Ljudi su pod utjecajem džina olahko skloni vjerovanju da im neko iz najbliže rodbine pravi sihr ili da im komšija “šalje” džine, ili postavlja sihr, iako nemaju čvrste dokaze kojima bi puduprijeli svoju uvjerenost. Na veliku nesreću pogođenih, nerijetko se optužuju najmiliji; majka, otac, svekrva, sestra, tetka, itd. Najveći razdor nastaje, kad sihirbaz ili neka “dobra žena” potpali plamen sumnje u srcu opsihrene osobe, optužujući upravo najbližu rodbinu. Tad se najbrutalnije kidaju rodbinske veze, otkopavaju ratne sjekire i potežu najružnije riječi, kako bi razdor bio što veći, bez izgleda na približavanje ili pomirenje,  a to je upravo cilj sihra i svakog sihirbaza. U ovakvim slučajevima, džinima, izvršiocima sihra, nije ni potrebno da ostanu u tijelu opsihrenog, jer je misija razdora već uveliko odrađena. 

Posebno je raširena pojava da je sihr napravila ili naručila majka jednog od supružnika, što je direktan udar na jednu od najbitnijih institucija u islamu, na roditelje, jer su roditelji svojom ulogom u životu svakog pojedinca svojevrsna institucija. 

Kako neko može znati i biti siguran da mu je baš mati napravila sihr? 

Tu nema mnogo opcija. Prva je da mu je ona slobodnom voljom i zdravog razuma priznala i obavijestila ga da mu je ona napravila sihr. Nema li ovakve direktne izjave, onda su fitni i raskolu širom otvorena vrata. Slijedeća mogućnost je da majka to javno prizna pred osobama koje ispunjavaju uvjete da budu svjedoci i da im se povjeruje. Ako ovo ustvrdi neko drugi, bez dokaza, onda je to špekulacija, potvora i laž, ili je ta osoba sama sihirbaz, ili sarađuje sa džinima, ili je upravo ta osoba napravila sihr, ako je uopće ikakav sihr po srijedi. 

Često se susrećemo s igricama džina, posebno zaljubljenih, da se snaha baš svaki put, kad uđe u kuću muževe majke, jako loše osjeća, ili u kuću muževe sestre i slično, tako da odmah posumnja kako su joj oni nešto pravili. Ove sumnje prelaze u svađe i u prekide rodbinskih veza ili, još gore, supružnici se u uzajamnom optuživanju i sami posvađaju i raskinu brak, što je krajni cilj džina. Isto se dešava i s primljenim poklonima od najbliže rodbine. Odjednom se raskrivi džin u ženi i pokaže posebno jake reakcije na spomen ili na dodir primljenih poklona, tako da bi svako povjerovao da je spomenutoj ženi napravljen sihr od rodbine koja je dala poklon, tako da su svađe i raskoli već unaprijed inscenirani. 

Veoma česta pojava optuživanja za sihirbaženje, mrzovolja, glavobolja i svađa jest, kad naši ljudi, zaposleni u zapadnoj Evropi, odlaze na godišnji odmor u Bosnu, pa tamo, umjesto ugodnog godišnjeg odmora, provedu dane u svađi s rodbinom ili komšijama, potvarajući ih da su sihirbazi, jer su u dvorištu našli kost, kokošije jaje, smotuljak končića, krpice i sl. 

U suštini su to samo dobri povodi džinima da zametnu svađu i sukob s najdražima među svojtom ili s komšijama, a jasno je koju deredžu i koji hak ima komšija u islamu. Mnogo puta se radi o džinima, koji su u tijelu takvih ljudi, a kojima smeta zemlja šehida i ezana, osjećaju se teško pa stvaraju tegobu u prsima oboljelih, tako da oni sami ustvrde da se loše osjećaju, pa da prekinu godišnji odmor i što prije se vrate u “srce Evrope”, daleko od ezana, gdje i najsićušniji džini postaju velike paše i sokoli. 

Nije svaka kost niti svako kokošije jaje sihr, nije svaka šaka zemlje ili prašine na stepenicama sihr. Džini mogu biti poput razigranih mačića – kad vide da se mogu igrati i poigravati s određenim ljudima, onda ih neće pustiti na miru već će koristiti svaku priliku za igru i poigravanje s njima i njihovim životima. 

Sumnjičenje ili loši osjećaji, kao i snovi, nisu dokaz da bismo optužili nekoga za sihirbaženje, posebno ne rođenu majku ili muževljevu majku, ili prvog komšiju. 

Treba spomenuti da džini rado stanuju u napuštenim kućama, a većina onih koji rade i žive u Evropi, ostavljaju svoje kuće mjesecima bez ezana u njima ili bez obavljenog namaza, tako da se ne treba čuditi ako se odjednom u njoj počnu loše osjećati, ili se počnu javljati simptomi džinskih ezijeta. 

S druge strane, čak da se sigurno zna da se nečija majka bavi sihrom, ne može se prekinuti rodbinska veza, jer, na kraju krajeva, Allah je Onaj koji dozvoli da li će i koliko će sihr uspjeti, pa je najispravnije da se dijete takve majke okrene Allahu, zatraži Njegovu zaštitu i milost za sebe a uputu i milost za svoju majku. Jer, ko će nas zaštititi ako neće Allah, i ko će nas uputiti ako neće Allah, azze ve dželle.

Priredio: hfz. Fuad Seferagić