Samilost Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Prenosi se do Asima el-Ahvela, a on od Abudullaha b. Serdžisa, radijallahu anhu, da je rekao: “Rekao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘O Allahov Poslaniče, Allah ti oprostio!’ On odgovori: ‘I tebi!’ Obratio sam se Abdullahu: ‘Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za tebe tažio oprost!? ‘Da, i za tebe također’, reče, a zatim prouči sljedeći ajet: ‘Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!’ (Muhammed, 19).”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Nesai

Objašnjenje

Abdullah b. Serdžis, radijallahu anhu, veli da je uputio dovu za Allahovog Poslanika, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvratio istom dovom. Tada je Asim el-Ahvel začuđeno upitao Abdullaha b. Serdžisa, radijallahu anhu: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je oprosta za tebe?!” Na šta mu je on odgovrio: “Da, i za tebe također.” Zatim mu kao dokaz proučio ajet: “Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!” (Muhammed, 19) 

Mahmud b. Lebid, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Za vas se najviše plašim malog širka: pokazivanja…”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Ahmed

Objašnjenje

U ovom hadisu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava nas da se plaši za nas malog širka. To je zbog toga što je jedna od osobina Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potpuna milost i blagost prema svome umetu, zbog nastojanja da popravi stanje svojih sljedbenika i svijesti o jačini uzroka koji vode ka malom širku, a to je pokazivanje pred svijetom. Naime, pokazivanje se može pojaviti među muslimanima i naštetiti im a da oni to ne osjete. Zbog toga nas Poslanik upozorava i opominje. 

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je rekao: “Da vam ispripovijedam hadis o Dedždžalu, koji nije prethodni vjerovjesnik kazao svome narodu: Doista je on ćorav, dolaziti će a sa njime kao Džennet i Vatra. Za ono što bude tvrdio da je Džennet to je Džehennem. Opominjem vas kao što je i Nuh opominjao svoj narod.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Nema ni jednog poslanika, a da nije opomenuo svoj narod na ćoravog Dedždžala, koji će doći tek na završetku svijeta. Međutim, naš Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, detaljno je opisao Dedždžala, onako kako ga niko drugi od poslanika i vjerovjesnika nije opisao. Od onoga što je rekao je i to da će Dedždžal zavoditi svijet, obmanjivati ih tako da će oni smatrati kako će samo onog ko mu se pokori uvesti u Džennet, a onoga ko mu se usprotivi uvešće u Džehennem, dok je istina upravo suprotno od toga. 

Abdullah b. Abbas, radijallahu ‘anhuma, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgodio je jaciju do u mrklo doba noći, pa je Omer izašao i rekao mu: ‘Namaz, o Allahov Poslaiče, pospale su i žene i djeca.’ Tada je on izašao a niz lice mu je kapala voda, pa reče: ‘Da se ne bojim da ću otežati svome ummetu naredio bih im da obavljaju ovaj namaz u ovo doba.'”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgodio jaciju namaz toliko dugo da je prošao veći dio noći, a žene i djeca su već pospali jer nisu imali snage da toliko dugo čekaju, pa mu je došao Omer, radijallahu ‘anhu i rekao: “Namaz, o Allahov Poslaiče, pospale su i žene i djeca.” Tada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izašao a niz lice mu je kapala voda od uzetog abdesta i objasnio da je bolje odgoditi jaciju namaz, ukoliko se time ne otežava onima koji je čekaju, govoreći: “Da se ne bojim da ću otežati svome ummetu naredio bih im da obavljaju ovaj namaz u ovo doba.” 

Od Džabira, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji je zapalio vatru pa leptiri i skakavci ulijeću u nju, a on ih tjera od nje. Ja isto tako vas odbijam od vatre, držeći vas za vaše ogrtače, ali se vi izmičete iz mojih ruku.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava da je njegovo stanje u odnosu na stanje ummet, kao stanje čovjeka koji je na otvorenom zapalio vatru, pa komarci i skakavci u nju lete, što oni inače rade kada se zapali vatra na otvorenom. Kazao je: “Ja vas sprečavam da ne uđete u Vatru, a vi mi se izmičete, tako što ostavljate moju praksu.” 

Od Ebu Katadea el-Ensarija, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Doista je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, znao klanjati držeći Umamu kćerku svoje kćeri Zejnebe.” A od Ebul-‘Asa b. er-Rebia’ b. Abduššemsa, radijallahu ‘anhu, prenosi se: “Pa kada učini sedždu ostavi je, a kada ustane uzme je.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, držao je svoju unuku, Umamu bint Zejneb, dok je klanjao, stavljajući je na ramena i pleća kad ustane, a kada učini ruku’ ili sedždu stavljao bi je na tlo s ljubavlju i pažnjom. 

Usama b. Zejd kazuje: “Kćer Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslala je nekoga po njega, a sa njim smo bili Sa’d, Ubej i ja, poručivši mu: ‘Moj sin (ili: moja kćerka) je na samrti, pa dođi.’ On nas pozva i posla jednog (od nas) da joj prenese selam i da joj kaže da Allahu pripada ono što uzme i ono što je dao. Kod Njega je rok svakom precizno određen, pa neka se strpi i nada nagradi. Ona opet posla po njega i zakle ga da joj obavezno dođe, te joj je otišao. Dijete je stavljeno u krilo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a već je bilo na izdisaju. Kada to vidje, oči Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zasuziše. Sa’d mu reče: ‘Šta je to?’ On reče: ‘Ovo je milost koju, kome hoće od Svojih robova, Allah stavi u srce. A Allah će biti samilostan prema robovima koji osjećaju samilost.’” U drugoj verziji kaže se: “…u srca onih robova koje je odabrao, i doista je Allah milostiv prema robovima koji su samilosni prema drugima.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Zejd b. Usama, radijallahu anhu, veli da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jedna od njegovih kćerki, preko glasnika, poslala poruku da joj je sin na samrti, tražeći od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dođe. Nakon što je primio poruku, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poručio joj je po glasniku da se strpi i nada nagradi za to što je zadesilo, te da je Allahovo sve što uzme i sve što nam je dao, i sve kod Allaha ima određen rok. Dakle, treba se strpjeti i nadati se nagradi za strpljenje, jer ima ljudi koji se strpe, a ne nadaju se nagradi. Međutim, kada se čovjek strpi na iskušenju i nada se nagradi, to znači da on svojim saburom (strpljivošću) želi da mu Allah to upiše kao dobro djelo i da ga nagradi. “Allahu pripada ono što uzme i ono što je dao”, ovo je veličanstvena rečenica. Kada znamo da sve pripada Allahu, ako nešto uzme od tebe, to je Njegovo, a ako ti nešto da, to je također u Njegovom vlasništvu, pa kako da se čovjek ljuti (da bude nezadovoljan) ako Allah uzme ono što Mu pripada? Zbog toga se preporučuje čovjeku, kada ga zadesi neko iskušenje (musibet), da kaže: “Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un”, a to znači: doista smo mi Allahovi, i doista ćemo se Njemu vratiti, odnosno: mi smo Allahovo vlasništvo, čini sa nama ono što hoće; ako nam iz ruku uzme ono što volimo, pa Allahovo je i ono što nam uzme i ono što nam da. Čak i ono što ti Allah da, to nije tvoje vlasništvo (ti to ne posjeduješ), nego to pripada Allahu, zbog toga ne može čovjek ono što mu Allah da koristiti osim na način kako je Allah propisao i dozvolio. U ovome je dokaz da je naše vlasništvo nad onim što nam Allah da ograničeno i nepotpuno, jer nemamo potpunu slobodu u raspolaganju njime. Ljutiti se zbog toga što Allah nešto oduzme jest protivno šerijatu i razumu. “Kod Njega je rok svakom precizno određen…”, tj. sve ima svoju mjeru, pa kada čovjek bude ubjeđen u to da Allahu pripada sve što nam da i sve što nam uzme, i da je Allah svemu propisao određeni rok, tada bude zadovoljan odredbom. Ova posljednja rečenica znači da čovjek nije u stanju da promijeni ono što mu je određeno da ga zadesi, niti da ga ubrza niti da odgodi. Evo o tome Božijih riječi: “Svaki narod ima svoj kraj, i kada njegov kraj dođe, ni za tren ga neće moći odgoditi niti ubrzati” (Junus, 49). Ako je svemu određen rok i ako se ništa ne može ni ubrzati ni odgoditi, onda nema koristi od potištenosti i nerazumnog ponašanja, jer koliko god čovjek bio potišten i koliko god se ljutio, neće time ništa od odredbe promijeniti. Nakon što je glasnik obavijestio kćerku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome što joj je poručio i naredio, ona ga je ponovo poslala tražeći od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da neizostavno dođe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao je sa skupinom ashaba. Kada su stigli, umiruće je dijete dato Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; duša mu je hroptala (kao da izlazi i vraća se). Vidjevši to, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaplaka i oči su mu se ispunile suzama. Sa'd b. Ubada pomisli da Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, plače opirući se Allahovoj odredbi, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovo je milost koju, kome hoće od Svojih robova, Allah stavi u srce”, odnosno plačem iz samilosti prema njemu, a ne opirući se Allahovoj odredbi. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je Allah milostiv prema robovima koji su samilosni prema drugima.” Ovaj je hadis očit kao dokaz da je dozvoljeno plakati uslijed nedaće ili smrti. 

Sevban, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Allah mi je, uistinu, dao da obuhvatim Zemlju, pa sam vidio njene istoke i zapade. Vlast moga ummeta, uistinu će doseći oniliko koliko sam od nje obuhvatio. Data su mi dva trezora: crveni i bijeli. I molio sam, uistinu, svoga Gospodara za moj ummet da ga ne uništi sveopćom sušom i da njima ne ovlada neprijatelj, mimo njih samih, pa da ovlada svim što oni posjeduju. Moj je Gospodar, uistinu, rekao: ‘Muhammede, Ja kad odredim odredbu, to se, zaista, ne može spriječiti. Ja sam, uistinu, dao tvom ummetu da ih neću uništiti sveopćom sušom i da neću dati da njima ovlada neprijatelj, mimo njih samih, da ovlada svim što oni posjeduju, pa makar se protiv njih sakupili iz svih njenih dijelova, sve dok ne budu uništavali jedni druge i zarobljavali jedni druge.” Zabilježio ga je i Burkani u svome Sahihu, a u njemu još stoji: “Uistinu se plašim za svoje sljedbenike vođa (imama) koji će voditi u zabludu. Pa kada počne borba protiv njih (muslimana), neće prestati do Kijametskog dana. Neće nastupiti Kijametski dan dok se plemena iz moga ummeta ne priključe mnogobošcima (mušricima) i dok mnogobrojne skupine moga ummeta ne budu obožavale kipove. U mom će ummetu biti trideset lažaca. Svaki će tvrditi da je vjerovjesnik, a ja sam pečat svih vjerovjesnika i nema vjerovjesnika poslije mene. Jedan će broj mojih sljedbenika, uistinu, ostati na istini, pobjednički. Neće im nauditi onaj ko ih je izdao i s njima se razišao sve dok ne dođe odredba Allaha Slavljenog i Uzvišenog.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Ibn Madže

Objašnjenje

Ovaj veličanstveni hadis govori o veoma važnim temama i kazuje istinita kazivanja i događaje. Govoreći o tom događajima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji samo istinu kazuje i kome se vjeruje, spominje da mu je Allah sakupio Zemlju, tako da je vidio sve ono što će njegovi sljedbenici zauzeti i posjedovati, od Istoka do Zapada. Ovo je nagovještaj koji se ostvario, jer se vlast ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, proširila do krajnjeg Zapada i do krajnjeg Istoka. Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio je da će mu biti podarene dvije riznice, pa se i to ostvarilo. Njegov ummet osvojio je posjede Kisre i Kajsara, sa svim riznicima zlata, srebra i dragulja. Zatim, kazao je da je zamolio Allaha da njegov ummet ne uništi sveopćom sušom i da njima i njihovom zajednicom ne zavladaju neprijatelji nevjernici. Allah mu je uslišao prvu molbu, a uslišaće i drugu, sve dok se njegovi sljedbenici ne budu cjepkali i podvajali. Ukoliko se to desi, Allah će dati da njima zavladaju neprijatelji nevjernici, što se i dogodilo onog momenta kada se ummet rasparčao i podvojio na raznorazne skupine. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pobojao se za svoj ummet od opasnosti zabludjelih vladara i učenjaka koji druge u zabludu odvode, jer će se ljudi za njima povoditi i slijediti ih u njihovoj zabludi. Također, nagovijestio je da, kada se dese smutnja i ubijanja, da će to trajati do Sudnjeg dana, što se i ostvarilo. Onog momenta kada je ubijen Osman, radijallahu ‘anhu, ta smutnja i ubijanja traju sve do danas. Zatim, kazao je da će neki iz njegovog ummeta pripojiti se mušricima, prostorno i ideološki, te da će skupine iz ummeta prelaziti u mnogoboštvo, što se i dogodilo, tako da imamo obožavanje kaburova, drveća i kamenja. Potom je nagovijestio pojavu onih koji će smatrati za sebe da su vjerovjesnici i da će svi oni biti lašci, s obzirom da je vjerovjesništvo okončano slanjem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kazao je potom i radosnu vijest u kojoj stoji da će jedna skupina njegovog ummeta ostati u islamu, bez obzira na poteškoće i nevolje koje će se događati, i da će ta skupina i pored svoje malobrojnosti biti sačuvana i neprijatelj joj neće moći nauditi. 

Od Aiše, majke vjernika, radijallahu ‘anha, prenosi se da je rekla: “Ako je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ostavljao neko djelo, a volio je da to praktikuje, to je činio iz bojazni da ga pođu praktikovati ljudi pa da im se, onda, propiše kao obaveza.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ostavljao je neko djelo, iako je volio da ga praktikuje, kako ga ne bi prakticirali ljudi, pa da to bude uzrokom da im se propiše kao obaveza, što bi im prouzrokovalo ogromnu teškoću. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije želio da im se prouzrokuje teškoća. 

Od Ebu Katadea i Enesa b. Malika, radijallahu ‘anhu, prenosi se predaja koja se vezuje za Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Dešavalo se da ustanem na namaz želeći da ga odužim i onda začujem plač djeteta pa skratim namaz iz bojazni da ne otežam njegovoj majci.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, klanjao bi kolektivni namaz kao imam želeći da oduži, pa kada čuje plač djeteta on skrati iz bojazni da dugo klanjanje ne oteža njegovoj majci čije srce je vezano za njeno dijete. 

Aiša, radijallahu ‘anha, pripovijeda: “Došli su neki ljudi (beduini) Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i upitali: ‘Ljubite li vi svoju djecu?’ ‘Da.’, odgovori on. Oni rekoše: ‘Ali mi ih, tako nam Allaha, ne ljubimo.’ Alejhisselam reče: ‘Šta vam ja mogu ako vam je Allah Uzvišeni, iščupao milost iz vaših srca!'”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Grupa beduina došla je kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pitala ga: “Da li vi ljubite svoju djecu?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je da ljube. Beduini su bili grubi i bezosjećajni ljudi, pa su kazali: “Mi ne ljubimo našu djecu.” A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: “Ako je Allah izvadio milost iz vaših srca, ja vam ne mogu tu milost vratiti u njih.” Delilul-falihin, 3/9.10., Šerhu rijadis-salihin, Ibn Usejmin, 2/553., 554.

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: “Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, poljubio je Hasana, sina Alijina, radijallahu ‘anhu, pa ‘Akre'a b. Habis reče: ‘Ja imam desetero djece, nijedno od njih nikada nisam poljubio!’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ga pogleda i reče: ‘Ko nije milostiv, neće ni prema njemu biti milosti!'”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio Hasana sina Alijinog u momentu kada je kod njega bio prisutan El-Akre’ b. Habis Et-Temimi. Kada je to El-Akre’ vidio, kazao je: “Ja imam desetero djece i nikoga od njih nikada nisam poljubio.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je u njega, i rekao mu: “Onome ko nije milostiv, milost se neće ukazati.” U drugoj verziji stoji: “A šta ja mogu ako ti je Allah iz tvoga srca iščupao milost?”, tj. šta da radim ako ti je Allah oduzeo samilost? Zar je ja mogu povratiti u tvoje srce? 

Od Abdullaha ibn’ Amra ibnul-‘Asa, radijallahu ‘anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, proučio riječi Uzvišenog Allaha o Ibrahimu: “Gospodaru moj, oni su (kipovi) odveli u stranputicu mnoge ljude, a onaj ko mene slijedi, on je od mene…”, i riječi Isaa,: “… ako ih kazniš, pa oni su zaista Tvoji robovi, a ako im oprostiš, pa Ti si zaista Uzvišen i Mudar”, zatim je podigao ruke i rekao: “Allahu moj, moj ummet, moj ummet.” Zatim je plakao, pa je Uzvišeni Allah rekao: “O Džibrilu, idi Muhammedu, a tvoj Gospodar najbolje zna, pitaj ga zbog čega plače?” Pa mu je došao Džibril i Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu je rekao što je kazao, a on to zna. Tada je Uzvišeni Allah rekao: “O Džibrilu, idi Muhammedu i reci mu: “Mi ćemo dati da budeš zadovoljan glede svog ummeta i nećemo ti loše učiniti.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, proučio je riječi Uzvišenog Allaha o Ibrahimu i kipovima: “Gospodaru moj, oni su (kipovi) odveli u stranputicu mnoge ljude, a onaj ko mene slijedi, on je od mene, a ko mi odbije pokornost, pa Ti si taj koji praštaš i milostiv si.” (Ibrahim, 36.), i riječi Isaa,: “… ako ih kazniš, pa oni su zaista Tvoji robovi, a ako im oprostiš, pa Ti si zaista Uzvišen i Mudar” (El-Maide, 118). Zatim je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podigao ruke i rekao: “Allahu moj, moj ummet, moj ummet.”, tj. oprosti im i smiluj im se. Potom je Uzvišeni Allah rekao: “O Džibrilu, idi Muhammedu, i pitaj ga zbog čega plače?” A Allah najbolje zna šta ga je rasplakalo. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao mu je o čemu se radi. Nakon toga Allah Uzvišeni opet reče Džibrilu: Idi Muhammedu i reci mu da ćemo ga učiniti zadovljnim i da ga nećemo rastužiti. Allah je učinio zadovoljnim Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je u pitanju njegov ummet, a to se između ostalog ogleda u velikoj nagradi, yatim u tome da će na Sudnjem danu, iako su zadnji po redoslijedu, biti prvi, kao i to da je njegov ummet odlikovan u mnogo čemu nad drugim (ranijim) narodima. 

Enes, radijallahu anhu, kaže: “Jedan dječak jevrej služio je Allahovog Poslanika, pa se razbolio. Poslanik je došao da ga obiđe, sjeo je kod njegove glave i rekao mu: ‘Primi islam.’ Dječak pogleda u svoga oca, koji bijaše prisutan. Otac mu reče: ‘Poslušaj Ebul-Kasima.’ Dječak primi islam. Izašao je Poslanik govoreći: ‘Hvala Allahu, Koji ga je spasio od vatre džehenemske.'” (Buhari)  
Vjerodostojan – Hadis bilježi imam Buhari

Objašnjenje

Hadis dokazuje da je ispravan islam dječaka koji je sposoban da razlučuje, jer da nije ispravan, Poslanik mu ne bi ponudio da ga primi. Riječi: “…Koji ga je spasio od vatre džehennemske”, označavaju ispravnost njegovog islama, te da dječak koji umre kao nevjernik zaslužuje kaznu. 

Ebu Zejd b. Ahtab, radijallahu anhu, priča: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pomilovao me je po licu i zamolio za mene.” Jedan je čovjek kasnije govorio: “Ebu Zejd živio je stotinu i dvadeset godina, a na glavi je imao tek nekoliko sijedih vlasi.”  
Vjerodostojan – Hadis bilježi Tirmizi

Objašnjenje

Ebu Zejd b. Ahtab, radijallahu anhu, priča: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pomilovao me je po licu i zamolio za mene.” Jedan je čovjek kasnije govorio: “Ebu Zejd živio je stotinu i dvadeset godina, a na glavi je imao tek nekoliko sijedih vlasi.” Prema drugoj verziji, Poslanik je za ovog ensariju proučio sljedeću dovu: “Allahu, daj mu dugotrajnu ljepotu!” Za ovog se čovjeka govorilo da je imao pravilne crte lice, te da nije imao na njemu bore. Sve je to posljedica blagoslova Poslanikove dove i milovanja po licu. 

Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ostavljao bi poneki posao, premda je volio raditi, bojeći se da ga ne bi radio i ostali svijet, pa da im se to nametne kao obaveza. Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nikada nisam vidjela da klanja duha-namaz, a ja ga, uistinu, klanjam.”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Aiša, radijallahu ‘anha, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ostavljao neko djelo, premda ga je volio raditi, bojeći se da ga ne počne raditi i ostali svijet, pa da im se to nametne kao obaveza, i samim tim sebi otežaju ili možda ne budu u mogućnosti to djelo redovno izvršavati. Zatim je, radijallahu ‘anha, spomenula da Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije klanjao duha namaz. Ovu njezinu izjavu islamski učenjaci su shvatili kao negaciju stalnog i redovnog obavljanja duha namaza, što znači da je nekada klanjao a nekada ostavljao klanjanje duha namaza bojeći se da taj namaz njegovom ummetu ne postane obavezan. To možemo razumjeti iz onoga što je Aiša, radijallahu ‘anha, na početku ovog hadisa spomenula. 

Prenosi se da je Sa'd b. Ebi Vekkas, radijallahu ‘anhu, kazao: “Omer je zatražio dozvolu da uđe kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a kod njega (su bile) neke žene iz plemena Kurejš. Razgovarale su s njim i tražile od njega mnoge odgovore. Glasovi su im bili povišeni. Pošto je Omer zatražio dozvolu za ulazak, one su ustale i požurile da se pokriju. Potom mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvolio (i on je ušao). Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nasmiješio se, a Omer reče: ‘Allahov Poslaniče, neka ti Allah uvijek da radost.’ ‘Začudio sam se ovima što su bile kod mene. Kad su čule tvoj glas, požurile su da se zastru.’ ‘Allahov Poslaniče, ti si bio preči da one osjete strahopoštovanje prema tebi.’, reče Omer, a potom uzviknu: ‘O, neprijateljice samih sebe, zar se bojite mene, a ne bojite se Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem?’ ‘Da, ti si grub za razliku od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’ ‘Tako mi Onog u Čijoj je Ruci moja duša’ – reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem – ‘šejtan te nije nikada sreo, idući nekim putem, a da nije pošao mimo tvog puta.’”  
Vjerodostojan – Muttefekun alejh

Objašnjenje

Omer b. Hattab, radijallahu ‘anhu, jedne prilike zatražio je dozvolu da uđe kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a kod njega su bile neke žene Kurejšijke koje su s njim razgovarale, tražeći od njega da im mnogo govori ili da ih mnogo opskrbi, pri čemu su povisile svoje glasove. Kada je Omer zatražio dozvolu da uđe, one su čule njegov glas i pohitale da se sklone iza zastora. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvolio mu je da uđe, i nasmijao se zbog onoga kako su one postupile. Omer mu tada reče: “Allah ti produžio sreću i radost zbog koje se smiješ.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao mu je da ga je nasmijao postupak žena koje su pričale sa njim povišenim tonom prije nego što je stigao Omer. Kada je on stigao, one su požurile da se sakriju iza zastora, kao vid strahopoštovanja od Omera. Omer je tada rekao: “Allahov Poslaniče, ti si preči da te cijene i poštuju.”, a ženama me kazao: “O neprijateljice samih sebe, zar da se mene bojite i da mene poštujete, a to ne činite u pogledu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem?” Kazale su: “Da, ti si žestok, za razliku od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Tada se Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zakleo da će šejtan kad god sretne Omera, pobjeći na drugu stranu puta. 

Preuzeto: (hadeethenc.com)

Revizija: prof. Ibrahim Muratović