Dat ću vam jedan skupocjen savjet besplatno

(Preporučujem da pročitate i proslijedite dalje, Allah vas nagradio! Nekome će biti od koristi, inšallah! )

Svako ko želi da uđe u poslovanje sa nekim, posebno ako se radi o muslimanu (koji je poznat kao praktičar, recimo hadžija), rodbini, prijatelju, komšiji, tada napravite ugovore u kojim ste jasno naveli sve detalje, nemojte ništa ostaviti kao ”lahko ćemo mi to!”, ili ”ma, nije problem, svoji smo!”. Sve definišite, i odmah uspostavite nivo na kojem želite da radite, tj. da hoćete kvalitet i preciznost, a ne da se neko ponaša kao da su u kući za sofrom. Ako ne možete to uspostaviti, onda vam je bolje da ne ulazite u taj posao, jer na kraju nećete imati ni rođaka, ni prijatelja a ni komšije, zavisi sa kim ste ušli u posao. To što se dugo znate ništa ne znači u poslovanju. To poznavanje osobe, koje vi mislite da znate, je u šali, hrani, u džamiji, itd., a pravo poznanstvo je kada dođu iskušenja koja pokazuju stvarnost nečije unutrašnjosti, poput zarade i štete. Tada izlazi na vidjelo koliko je neko zavidan, umišljen, pohlepan, nepravedan, škrt, pokvaren, dvoličan…

Kaže Uzvišeni Allah:

وَإِنَّ كَثِيرًا مِنَ الْخُلَطَاءِ لَيَبْغِي بَعْضُهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ

”Mnogi ortaci, doista, čine nepravdu jedni drugima.” (Sad,24)

I ovo je, nažalost, surova stvarnost. Da bismo pisali o toj nepravdi i prevari trebali bi napisati nekoliko tomova, ali umjesto toga ću savjetovati: kada počinješ posao sa nekim, da bi se sačuvao na kraju kajanja, razočarenja i štete, ignorišite vjeru, rodbinsku vezu i prijateljstvo, već napravite detaljan pisani ugovor u kojem se sve precizira. Možda se na početku raziđete; možda je tako i bolje, Allah zna; možda se time uspijete sačuvati da ne dobijete kasnije srčani udar. Ne želim da budem negativan, uvijek ima izuzetaka, kaže Uzvišeni Allah:

وَإِنَّ كَثِيرًا مِنَ الْخُلَطَاءِ لَيَبْغِي بَعْضُهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَقَلِيلٌ مَا هُمْ

”Mnogi ortaci, doista, čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.” (Sad, 24)

Ono što hoću da kažem da je emanet isčezao kod većine ljudi, pa se ne oslanjajte da će nekome njegov iman, rodbinska veza ili prijateljstvo biti razlogom povjerenja, iskrenosti, pravednosti, itd. Budite predostrožni i uzmite dodatan način zaštite, jer o nestanku povjerenja Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je davno obavijestio, rekao je da će ljudi tragati za povjerljivom osobom, i da će se prepričavati kako tu i tu ima povjerljiv čovjek. Rekao je: ”Ljudi će trgovati jedni sa drugima, a gotovo da niko do njih neće biti povjerljiv i korektan. Prepričavat će se: ”U tom i tom mjestu ima povjerljiv čovjek.” (Buharija, 6132., Muslim, 143.). Huzejfe, radijallahu anhu, kaže: ”Živio sam u vremenu kada mi je bilo svejedno s kim ću trgovati. Ako je musliman, islam će ga vratiti (pravdi i poštenju), a ako je kršćanin, vratit će ga onaj što mu je nadređen. Danas ne trgujem ni s kim osim s tim i tim.” (Buhari, 6497.) Ovaj ashab govori koliko je povjerenje nestalo da on ima samo povjerenje u određene osobe kada je riječ o kupoprodaji. Gdje smo mi onda?!

Molim Uzvišenog Allaha da nam ba berićet u poslovanju i da nas sačuva od prevaranata! Amin

Prof. Abdullah Mujić