajedno započeli razgovor. Toga trenutka u haremsko dvorište uđe jedan muškarac sa dječakom u svome društvu. Približiše se Kabi i okrenuše lice prema njoj, kada im se pridruži jedna žena koja učini isto što i ova dvojica. Tada se muškarac nakloni, a dječak i žena za njim ponoviše tu radnju. Muškarac se zatim uspravi pa pade ničice na zemlju, a ovo dvoje ga u potpunosti slijediše u tome. Atif El-Kindi ih je svo vrijeme začuđeno posmatrao.
– O Abbase, primjećujem da je ovo zaista neobična radnja! – reče.
– Neobična? Izgleda da uopće ne znaš ko je ovaj muškarac – začudi se ovaj puta Abbas.
– Ne znam.
– To je Muhammed, Abdullahov sin i moj bratić. A znaš li ko je ovaj dječak sa njim?
– Ne – ponovo odgovori Atif.
– On je takođe moj bratić, Alijj sin Ebu-Talibov. A žena? Znaš li ko je ona?
– Ne znam – slijedio je isti odgovor.
– Ona je Hatidža kćerka Huvejlidova, i Muhammedova žena – pojasni mu Abbas, pa nastavi – Moj bratić tvrdi da ga je Gospodar nebesa i Zemlje uputio u tu vjeru. Kunem se Allahom da, koliko je meni poznato, osim ovo troje koje vidiš, nema drugih sljedbenika. Ja bih želio, vjeruj mi, da budem četvrti.

Kada je primio islam, Abbas, radijellahu anhu, je učinio da njegova želja postane stvarnost. Od toga dana postao je istinski pomagač svoga bratića.
Činjenica koja nepobitno ukazuje na visinu Hatidžinog, radijellahu anha, položaja kod Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svakako je slučaj kada joj je Džibril, alejhis-selam, prenio selam od Allaha, subhanehu, koji je iznad sedam nebesa. Osim ovoga, Uzvišeni Allah je preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao divnom viješću. Obećan joj je dvorac sagrađen od finog bisera, u kojem neće biti buke i galame, niti teškog i mukotrpnog života. Prenosi Alijj ibn Ebi-Talib, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolje žene su Merjem kćerka Imrana i Hatidža kći Huvejlida.”

Ukratko; Hatidža, radijellahu anha, je živjela životom žene koja je zavrijeđivala svo dužno poštovanje, a umrla je kao blaga i iskrena vjernica.
Nakon njene smrti, njen muž, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Tako mi Allaha, nisam imao ženu bolju od nje. Vjerovala je u mene (da sam Poslanik) onda kada niko nije vjerovao. Znala je da govorim istinu kada su me drugi u laž utjerivali. Pomagala me je svojim imetkom dok su mi ga drugi uskraćivali. I samo sa njom Allah mi je podario djecu.”

Iz knjige: “Poslanikovi dani provedeni sa njegovim ženama” (prvi dio),

Napisao: Abdul-Munim El-Hašimi,

Sa engleskog prevela: Enesa Hotić-Dizdarević