Semantika arapske riječi sihr već je nevjerovatno mistična i zvuči mnogo tajanstvenije od termina na našem jeziku kojima se pokušava objasniti njeno bliže značenje, kao što su riječi čarke i čini. To su termini koji su se podjednako udomaćili i kod muslimana i kod nemuslimana na Balkanu. Prisutna je i riječ magija, ili sintagma crna magija, kao posljedica dominacije engleskoga i njemačkoga jezika, koji su ovocivilizacijski bitni nosioci prodora tehnologije i tehnoloških dostignuća sa zapada. Različita podneblja širom Balkana imaju i svoje lokalne nazive za sihr, ali oni nisu bitni da bi ih se ovdje posebice nabrajalo. 

Pojam sihr se ne može dosljedno prevesti na naš jezik  s obzirom da je njegov značenjski potencijal veoma obiman a polisemijska emanacija mnogostruka. Ipak mi se čini da bi u značenjskom razumijevanju, između ostalih, dobro pristajali i narodski izrazi zakukuljen, ili zamumuljen, baš zato što su izvor i djelovanje sihra tajnoviti i što sihr ima za cilj da stvarnost i istinu nekoga ili nečega prikaže u nestvarnom ili u lažnom obliku. U Kur’anu Časnom se pojam sihr, u različitim oblicima, spominje šezdeset puta, baš kao i pojam fitna, što znači razdor, smutnja, jer je sihr uvijek povezan sa smutnjom i razdorom, između ostaloga, a što je, prema Kur’anu, gore i teže od ubijanja, dok se oblik opsihren spominje samo tri puta, što bi, opet, moglo upućivati na to da tek svaki trinaesti “sihr uspije”, onoliko koliko Allah, subhanehu ve te’ala, dozvoli. 

Možda bi se modernijim žargonom pojam sihr mogao definirati i kao najdrevniji način ubistva po narudžbi, “u rukavicama”, atentat bez svjedoka, bez mogućnosti da se otkrije ubica i naredbodavac, ili udar po narudžbi, jer sihr djeluje na srce i tijelo, na razum i na psihofizičku motoriku pojedinca, ili porodice, te na sveukupno stanje sihrom pogođene zajednice ili, pak, ciljane osobe.

Najvjerovatnije je da neki oblik sihra proteže korijenje neposredno do prvih čovjekovih zajednica na zemlji, ali je sa sigurnošću doživio procvat i kulminaciju za vrijeme Musa, a. s., na prostorima tadašnjeg Egipta, do te mjere da je Uzvišeni Gospodar odaslao dva Poslanika, Musa’a, kojem je dao Tevrat, i njegova brata Haruna, da, između ostalog, raskrinkaju “sihr i sihirbaze”, koji su “odrađivali posao” za faraona kako bi on, tako potpomognut, strahom i trepetem vladao narodnim masama, prikazivajući se kao bog. 

Uglavnom nam je svima poznato ovo kur’ansko kazivanje i kako je, na kraju, potlačen i utopljen okončao faraon a njegovi sihirbazi razotkriveni, poniženi i pobijeđeni. 

Sihr je bio i ostat će prisutan u svim krajevima svijeta dok god to Allah, subhanehu ve te’ala, bude htio, samo se od mjesta do mjesta, od podneblja do podneblja, drukčije zove. Čak bih se usudio reći da od vremena Musa a. s. sihr nije bio toliko oličen kroz svakodnevicu kao što je to danas. Skoro u svakoj sferi života se vide i osjete njegovi tragovi. Možda i zbog toga što tlo uspijevanja i klijanja sihra nikada nije bilo plodnije i obimnije. Tako je, naprimjer, sihr moćno oružje političara u zavođenju birača, ili sredstvo za masovno obmanjivanje preko medija i socijalnih mreža za počinjanje agresija i ratova, jer je i vještina govorništva vid sihra, bajanja i opsihravanja, kako pojedinaca, tako i velikih narodnih masa. Iako je sihr laž i obmana, on se ipak može vješto prikazati kao istina, svjedoci smo toga svakodnevno, a svjedoci su i Musaovi savremenici, koje su faraonovi sihirbazi bili potpuno opčinili svojim čarolijama, da mu vjerno služe i pohode u ratove, motivirani prevarom, magijom i mržnjom prema drugima, jer su džini izuzetni majstori u došaptavanju i u oblikovanju emocija i osjećanja. Faraonova metoda započinjanja ratova je bila često primjenjena kroz istoriju pa i u našem vremenu. Sjetimo se samo kakvom su se medijskom kampanjom – opsihravanjem širokih narodnih masa lažnim informacijama – koristili Amerikanci i Britanci u mobiliziranju drugih nacija za započinjanje “zaljevskih ratova”, ali i srpski političari širom bivše Jugoslavije krajem osamdesetih godina minulog stoljeća, držeći govore mržnje i noseći posmrtne ostatke i kosti davno umrlih ili ubijenih srpskih junaka, od Vojvodine pa do Kosovskog polja, od Niša pa do Like i Korduna, pozivajući Srbe u rat protiv drugih naroda Balkana, prikazujući srpski narod mučeničkim a njegov status, u tadašnjoj Jugoslaviji, potlačenim i nepravednim. Konačnica svega toga nam je itekako poznata: ubistva, razaranja, pljačke i uništavanje kulturnih, duhovnih i materijalnih dobara, silovanja, progonstva itd. 

Sihr govora i nagovaranja je vjerovatno najučestaliji sihr u današnem vremenu, on se toliko udomaćio u svakidašnjoj percepciji ljudi oko nas da samo istinski vjernici i ljudi bistroga i neopterećenoga uma, bez predrasuda prema drugima i drukčijima, mogu uvidjeti pravu istinu i nevjerovatan doseg “propagandnog sihra” i njegovih nesagledivih posljedica.

Abdullah ibn Omer, r. a., prenosi da su sa istoka došla dva čovjeka i držali govore da su ljudi bili ushićeni njihovom rječitošću, pa je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao: “Ima i takvih govora, koji su, uistinu, magija!” Ili: “Neki govori su zbilja magija (sihr)!” Sahihul Buhari /1980

Želim spomenuti da sihr nije isto što i trik, kako neki tumače. Trikove izvode klasični mađioničari, jer je trik zapravo vještina i sposobnost u odvraćanju pažnje sa žiže određenog pokusa, mada se poznatiji mađioničari potpomažu i džinima u izvođenju svojih fascinirajućih iluzionističkih tačaka.

Sihr je prisutan i na sportskim terenima, ili kao dvanaesti igrač i pomoćni sudija velikih svjetskih fudbalskih klubova. Sjetimo se samo svjetskog mundijala u Južnoafričkoj Republici, gdje su javno na tribinama korištene vu-du lutke s likovima i dresovima, ili brojevima protivničkih igrača izbodenih nabajanim iglicama po glavi, grudima i srcu i po nogama, kako bi opsihrili, onesposobili i eliminirali protivničke igrače. Zavidnost i želja za uspjehom ne biraju sredstva do cilja. Koliko se samo puta desi da profesionalni fudbaler, koji prima milione i milione, nekoliko puta promaši loptu samo nekoliko metara od mreže, ili mu se “zapetljaju noge” pred samim golom kao da je najobičniji amater a ne vrhunski fudbaler. Helem!

“Sihr i sihirbaz”, onaj koji pravi “sihr”, jesu kao dvije ruke – jedna ruka treba drugu ruku!

Isto kao što je čovjek (vjernik) Allahov namjesnik na Zemlji, tako je i sihirbaz šejtanov, Allah nas sačuvao njega, namjesnik u nekom mjestu ili sredini. Sihirbaz je još više, on je šejtan u ljudskom obliku, jer da bi ga šejtan slušao i pomagao mu, on se mora odreći istinskoga Gospodara i učiniti mu širk, priznajući šejtana, Allah nas sačuvao njega, za svoje božanstvo; pa ako je sihirbaz musliman, onda to prestaje biti, a ako je nemusliman, ne može u takvom stanju ni postati, a Allah, subhanehu ve te’ala, najbolje zna. To bi, pojednostavljeno, bilo grubo pojašnjenje, ili jednostavna definicija – šta su sihr i sihirbaz, a o znakovima i simptomima jednoga i drugoga bit će riječi u narednim tekstovima.

Priredio: hfz. Fuad Seferagić